REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-312/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ilica 282, kojeg zastupa punomoćnica Sidonija Hodalić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., OIB 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, radi isplate iznosa od 27.351,51 kn, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 4881/2020-3 od 21. svibnja 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-427/2013 od 20. travnja 2015., u sjednici održanoj 9. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e :
Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuje presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4881/2020-3 od 21. svibnja 2021. i sudi:
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-427/2013 od 20. travnja 2015.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 27.361,51 kn s pripadajućom zakonskom kamatom te za trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 724,00 kn (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 427/2013 od 20. travnja 2015. u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na kamatnu stopu koja prelazi uvećanje eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je važila zadnjeg dana polugodišta za više od pet postotnih poena.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 427/2013 od 20. travnja 2015. u točki I. izreke u odnosu na glavnu tražbinu i odnosu na stopu zatezne kamate koja ne prelazi stopu za netrgovačke ugovore i sudi:
Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb isplatiti tužitelju Euroherc osiguranje d.d. Zagreb iznos od 27.361,51 kn (dvadesetsedamtisuća- tristošezdesetjednu kunu i pedesetjednu lipu) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. lipnja 2011. pa do isplate i to za razdoblje od 21. lipnja 2011. pa do 31. srpnja 2015. po stopi dobivenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi dobivenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje za 3% poena, sve u roku od osam dana.
Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.437,50 kn (tritisućečetiristotridesetsedam kuna i pedeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2021. pa do isplate po stopi dobivenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje za 3% poena, sve u roku od osam dana.“.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju, dopuštenu ovosudnim rješenjem poslovni broj Revd-3818/2021 od 24. svibnja 2023., podnio je tuženik zbog pravnih pitanja koja glase:
„Je li pogrešno primijenjeno materijalno pravo ako je sud primijenio odredbu čl. 86. st. 3. Zakona o lovstvu (NN 140/05 i 75/09), ako je prije uzrokovanja štete ta odredba prestala važiti na temelju odredbe čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama (NN 153/09)?
Je li počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), ako odluka suda nema razloga koji se odnose na pravo oštećenika na zateznu kamatu?“.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6. U skladu sa odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) revizijski je sud u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.
7. Predmet spora je isplata iznosa od 27.361,51 kn s osnove regresnog zahtjeva za štetu koju je svom osiguraniku tužitelj isplatio na temelju police kasko osiguranja.
8. U tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom u bitnome je utvrđeno da je u prometnoj nezgodi 14. ožujka 2011. u mjestu Šmrika došlo do prometne nezgode na način da je vozilo osiguranika tužitelja naletjelo na divljač na cesti (srnu), da je uslijed naleta na divljač na vozilu nastala materijalna šteta, da na mjestu prometne nezgode nema postavljenog znaka opasnosti „divljač na cesti", da je brzina ograničena na 90 km/h, da je osiguranik tužitelja prilagodio vožnju uvjetima na cesti, da je nakon prometne nezgode lovačko društvo „Srndać“ zatražilo od tuženika postavljanje prometnog znaka opasnosti „divljač na cesti“ ispred mjesta na kojem se dogodila prometna nezgoda.
9. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev zauzevši pravno shvaćanje da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.
10. Drugostupanjski sud pak preinačio je prvostupanjsku presudu smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da tuženik nije odgovoran za štetu.
11. U odnosu na prvo postavljeno pitanje u reviziji tuženika valja reći da je u vrijeme štetnog događaja na snazi bio Zakon o javnim cestama („Narodne novine“, broj 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09 i 73/10), koji je propisivao u čl. 32.a odgovornost za štetu koju na javnoj cesti osobama ili na vozilu prouzroči divljač. Tako je propisano da postoji odgovornost za štetu:
- vozača, ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i nije postupao po prometnom pravilu ili znaku;
- osobe ovlaštene upravljati javnom cestom prema odredbama ovoga Zakona, ukoliko nije postupala sukladno članku 7. ovoga Zakona, a koji propisuje da javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti svi korisnici cesta kojima su namijenjene,
- osobe koja gospodari lovištem u skladu s propisima koji uređuju lovstvo, u svim ostalim slučajevima.
11.1. Istim Zakonom odnosno Izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama koje su stupile na snagu 29. prosinca 2009. u čl. 29. propisano je:
„Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti odredba članka 108. stavka 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu i članka 86. st. 3. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 140/05, 75/09).“.
11.2. Navedenom odredbom čl. 86. st. 3. Zakona o lovstvu bilo je propisano: „Odgovornost za nastalu štetu na vozilu snosi vozač ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku, a u protivnom pravna osoba koja gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala. Iznimno od ove odredbe štetu snosi ovlaštenik prava lova, ako je šteta uvjetovana vršenjem skupnog lova.“.
12. Sukladno navedenom u vrijeme nastanka štetnog događaja nije bila na snazi odredba čl. 86. st. 3. Zakona o lovstvu, a na koju se pogrešno poziva drugostupanjski sud, te je stoga drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, a što je ujedno i odgovor na prvo postavljeno pitanje u reviziji tuženika.
13. Člankom 77. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 140/05 i 75/09) propisano je da je lovoovlaštenik obvezan poduzimati određene mjere za sprječavanje štete koju divljač može nanijeti ljudima ili imovini na zemljištima na kojima se prostire lovište. Također je propisano u čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ovoga Zakona bio obvezatan poduzeti.
14. Odgovornost lovoovlaštenika postoji dakle u svim slučajevima kada nema odgovornosti za štetu vozača ili osobe ovlaštene upravljati javnom cestom, te je sukladno navedenom tužitelj trebao dokazati da je šteta nastala zato što osoba ovlaštena upravljati javnom cestom odnosno tuženik nije postupao sukladno odredbama tog Zakona, što međutim nije dokazao, jer tek tada nema odgovornosti lovoovlaštenika.
15. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud obrazložio da je u predmetnoj stvari osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, te je stoga valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.
16. U odnosu na drugo postavljeno pitanje valja reći da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP kada nije obrazložio svoju odluku o pravu oštećenika na zatezne kamate, međutim obzirom da je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti, to drugo pitanje tuženika više nije važno za odluku o sporu.
17. Stoga je valjalo prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu, te odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.
Zagreb, 9. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
