Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-206/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja K. B. iz D. S., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. I. d.o.o, Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica V. B., odvjetnica u Odvjetničkom društvu B. & P. u Z., radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-19/2023-60 od 17. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 19/2023-60 od 17. siječnja 2024. i sudi:

1. Utvrđuje se da je Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu s istodobnom ponudom izmijenjenog ugovora o radu Broj:… od 21. kolovoza 2017. godine, tuženika H. I. d.o.o., Z., OIB:…, kojom je otkazan Ugovor o radu broj: … sklopljen dana 1. siječnja 2015. godine, dopunjen Aneksom ugovora o radu broj: … od 6. studenog 2015. godine tužitelju K. B. iz D. S., OIB:…, nezakonita i nedopuštena.

2. Nalaže se tuženiku H. I. d.o.o, Z., OIB:… da tužitelja K. B. iz D. S., OIB:…, u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe vrati na rad na radno mjesto i na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanjima, iskustvu i sposobnostima, te plaći i složenosti poslova koje je obavljao temeljem Ugovora o radu Broj:… od 1. siječnja 2015. godine, dopunjen Aneksom ugovora o radu broj: … od 6. studenog 2015. godine i Aneksom Broj:… od 11. studenog 2015.

3. Nalaže se tuženiku H. I. d.o.o, Z., OIB:… da tužitelju K. B. iz D. S., OIB:…, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.625,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 9. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 8 dana.

4. Odbija se zahtjev tuženika H. I. d.o.o, Z., OIB:… za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu s istodobnom ponudom izmijenjenog ugovora o radu Broj:… od 21. kolovoza 2017. godine, tuženika H. I. d.o.o., Z., OIB:…, kojom je otkazan Ugovor o radu broj: … sklopljen dana 1. siječnja 2015. godine, dopunjen Aneksom ugovora o radu broj: … od 6. studenog 2015. godine tužitelju K. B. iz D. S., OIB:…, nezakonita i nedopuštena.

2. Nalaže se tuženiku H. I. d.o.o, Z., OIB:… da tužitelja K. B. iz D. S., OIB:…, u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe vrati na rad na radno mjesto i na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanjima, iskustvu i sposobnostima, te plaći i složenosti poslova koje je obavljao temeljem Ugovora o radu Broj: … od 1. siječnja 2015. godine, dopunjen Aneksom ugovora o radu broj: … od 6. studenog 2015. godine i Aneksom Broj:… od 11. studenog 2015.

3. Nalaže se tuženiku H. I. d.o.o, Z., OIB:… da tužitelju K. B. iz D. S., OIB:…, naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od presuđenja do plateža, u roku 8 dana."

Pod točkom II. izreke nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.100,00 eura u roku od 8 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima iste te ju predlaže odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja - radnika tuženika istaknut na utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka od 21. kolovoza 2017. o redovnom /poslovno uvjetovanom/ otkazu ugovora o radu sklopljenog 1. siječnja 2015., dopunjenog Aneksom od 6. studenoga 2015., s istodobnom ponudom izmijenjenog Ugovora o radu, radi obavljanja poslova glavnog referenta za zastupanje, te zahtjev za povratkom na radno mjesto i poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanjima i sposobnostima te plaći sukladno Ugovoru o radu od 01. siječnja 2015. dopunjenog aneksima.

5. Iz stanja spisa i pobijane presude razvidno je:

- da su tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik zaključili Ugovor o radu broj … od 1. siječnja 2015. (list 5 i 6 spisa), na neodređeno vrijeme, prema kojem mjesto rada tužitelja je Z., i koji će obavljati poslove Rukovoditelja pravnih poslova u jedinici Pravnih poslova,

- da su prema točki 13. stranke suglasne da se Ugovor o radu smatra raskinutim u slučaju da tužitelj prestane obavljati poslove Rukovoditelja pravnih poslova uslijed razrješenja do kojega je došlo voljom tuženika koji je u tom slučaju obvezan ponuditi tužitelju drugi ugovor o radu za odgovarajuće poslove u okviru njegove stručne spreme u dotadašnjem mjestu rada,

