Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-883/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog L. H. i 2. optužene S. K., zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11
), odlučujući o žalbama 1.
optuženog L. H., protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K- 1970/2021 od 8. rujna 2023., na javnoj sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2024., u prisutnosti branitelja optuženika, Z. T. odvjetnika iz Z.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe 1. optuženog L. H. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-1970/2021 od 8. rujna 2023., činjenično i pravno opisano izrekom te presude, 1. optuženi L. H. i 2. optužena S. K. proglašeni su krivim da su počinili kaznena djela krivotvorenja i to 1. optuženi L. H. pod točkom 1., a 2. optužena S. K. pod točkom 2., svaki za kazneno djelo – krivotvorenja isprava – opisano i kažnjivo po članku 278. stavak 1. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 278. stavak 1. KZ/11, 1. optuženi L. H. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 69. stavak 1. i 3. KZ/11, 1. optuženom L. H. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama koja može trajati do prestanka izvršavanja kazne, a najdulje 3 (tri) godine. Sudac izvršenja će obustaviti izvršavanje sigurnosne mjere ako su prestali razlozi zbog kojih je izrečena ili ako je njezino provođenje bezizgledno, time da će svakih šest mjeseci, računajući od dolaska počinitelja na izdržavanje kazne, preispitati postojanje pretpostavki za nastavkom mjere.
1.2. Istom presudom, na temelju članka 278. stavak 1. KZ/11, 2. optužena S. K. je osuđena na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11,
2. optuženoj S. K. je izrečena uvjetna osuda te se kazna zatvora neće izvršiti ako 2. optužena S. K. u roku 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.3. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11, optuženicima su oduzeti lažni dokumenti povijesti bolesti, i to 1. optuženom L. H. I. …../……. od 25. listopada 2018., povijesti bolesti ID: ……………….. od 29. siječnja 2019., a 2. optuženoj S. K. povijesti bolesti ID broja ……/…….. od 1. veljače 2019., te će po pravomoćnosti ove presude biti uništeni.
1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22 – dalje: ZKP/08), oboje optuženika je oslobođeno dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, dok je 1. optuženi L. H. oslobođen i dužnosti naknade nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja.
2. Protiv navedene presude pravodobno je žalbe podnio 1. optuženi L. H. osobno i po branitelju Z. T., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da istu preinači na način da 1. optuženika oslobodi optužbe. Ujedno je zatražio da ga se obavijesti o sjednici vijeća, a čemu je i udovoljeno.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08 održana je javna sjednica na koju nisu pristupili uredno pozvani županijski državni odvjetnik i 1. optuženi L. H., za kojeg je dostava poziva vraćena uz naznaku nepoznat, dok je optuženik bio upozoren da je dužan sudu javiti svaku promjenu adrese što nije učinio, pa je javna sjednica održana bez nazočnosti optuženika. Na sjednicu je pristupio branitelj optuženika, odvjetnik Z. T. iz Z., koji je u cijelosti ostao kod navoda žalbe.
6. Žalbe 1. optuženog L. H. nisu osnovane.
7. Optuženik se žali osobnom žalbom i po branitelju Z. T., odvjetniku iz Z.
7.1. Branitelj optuženika se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći da tijekom dokaznog postupka nisu utvrđene odlučne činjenice, odnosno nije utvrđeno tko je izradio lažnu ispravu koju je optuženik upotrijebio, odnosno da nije utvrđena namjera optuženika.
7.2. Smatra da su činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nedovoljna za osudu 1. optuženog L. H. jer da uopće nije znao da donosi krivotvoreni nalaz, tj. da je pitanje da li je kod njega postojala svijest o počinjenju kaznenog djela u trenutku dostave nalaza liječniku.
7.3. Suprotno stavu žalitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice te su 1. optuženi L. H. kao i 2. optužena 2. S. K. bili konzumenti M., te im je bila poznata količina koja im je propisana terapijom, pa slijedom toga proizlazi da je 1. optuženi L. H. bio svjestan da je u nalazu koji je predao naznačena veća količina od propisane iz čega proizlazi svijest, odnosno namjera optuženika da uporabi lažnu ispravu kao pravu čime je nedvojbeno ostvario, kako objektivno tako i subjektivno obilježje kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. KZ/11, a djelo nije ostalo u pokušaju jer je takvu ispravu uporabio kao pravu, a niti se radi o bagatelnom dijelu s obzirom da je optuženik ovisnik, da se liječi metadonskom terapijom, te ovakvim ponašanjem ugrožava zdravlje i stavlja u pravni promet lažne isprave, pa shodno navedenom nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, niti je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika.
8. U odnosu na žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj navodi da je stupanj ubrojivosti optuženika ostao nepotpuno utvrđen, a uslijed čega je sud odbio predložene personalne dokaze na raspravi, odnosno da se na okolnost stvarne neubrojivosti i mogućnosti upravljanja 1. optuženog L. H. svojim postupcima ispitaju liječnici koji su u dužem razdoblju liječili optuženika, a to su dr. Z. i dr. M., te drži da bi se ispitivanjem ovih svjedoka upotpunio nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka dr. D. Z., a nadalje drži da osuđujuću presudu prvostupanjski sud nije mogao zasnovati samo na iskazima svjedoka dr. M. B. i T. B.
8.1. Naime, sa motrišta optuženika prema iskazima svjedoka dr. M. B. i T. B. optuženik nije znao da bi isprava koju je predočio bila krivotvorena. Međutim, suprotno stavu optuženika upravo iz iskaza svjedoka dr. M. B. proizlazi da se sjeća da je optuženik često zvao na telefon, da ju je maltretirao da mu ponovno prepiše nove doze metadona, navodeći da bi metadon negdje nestao, te je navela da drugi ovisnici dolaze jednom tjedno, a 1. optuženi L. H. i 2. optužena S. K. bi znali po dva puta tjedno dolaziti, ili telefonski zvati, te da je 1. optuženi L. H. obećao da to više neće činiti te je molio da ga ne prijavljuje (točka 6. presude).
8.2. Slijedom navedenog proizlazi da su i 1. optuženi L. H. kao i 2. optužena S. K. inzistirali na većoj dozi M. od propisane, jer su navodno metadoni nestali, a iz izvornika povijesti bolesti ID …………. od 29. siječnja 2019. (list 5, 27 spisa,) a koju je izdao dr. Z. da je 1. optuženom L. H. propisan M. A. 15 ml = 150 mg = 1,5 bočica (M.). Iz nalaza koji je donio pacijent 1. optuženi L. H. u kojem je naveden spomenuti ID proizlazi da mu je pod tim brojem propisan M. A. 15 ml = 150 mg = 1,5 bočica (M.). Iz izvornika povijesti bolesti ID ………………. od 11. ožujka 2018. (list 6, 36, 39 spisa) koju je izdao dr. Z. proizlazi da je 1. optuženom L. H. propisan M. A. 10 ml = 100 mg = 1 bočica (M.), dok je 1. optuženi L. H. donio nalaz a u kojem je naveden spomenuti ID, te proizlazi da mu je pod tim brojem propisan M. A. 10 ml = 300 mg = 3 bočice (M.).
8.3. Imajući na umu navedeno, opisani žalbeni prigovori su neutemeljeni, te su u suprotnosti sa ispravom (nalazom koji je izdao dr. Z.), pa je slijedom iznijetog prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kao i ubrojivost optuženika na temelju nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka i za svoja utvrđenja naveo valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
9. U odnosu na žalbu zbog odluke o kazni na koju žalbenu osnovu upire optuženik osobnom žalbom i po branitelju, upravo kazna zatvora u trajanju 8 mjeseci na koju je 1. optuženi L. H. osuđen dostatna je i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda da se njome ostvare sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno primjerena je svim utvrđenim okolnostima po prvostupanjskom sudu, odnosno pravilno je prvostupanjski sud cijenio olakotnim činjenicu da je optuženik bio u tempore criminis bitno smanjeno ubrojiv, te je mogućnost shvaćanja njegovog postupanja kao i vladanja voljom bila smanjena, ali ne i bitno, te je činjenicu višegodišnjeg protoka vremena od počinjenog djela otegotnom okolnošću 1. optuženom L. H. uzeta u obzir višestruka kaznena osuđivanost, pa slijedom toga prvostupanjski sud ga je osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju 8 mjeseci, a nadasve iz razloga što je 1. optuženi L. H. osuđivan višestruko zbog istovrsnog kaznenog djela iz čega je za zaključiti da dosadašnja osuđivanost nije utjecala na svijest optuženika da shvati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, pa će se stoga ovako izrečenom kaznom na koju je osuđen nastojati utjecati na svijest optuženika i drugih građana da se suspregnu od počinjenja kaznenih djela.
10. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka kao i povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, te je valjalo, na temelju članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 9. srpnja 2024.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak, v. r.
