Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-594/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja P. T. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. C., odvjetniku iz O. društva C. & partneri d.o.o. u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u V., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pr-2/2024-8 od 26. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 9. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja P. T. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pr-2/2024-8 od 26. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Predmetnom je presudom odlučeno sljedeće:

- odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se tuženici naloži tužitelju isplatiti bruto iznos od 5.776,17 EUR–a[1] (43.520,58 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke (točka I. izreke),

- odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka (točka II. izreke),

- naloženo je tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 EUR–a (9.041,40 kn) u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i da se zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka odbije u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen na ročištu od 19. ožujka 2024. (list 161 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju D. V., stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, reviziju i vještačenja od 4. studenog 2019. (list 27-62 spisa) te dopunskom pisanom očitovanju vještaka od 20. siječnja 2020. (list 69-81 spisa) i dopunskom pisanom očitovanju vještaka od 28. travnja 2020. (list 86 spisa), da mu tuženica na ime razlike plaće koja je nastala zbog pogrešnog obračuna plaće i dodataka na plaću tužitelja u razdoblju od 1. studenog 2014. pa do 31. siječnja 2019. (osim za kolovoz i rujan 2016., veljaču, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2017. te siječanj, veljaču 2018.) isplati bruto iznos od 5.776,17 EUR–a (43.520,58 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.265,44 EUR–a (24.603,46 kn).

4.2. Naime, tužitelj smatra da je tuženica u utuženom razdoblju plaću i dodatke na plaću tužitelja, kao policijskog službenika, trebala obračunavati sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' broj 112/17 – u daljnjem tekstu: KU).

5. Prilikom ispitivanja predmetne presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

6. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su bili pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica, kao i činjeničnih navoda tužitelja i tuženica koji su izneseni tijekom postupka, pravilno utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj u tužbi i tijekom postupka isticao u bitnom sljedeće:

- da je zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: MUP) kao policijski službenik,

- da je odredbama iz čl. 35.–40. KU–a, koji se primjenjuje i na policijske službenike, propisan način obračuna plaće i dodataka na plaću policijskih službenika,

- da je Ugovorom o pružanju usluga Centralnog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima od 25. listopada 2013. Vlada Republike Hrvatske Financijskoj agenciji (u daljnjem tekstu: FINA) povjerila poslove uspostave i podrške informatičkog sustava Centralnog obračuna plaća (u daljnjem tekstu: COP) i upravljanje ljudskim resursima u javnom sektoru,

- da MUP i informacijski sustav COP–a od strane FINA–e plaću ne obračunavaju u skladu s navedenim odredbama KU–a, zbog čega se tužitelju svaki mjesec pogrešno obračunava mjesečna plaća, kao i dodaci na mjesečnu plaću, i to na način da mu se plaća obračunava i isplaćuje u umanjenom iznosu,

- da je tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka isticala u bitnom sljedeće:

- da je plaća policijskih službenika, pa tako i tužitelja, propisana odredbama Zakona o policiji (''Narodne novine'' broj 34/011, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16 – u daljnjem tekstu: ZP) i Uredbom o plaćama policijskih službenika (''Narodne novine'' broj 129/11, 82/12, 25/13, 140/13, 32/15, 40/15, 40/16, 11/17, 129/17, 5/18, 66/18 i 109/18 – u daljnjem tekstu: Uredba),

- da je tuženica u utuženom razdoblju pravilno obračunavala plaću tužitelju sukladno odredbama ZP–a, Uredbe i KU–a kroz sustav COP–a, a što je potvrđeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-298/2023-2 od 9. svibnja 2023., ispravljenom rješenjem istog suda poslovni broj Rev-298/2023-4 od 22. studenog 2023.,

- da je tijekom postupka provedeno financijsko vještačenje od strane D. V., stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, reviziju i vještačenja radi utvrđivanja visine razlike plaće za utuženo razdoblje kada bi se u pogledu obračuna plaće i dodataka na plaću tužitelja primijenile odredbe iz čl. 35.–40. KU–a,

- da bi prema nalazu i mišljenju vještaka od 4. studenog 2019. te dopunskom pisanom očitovanju vještaka od 20. siječnja 2020. i dopunskom pisanom očitovanju vještaka od 28. travnja 2020. razlika plaće tužitelja za utuženo razdoblje iznosila 5.776,17 EUR–a (43.520,58 kn) bruto,

- da je tužitelj na ročištu od 19. ožujka 2024. konačno postavio tužbeni zahtjev na način da od tuženice na ime razlike plaće potražuje bruto iznos od 5.776,17 EUR–a (43.520,58 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, uzimajući pri tome u obzir i pravno stajalište koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u presudi poslovni broj Rev-298/2023-2 od 9. svibnja 2023., ispravljenoj rješenjem istog suda poslovni broj Rev-298/2023-4 od 22. studenog 2023., zaključio sljedeće:

- da, iako odredbe iz čl. 192. i čl.194. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 i 27/17 – u daljnjem tekstu: ZR) reguliraju pitanje predmeta kolektivnog ugovora i osobe koje obvezuje kolektivni ugovor, u ovom konkretnom slučaju nema mjesta primjeni navedenih odredaba ZR–a,

- da se plaće policijskih službenika ne obračunavaju na identičan način, niti na temelju istih propisa kao plaće ostalih državnih službenika i namještenika, već se na obračun plaće policijskih službenika primjenjuju odredbe ZP–a i Uredbe,

- da je odredbom iz čl. 1. st. 1. ZP–a propisano da se ZP–om uređuju osnove organizacije policije i specifičnosti radnopravnog položaja policijskih službenika u MUP–u, a da je odredbom iz čl. 1. st. 3. ZP–a propisano da se na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena ZP–om ili propisima donesenim na temelju ZP–a primjenjuju propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima,

- da iz navedenih odredaba jasno proizlazi da se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu i kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima primjenjuju samo na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena ZP–om ili propisima donesenim na temelju ZP–a, a o čemu se u ovom konkretnom slučaju ne radi jer je pitanje plaće policijskih službenika uređeno ZP–om i Uredbom,

- da je odredbom iz čl. 43. ZP–a propisano da se, ovisno o složenosti poslova, obrazovanju, osobnom zvanju, stupnju odgovornosti i ovlasti za donošenje odluka te samostalnosti u radu, radna mjesta policijskih službenika klasificiraju u tri kategorije, i to: 1. radna mjesta rukovodećih policijskih službenika, 2. radna mjesta viših policijskih službenika i 3. radna mjesta nižih policijskih službenika,

- da se plaća policijskog službenika, sukladno odredbi iz čl. 78. st. 1. ZP–a, sastoji se od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima, da osnovnu plaću policijskog službenika, sukladno odredbi iz čl. 78. st. 2. ZP–a, čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenoga radnog staža, a da se koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika, sukladno odredbi iz čl. 78. st. 3. ZP–a, sastoji od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak za specifičnost policijske službe, s time da specifičnost policijske službe, sukladno odredbi iz čl. 79. ZP–a, uključuje dodatke za povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, osobno policijsko zvanje te odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja,

- da je Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu na temelju odredbe iz čl. 80. ZP–a,

- da su u čl. 1. Uredbe utvrđene vrijednosti koeficijenata složenosti poslova radnih mjesta policijskih službenika i visina dodataka za specifičnost policijske službe na osnovi klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika razvrstanih u kategorije, potkategorije i razine potkategorija propisane ZP–om i propisima donesenim na temelju ZP–a,

- da je u čl. 2. Uredbe regulirano pitanje osnovne plaće na način:

- da se plaća policijskog službenika sastoji od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima,

- da se osnovna plaća policijskog službenika utvrđuje množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće koju utvrđuje Vlada Republike Hrvatske posebnim propisom, uvećane za 0,5% za svaku godinu navršenoga radnog staža,

- da se koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika sastoji od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak dodatka za specifičnost policijske službe,

- da visinu dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima Vlada Republike Hrvatske propisuje posebnom uredbom sukladno Zakonu o državnim službenicima i ZP–u,

- da su dodaci za specifičnost policijske službe propisani odredbama iz čl. 3. i čl. 4. Uredbe,

- da je odredbom iz čl. 3. Uredbe propisano da se dodatak za specifičnost policijske službe utvrđuje za: 1. povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, 2. osobno policijsko zvanje i 3. odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja,

- da je odredbom iz čl. 4. Uredbe propisano da su dodaci iz čl. 3. t. 1. i 3. Uredbe stalni, da se isplaćuju mjesečno u osnovnoj plaći, a da se utvrđuju u rasponu od 20% do 35% od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz Priloga 1 Uredbe, od 40% do 60% od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz Priloga 2 Uredbe i od 75% do 90% od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz Priloga 3 Uredbe, s time da se dodatak iz čl. 3. t. 2. Uredbe utvrđuje u postotku od osnovice za izračun plaće policijskog službenika,

- da se sukladno odredbi iz čl. 6. Uredbe dodatak na osobno policijsko zvanje obračunava prema osobnom zvanju policijskog službenika bez obzira na koje radno mjesto je raspoređen, a da su sukladno odredbi iz čl. 7. Uredbe osnovni koeficijenti za izračun plaće policijskog službenika te ukupni iznos dodataka iz čl. 4. st. 1. Uredbe iskazani u Popisu naziva radnih mjesta policijskih službenika (Prilog 1, Prilog 2 i Prilog 3) koji je sastavni dio Uredbe,

- da je Uredba više puta dopunjena i mijenjana te da ista predstavlja posebni propis donesen na temelju ZP–a, kao posebnog zakona (lex specialis),

- da se, kada je riječ o obračunu plaće državnih službenika i namještenika, kao opći propisi primjenjuju Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi i Uredba o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi,

- da je obračun plaće reguliran općenito za državne službenike i namještenike za utuženo razdoblje odredbama iz čl. 35. KU–a, a na isti način kao i odredbama iz čl. 41. ranijeg Kolektivnog ugovora ("Narodne novine" broj 104/2013),

- da se prema KU–u osnovna plaća obračunava kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen državni službenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, s time da su sukladno čl. 5. kao dodaci na osnovnu plaću određeni dodaci za uspješnost na radu te dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće,

- da, slijedom navedenog, proizlazi da plaću tužitelja, kao policijskog službenika, nije moguće pravilno obračunati bez primjene navedenih posebnih propisa, prvenstveno Uredbe, s obzirom na to da je upravo ZP–om i propisima donesenim na temelju ZP– a, kao posebnim zakonom, u čl. 1. st. 3. u odnosu na policijske službenike određeno posebno uređenje radno–pravnog položaja policijskih službenika,

- da se stoga na radno–pravni položaj policijskih službenika u ovakvoj pravnoj situaciji ne primjenjuju odredbe važećeg KU–a za državne službenike i namještenike jer bi se oni mogli primijeniti na obračun plaće policijskih službenika samo u slučaju da ZP–om i propisima donesenim na temelju ZP–a nije uređeno to pitanje,

- da se Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ne može primijeniti kao povoljnije pravo u smislu odredbe iz članka 9. st. 3. ZR–a Zakona o radu kada su posebnim propisom, zbog specifičnosti policijske službe, utvrđeni posebni dodaci i način obračuna istih koji se primjenjuju i obračunavaju samo prilikom izračuna plaće policijskog službenika, a koje dodatke druga tijela državne uprave nemaju, niti ga odredbe Kolektivnog ugovora reguliraju,

- da je, slijedom toga, zahtjev tužitelja da mu tuženica na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 5.776,17 EUR–a (43.520,58 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, neosnovan.

8. Razloge na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke predmetne presude), u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući da je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, dakle postupajući sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP–a, na koje je zatim pravilno primijenio materijalno pravo, i to navedene odredbe ZP–a i Uredbe.

9. Prema tome, neosnovani su žalbeni navodi tuženice da je prvostupanjski sud prilikom donošenja predmetne presude pod točkom I. izreke pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te potom na isto pogrešno primijenio materijalno pravo, ističući dalje u bitnom da je prilikom obračuna plaće tužitelja u utuženom razdoblju valjalo primijeniti odredbe KU–a kao najpovoljnije prave, a ne odredbe ZP–a i Uredbe.

10. Nadalje, odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom II. i III. izreke predmetne presude pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 8. st. 1., Tbr. 9. st. 1., 2. i 3., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23 i 114/23), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

11. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 9. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac, v.r.