Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-299/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. M. zbog kaznenog djela protiv imovine – zlouporabom povjerenja, opisano u članku 240. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11
), odlučujući o žalbi optuženika, protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj: K- 370/2017 od 2. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog I. M. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru broj: K-370/2017 od 2. prosinca 2022., činjenično i pravno opisano izrekom te presude, optuženi I. M. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine - zlouporabom povjerenja iz članka 240. stavak 1. i 2. KZ/11, te je temeljem članka 3., članka 41. članka 56., stavak 1. i 2. i članka 240.stavak 2. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a temeljem članka 56. stavak 1. i 3. i članka 56. stavak 2. KZ/11, izrečena mu je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci neće izvršiti, ako optuženik u roku provjeravanja u trajanju 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), oštećenom I. S. je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu 40.000,00 kuna koji iznos je optuženi I. M. dužan platiti u roku 15 (petnaest dana) od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, dok se s preostalim iznosom imovinsko pravnog zahtjeva oštećenik upućuje u parnicu.
1.2. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optuženi I. M. je dužan platiti sudu, na ime troškova kaznenog postupka, iznos 39,20 kuna/5,20 eura, na ime troškova svjedoka i paušalnu svotu u iznosu 600,00 kuna/79,63 eura, u roku 15 dana, od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv navedene presude pravodobno je žalbu podnio optuženik osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje, podredno preinači i optuženika oslobodi od odgovornosti za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba optuženika nije osnovana.
6. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da nisu utvrđena, niti objektivni a niti subjektivna obilježja kaznenog djela, navodeći da nije utvrđena a niti dokazana namjera optuženika da bi za sebe zadržao iznos 40.000,00 kuna.
6.1. Suprotno stavu žalitelja nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je optuženik kritične zgode u svom odvjetničkom uredu u V. kao punomoćnik I. S. primio na ruke od I. Š. novčani iznos 40.000,00 kuna na ime glavnice naknade štete, kamata i troškova po presudi Općinskog suda u Vinkovcima, broj: P-679/2008, od 19. veljače 2009., te je potpisao potvrdu o zatvaranju dugovanja, a navedeni novčani iznos je potom zadržao za sebe i nije ga predao I. S..
6.2. Slijedom toga, proizlazi namjera optuženika, te je utvrđeno, kako subjektivno tako i objektivno obilježje kaznenog djela iz članka 240. KZ/11, te je stoga prvostupanjski sud za svoja utvrđenja dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
7. U odnosu na žalbeni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj navodi da su utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti pogrešna jer nije valjano ocijenjena obrana optuženika kojom je porekao učin kaznenog djela, niti je tijekom kaznenog postupka okolnosno provjerena obrana događaja koji se zbio i koji novčani iznos je primio od I. Š. Ističe da je od svjedoka I. Š. prema potvrdi od 1. prosinca 2014. primio i to samo na ime troškova zastupanja I. S. iznos 10.000,00 kuna, a koji iznos je imao pravo naplatiti i zadržati za sebe temeljem založnog prava na nenaplaćene troškove od stranke, sukladno odredbi članka 20. stavak 1. i 2. Zakona o odvjetništvu, a na koju okolnost prileži troškovnik zastupanja od 1. prosinca 2014. na iznos 19.000,00 kuna prema kojem mu je stranka I. S. ostao dužan iznos 2.500,00 kuna. Drži da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer spornu potvrdu od 16. siječnja 2014. na iznos 40.000,00 kuna nije potpisao, radi se o antidatiranoj i nevažećoj fiktivnoj potvrdi koju je I. Š. prijevarno iskoristio u ovršnom postupku koji se vodio protiv njega kod Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj: Ovr-884/2015, a koji je pozitivno riješen.
7.1. Suprotno stavu žalitelja prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
7.2. Naime, uvidom u potvrdu o zaprimljenoj uplati od 16. siječnja 2014. (list 28 spisa), proizlazi kako odvjetnik I. M. na navedeni dan potvrđuje primitak novčani iznos 40.000,00 kuna koji mu je kao punomoćniku I. S. na ime glavnice naknade štete zz kamata i troškova po presudi Općinskog suda u Vinkovcima na ruke isplaćen od strane I. Š. Budući da je optuženik u svojstvu odvjetnika potpisao, te da je svjestan značenja potpisa na potvrdi kao i sadržaja potvrde iz kojeg proizlazi da je taj novac primio, nedvojbeno proizlazi da je optuženik počinio kazneno djelo kako mu je to izrekom pobijane presude stavljeno na teret, pa je stoga pravilno prvostupanjski sud otklonio obranu optuženika u kojoj poriče učin kaznenog djela budući da je takva obrana neprihvatljiva, nelogična i dana u cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti optuženika, a nadasve iz razloga što je optuženik po zanimanju odvjetnik, a u svojstvu punomoćnika potpisao takvu potvrdu o primitku novca za stranku I. S. koju je zastupao, a taj novac nije predao.
7.3. Upravo činjenica da iz potvrde o primitku proizlazi da je optuženik tu potvrdu potpisao, a koju potvrdu je prethodno sastavio za oštećenika odvjetnik S. K., u ovom postupku svjedok koji je iskazivao na okolnost sačinjavanja potvrde ukazuje da potvrda nije antidatirana, kako to navodi optuženik i da su utvrđenja prvostupanjskog suda u potpunosti pravilna i potpuna te iz iskaza oštećenika I. S. nadalje jasno proizlazi da je optuženik primio novčani iznos od I. Š. na ime naknade štete po pravomoćnoj sudskoj odluci, a koji iznos nije predao stranci I. S. čiji iskaz je potvrđen iskazom svjedoka I. Š. i S. K., te materijalnom dokumentacijom u spisu, osobito potvrdom o zaprimljenoj uplati od 14. siječnja 2014.
7.4. Slijedom navedenog utvrđeno je da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo iz članka 240. stavak 2. KZ/11 zlouporabom povjerenja, a posljedično nije povrijeđen niti kazneni zakon.
7.5. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi, na temelju članka 478. ZKP/08 i žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj drugostupanjski sud razmatrao kaznu na koju je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 mjeseci i uvjetnom osudom sa rokom provjeravanja u trajanju 1 godine. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda dostatna je da se njome ostvare sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno primjerena je svim okolnostima utvrđenim na strani optuženika, olakotno da je neosuđivan, te je otac troje djece, dok otegotnih okolnosti prvostupanjski sud nije našao, pa će se stoga upravo ovakvom kaznom s rokom provjeravanja ostvariti sve svrhe kažnjavanja, te u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da ista predstavlja adekvatnu društvenu osudu za ono što je optuženik počinio.
8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka kao i povrede zakona na štetu optuženika, pa je valjalo na temelju članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 9. srpnja 2024.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak, v. r.
