REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-964/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. l. T. t. c., Britanski Djevičanski otoci, T. C., T., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku F. D., odvjetniku u R., protiv tuženice R. K. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima R. K., odvjetniku u Z. i Ž. P., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4125/2019-7 od 9. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3324/2015-65 od 22. srpnja 2019., u sjednici održanoj 9. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4125/2019-7 od 9. kolovoza 2022. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3324/2015-65 od 22. srpnja 2019., te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska odluka kojom je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 420.000 CHF sa zateznim kamatama i troškovima postupka, a tužitelj obvezan naknaditi tuženici na ime troškova parničnog postupka iznos od 248.746,87 kn.

2. Rješenjem ovog suda broj Revd 4143/2023-2 od 17. siječnja 2024. dopuštena je revizija tužitelja u odnosu na pravno pitanje:

"Je li sud postupio suprotno odredbama čl. 42. st. 1. i st. 4. ZTD u vezi s čl. 49. ZTD, kada je pravno valjanom utvrdio ispravu kojom je punomoćnik trgovačkog društva nastupio kao obje strane odnosno kada je ugovor sklopio u svoje ime i u svoj račun?",

uz obrazloženje da je pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje je protivno shvaćanju revizijskog suda izraženom u odluci broj Rev 38/2020-2 od 27. siječnja 2021.

3. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske odluke, uz naknadu troškova revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja je osnovana.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 420.000 CHF sa zateznim kamatama, s naslova usmenog ugovora o zajmu.

7. Povodom revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP revizijski sud presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).

8. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev nakon što su, relevantno u ovom stadiju postupka i u odnosu na dopušteno pravno pitanje, utvrdili:

- da su parnične stranke sklopile usmeni Ugovor o zajmu 1. lipnja 2011. kojim je tužitelj kao zajmodavac pozajmio tuženici kao zajmoprimcu iznos od 420.000 CHF, u svrhu kupnje stana u Z., u vrijeme dok se tuženica nalazila u braku sa S. S.,

- da je dana 10. lipnja 2011. sklopljen Ugovor o kupoprodaji stana u Z., između prodavatelja S. d.o.o. zastupanog po S. S., i kupca - tuženice R. K. S.,

- da je brak tuženice i S. S. razveden, i da je 14. veljače 2014. sklopljen Ugovor o diobi bračne imovine prema kojem je tuženici pripao navedeni stan,

- da je Izjavom o prihvaćanju zamjene dužnika iz veljače/ožujka 2014., S. S. preuzeo obvezu povrata zajma tuženice iz 2009. godine u iznosu od 300.000 Eura koji je uzet za potrebe kupnje stana, koju je Izjavu on potpisao kao novi dužnik ali, kao znak suglasnosti s zamjenom dužnika, i u ime tužitelja, pri čemu je Izjavu sastavila odvjetnica D. B. prema njegovoj uputi (dalje: Izjava),

- da se S. S. u ime tužitelja na Izjavi potpisao temeljem punomoći direktorice tužitelja R. D. od 30. prosinca 2013. prema kojoj punomoći on je ovlašten kao pravi i zakoniti punomoćnik tužitelja u bilo kojem dijelu svijeta da potpiše, sastavi i izvrši sve ugovore, isprave i sporazume, provede ili uzrokuje provedbu između ostalog i da proda i/ili prenese i/ili založi u ime društva te izvrši svaku i sve radnje s tim u vezi uključujući i potpisivanje svih i bilo kojeg instrumenta, isprave, sporazuma, obrasca, akta i drugih dokumenata za u njima navedene svrhe, da izvrši sve i bilo koju u njima navedenu isplatu i dr., a u razdoblju od 30. prosinca 2013. do 29. prosinca 2014.,

- da je jedan od vlasnika tvrtke tužitelja otac S. S., V. S.,

- da je dopisom tužitelja od 29. siječnja 2015. tuženica pozvana da vrati dug. 9. Na temelju navedenog nižestupanjski sudovi zaključuju da se radi o valjanoj punomoći za sklapanje pravnih poslova i time, valjanoj Izjavi kao ugovoru o preuzimanju duga, sve pozivom na odredbe čl. 98., čl. 308. do 315. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO).

