REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1674/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza TRIKO d.o.o. u stečaju, OIB 21126741361, Osijek, Ulica kardinala Alojzija Stepinca 4, kojeg zastupa stečajni upravitelj Tihomir Zec, protiv tuženika TRIL STRONG d.o.o., OIB 26012945065, Ilok, Dr. Franje Tuđmana 124, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Jović, odvjetnik u Vinkovcima, radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2277/2023-2 od 29. studenoga 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-271/2022-63 od 12. svibnja 2023., u sjednici održanoj 9. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2277/2023-2 od 29. studenoga 2023.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije osnovan.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja za koja on smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i to:

„1. Da li kupoprodajni ugovor predstavlja pravnu radnju kojom su oštećeni vjerovnici u slučaju kada je prodavatelj dobio odgovarajuću protuvrijednost za prodane pokretnine?

2. Da li je eventualno oštećenje vjerovnika nastalo sklapanjem ugovora o kupoprodaji uz realnu tržišnu cijenu ili naknadno izvršenim prijebojem kao zasebnom pravnom radnjom kojim je kupoprodajna cijena plaćena?

3. Da li očitovanje volje dviju ugovornih strana koje je izvršeno na istom dokumentu, a kojim su dogovorile da međusobno izvrše prijeboj potraživanja ima pravni značaj ugovorne komenzacije?“.

4.1. U razlozima važnosti predlagatelj u bitnome ističe da je pobijana odluka u suprotnosti sa odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 1076/2010-3 od 10. srpnja 2013., Pž-4221/2014-2 od 17. siječnja 2017., Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-78/2014-2 od 11. listopada 2017., Revt- 208/2011-2 od 17. studenoga 2011., Revt-323/2017-3 od 28. svibnja 2019.

5. Razmatrajući prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i 389. st. 1. ZPP ovaj sud je zaključio da su postavljena pitanja preopćenita te ovise od utvrđenih činjenica u svakom pojedinom predmetu te stoga nisu važna u smislu kako to zahtjeva odredba čl. 385.a st. 1. ZPP.

6. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je tužiteljev zahtjev za pobijanje pravnih radnji - 2 ugovora o kupoprodaji pokretnina te za vraćanje imovinske koristi stečene na temelju tih ugovora u stečajnu masu, odnosno predajom u posjed pokretnina. Za Ugovor o kupoprodaji pokretnina od 29. kolovoza 2019. tužitelj tvrdi da je riječ o pravnoj radnji namjernog oštećenja vjerovnika (čl. 202. st. 3. Stečajnog zakona „Narodne novine“, broj 71/15., 104/17 i 36/22 - dalje: SZ), dok za Ugovor o kupoprodaji pokretnina od 5. studenoga 2019. tužitelj tvrdi da je došlo do pogodovanja tuženika u odnosu na druge vjerovnike.

7. Nižestupanjski sudovi jasno su obrazložili da je tuženik tužiteljevo potraživanje namirio jednostavnom izjavom o prijeboju koja ne predstavlja zasebnu pravnu radnju koju bi trebalo pobijati, već predstavlja način ispunjenja obveze. Izjava o prijeboju je način ispunjenja obveze (čl. 195. ZOO-a) te je prijeboj ili dopušten i proizvodi pravne učinke ili nije. Odredbom čl. 176. točka 4. SZ-a propisano je da prijeboj nije dopušten ako je vjerovnik mogućnost prijeboja stekao pobojnom pravnom radnjom. Kako je upravo na temelju pobijanih ugovora o kupoprodaji pokretnina nastala situacija da su stečajni dužnik Triko d.o.o. i tuženik istovremeno i vjerovnik i dužnik jedan drugome (jer do tada tuženik nije imao novčanu obvezu spram tužitelja kao stečajnog dužnika), proizlazi da je tužbeni zahtjev pravilno usmjeren na pobijanje ugovora o kupoprodaji kao pobojnih radnji, koje za posljedicu imaju nedopuštenost izjave o prijeboju, koju ne treba zasebno pobijati.

8. Stoga se i odluke ovog suda kao i drugostupanjskih sudova na koje se tuženik poziva kao na razloge važnosti postavljenih pitanja odnose na drugačiju činjeničnu situaciju nego što je predmetna te stoga ne predstavljaju razlog važnosti pravnih pitanja u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.

9. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug