REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2403/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Igora Periše, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protu tuženika G. L. iz S., , OIB: ..., zastupanog po punomoćniku F. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika - protu tužitelja D.- T. d.o.o. S., , OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F. G., H. M., odvjetnicima iz B., radi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i dr., odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj Gž R- 1743/2021-8 od 8. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pr-12/2018-32 od 21. rujna 2021., u sjednici održanoj 9. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj Gž R-1743/2021-8 od 8. ožujka 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog,
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja koje su nižestupanjski sudovi u ovom sporu razmatrali, a koja su po njemu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a ona glase:
"1. Je li sud nezakonito postupao time što nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka koje je tuženik – protu tužitelj predlagao na okolnosti koje je upravo on dužan dokazati temeljem pravila o teretu dokazivanja, čime je tuženika – protu tužitelja onemogućio da raspravlja pred sudom, te je li takvim postupanjem tuženiku – protu tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost oružja? “
2. Smije li sud pretpostavljati da svjedoci koje predlaže jedna parnična stranka, konkretno tuženik – protu tužitelj, na okolnosti koje njemu idu u prilog i koje je on dužan dokazivati, iskazivati jednako kao i drugi svjedoci koji su saslušani u postupku, bez da ta pretpostavka proizlazi iz bilo koje utvrđene činjenice?
3. Može li sud umjesto tuženika – protu tužitelja kao poslodavca zauzeti stav postoje li na strani poslodavca okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa radnika kod poslodavca uz uvažavanje svih okolnosti i interesa radnika i poslodavca kao ugovornih stranaka, nije moguć?''
2. Kao razlog važnosti postavljenim pitanima navedene su odluke: Županijskog suda u Splitu broj Gž-1701/2022-2 od 27. 10. 2022., Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., te odluke VSRH broj Revr-1558/2011-2 od 07. 2. 2012. i Revr-700/2011-2 od 7. 11. 2012.
3. U odgovoru na prijedlog tužitelj osporava osnovanost prijedloga, predlaže isti odbiti kao neosnovan te traži da mu se dosude troškove sastava odgovora na prijedlog.
4. Prijedlog je neosnovan.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za poništenje odluke tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora i vraćanje tužitelja na rad, te protu tužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu.
6. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja a odbili protu tužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid predmetnog ugovora o radu uz obrazloženje da tuženik nije dokazao postojanje razloga za otkaz tužiteljevog ugovora o radu, te da uz to prije donošenja pobijane odluke tuženik nije proveo ni postupak savjetovanja propisan odredbom čl. 150. st. 12. Zakona o radu ( "Narodne Novine" broj 9333/14 i 12717, dalje ZR), niti je tužitelju omogućio iznošenje obrane, odnosno da je postupao protivno odredbi čl. 119. st. 1. ZR-u, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za sudski otkaz ugovora o radu iz čl. 125. st. 2. ZR-u.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je vezano za prvo pitanje (je li sud onemogućio tuženika da raspravlja pred sudom kada je odbio saslušati svjedoke tuženika), ocijenio da ono nije važno jer su saslušane stranke i osam svjedoka, (među kojima su i oni predloženi po tuženiku), od kojih su svi osim A. Š. u biti potvrdili iskaz tužitelja. Pri tome je prvostupanjski, a potom i drugostupnjski sud u točkama 7. 1. i 7. 2. obrazloženja naveo prihvatljive razloge i obrazložio iz kojih razloga nisu saslušani određeni svjedoci čije je saslušanje predlagao tuženik.
8. Drugo pitanje, neosnovano, polazi od netočne tvrdnje da je sud pretpostavljao da će svjedoci koje predlaže jedna parnična stranka, konkretno tuženik na okolnosti koje njemu idu u prilog i koje je on dužan dokazivati, iskazivati jednako kao i drugi svjedoci koji su saslušani u postupku. U tom smislu tuženik se samo paušalno u pitanju poziva na nezakonito postupanje suda jer su na odlučne okolnosti saslušane stranke i osam svjedoka od kojih svi osim A. Š. u biti potvrđuju iskaz tužitelja, pa već iz tog razloga ni ono nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP-a.
9. Pravo suda da odlučuje o sudskom raskidu propisano je u čl. 125. ZR-u, a sud ima, ovlast i obvezu cijeniti provedene dokaze u smislu čl. 8. ZPP-a pa tako i ocijeniti jesu li ispunjen pretpostavke iz čl. 125. ZR-u vezano za sudski raskid ugovora o radu. Stoga je o trećem pitanju, vezano za navedeno, već odgovoreno u samom zakonu.
10. Osim toga sudska praksa na koju se tuženik poziva nije primjenjiva na ovaj slučaj jer su odluke na koje se pozvao tuženik donesene u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Naime, presuda Županijskog suda u Splitu Gž-1701/2022-2, Odluka Ustavnog suda U-III-4372/2021 i Odluka Ustavnog suda U-III-5458/2021, odnose se na utvrđenje ništetnosti potrošačkog ugovora, te nije radni spor, a u ovom radnom sporu je ispitano desetak osoba. Presuda Vrhovnog suda RH Revr 1558/11-2 upravo govori o tome da sud može odlučivati o sudskom raskidu ugovora o radu, dok je u odluci broj Revr 700/11-2 navedeno da nižestupanjski sudovi sami po svojoj slobodnoj ocjeni mogu presuditi postoje li ili ne postoje narušeni odnosi. U ovom slučaju nije dokazano da je tužitelj narušio odnose, te je utvrđeno da je odluka o otkazu ugovora o radu bila nezakonita kako iz činjeničnih razloga tako i iz procesnih.
11. Iz navedenog razloga prijedlog za podnošenje revizije je odbijen pozivom na odredbu čl. 389.b st. 1. ZPP-a jer u odnosu na navedena pitanja nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a.
12. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim u smislu odrede čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 9. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
