Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1671/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ksenije Grgić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. o. d.d., Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G.&P. u Z., protiv tuženika Ž. V. iz Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik I. U., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-806/15-74 od 24. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 9. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-806/15-74 od 24. travnja 2023. pod stavkom I. toč. 1. izreke, stavkom I. toč. 2. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja E. o. d.d. za naknadu troška parničnog postupka, i to u iznosu od 4.569,45 EUR/34.428,52 kune[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te pod stavkom II. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku Ž. V. isplatiti tužitelju E. o. d.d. iznos od 8.775,63 EUR/66.120,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 2.521,73 EUR/19.000,00 kuna od 26. ožujka 2014. pa do isplate,

- na iznos od 464,52 EUR/3.500,00 kuna od 1. travnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 5.789,36 EUR/43.620,00 kuna od 16. siječnja 2015. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Ž. V. isplatiti tužitelju E. osiguranju d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 4.569,45 EUR/34.428,52 kune zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. srpnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

3. Odbija se zahtjev tuženika Ž. V. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.109,37 EUR/23.427,55 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

II. Odbija se žalba tužitelja E. o. d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-806/15-74 od 24. travnja 2023. pod stavkom I. toč. 2. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja E. o. d.d. za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka, i to u iznosu od 684,06 EUR/5.154,05 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku Ž. V. isplatiti tužitelju E. o. d.d. trošak žalbenog postupka u iznosu od 445,14 EUR/3.353,91 kunu u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja E. o. d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u daljnjem iznosu od 8,20 EUR/61,78 kuna kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika Ž. V. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-806/15-74 od 24. travnja 2023. pod stavkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku Ž. V. iz Z., OIB:…, da tužitelju E. o. d.d. iz Z., OIB: 22694857747, plati iznos od 8.775,63 EUR/66.120,00 kn, te zakonske zatezne kamate koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 2.521,73 EUR od 26. ožujka 2014. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- na iznos od 464,52 EUR od 01. travnja 2014. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- na iznos od 5.789,36 EUR od 16. siječnja 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

2. Nalaže se tuženiku Ž. V. iz Z., OIB:…, da tužitelju E. o. d.d. iz Z., OIB:…, naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate obračunato po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena."

Stavkom II. izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.109,37 EUR/23.427,55 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2023. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 453,34 EUR/3.415,69 kuna, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja u cijelosti i predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 248,85 EUR/1.874,96 kuna.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Predmet ovog postupka je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate iznosa od 66.120,00 kuna/8.775,63 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos je tužitelj isplatio oštećenicima na ime naknade štete pretrpljene u prometnoj nezgodi od 22. veljače 2014. za koju je isključivo kriv tuženik, koji je pod utjecajem alkohola upravljao osobnim vozilom marke F. S., registarske oznake ZG…, osiguranim kod tužitelja policom obveznog osiguranja broj 08100958558.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio u bitnom sljedeće:

- da se 22. veljače 2014. u 2.10 sati u Z. dogodila prometna nezgoda za koju je isključivo odgovoran ovdje tuženik Ž. V., koji je osobnim vozilom ušao u raskrižje 1,9 sekundi nakon što mu je bilo upaljeno crveno svjetlo za njegov smjer kretanja, udario u vozilo I.-oštećenika, nakon čega su vozila odbačena u smjeru jugozapada, pri čemu je došlo do slijetanja vozila tuženika van kolnika i naleta na parkirano vozilo III.- oštećenika, dok je gotovo istovremeno došlo do međusobnog sudara vozila I.- oštećenika i II.-oštećenika,

- da je tuženik pravomoćnim obveznim prekršajnim nalogom broj: 511-19-44/5-OPN- 2195/2014 od 12. ožujka 2014. proglašen krivim što je navedenom prilikom upravljao osobnim vozilom za vrijeme dok je u organizmu imao alkohola od 1,37 g/kg, umanjeno za 0,10 g/kg granicu dopuštene pogreške mjerenja, što je utvrđeno alkotestiranjem alkometrom marke Drager 6810 serijskog broja ARCN 0646,

- da su na vozilima I., II. i III.- oštećenika nastale totalne štete, odnosno da stvarna šteta na oštećenim vozilima iznosi ukupno 96.602,63 kune/12.821,37 EUR,

- da je osobno vozilo tuženika na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom obveznog osiguranja broj 08100958558, čiji sastavni dio čine Uvjeti za osiguranje od automobilske odgovornosti, dalje: Uvjeti, list 17 spisa),

- da je tužitelj oštećenicima naknadio nastalu štetu, i to oštećenoj A. B. dana 26. ožujka 2014. isplatom iznosa od 19.000,00 kuna/2.521,73 EUR, oštećenom D. K.dana 1. travnja 2014. isplatom iznosa od 3.500,00 kuna/464,52 EUR, te društvu C. o. d.d. po regresnoj tužbi za štetu koju je navedeno društvo isplatilo svom osiguraniku, dana 16. siječnja 2015. isplatom iznosa od 73.309,43 kune/9.729,83 EUR, te dana 20. siječnja 2015. isplatom iznosa od 1.119,00 kuna/148,52 EUR,

- da je tužitelj isplatom navedenih iznosa naknade štete stekao pravo regresa prema tuženiku u visini 12 prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku, sve temeljem odredaba čl. 3. Uvjeta i čl. 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09. i 76/13., dalje: ZOOP),

- da je iz objave Državnog zavoda za statistiku od 6. studenog 2014. utvrđeno da je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za razdoblje siječanj-kolovoz 2014. iznosila 5.510,00 kuna/731,30 EUR (list 109 spisa),

- da je čl. 3. st. 1. toč. 2.a Uvjeta propisano da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja u slučajevima iz čl. 24. st. 1. toč. 1.-8. ZOOP-a, između ostalog, ako je u vrijeme prometne nezgode vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola, ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozača utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više,

- da iz zapisnika o ispitivanju alkoholiziranosti kojeg je tuženik potpisao i koji predstavlja javnu ispravu proizlazi da je 80 minuta nakon štetnog događaja alkometrom kod tuženika utvrđena koncentracija alkohola od 1,47 g/kg, a što umanjeno za 0,1 g/kg, (granicu dopuštene pogreške mjerenja) iznosi 1,37 g/kg,

- da iz nalaza i mišljenja toksikoloških vještaka M. N. i Z. K. te dopunskih očitovanja vještaka proizlazi da je samo analizom utvrđene koncentracije apsolutnog alkohola u krvi ili mokraći moguće sa sigurnošću utvrditi koncentraciju apsolutnog alkohola u krvi u vrijeme događaja.

8. Ovdje valja istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak konkretne prometne nezgode.

9. Naime, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka I. J. proizlazi da se prometna nezgoda odvijala u dvije faze. U prvoj fazi je došlo do sudara između vozila tuženika i vozila I.-oštećenika, nakon čega su vozila odbačena u smjeru jugozapada, pri čemu je došlo do slijetanja vozila tuženika van kolnika i naleta na parkirano vozilo III.- oštećenika, dok je gotovo istovremeno došlo do međusobnog sudara vozila I.- oštećenika i II.-oštećenika. Prema snimkama nadzornih kamera, tuženik je u raskrižje ušao 4,9 sekundi nakon gašenja zelenog svjetla na semaforu za njegov smjer kretanja, kad mu je već 1,9 sekundi bilo upaljeno crveno svjetlo. Nadalje, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je vozilo I.-oštećenika ušlo u raskrižje 0,23 sekunde prije paljenja zelenog svjetla za njegov smjer kretanja, ali iz izračuna proizlazi da bi do sudara došlo i u slučaju ulaska u raskrižje vozila I.-oštećenika točno u trenutku paljenja zelenog svjetla za njegov smjer kretanja. Također, prometni vještak izričito je naveo da vozačica vozila II.-oštećenika ničim nije doprinijela nastanku nezgode.

10. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje prometnog vještaka I. J., valja reći da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tuženik neosnovano osporava svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja budući da je uzrok prometne nezgode upravo prolazak tuženika kroz crveno svjetlo. Stoga je tuženik isključivo odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu, dok vozači drugih vozila koji su sudjelovali u prometnoj nezgodi nisu doprinijeli nastanku iste, pri čemu činjenica da su I. i II.- oštećeni bili u alkoholiziranom stanju nije u uzročnoj vezi sa nastankom štetnog događaja i štetom.

11. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio i da tuženik neosnovano osporava visinu tužbenog zahtjeva.

12. Naime, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Igora Jakoplića proizlazi da je na vozilima oštećenika popravak bio nerentabilan jer su troškovi popravka bili veći od 75% vrijednosti neoštećenih vozila na dan nezgode, tako da je sve tri štete trebalo riješiti kao ekonomski totalne štete. Vještak je naveo da stvarna šteta na vozilu I.- oštećenog B. registracijske oznake ŠI… zajedno s uključenim državnim davanjima do registracije iznosi 72.162,72 kune/9.577,64 EUR, da stvarna šteta na vozilu II.- oštećenog C. registracijske oznake ZG… zajedno s uključenim državnim davanjima do registracije iznosi 18.856,36 kunu/2.502,67 EUR, dok stvarna šteta na vozilu III. oštećenog F. K. registracijske oznake ZG… zajedno s uključenim državnim davanjima do registracije iznosi 5.583,55 kuna/741,06 EUR, dakle da stvarna šteta na oštećenim vozilima iznosi ukupno 96.602,63 kunu/12.821,37 EUR.

13. Iz predmetnog spisa proizlazi da je tužitelj naknadio štetu oštećenicima u ukupnom iznosu od 96.928,43 kune/12.864,61 EUR, čime je isti stekao pravo regresa prema tuženiku u visini 12 prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku, a što u konkretnom slučaju iznosi 66.120,00 kuna/8.775,63 EUR (prema službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku od 6. studenoga 2014. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za razdoblje siječanj-kolovoz 2014. iznosila je 5.510,00 kuna/731,30 EUR), koji iznos tužitelj upravo i potražuje predmetnom tužbom, sve temeljem odredaba čl. 3. Uvjeta i čl. 24. ZOOP-a.

14. No, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da tužitelj u predmetnom postupku nije dokazao da je tuženik u vrijeme prometne nezgode kao vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola iznad 0,5 g/kg, što je u uzročnoj vezi sa nastalom prometnom nezgodom i štetom.

15. Naime, prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je u konkretnom slučaju prisutnost alkohola u organizmu tuženika utvrđivana 80 minuta nakon štetnog događaja i to uređajem Drager, koji predstavlja orijentacijsku metodu ispitivanja prisutnosti alkohola u izdahu, a ne kvantitativnu metodu utvrđivanja koncentracije apsolutnog alkohola u krvi, a da je za gubitak prava iz osiguranja prema Uvjetima tužitelja bilo relevantan udio alkohola u krvi koji treba iznositi 0,5 g/kg i više (0,5 promila i više), što u konkretnom slučaju nije dokazano.

16. Međutim, prvenstveno valja istaknuti da ispitivanje alkoholiziranosti sudionika prometne nezgode alkometrom koji mjeri koncentraciju alkohola metodom analize izdaha predstavlja "drugu metodu mjerenja" u smislu čl. 3. st. 1. toč. 2.a Uvjeta (tako Vrhovni sud u rješenju Rev-815/2022-2 od 17. svibnja 2023.)

17. Nadalje, iz predmetnog spisa je razvidno da je tuženik potpisao zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti, za koji je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 230. st. 1. i 2. ZPP-a, a iz kojeg proizlazi da je 80 minuta nakon štetnog događaja alkometrom marke Drager 6810 serijskog broja ARCN 0646 kod tuženika utvrđena koncentracija alkohola od 1,47 g/kg, a što umanjeno za 0,1 g/kg, (granicu dopuštene pogreške mjerenja) iznosi 1,37 g/kg, na što tuženik nije imao primjedbi. Dakle, tuženik je pristao na testiranje alkometrom i nije prigovorio rezultatu kojeg je uređaj pokazao, pa upravo zbog toga i nije vođen u ustanovu na vađenje krvi.

18. Također, iz predmetnog spisa proizlazi da se tuženik nije žalio na obvezni prekršajni nalog broj: 511-19-44/5-OPN-2195/2014 od 12. ožujka 2014. kojim je utvrđeno da je pod utjecajem alkohola skrivio predmetnu prometnu nezgodu, a koji je postao pravomoćan 10. travnja 2014.

19. Isto tako, da je tuženik skrivio prometnu nezgodu u alkoholiziranom stanju proizlazi i iz iskaza svjedokinje I. B. koja je iskazala da je ona tuženiku otvorila vrata nakon što je prošao kroz crveno svjetlo, jer nije mogao izaći van te je djelovao pijan. 20. Na kraju, sam tuženik iskazao je da je 21. veljače 2014. konzumirao alkoholna pića i to 4-5 komada piva, u razdoblju od 20,00 do 22,00 sata, na tulumu unutar firme.

21. Sve navedeno dovodi do jasnog zaključka da je tuženik 22. veljače 2014. u 2.10 sati skrivio prometnu nezgodu pod utjecajem alkohola iznad 0,5 g/kg (konkretno 1,47 g/kg, odnosno umanjeno za 0,1 g/kg, 1,37 g/kg), i da je upravo konzumacija velike količine alkohola razlog obijesne, nerazumne i vrlo opasne vožnje tuženika koja je rezultirala ulaskom u raskrižje 1,9 s nakon što mu je bilo upaljeno crveno svjetlo za njegov smjer kretanja, i koja je dovela do nastanka čak tri totalne štete na vozilima oštećenika.

22. Prema tome, tužitelj je u predmetnom postupku dokazao da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz čl. 3. st. 1. toč. 2.a Uvjeta i čl. 24. st. 1. toč. 4. ZOOP-a, dok tuženik u smislu čl. 4. st. 2. Uvjeta nije dokazao da njegova alkoholiziranost nije u uzročnoj vezi s nastankom konkretne prometne nezgode, pa da zbog toga ne bi gubio prava iz osiguranja.

