Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-60/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja trgovačkog društva, A. d.o.o. /OIB:…/ sa sjedištem u V., koga zastupa M. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu R. & K. j.t.d. iz Z., protiv prvotuženice Općine P. M. /OIB:…/, P. M., koju zastupa V. B., odvjetnik iz V. i drugotuženika N. Š. /OIB:…/ iz P. M., radi pobijanja pravnih radnji dužnika, odlučujući o žalbi prvotuženice Općine P. M. protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-832/2022-14 od 21. studenog 2023., u sjenici održanoj 9. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba prvotuženice Općine P. M. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P- 832/2022-14 od 21. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom utvrđeno da je bez pravnog učinka prema tužitelju Ugovor o darovanju nekretnine, ovjeren 27. veljače 2017. po javnom bilježniku M. H. B., pod brojem OV-641/2017, kojim je prednik tuženika Z. Š. darovao drugotuženiku N. Š. nekretninu upisanu u zk. ul. 310 k.o. M. P., koju čini k. č. br. 756 oranica S. sa 17736 m2, da su prvotuženica Općina P. M. i drugotuženik N. Š. dužni trpjeti da se na toj nekretnini provede ovrha radi naplate tražbine tužitelja na osnovi ovršne isprave – zadužnice ovjerene po javnom bilježniku J. A. iz V. pod brojem OV- 5179/2010 od 20. travnja 2010. u iznosu od 30.214,80 eura / 227.653,43 kuna[1] sa zateznim kamatama od 19. veljače 2014. do isplate (stavak I. izreke) i naložena

1 Fiksni tečaj konverzije - 7,53450 kuna za 1,00 euro

solidarna naknada parničnih troškova tužitelju u iznosu 3.808,01 eura /28.691,45 kuna, sa zateznim kamatama od 21. studenog 2023. do isplate (stavak II. izreke).

2. Protiv presude žali se prvotuženica Općina P. M. pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a) i predlaže preinaku ili ukidanje iste slijedom žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitivanjem pobijane presude u granicama žalbenih navoda nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevu iz sudske nadležnosti, s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja, koju je moguće ispitati.

6. Tumačenje činjenica po prvotuženici Općini P. M. i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, već njezino osobno viđenje predmetnog spora, koje je bez pravnog uporišta.

7. Naime, iz rezultata prvostupanjskog raspravljanja proizlazi da tužitelj kao vjerovnik nije uspio naplatiti od dužnika Z. Š. novčanu tražbinu u iznosu od 30.214,80 eura / 227.653,43 kuna sa zateznim kamatama od 19. veljače 2014. na novčanim sredstvima, pokretnina i nekretninama dužnika Z. Š. (ovrha vođena u Općinskom sudu u Valpovu pod poslovnim brojem Ovr-1423/2013, kasnije u Općinskom sudu u Virovitici pod poslovnim brojem Ovr-97/2016), da je Z. Š. Ugovorom o darovanju sklopljenim 22. veljače 2017. sa sinom N. Š., nakon dovršene bezuspješne ovrhe Ovr-97/2016, nekretninu stečenu na temelju kupoprodajnog ugovora iz 2009., koju čini k. č. br. 756, oranica, površine 17 736 m2, upisanu u zk. ul. 310 k.o. M. P. darovao sinu (drugotuženiku N. Š.), koji se 2017. upisao u zemljišnu knjigu vlasnikom iste (Z-3953/2017), da je Z. Š. preminuo … 2019., a njegovim nasljednikom na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Osijeku poslovni broj O- 1472/2019-8 (UPP/OS-126/2016) od 8. rujna 2020. (pravomoćno 9. listopada 2020.) proglašena u cijelosti Općina P. M..

8. Na temelju u bitnom navedenih nespornih činjenica prvostupanjski je sud zaključio da su ispunjene pretpostavke za pobijanje tužbom Ugovora o darovanju nekretnine, ovjerenog 27. veljače 2017. po javnom bilježniku M. H. B. pod brojem OV-641/2017, kojim je prednik tuženika Z. Š. darovao drugotuženiku N. Š. nekretninu upisanu u zk. ul. 310 k.o. M. P., koje se sastoje od k. č. br. 756 oranica S. sa 17736 m2 i da su prvotuženica Općina P. M. i drugotuženik N. Š. dužni trpjeti da se na toj nekretnini provede ovrha radi naplate tražbine tužitelja na osnovi ovršne isprave – zadužnice ovjerene po javnom bilježniku J. A. iz V. pod brojem OV-5179/2010 od 20. travnja 2010. u iznosu od 30.214,80 eura / 227.653,43 kuna sa zateznim kamatama od 19. veljače 2014. do isplate (članak 66. stavak 1. i 2., članak 67. i članka 69. stavaka 2. i članka 71. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a/), apostrofirajući da u smislu odredbe članka 69. stavka 2. ZOO-a prvotuženica Općina P. M. kao pravni slijednik pokojnog Z. Š. (ošasni nasljednik) jest pasivno legitimiran i da je tužitelj dokazao dospjelost svoje tražbine i nemogućnost naplate, te raspolaganje predmetnom nekretninom na štetu tužitelja.

