REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x-71/2016-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VČ, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Ilić Radnić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Split, (ranije Jadransko osiguranje d.d.), kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gžx-551/13 od 21. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. P-2020/08 od 25. listopada 2012., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu br. P-2020/08 od 6. svibnja 2022., u sjednici održanoj 9. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Djelomično se odbija kao neosnovana revizija tužitelja izjavljena protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gžx-551/2013 od 21. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. P-2020/08 od 25. listopada 2012. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu br. P-2020/08 od 6. svibnja 2022. u dijelu odluke o naknadi štete.
r i j e š i o j e:
Djelomično se odbacuje kao nedopuštena revizija tužitelja izjavljena protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gžx-551/2013 od 21. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. P-2020/08 od 25. listopada 2012. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu br. P-2020/08 od 6. svibnja 2022. u dijelu odluke o troškovima postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja, ispravljenom rješenjem suda prvog stupnja, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 56.202,00 kuna s osnova naknade štete s zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, dok je za više zatraženi iznos od 241.988,00 kuna tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. I.). Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. II.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.), te su odbijeni zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. II.).
3. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem nije uspio u sporu tužitelj je pravodobno podnio reviziju prema čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. 4. Odgovoru na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja je djelomično neosnovana, a dijelom nedopuštena.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadom štete koju je pretrpio 19. lipnja 1999. u mjestu [adresa], kada je na istog naletio osobni automobil kojim je upravljao osiguranik tuženika.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da se 19. lipnja 1999. dogodila prometna nesreća u mjestu [adresa] u kojoj je tužitelj sudjelovao kao pješak i osiguranik tuženika kao vozač,
- da je u trenutku nastanka štetnog događaja kod tužitelja bila utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 1,21 g/kg te da je osiguranik tuženika upravljao vozilom bez položenog vozačkog ispita,
- da je u kaznenom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Makarskoj broj K- 186/99 osiguranik tuženika proglašen krivim za kazneno djelo počinjeno u predmetnom štetnom događaju,
- da je u ovom postupku tužitelju već pravomoćno dosuđen iznos od 191.000,00 kuna s osnova naknade štete po predmetnom događaju,
- da nije bila sporna cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 13,00 kuna za jedan sat,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Ive Filipovića, izrađenog za potrebe kaznenog postupka, proizlazi da se osiguranik tuženika u trenutku štetnog događaja kretao brzinom od 60 km/h, što je bila i naletna brzina na pješaka, da u široj zoni predmetne prometne nesreće nema pješačkog prijelaza te da je pješak istupio na kolnik kada je od njegovog lijevog boka vozilo osiguranika tuženika bilo udaljeno 17 m,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Joška Kovača proizlazi da se vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika kretalo brzinom od 60 km/h i da je naletna brzina na pješaka bila 57 km/h, da se sve vremenski dogodilo u 0,9 sec u kojem vremenu je pješak prešao put od 2 m i gibao se brzinom od 8 km/h, da je u trenutku naleta vozila na pješaka isti bio u raskoraku te da je pješak istupio na kolnik kada je vozilo osiguranika imao na udaljenosti od 15 m sa svoje lijeve strane, a da je osiguranik tuženika mogao izbjeći nalet na pješaka pri brzini od 34 km/h ili manjom od te brzine.
9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja sa 40%, budući da je kao pješak, u alkoholiziranom stanju, neoprezno prelazio kolnik na frekventnoj prometnici, na mjestu bez označenog pješačkog prijelaza i bez javne rasvjete u trenutku kada mu je osiguranik tuženika svojim vozilom bio na udaljenosti od 17 m. Nadalje nižestupanjski sudovi zaključuju da osiguranik tuženika, vozeći bez položenog vozačkog ispita, brzinu kretanja nije prilagodio uvjetima na cesti, čime je doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 60 %.
10. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.
