REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-970/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. P., OIB ..., iz Z., , koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Z. b. d.d. Z., iz Z., , OIB ..., koju zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica iz Odvjetničkog društva P. & P. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1657/2022-2 od 6. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7167/2019-25 od 21. travnja 2022., u sjednici održanoj 9. srpnja 2024.,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tuženice se odbija.

II. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju u iznosu 734,98 eur se odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 22.828,95 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama pobliže opisanim u točki I. izreke te iznos od 107.895,03 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama pobliže opisanim u točki II. izreke. Ujedno je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 21.578,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama pobliže opisanim u točki III. izreke.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka (točka II. izreke) kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu (točka III. izreke.)

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 266/2023-2 od 26. ožujka 2024. dopustio tuženici podnošenje revizije protiv dijela drugostupanjske presude (koji nije utužen do 13. lipnja 2019.) zbog slijedećeg pravnog pitanja:

„U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen preinačen tužbeni zahtjev od 13. lipnja 2019. za viši iznos od prvotno postavljenog, tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju uz naknadu troška revizije.

5. Tužiteljica je u odgovoru na reviziju predložila istu odbiti uz naknadu troška odgovora u iznosu 734,98 eur.

6. Revizija nije osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredba Ugovora o namjenskom kreditu od 23. ožujka 2007. vezanih za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u dijelu kojim je preinakom povećan iznos tužbenog zahtjeva.

7.1. U revizijskom stupnju postupka sporno je je li za taj preinakom povećan iznos tužbenog zahtjeva nastupila zastara potraživanja.

8. Temeljem odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

9. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice koji je preinakom od 13. lipnja 2019. povećan, ocijenivši da nije nastupila zastara potraživanja za povećani dio zahtjeva iz razloga što je tužiteljica već u tužbi utužila razliku preplata zbog ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a koju točnu razliku je tek financijskim vještačenjem izračunao vještak te je ona tek tada mogla isti i pravilno postaviti, stoga smatraju da nema mjesta zastari jer tužiteljica nije mogla isti urediti prije provedenog financijskog vještačenja.

10. Suprotno navedenom, tuženica smatra kako je za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara.

11. Na sa drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. zauzeto je shvaćanje:

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“, a koje ujedno predstavlja i odgovor na u reviziji postavljeno pitanje.

12. Slijedom navedenog, a kako je shvaćanje u pobijanoj odluci podudarno shvaćanju ovoga suda zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 27. svibnja 2024. valjalo je temeljem odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu i presuditi kao u točki I .izreke.

13. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer je navedena radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu čl. 155. st. 1. ZPP (točka II. izreke).

Zagreb, 9. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil