REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-839/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. H., OIB …, iz Z. B., …, kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB …, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2472/2022-2 od 20. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1965/2019-26 od 31. siječnja 2022., na sjednici održanoj 9. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova u povodu revizije.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.815,34 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama i naknaditi tužitelju troškove postupka sa zateznim kamatama tekućim od 31.svibnja 2022. do isplate. Odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, te dio zahtjeva koji se odnosi na tijek zateznih kamata.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena navedena presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22.- dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud nižestupanjske odluke preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova u povodu revizije.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj se istoj protivi, predlaže je odbiti kao neosnovanu.

Zahtijeva troškove u povodu revizije.

5. Revizija nije osnovana.

6. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-136/2023-2 od 8. veljače 2023. dopustio tuženiku podnošenje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:

„Može li se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena koje djelatna vojna osoba utroši radi pripremnih radnji, prilikom isplate plaće vrednovati kao redovno radno vrijeme i platiti djelatnoj vojnoj osobi po satnici redovnog rada?“.

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8.1. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade s osnova rada duljeg od formalno propisanog radnog vremena koji je bio organiziran u turnusima i to onog rada dolaskom na posao pola sata prije i ostanka na poslu pola sata poslije dovršetka službenog radnog vremena za razdoblje od 28. studenoga 2011. do 1. lipnja 2014.

8.2. Među strankama nije sporno da je tužitelj u spornom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na poslovima djelatne vojne osobe, kao član Počasno-zaštitne bojne- Zaštitne satnije.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev uz utvrđenja da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove djelatne vojne u turnusima (12-24-12-48), da mu je tuženik obračunavao i isplaćivao plaću za 12 satno radno vrijeme, da je tužitelj po nalogu nadređenog dolazio na posao 30 minuta prije službenog početka turnusa i odlazio s posla 30 minuta nakon službenog završetka vremena u turnusu radi zaduživanja i razduživanja osobnog naoružanja i opreme, postrojavanja, pripreme službe, upoznavanja s dnevnom zapovjedi i zadaćama te primopredaje službe, zbog čega je provodio jedan sat duže od formalnog radnog vremena od 12 sati po turnusu, da mu tuženik taj rad od pola sata prije turnusa i pola sata poslije turnusa (koji je bio obavezan) nije platio, niti ga je evidentirao u svojim dnevnim evidencijama radnog vremena, a da je nepostupanje po nalogu za dolazak 30 minuta prije početka turnusa, odnosno odlaska 30 minuta nakon završetka turnusa povlačilo za sobom stegovnu odgovornost, te da je financijskim vještačenjem utvrđeno da bi plaća tužitelja u utuženom razdoblju od 28. prosinca 2011. do 1. lipnja 2014. za dodatnih 30 minuta prije početka i 30 minuta nakon završetka smjene, ovisno o tome kada su sati odrađeni (u turnusu, subotom, nedjeljom i blagdanom), iznosila 12.815,34 kuna.

10. Drugostupanjski sud je prihvatio kao pravilna utvrđenja da je tužitelj po nalogu svojih nadređenih dolazio na posao pola sata prije početka redovitog radnog vremena i ostajao pola sata duže nakon završetka formalnog radnog vremena u turnusu, te je zaključio da je pravilna ocjena suda da tužitelj ima pravo na naknadu zajedno sa svim dodacima ovisno je li rad odrađen subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom, odnosno u turnusu. Pri tome je pravnog pristupa da takav rad nema karakter prekovremenog rada, a da je takvo pravno shvaćanje izraženo i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-466/07-2 od 5. rujna 2007. i Revr-1668/12-2 od 24. lipnja 2016. - da se radno vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena radi zaduženja i razduženja po obavljenom poslu ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena može vrednovati odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima. Kako iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da je financijski vještak plaću na dodatne sate obračunao primjenom cijene sata za redovni rad i da dodatne sate nije tretirao kao prekovremeni rad, to da protivno prigovoru žalitelja vrijeme za koje tužitelj potražuje naknadu nije obračunato kao prekovremeni rad, već rad u turnusu/smjeni.