- da su 6. studenoga 2015., stranke zaključile Aneks tom Ugovora o radu (list 7 spisa), kojim se u članku 1., mijenja točka 13. Ugovora o radu, na način da su stranke suglasne da se ugovor o radu smatra raskinutim u slučaju da tužitelj prestane obavljati poslove uslijed razrješenja do kojega je došlo voljom tuženika koji je u tom slučaju obvezan u roku od 15 dana od dana dostave odluke o razrješenju ponuditi tužitelju drugi ugovor o radu za odgovarajuće poslove u okviru njegove stručne spreme i struke u mjestu rada i u istoj organizacijskoj jedinici u kojoj je tužitelj kao nadređeni radnik radio u trenutku razrješenja a iznimno u drugoj organizacijskoj jedinici ako tužitelj na to pristane s time da će tužitelju u novom ugovoru o radu biti utvrđena zaštićena plaća u visini najviše cijene sata rada koja je utvrđena Kolektivnim ugovorom odnosno Pravilnikom o radu, neovisno o tome kolika je cijena sata rada utvrđena za radno mjesto za koje tužitelj sklapa novi ugovor o radu, ukoliko je to za njega povoljnije,

- da su stranke zaključile i Aneks Ugovora o radu od 11. studenog 2015. (list 8 spisa), kojim se u članku 1. mijenja točka 11. stavak 1. Ugovora o radu, na način da se tužitelju za navedene poslove određuje plaća u visini koeficijenta 3,80 s pravom na dodatak osnovnoj plaći za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža,

- da je Uprava tuženika 16. ožujka 2017., donijela novi Pravilnik o organizaciji tuženika (list 57 do 65 spisa), koji je stupio na snagu 1. travnja 2017. i kojim je između ostalih ustrojen sektor kojim rukovodi Direktor sektora (čime su prestali postojati Jedinica pravnih poslova kojom je rukovodio tužitelj kao Rukovoditelj pravnih poslova u Jedinici Pravnih poslova),

- da su poslovi Rukovoditelja u Jedinici pravnih poslova i poslovi Direktora sektora – identični,

- da su Odlukom Uprave tuženika o razrješenju nadređenih radnika broj … od 31. ožujka 2017. (list 30-35 spisa) razriješeni svi nadređeni radnici, a među njima i tužitelj koji je razriješen od obavljanja poslova rukovoditelja pravnih poslova,

- da je Odlukom Uprave tuženika o privremenom imenovanju nadređenog radnika, broj UI-41-1-4/17 od 31. ožujka 2017. (list 11 spisa), u organizacijskoj jedinici sektor privremeno imenovan tužitelj kao nadređeni radnik za obavljanje poslova direktora sektora od 1. travnja 2017., do razrješenja, a najduže do 30. lipnja 2017.,

- da je tužitelju dopisom tuženika 6. travnja 2017. (list 35 spisa), pozivom na točku 13. Ugovoru o radu od 1. siječnja 2015. (izmijenjenu u točki 1. Aneksa tom Ugovoru od 6. studenog 2015.), dostavljena Ponuda novog Ugovora o radu broj … od 1. travnja 2017. ( list 38 i 39 spisa), za obavljanje poslova direktora sektora, u kojem je u pogledu zasnivanja radnog odnosa navedeno:

1. radni odnos zasniva se na NEODREĐENO vrijeme.

2. Radnik na temelju tog Ugovora započinje s radom 1. travnja 2017.

3. Mjesto rada radnika je Z..

4. Radnik će privremeno obavljati poslove DIREKTOR SEKTORA u jedinici SEKTOR od 1.travnja 2017. do

razrješenja, a najduže do 30. lipnja 2017. temeljem Odluke Uprave broj: … od 31. ožujka 2017.,

- da taj ponuđeni Ugovor o radu, tužitelj nije prihvatio (prema odgovoru tužitelja na tu tuženikovu ponudu od 10. travnja 2017. (list 41 i 42. spisa), navodeći za to konkretne razloge i to:

1. da je ostalo dvojbeno na koju plaću ima pravo tužitelj od 1. srpnja 2017., ako ne potpiše ponuđeni ugovor,

2. kakav radno pravni status će imati tužitelj nakon razrješenja Direktora sektora odnosno nakon 30. lipnja 2017., s obzirom da će prema ponuđenom ugovoru obavljati te poslove do razrješenja a najduže do 30. lipnja 2017. (dakle, na određeno vrijeme), a da je u članku 1. Aneksa od 6. studenog 2015. (list 7 spisa), izmijenjena točka 13. Ugovora o radu od 1. siječnja 2015., tako da se taj Ugovor smatra raskinutim u slučaju da radnik (tužitelj) prestane obavljati sadašnje poslove uslijed razrješenja do kojega je došlo voljom poslodavca (tuženika) a poslodavac (tuženik) je u tom slučaju obvezan ponuditi radniku (tužitelju) drugi ugovor o radu na odgovarajućim poslovima u okviru njegove stručne spreme i struke u sadašnjem mjestu rada i u istoj organizacijskoj jedinici u kojoj je nadređeni radnik (tužitelj) radio u trenutku razrješenja iz čega bi proizlazilo da se bi se sa tužiteljem trebao sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme,

- da je tuženik Odlukom broj … od 23. svibnja 2017. (list 12 spisa) tužitelja razriješio obavljanja poslova Direktora sektora s danom 26. svibnja 2017., a tužitelj je pokrenuo sudski spor radi nedopuštenosti odluke o razrješenju koji se je vodio pod brojem Pr-1327/2017 i koji je okončan pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-1327/2017-2 od 27. veljače 2018., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan,

- da je tuženik dopisom od 5. lipnja 2017. (list 51 spisa) tužitelju ponudio novi Ugovor o radu broj … od 15. lipnja 2017. (list 52 i 53 spisa), prema kojem tužitelj kao radnik nastavlja radni odnos na neodređeno vrijeme, na temelju tog Ugovora tužitelj započinje s radom 15. lipnja 2017., mjesto rada je Zagreb, te će tužitelj obavljati poslove Glavni referent za zastupanje u jedinici Grupa za zastupanje, čiji sadržaj je opisan u točki 5. Ugovora, a plaća i ostala materijalna prava u točki 11. tog Ugovora,

- da je tužitelj u dopisu od 14. lipnja 2017., upućenom tuženiku (list 56 spisa), izjavio da ne prihvaća ponuđeni Ugovor o radu broj … (od 15. lipnja 2017.), slijedom čega vraća dva nepotpisana primjerka tog Ugovora i tri primjerka Rješenja o plaći radnika broj 3275/17 od 5. lipnja 2017.,

- da je tuženik od Sindikalnog povjerenika u funkciji Radničkog vijeća B. S. dopisom od 14. srpnja 2017. (list 66 spisa) tražio savjetovanje zbog namjeravanog otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora tužitelju za radno mjesto glavni referent za zastupanje u sektoru i dostavio o tome određene podatke i dokumentaciju,

- da je tuženik 21. kolovoza 2017., temeljem članka 123. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14 i dr., u daljnjem tekstu: ZR) i članka 101. i 103. Kolektivnog ugovora, donio predmetnu Odluku o redovnom otkazu ugovora o radu broj … (list 9 i 10 spisa) kojom tužitelju otkazuje Ugovor o radu broj … sklopljen 1. siječnja 2015., dopunjen Aneksom ugovora o radu broj … od 6. studenog 2015. za obavljanje poslova radnog mjesta Rukovoditelj pravnih poslova u jedinici Pravnih poslova zbog organizacijskih razloga, s pravom na otkazni rok u trajanju od četiri mjeseca koji je počeo teći danom dostave te Odluke, uz obvezu tuženika da isplati tužitelju plaću odnosno naknadu plaće i otpremninu te prizna sva ostala prava do prestanka radnog odnosa do kada je tužitelj obvezan vratiti tuženiku sve sa čime je zadužen, s time da se tužitelju istodobno sa otkazom postojećeg ugovora nudi sklapanje novog ugovora o radu na poslovima radnog mjesta Glavni referent za zastupanje u jedinici sektor, kao odgovarajućih poslova tužiteljevoj stručnoj spremi i struci u istom mjestu rada (list 9, 10 i 11 spisa),