10. Revident u bitnom ističe da S. S. nije imao valjanu punomoć za sklapanje ugovora o preuzimanju duga pri čemu se poziva na odredbe čl. 42. st. 1. i st. 4. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12 i 68/13 - dalje: ZTD) i čl. 315. ZOO.

11. Prema odredbi čl. 42. ZTD, zastupnik trgovačkog društva može dati punomoć drugoj osobi (st. 1.), a ako ZTD nije drugačije odredio punomoć se daje sukladno odredbama propisa kojima se uređuju obvezni odnosi (st. 3.), time da se ograničenje iz čl. 49. ZTD odnosi i na punomoćnike iz čl. 42. ZTD (st. 4.).

11.1. Odredbom čl. 49. ZTD određeno je da prokurist ne može bez posebne ovlasti trgovačkoga društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba.

11.2. Konačno prema odredbi čl. 315. ZOO, opunomoćenik može poduzimati samo one pravne poslove za čije je poduzimanje ovlašten (st. 1.), opunomoćenik kome je dana opća punomoć može poduzimati samo pravne poslove koji ulaze u redovito poslovanje (st. 2.), posao koji ne ulazi u redovito poslovanje može opunomoćenik poduzeti samo ako je posebno ovlašten za poduzimanje toga posla, odnosno vrste poslova među koje on spada (st. 3.).

12. U odluci ovog suda broj Rev 38/2020-2 od 27. siječnja 2021. navodi se:

"…. u situaciji kada je prvotuženik kao osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja po Zakonu, a bez posebne ovlasti društva tj. tužitelja nastupio kao druga ugovorna strana i s društvom sklopio ugovor u svoje ime i za svoj račun, da prvotuženik nije smio sklopiti predmetni ugovor sam sa sobom kao kupcem jer je takvo postupanje protivno odredbama čl. 49. u vezi s čl. 41. st. 1. i 3. ZTD kao prisilnim propisima zbog čega je u skladu s odredbom čl. 322. st. 1. ZOO takav ugovor ništetan.".

13. Vijeće revizijskog suda smatra da je shvaćanje o valjanosti punomoći od 30. prosinca 2013. koje je iznio nižestupanjski sud, neprihvatljivo jer iz predmeta spisa proizlazi da tužitelj nije sukladno citiranim zakonskim odredbama (čl. 42. i 49. ZTD i čl. 315. st. 3. ZOO) S. S. izdao specijalnu punomoć za sklapanje predmetnog pravnog posla, Ugovora o preuzimanju duga, slijedom čega se ne može raditi o valjanom pravnom poslu.

13.1. U odnosu na citiranu odluku ovog suda pod toč. 12. obrazloženja, iako se radi o pravnom shvaćanju koje se odnosi na zakonskog zastupnika trgovačkog društva, isto je primjenjivo i u konkretnom slučaju i u situaciji kada se radi o punomoćniku trgovačkog društva temeljem opće punomoći koju je izdao zakonski zastupnik trgovačkog društva. To stoga jer je pravni temelj za ovo shvaćanje u citiranoj odredbi čl. 42. i čl. 49. ZTD.

14. Budući S. S. nije imao posebnu (specijalnu) punomoć za sklapanje Ugovora o preuzimanju duga, to se radi o nevaljanom pravnom poslu, potpisanom u ime tužitelja od strane neovlaštene osobe.

15. Slijedom naprijed navedenog, to je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti nižestupanjske odluke na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP.

16. U ponovljenom suđenju potrebno je imati u vidu naprijed izneseno pravno shvaćanje revizijskog suda, te u ovisnosti o drugim činjeničnim utvrđenjima, pa i u svezi visine tužbenog zahtjeva, pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 9. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Damir Kontrec, v.r.