11. Revident u suštini ističe da je ovaj sud u ranijim svojim odlukama (Rev-466/07 od 5. rujna 2007.) izrazio shvaćanje da se vrijeme obvezne prisutnosti na radnom mjestu radi zaduženja i razduženja opreme ne može vrednovati odnosno honorirati kao prekovremeni rad. Zatim, da se u ovom slučaju radi o specifičnostima i posebnostima rada svojstvenim samo za službu u Oružanim snagama, da radno vrijeme započinje kada je djelatnik spreman tj. zadužen sa potrebnom opremom za izvršenje zadaća, dok da pripreme ne spadaju u radno vrijeme, sve to uzimajući u obzir sadržaj odredbe čl. 153. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“ br. 73/13.) i odredbe čl. 42. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/109., 61/11. i 82/12.) To sve i prema načelu „stalne spremnosti“ odnosno dužnosti djelatnih vojnih osoba da su u svakom trenutku dostupni za obavljanje poslova i dužnosti. Ističe da ni jednim pozitivnim propisom nije propisano da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena i vrijeme provedeno na mjestu rada kada se efektivno ne radi, vrednuje po satnici redovnog rada.

12. U ovoj pravnoj stvari vrijeme na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena tužitelja nije vrednovano kao prekovremeni rad već je honorirano po drugoj osnovi, a sukladno i već zauzetim pravnim shvaćanjima ovog suda (u sporovima djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova u sličnim pravnim situacijama).

13.1. Tako je u ovosudnoj odluci Rev-437/2024-2 od 10. travnja 202. rečeno:

„14. Prije svega treba reći da je ovaj sud u odluci poslovni broj Rev- 1130/2020-2 od 19. travnja 2023. (u bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji) zauzeo pravno shvaćanje prema kojem:

„...15. Osnovani su revizijski navodi s obzirom na to da se tužiteljevo vrijeme provedeno u policijskoj postaji prije upućivanja na granični prijelaz i nakon dolaska s graničnog prijelaza radi razduženja po obavljenom poslu ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali mu se to vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena treba vrednovati po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima (tako i ovaj sud u odlukama Revr-466/2007 od 5. rujna 2007. i Rev- 1155/2021-2 od 30. studenoga 2022.).

16. Slijedom navedenog, pogrešno je pravno shvaćanje iz pobijane odluke kako tužitelju ne pripada naknada plaće za vrijeme provedeno u prijevoznom sredstvu nakon završetka smjene radi razduženja službe, s obzirom na to da je pravilnom primjenom čl. 44. st. 10. KU tužitelju po osnovi rada u turnusima potrebno navedeni rad priznati kao rad dulji od formalno propisanog radnog vremena.“.

13.2. U tom smislu izraženo je shvaćanje i u odluci Rev-1130/2020-2 od 19. travnja 2023., Rev-594/2024-2 od 30. travnja 2024., ali i u Rev-378/2022-2 od 3. listopada 2023. u kojoj je upravo u odnosu na djelatne vojne osobe koje utroše radno vrijeme radi pripremnih radnji izraženo pravno shvaćanje o vrednovanju tog rada duljeg od formalno propisanog vremena prilikom isplate plaće. I u toj odluci je izraženo kao prihvatljivo stajalište da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena može vrednovati, upućujući na odredbe kolektivnog ugovora, tako da se uveća između ostaloga i po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima.

14. Potvrđujući iznesena pravna shvaćanja odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija je da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena koje djelatna vojna osoba utroši radi pripremnih radnji, prilikom isplate plaće može vrednovati kao redovno radno vrijeme i platiti djelatnoj vojnoj osobi po satnici redovnog rada.

15. Kako razlozi revizije ne utječu na donošenje drugačije odluke na temelju čl. 391. st. 6. ZPP, zbog njene neosnovanosti, odbijena je revizija tuženika.

16. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice, na temelju ovlasti iz odredbe čl. 166. st. 1. ZPP a primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 9. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.