- da je tužitelj prihvatio sklapanje tog ponuđenog Ugovora o radu i pravovremeno (4. rujna 2017.) izjavio zahtjev za zaštitu prava protiv predmetne Odluke o redovnom otkazu ugovora o radu s istodobnom ponudom izmijenjenog ugovora o radu (list 13 i 14 spisa), na koji tuženik nije odgovorio u roku od 15 dana, a nakon isteka tog roka tužitelj je u roku od 15 dana pravovremeno (3. listopada 2017.), podnio predmetnu tužbu,

-da je Odlukom o redovnom otkazu ugovora o radu s istodobnom ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 21. kolovoza 2017. (list 9 spisa) tužitelju otkazan Ugovor o radu od 01. siječnja 2015. dopunjen aneksom od 06. studenoga 2015. za obavljanje poslova radnog mjesta "rukovoditelj pravnih poslova" u jedinici pravnih poslova zbog organizacijskih razloga, da se istodobno sa otkazom tužitelju nudi sklapanje novog ugovora o radu na poslovima radnog mjesta "Glavni referent za zastupanje" u jedinici sektor,

-da se u obrazloženju navedene odluke poslodavac poziva na odredbu članka 13. Ugovora o radu kojom je propisano da se ugovor smatra raskinutim u slučaju da radnik prestane obavljati sadašnje poslove uslijed razrješenja do kojeg je došlo voljom poslodavca, a poslodavac je u tom slučaju obvezan u roku od 15 dana od dana dostave odluke o razrješenju radniku ponuditi drugi ugovor o radu na odgovarajuće poslove u okviru njegove stručne spreme i struke u sadašnjem mjestu rada i u istoj organizacijskoj jedinici u kojoj je radio u trenutku razrješenja, da se navodi da je dana 16. ožujka 2017. usvojen novi Pravilnik o organizaciji kojim je jedinica pravnih poslova prestala poslovati te je ukinuto radno mjesto "rukovoditelj pravnih poslova" a ustrojen je sektor i radno mjesto "direktor sektora", da su zbog toga razriješeni svi nadređeni radnici pa tako i tužitelj te da je Odlukom Uprave o privremenom imenovanju od 31. ožujka 2017. tužitelj imenovan za obavljanje poslova "direktor sektora pravnih poslova" od 01. travnja 2017. do razrješenja, a najduže do 30. lipnja 2017. te mu je dostavljen novi ugovor o radu broj 1904/17 za obavljanje poslova "Direktor sektora" i rješenje o privremenom obavljanju drugog radnog mjesta, da je tužitelj je odbio sklapanje novog ugovora o radu pa je tuženik razriješio tužitelja obavljanja poslova "Direktor sektora", da je nakon odluke o razrješenju tužitelju ponuđen ugovor o radu za radno mjesto "Glavni referent za zastupanje" u grupi za zastupanje što je tužitelj također odbio, a slijedom svega navedenog da poslodavac nema druge mogućnosti nego otkazati tužitelju ugovor o radu i uz istodobnu ponudu izmijenjenog ugovora i to za radno mjesto "Glavni referent za zastupanje u grupi za zastupanje".

