Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-774/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB …, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv prvotuženika D. H. iz Z., …, OIB …, drugotuženika T. M. iz Z., …, OIB … i trećetužene I. M. iz Z., …, OIB …, svi tuženici zastupani po punomoćniku F. K., odvjetniku iz Z., radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-45/2021-58 od 20. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-45/2021-58 od 20. listopada 2023. u pobijanom dijelu kojim je naloženo tuženicima iseliti iz stana u Z., … i isti predati u posjed tužitelju slobodan od osoba i stvari.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesenog pravnog lijeka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I Nalaže se I tuženiku D. H. iz Z., …, OIB …1, II tuženiku T. M. iz Z., …, OIB … i III tuženoj I. M. iz Z., …, OIB …, iseliti iz stana u Z., …, prizemlje, površine 31,19 m2, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, izbe i predsoblja, koji se nalazi u stambenoj zgradi …, Z., izgrađenoj na kč.br. 3190 k.o. D., koja odgovara zk.č.br. 2986/1699 k.o. G. te predmetni stan slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB …., te predaju posjeda izvršiti u roku od 15 dana nakon što tužitelj Republika Hrvatska isplati I tuženiku D. H. iz Z., …, OIB …, novčani iznos od 4.012,13 EUR1 / 30.229,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. listopada 2023. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima.
II Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“
2. Protiv dijela ove presude kojim je naloženo tuženicima iseliti iz stana u Z., …. i isti predati u posjed tužitelju slobodan od osoba i stvari, žalbu su podnijeli tuženici iz svih žalbenih razloga predviđenih u odredbi čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), a naročito iz razloga iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Predlažu ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno pobijani dio prvostupanjske presude preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev. Potražuju naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 398,16 eura uvećano za sudsku pristojbu.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenje i predaju u posjed stana u Z., …, površine 31,19 m2.
4. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:
- da je tužitelj vlasnik predmetnog stana koji je s I-tuženikom kao najmoprimcem 20. prosinca 2001. sklopio ugovor o najmu tog stana, te se prema ugovoru stan daje u najam za vrijeme dok se tuženik nalazi u radnom odnosu kod najmodavca,
- da je I-tuženik u vrijeme sklapanja ugovora o najmu bio zaposlenik kao načelnik Odjela pravnih poslova PU Zagrebačke,
- da je I-tuženik 1. ožujka 2004. stupio na dužnost suca Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske,
- da je I-tuženik od 1. studenoga 2016. u mirovini,
- da su u neposrednom posjedu stana sada II- i III- tuženici,
- da je I-tuženiku prije pokretanja ove parnice ugovor o najmu otkazan,
- da je I-tuženik višekratno podnosio zahtjev za otkup stana, ali do otkupa stana nije došlo,
- da je stan prilikom preuzimanja stana bio u izuzetno lošem stanju i nepodoban za stanovanje,
- da je I-tuženik stan u potpunosti uredio te da ukupna vrijednost ulaganja iznosi 30.229,43 kn.
- da I-tuženik od 2005. stanuje u stanu u Z., …, a predmetni stan je prepustio na korištenje kćeri svoje supruge i zetu koji i danas tamo žive.
5. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da u ispunjeni uvjeti za prestanak najamnog odnos između stranaka na temelju samog ugovora, jer je I-tuženik imenovanjem na sudačku dužnost postao pravosudni dužnosnik, dakle nositelj jedne grane vlasti (one sudske) te u formalnom smislu nema poslodavca, a u ugovoru nije stipulirano da je namjera stranaka bila omogućiti I-tuženiku korištenje stana bez obzira na to u kojoj državnoj službi ili grani vlasti tuženik radi, a osim toga, tuženik je u međuvremenu umirovljen, pa mu je svaki radni odnos prestao trenutkom umirovljena. U odnosu na II- i III-tuženike, sud navodi da oni nisu ni u kakvom samostalnom pravnom odnosu niti su navedeni u ugovoru o najmu kao članovi domaćinstva I-tuženika, pa kako svi tuženici nemaju valjani pravni osnov za korištenje stana, sud je prihvatio tužbeni zahtjev za iseljenje i predaju u posjed.
5.1. Obzirom na to da je I-tuženik tijekom postupka istaknuo prigovor retencije, jer je u stan izvršio određena ulaganja, prvostupanjski sud je zaključio da je I-tuženik ulagao u stan kao pošteni posjednik, pa kako je opseg izvršeni ulaganja sud utvrdio na temelju provedenog vještačenja, to je pozivom na odredbu čl. 164. st. 2. i 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 – dalje: ZOO) ocijenio osnovanim prigovor retencije te naložio predaju posjeda tek po ispunjenju odgodnog uvjeta.
5.2. Pozivom na odredbu čl. 154. st. 4. ZPP, sud je odlučio o troškovima postupka (toč. II. izreke).
6. Žalba tuženika je neosnovana.
7. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. Neosnovano tuženici žalbi ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ustrajući na tvrdnjama da I-tuženiku nije prestao radni odnos kod tužitelja, jer da je I-tuženik bio u kontinuiranom radnom odnosu kod tužitelja – Republika Hrvatska.
8.1. Naime, nije sporna činjenica da je ugovor o najmu sklopljen za vrijeme kada je I-tuženik bio državni službenik Ministarstva unutarnjih poslova na radnom mjestu načelnika Odjela pravnih poslova PU Z.. Prema tada važećoj odredbi čl. 113. st. 1. toč. 1. Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“ broj 27/01), državna služba prestaje 1. sporazumom, 2. istekom roka, 3. otkazom, 4. po sili zakona i 5. na drugi način propisan zakonom.
8.2. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da je I-tuženik imenovan sucem te je 1. ožujka 2004. stupio na dužnost suca Visokog prekršajnog suda RH, I-tuženiku je tog dana prestala državna služba, a time i radni odnos na radnom mjestu u Ministarstvu unutarnjih poslova.
8.3. Nakon imenovanja za suca, I-tuženik je stupio na sudačku dužnost (u okviru obavljanja sudbene vlasti kao posebne vlasti po načelu diobe državne vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu), zbog čega je pogrešno shvaćanje I-tuženika da mu je nakon stupanja na sudačku dužnost poslodavac Republika Hrvatska, a kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud. Pri tome je za ocjenu radnopravnog statusa irelevantna činjenica na koju tuženici ukazuju u žalbi, da se i izvršna vlast (ministarstva) i sudbena vlast (sudovi) financiraju iz Državnog proračuna.
9. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su se ispunili uvjeti za prestanak najamnog odnosa između tužitelja i I-tuženika te je pravilno primjeno materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.
10. Odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude je pravilna i zakonita , a tuženici u žalbi ne navode nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.
11. Kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.
12. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe.
U Zagrebu, 9. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić, v.r.