23. S obzirom da tužitelj u smislu odredaba iz čl. 3. st. 1. toč. 2.a Uvjeta, čl. 24. st. 1. toč. 4. ZOOP-a, te čl. 963. u svezi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) osnovano od tuženika potražuje iznos od 8.775,63 EUR/66.120,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, valjalo je u smislu navedenih odredaba odlučiti kao pod stavkom I. toč. 1. izreke ove presude.

24. U odnosu na trošak parničnog postupka valja reći da tuženik, koji je izgubio predmetnu parnicu, nema pravo na naknadu troška parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

25. Tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava tužbe od 10. veljače 2015. u iznosu od 199,00 EUR/1.499,37 kuna, sastava podnesaka od 6. svibnja 2015., 27. siječnja 2017. i 16. ožujka 2018. u iznosu od po 199,00 EUR/1.499,37 kuna, sastava podneska od 20. listopada 2017. u iznosu od 49,75 EUR/374,84 kune, zastupanja na ročištima održanima 18. svibnja 2015., 2. lipnja 2016., 8. studenog 2016., 4. svibnja 2017., 11. veljače 2019., 20. studenog 2019., 12. svibnja 2021., 6. listopada 2021., 16. siječnja 2023. i 9. ožujka 2023. u iznosu od po 199,00 EUR/1.499,37 kuna, zastupanja na ročištima održanima 12. studenog 2015. i 2. veljače 2016. u iznosu od po 49,75 EUR/374,84 kune, zastupanja na ročištu održanom 10. listopada 2019. u iznosu od 49,75 EUR/374,84 kune (a ne u zatraženom iznosu od 199,00 EUR/1.499,37 kuna, jer se radi o ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja), odnosno ukupno 2.985,00 EUR/22.490,48 kuna, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 746,25 EUR/5.622,62 kune, iznosi 3.731,25 EUR/28.113,10 kuna, a uvećano za izdatke u iznosu od 838,20 EUR/6.315,42 kune (sudska pristojba na tužbu u iznosu od 134,18 EUR/1.010,98 kuna, predujmovi za sudskog dostavljača u iznosu od 31,12 EUR/234,47 kuna, prometno vještačenje u iznosu od 398,17 EUR/3.000,01 kuna, te medicinsko vještačenje u iznosu od 274,73 EUR/2.069,95 kuna) ukupno iznosi 4.569,45 EUR/34.428,52 kune zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. srpnja 2024. pa do isplate, sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i 3., Tbr. 9. toč. 1. i 5., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. 121/19., 138/20., 39/22. i 113/22., dalje: ZPDV) i Tar. br. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 74/95., 57/96., 137/02., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15), te čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 154. st. 1. te čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

26. Tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava podnesaka od 20. ožujka 2018. i 5. lipnja 2020. u ukupnom iznosu od 497,50 EUR/3.748,41 kunu, budući da isti ne prileže predmetnom spisu.

27. S obzirom da je tužitelj troškovnikom od 9. ožujka 2023. (list 291-292 spisa) potraživao trošak parničnog postupka u iznosu od 5.253,51 EUR/39.582,57 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a da isti ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 4.569,45 EUR/34.428,52 kune zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te imajući u vidu da je pobijanom presudom tužitelju naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.109,37 EUR/23.427,55 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu pod stavkom I. toč. 2. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka, i to u iznosu od 4.569,45 EUR/34.428,52 kune zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te pod stavkom II. izreke, i naložiti tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.569,45 EUR/34.428,52 kune zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. srpnja 2024. pa do isplate (stavak I. toč. 2. izreke ove odluke), a odbiti zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.109,37 EUR/23.427,55 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan (stavak I. toč. 3. izreke ove odluke).

28. Također, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom I. toč. 2. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka, i to u iznosu od 684,06 EUR/5.154,05 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (stavak II. izreke ove odluke).

29. Stoga je primjenom odredbe iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke, a primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

30. Tužitelj, koji je sa žalbom u pogledu glavnog potraživanja uspio u cijelosti, ima pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 310,93 EUR/2.342,70 kuna, te troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 134,21 EUR/1.011,21 kunu, odnosno tužitelj ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 445,14 EUR/3.353,91 kunu, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife, čl. 38. st. 1. ZPDV-a, Tar. br. 3. st. 1. Uredbe, u svezi čl. 1. st. 1. ZSP-a, te čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2., čl. 161. st. 3. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, dok isti nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u daljnjem iznosu od 8,20 EUR/61,78 kuna, slijedom čega je odlučeno kao pod stavcima III. i IV. izreke ove odluke.

31. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom V. izreke ove odluke.

U Zagrebu 9. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.