6. Polazeći od navedenih utvrđenja, koje nisu sporne među strankama, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev uz utvrđenja i zaključke:

-da je člankom 115. st. 1. podstavak 1. ZR propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga,

-da je odredbom čl. 115. st. 2. ZR propisano da poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a odredbom čl. 135. st. 3. ZR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac,

-da je neosnovan navod tužitelja kako je pobijana Odluka o otkazu nedopuštena već zbog činjenice što je njome obuhvaćen otkaz Ugovora o radu i prvog aneksa istome a ne i drugog aneksa jer prestankom osnovnog ugovora o radu prestaju vrijediti i svi eventualni aneksi, a neovisno o tome što nije izričito otkazan i aneks ugovora o radu,

-da je ugovor o radu ugovor građanskog prava na koji se u smislu članka 8. stavak 4. ZR odgovarajuće primjenjuju odredbe općeg propisa obveznog prava i da su strane ugovora o radu, poslodavac i radnik, ovlaštene slobodnom i ozbiljnom voljom urediti svoj ugovorni odnos, pa tako i sklopiti ugovor za obavljanje rukovodećih poslova,

-da je jedno od značajnih obilježja ugovora o radu i dobrovoljnost koja se izražava kroz slobodu ugovaranja i sklapanja ugovora, a što znači da tužitelj i tuženik imaju slobodu ugovoriti prava i obveze iz radnog odnosa,

-da je predmetni Ugovor o radu od 01. siječnja 2015. dopunjen Aneksima od 06. studenoga 2015. i 11. studenoga 2015. za obavljanje poslova radnog mjesta "Rukovoditelj pravnih poslova" sklopljen na neodređeno vrijeme te su tužitelj i tuženik u članku 13. ugovorili da se Ugovor o radu smatra raskinutim u slučaju da radnik prestane obavljati sadašnje poslove uslijed razrješenja do kojega je došlo voljom poslodavca,

-da je ugovaranje mogućnosti raskida ugovora zbog razrješenja pravo stranaka te se stranke mogu sporazumjeti da je razrješenje s mjesta rukovoditelja valjani razlog za raskid ugovora o radu,

-da nije osnovan navod tuženika da je Ugovor o radu od 01. siječnja 2015. dopunjen Aneksima od 06. studenoga 2015. i 11. studenoga 2015. menadžerski ugovor, jer tuženik nije dokazao da bi tužitelj kao rukovoditelj pravnih poslova bio osoba u smislu članka 4. stavka 3. ZR, pa se na tužitelja primjenjuju odredbe Zakona o radu, između ostalog, o prestanku ugovora na radu,

-da je uvidom u ponudu Ugovora o radu br. … (list 38 do 39 spisa) utvrđeno da se ista odnosi za obavljanje poslova Direktora sektora, da se radni odnos zasniva na neodređeno vrijeme, da radnik na temelju tog Ugovora započinje s radom 1. travnja 2017., mjesto rada radnika je Z., radnik će privremeno obavljati poslove Direktor sektora u jedinici sektor od 1. travnja 2017. do razrješenja, a najduže do 30. lipnja 2017. temeljem Odluke Uprave broj: … od 31. ožujka 2017., a u čl. 11. propisana je plaća prema koeficijentu 3,80 te dodaci na plaću,

-da je prvostupanjski sud, postupajući u skladu s uputom drugostupanjskog suda u ukidnoj odluci broj Gž R-3043/2022-2 od 29. studenoga 2022. (list 294 spisa), utvrdio da ponuda Ugovora o radu br. … ima sve bitne elemente propisane čl. 15. ZR te je u skladu s odredbom čl. 13. Ugovora o radu od 1. siječnja 2015. dopunjen Aneksima od 6. studenoga 2015. i 11. studenoga 2015,

-da je ponuđeno radno mjesto u istoj organizacijskoj jedinici u kojoj je radio tužitelj jer su prije to bilo Pravni poslovi, a sada sektor, u istom mjestu rada, radi se o poslovima za koju je propisana stručna sprema pravnika koju ima tužitelj, radi se o ugovoru o radu na neodređeno vrijeme te je plaća određena čak prema većem koeficijentu nego prema ranijem ugovoru o radu,

-da je tuženik ovakvom ponudom novog ugovora o radu postupio u skladu s člankom 13. Ugovora o radu, jednako kao što je i tužitelj imao ovlaštenje odbiti takvu ponudu jer poslodavac i radnik imaju ovlast, u okvirima zakonom predviđene slobode ugovaranja, sporazumno mijenjati postojeći ugovor o radu, odnosno sklopiti novi ugovor o radu,

-da u slučaju kada nema suglasne volje radnika i poslodavca da izmijene postojeće uvjete radnog odnosa, tada se poslodavac može koristiti institutom otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora kojeg propisuje članak 123. ZR, jer je to jedini način na koji ugovorna strana u radnom odnosu može izmijeniti postojeće uvjete,

-da je tuženik postupio u skladu s ovom zakonskom odredbom te dana 21. kolovoza 2017. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s istodobnom ponudom izmijenjenog ugovora o radu i to za radno mjesto "Glavni referent za zastupanje" u jedinici sektor, te je ovu ponudu tužitelj prihvatio,

-da je poslodavac samostalan i autonoman u organizaciji rada i u ustroju radnih mjesta te ZR daje samo okvirne granice u kojima se poslodavac i radnik trebaju kretati u uređivanju radnog odnosa, ovlaštenje je poslodavca da ustroji radna mjesta, a što je tuženik učinio donošenjem Pravilnika o organizaciji, a sud u radnom sporu nije ovlašten ocjenjivati zakonitost pravilnika koji je donio poslodavac, ako radničko vijeće ili sindikalni povjerenik nisu, kao ovlaštena tijela, zahtijevali oglašavanje pravilnika nevažećim,

-da je ostvarujući svoje pravo da sistematizira radna mjesta i organizira proces rada, tuženik poštujući zakonsku proceduru tužitelju otkazao postojeći ugovor o radu i istodobno mu ponudio sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto za koje tužitelj ispunjava sve formalne uvjete,

-da radno mjesto koje je tuženik ponudio tužitelju odgovara njegovoj stručnoj spremi (VSS), a nakon provedene reorganizacije tuženik nije dužan tužitelju ponuditi novo radno mjesto istog platnog razreda na kojem bi tužitelj imao istu plaću kao na prvobitnom radnom mjestu,

-da su stranke ugovorile mogućnost razrješenja s mjesta rukovoditelj pravnih poslova, a što je u skladu s pravom na slobodu ugovaranja, pa sud zaključuje da postoji opravdani razlog za otkaz ovakvog ugovora o radu kod kojeg je ugovorena mogućnost razrješenja,

-da je radno mjesto Rukovoditelj pravnih poslova na kojem je radio tužitelj nesporno ukinuto te je ustrojeno novo radno mjesto Direktora sektora koje je tužitelju nesporno nuđeno, da kada tužitelj nije prihvatio novo ponuđeno radno mjesto, a dotadašnje radno mjesto više ne postoji, opravdano je tuženik otkazao istome ugovor o radu zbog navedenih organizacijskih promjena.

7. Stoga je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s istodobnom ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 21. kolovoza 2017., a kako članak 124. stavak 1. ZR propisuje da će sud naložiti vraćanje radnika na posao, ako utvrdi da otkaz nije dopušten i da radni odnos nije prestao, a prema ocjeni prvostupanjskog suda nije ispunjen taj zakonski uvjet, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da ga tuženik vrati na radno mjesto i odgovarajuće poslove.

8. Odredbom čl. 4. st. 3. ZR propisano je da fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca (st. 4. propisano je da se na osobu iz st. 3. ovoga članka ne primjenjuju odredbe ZR o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini). Tko je prema propisu o trgovačkim društvima ovlašten voditi poslove poslodavca, izrijekom propisuje Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj 111/93, 34/99, 121/99, 118/03, 107/07, 148/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13 i dr.), prema kojem je to kod javnog trgovačkog društva koje nema organe poput uprave i direktora svaki član (čl. 78.), kod komanditnog društva su to komplementari (čl. 136.), kod dioničkog društva je to uprava društva (čl. 240.) kao i kod društva s ograničenom odgovornošću (čl. 422.), odnosno izvršni direktori koga imenuje upravni odbor (čl. 272.m).

9. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se na tužitelja ne primjenjuje odredba čl. 4. st. 3. i 4. ZR nego se primjenjuju odredbe Zakona o radu koje određuju način prestanka ugovora o radu (čl. 112. ZR).