11. Revident u odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP te tako onemogućio tužitelja da raspravlja pred sudom i dokaže osnovanost tužbenog zahtjeva, s obzirom da punomoćniku tužitelja nije dopustio postavljanje daljnjih pitanja prometnom vještaku na ročištu održanom 19. travnja 2012.
12. Na iznesene prigovore revidenta treba istaknuti da u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP, jer nema osnove za zaključak da bi tužitelj bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom. Time što je raspravni sudac koristio svoje zakonsko ovlaštenje iz čl. 302. st. 3. ZPP i zabranio punomoćniku tužitelja postavljanje pitanja, koja obzirom na preostale dokaze u spisu nisu relevantna za taj slučaj, nije revidenta onemogućio u raspravljanju.
13. Revident u reviziji osporava i pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na utvrđenje dinamike nastanka predmetne nezgode.
14. Takvi navodi, u kojima se drukčije ocjenjuje provedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju odluke, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku, stoga što prema odredbi članka 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
15. Revident nadalje ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
16. Sukladno odredbi čl. 104. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 84/92, 6/93, 5/93, 26/93, 29/94, 43/96, 46/96 i 54/96 – dalje: ZOSPC) pješak je dužan preko kolnika i biciklističke staze ili trake prelaziti pažljivo i najkraćim putem, nakon što se prije stupanja na kolnik uvjeri da to može učiniti na siguran način. 17. Kada je u postupku utvrđeno da je tužitelj kao pješak prelazio kolnik na mjestu gdje nema obilježenog pješačkog prijelaza, na frekventnoj prometnici u trenutku kad mu je osiguranik tuženika svojim vozilom bio na udaljenosti od 17 m te zanemario svoju obvezu propuštanja prolaza osobnog automobila, postupanje tužitelja je bilo suprotno odredbi čl. 104. st. 1. ZOSPC, s obzirom da su svi sudionici u prometu dužni poštivati prometna pravila, pa tako i tužitelj, te je isto bilo neodgovorno, pogotovo ako se uzme u obzir da se nesreća dogodila u noćnim uvjetima, na neosvijetljenom kolniku, a da je tužitelj bio u pripitom stanju.
18. S druge strane, u odnosu na osiguranika tuženika, bez položenog vozačkog ispita, za kojega je utvrđeno da se vozilom približavao mjestu nezgode brzinom od oko 60 km/h (dozvoljena brzina 50 km/h), zaključak je nižestupanjskih sudova da se nesreća mogla izbjeći onda kada bi osiguranik tuženika reagirao kočenjem u trenutku uočavanja tužitelja da je vozio brzinom od 39 km/h, radi čega je odgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru 60%.
19. Dakle i osiguranik tuženika je u vrijeme štetnog događaja propustio postupiti sukladno odredbi čl. 26. st. 1. ZOSPC koja propisuje da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, gustoći prometa tako da vozilo može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravovremeno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.
20. Nadalje, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili i odredbu čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) imajući u vidu sve okolnosti u konkretnom slučaju, a posebno dob tužitelja u trenutku ozljeđivanja te stupanj smanjenja životne aktivnosti.
21. Upravo vodeći računa o težini povrede, okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, pravilno je sud drugog stupnja odredio dosuđenu naknadu nematerijalne štete, s obzirom na težinu i utvrđeno smanjenje životne aktivnosti tužitelja od 60 do 65% te uzimajući u obzir utvrđeni omjer podijeljene odgovornosti od 40% kao i sve navedene okolnosti slučaja, koje je nižestupanjski sud ocijenio. Također je pravilna odluka suda drugog stupnja i u dijelu dosuđenog iznosa s osnove naknade materijalne štete, a sve u skladu s utvrđenim omjerom podijeljene odgovornosti tužitelja za nastanaka štetnog događaja.
22. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je reviziju tužitelja u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu valjalo odbiti kao neosnovanu, na temelju čl. 393. ZPP.
23. U odnosu na reviziju protiv dijela odluke o troškovima postupka valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
24. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).
Zagreb, 9. srpanj 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