9. Prvotuženica Općina P. M. u žalbi kao i tijekom prvostupanjskog postupka tvrdi da nije pasivno legitimirana jer da predmetna nekretnina „nije u njezinom vlasništvu niti je ikada bila“, da se odredba članka 69. stavka 2. ZOO-a ne odnosi na „nasljednike dužnika“, već na „nasljednike trećih osoba“ što da ona nije, da je vlasnikom nekretnine upisan drugotuženik N. Š. i da zbog toga ne može ona trpjeti radnju namirenja tužitelja, te da ona nije naslijedila nikakva novčana sredstva po računima pokojnog Z. Š., zbog čega da prema odredbi članka 139. stavku 6. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013. 33/2015., 14/2019., u daljnjem tekstu: ZN-a) ne može odgovarati niti za dugove pokojnog Z. Š..

10. Navodima prvotuženice Općine P. M. ne dovodi se u sumnju ocjena iskazana u prvostupanjskoj presudi vezano za pasivnu legitimaciju budući da se osim podnošenjem tužbe procesni položaj stranke u parnici stječe i na temelju univerzalne građanskopravne sukcesije u pogledu prenosivih prava (nasljeđivanjem) u kojem slučaju ex lege dolazi i do procesnopravne sukcesije (dotadašnja stranka prestaje biti stranka, a sljednik preuzima njen položaj u neizmijenjenim elementima objektivnog procesnopravnog odnosa) i da se prema formulaciji članka 69. stavku 2. ZOO-a, mjerodavnoj u predmetnoj parnici, u slučaju podnošenja tužbe za pobijanje dužnikovih pravnih radnji svaka pobijana radnja dužnika odnosi i na pravne sljednike dužnika (dužnik odnosno njegov pravni sljednik nisu izvan kruga protivnika pobijanja), a ne samo na pravne sljednike trećih osoba kako to pogrešno tumači žaliteljica, što znači da su prvotuženica Općina P. M. kao zakonski nasljednik dužnika pokojnog Z. Š. i treća osoba (N. Š.) u postupovnom smislu pasivno legitimirani suparničari.

11. Dakle, nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da se odredba članka 69. stavka 2. ZOO- a ne odnosi i na nasljednike dužnika, već samo na nasljednike trećih osoba, a niti da ona kao nasljednica dužnika nije dužna trpjeti namirenja tužiteljevog novčanog potraživanja iz predmetne nekretnine samo zato što ona nikada nije bila vlasnicom nekretnine i što je kao vlasnik upisan drugotuženik N. Š..

12. Promašeno je i pozivanje žaliteljice na pravilo o ograničenju ovrhe i osiguranja iz odredbe članka 139. ZN-a, kojom je propisano da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine (stavak 6.). To stoga što predmet postupka nije ovrha radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina, već pobijanje dužnikovih pravnih radnji koji pruža vjerovniku iz obveznog odnosa u svrhu namirenja njegove tražbine pravo pobijati valjana imovinskopravna raspolaganja insolventnog dužnika, namirujući se iz vrijednosti koje više ne pripadaju dužnikovoj imovini, već imovini njegovih pravnih sljednika na toj imovini (djelovanje tužbe za pobijanje dužnikovih pravnih radnji sastoji se u tome što pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju /vjerovniku/ i to samo toliko koliko je potrebno za ispunjenje vjerovnikovog potraživanja).

13. Prema tome, prvostupanjski je sud na u bitnome nesporno činjenično stanje pravilno primijenio navedene odredbe ZOO-a kad je prihvatio pravne posljedice predložene konačnim glavnim tužbenim zahtjevom i za svoju odluku dao jasne razloge, koji se žalbenim navodima ne dovode u dvojbu.

14. I odluka o parničnim troškovima, koju žaliteljica posebno niti ne osporava je pravilna u osnovi i visini (točka 19. – 20. obrazloženja prvostupanjske presude).

15. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-832/2022-14 od 21. studenog 2023. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po prvotuženici Općini P. M., niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

U Zagrebu 9. srpnja 2024.

Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.