10. Odredba čl. 112. ZR kojom je određena taksativna lista način prestanka ugovora o radu prema Zakona o radu je kogentne prirode. To znači da je tim Zakonom propisano na koji način ugovor o radu prestaje i da stranke ugovora o radu ne mogu to mijenjati niti nadopunjavati dodatnim načinima. Kogentne su prirode i odredbe Zakona o radu koje uređuju otkaz kao jedan od načina prestanka ugovora o radu ( tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr 556/17-2 od 16. siječnja 2018.).

11. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, između ostalog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla, zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), uz poštivanje kriterija iz stavka 2. tog članka. Nadalje, odredbom čl. 123. st. 1. ZR propisano je da se odredbe toga Zakona koje se odnose na otkaz primjenjuju i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora), a prema stavku 2. ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza ugovora.

12. Sukladno odredbi čl. 131. st. 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

12.1. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, a suprotno pravnom shvaćanju suda prvog stupnja, tuženik (poslodavac) te razloge nije dokazao.

13. Iz točke I. izreke predmetne Odluke o redovnom otkazu ugovora o radu s istodobnom ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 21. kolovoza 2017. (list 9 spisa) razvidno je da se tužitelju otkazuje Ugovor o radu od 01. siječnja 2015. dopunjen aneksom od 06. studenoga 2015. za obavljanje poslova radnog mjesta "rukovoditelj pravnih poslova" u jedinici pravnih poslova zbog organizacijskih razloga.

14. U obrazloženje navedene odluke tuženik se poziva na odredbu članka 13. Ugovora o radu kojom je propisano da se ugovor smatra raskinutim u slučaju da radnik prestane obavljati sadašnje poslove uslijed razrješenja do kojeg je došlo voljom poslodavca, a poslodavac je u tom slučaju obvezan u roku od 15 dana od dana dostave odluke o razrješenju radniku ponuditi drugi ugovor o radu na odgovarajuće poslove u okviru njegove stručne spreme i struke u sadašnjem mjestu rada i u istoj organizacijskoj jedinici u kojoj je radio u trenutku razrješenja. Nadalje navodi da je 16. ožujka 2017. usvojen novi Pravilnik o organizaciji kojim je jedinica pravnih poslova prestala poslovati te je ukinuto radno mjesto "rukovoditelj pravnih poslova" a ustrojen je sektor i radno mjesto "direktor sektora", da su zbog toga razriješeni svi nadređeni radnici pa tako i tužitelj te da je Odlukom Uprave o privremenom imenovanju od 31. ožujka 2017. tužitelj imenovan za obavljanje poslova "direktor sektora" od 01. travnja 2017. do razrješenja, a najduže do 30. lipnja 2017. te mu je dostavljen novi ugovor o radu broj … za obavljanje poslova "direktor sektora" i rješenje o privremenom obavljanju drugog radnog mjesta, da je tužitelj je odbio sklapanje novog ugovora o radu pa je tuženik razriješio tužitelja obavljanja poslova "direktor sektora", da je nakon odluke o razrješenju tužitelju ponuđen ugovor o radu za radno mjesto "glavni referent za zastupanje" u grupi za zastupanje što je tužitelj također odbio, a slijedom svega navedenog da poslodavac nema druge mogućnosti nego otkazati tužitelju ugovor o radu i uz istodobnu ponudu izmijenjenog ugovora i to za radno mjesto "glavni referent za zastupanje u grupi za zastupanje".

15. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da stranke ugovora o radu na kojeg se primjenjuju odredbe Zakona o radu u pogledu načina na koji može prestati – čl. 112. Zakona o radu, nisu ovlaštene ugovarati neki drugi razlog za njegov prestanak koji je različit od Zakonom o radu propisanih načina prestanka radnog odnosa ( tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr 556/17-2 od 16. siječnja 2018.).

16. Međutim, neovisno i o navedenom, tužitelj je iznio konkretne, i prema shvaćanju ovog suda, osnovane razloge za neprihvaćanje novo ponuđenog Ugovora o radu broj … u podnesku od 10. travnja 2017. (list 20 spisa) za obavljanje poslova radnog mjesta Direktor sektora u jedinici sektor jer je ponuđeni Ugovor o radu u sebi imao elemente i ugovora o radu na neodređeno vrijeme (radnik nastavlja radni odnos ne neodređeno vrijeme -točka 1. ponuđenog ugovora o radu) i ugovora o radu na određeno vrijeme (radnik će privremeno obavljati poslove do razrješenja, a najduže do 30. lipnja 2017. -točka 4. ponuđenog ugovora o radu), te iz istog nije razvidno koju će plaću tužitelj ostvarivati nakon 30. lipnja 2017., s tim da je člankom 11. Ugovora predviđen koeficijent 3,80, ali prema osnovici čiju visinu određuje poslodavac svojom odlukom, pri čemu je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio da je prema ponudi Ugovora o radu broj … ponuđen veći koeficijent (koeficijent 3,80) nego po Ugovoru koji se otkazuje (koeficijent 3,50/list 5 do 6 spisa), s obzirom da je Aneksom ugovora od 11. studenoga 2015. ugovoren koeficijent 3,80 (list 8 spisa). Pri tome okolnost neprihvaćanja ponude novo ponuđenog Ugovora o radu broj … za obavljanje poslova direktora sektora ne može tužitelju ići na teret (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u ukinutoj odluci broj U-III-2542/2019 od 3. ožujka 2022./list 212 spisa), imajući pri tome u vidu i okolnost da predmet spora nije dopuštenost otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora za radno mjesto Direktora sektora nego dopuštenost otkaza ugovora o rada sa ponudom izmijenjenog ugovora za radno mjesto Glavnog referenta za zastupanje.

17. Nadalje, nema opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz ako nije prestala potreba za obavljanjem pojedinih poslova. Naime, organizacijska promjena sama po sebi nije opravdan razlog za poslovno uvjetovan otkaz nego je od značaja ako je dovela do toga da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u ukinutoj odluci broj U-III-2542/2019 od 3. ožujka 2022./list 212 spisa). Nije sporno među strankama da su poslovi Rukovoditelja jedinice pravnih poslova i poslovi Direktora sektora identični te da u konkretnom slučaju nije došlo do prestanka potreba za obavljanjem posla koji je tužitelj obavljao. Budući da prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog koji postoji u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), a tuženik otkazujući ugovor o radu ni ne polazi od činjenice da je prestala potreba za obavljanjem posla radnog mjesta tužitelja za koji je imao sklopljen ugovor o radu (čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR), to tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, a što je bio dužan prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 354/2022-2 od 4. travnja 2023.

18. Imajući u vidu navedeno, budući da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, predmetni poslovno uvjetovani otkaz nije dopušten u smislu odredbe čl. 115. st. 1. ZR.

19. Odredbom čl. 124. st. 1. ZR propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao, odnosno u konkretnom slučaju na radno mjesto i na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanjima, iskustvu i sposobnostima, te plaći i složenosti poslova koje je obavljao temeljem Ugovora o radu Broj: … od 1. siječnja 2015. godine, dopunjen Aneksom ugovora o radu broj: … od 6. studenog 2015. godine i Aneksom Broj:… od 11. studenog 2015.

20. Stoga, budući da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje (koje nije niti sporno među strankama) pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, valjalo je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja.

21. Odluka o trošku donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i 155. ZPP i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23, dalje: Tarifa) te su tužitelju priznate tri jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od po 500,00 eura (Tbr. 7.2. u vezi Tbr. 54.) i trošak sastava tri žalbe u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 10. 2. u vezi Tbr. 54.), što zajedno sa PDV od 25 % (Tbr 46.) iznosi 2.625,00 eura koji trošak je dužan tuženik nadoknaditi tužitelju sa zateznim kamatama u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 155/23), a primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova.

U Zagrebu 9. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj, v.r.