Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-5087/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika CIGLENICA d.o.o. Zaprešić, kao pravne osobe i ĐĆ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, koje brani odvjetnik Marijan Sente u Zagrebu, zbog prekršaja iz članka 116. stavka 2. i 4. u vezi sa stavkom 1. podstavkom 13. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj: 41/18, 98/19, 30/21, 89/21), odlučujući o žalbama okrivljenika CIGLENICA d. o. o. Zaprešić, kao pravne osobe i ĐĆ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Slunju, od 25. siječnja 2022., poslovni broj: 30. Pp P-2224/2020-7, na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2024.
p r e s u d i o j e
I Žalbe okrivljenika CIGLENICA d.o.o. Zaprešić, kao pravne osobe i ĐĆ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II Okrivljenici su dužni platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, svaki, u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici CIGLENICA d.o.o. Zaprešić, kao pravna osoba i ĐĆ, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, proglašeni su krivima i kažnjeni novčanim kaznama u iznosima od 15.000,00 kuna pravna osoba i 2.000,00 kuna odgovorna osoba, zbog prekršaja iz članka 116. stavka 2. i 4. u vezi sa stavkom 1. podstavkom 13. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, uz upozorenje da će se sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, ako u navedenom roku plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, smatrati da su novčane kazne u cjelini plaćene.
1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 250,00 kuna, svaki.
2. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno po branitelju podnijeli žalbe iz svih zakonom propisanih žalbenih osnova.
2.1. U žalbama međusobno suglasno u bitnom ističu da je u prekršajnom nalogu navedeno da je KĆ obavljao izvanredni prijevoz, dok je u izreci presude navedeno da je prekršaj počinila okrivljena pravna osoba, tako da je sud neovlašteno mijenjao činjenični opis, a činjenični opis nejasan je u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu, jer izvanredni prijevoz može obavljati samo tvrtka. Nadalje, izreka presude nerazumljiva je i proturječna razlozima presude i u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i samih tih isprava. Dodaju da nisu počinili prekršaj kojim ih se tereti, jer vozilo kojim su obavljali prijevoz nije vozilo koje potpada pod kategoriju izvanrednog prijevoza iz članka 3. i 4. Pravilnika o izvanrednom prijevozu, da isto ne prelazi propisane dimenzije i da su godišnju dozvolu vadili isključivo da vozačima olakšaju eventualne kontrole. S obzirom na otežane uvjete poslovanja i nekažnjavanost pravna osoba ističe da je kažnjena prestrogom kaznom, dok odgovorna osoba ističe da je studentica, da je podstanar i da financijski pomaže majci.
2.2. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.
3. Žalbe nisu osnovane.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbi okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, te da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Suprotno stavu žalitelja, okrivljenici su izrekom pobijane presude proglašeni krivima upravo zbog prekršaja za koji ih se optužuje, počinjenog u bitnom na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu, te između optužnog prijedloga i izreke pobijane presude postoji i subjektivni i objektivni identitet, a neznatne izmjene u činjeničnom opisu ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost osporavane presude, jer iz činjeničnog opisa prekršaja koji se prvostupanjskom presudom okrivljenicima stavlja na teret nedvojbeno proizlazi tko su počinitelji prekršaja i na koji je način prekršaj za koji su proglašeni krivima počinjen.
6. Neosnovan je i žalbeni navod o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka u sastavu i obrazlaganju presude, navedenoj i opisanoj u članku 195. stavku 1. točki 11. Prekršajnog zakona, već je po ocjeni ovog suda izreka presude jasna i određena, u opisu djela u izreci jasno su, logično i određeno navedene sve činjenice i okolnosti iz kojih proizlaze obilježja djela iz primijenjenog propisa, a razlozi presude također su jasni, određeni i nisu proturječni niti međusobno, niti izreci, nit stanju spisa predmeta, pri čemu je prvostupanjski sud za svaku svoju odluku dao dostatne i relevantne razlog koji su u potpunosti prihvatljivi.
7. Nadalje, neutemeljen je žalbeni navod o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.
7.1. Analizom spisa predmeta utvrđeno je da su okrivljenici u provedenom postupku aktivno sudjelovali te da su, braneći se, poricali da bi počinili terećeni prekršaj, jer da radni stroj zatečen kritične zgode u prometu po svojim karakteristikama ne podliježe obvezi ishođenja godišnje dozvole za izvanredni prijevoz i obvezi prijave izvanrednog prijevoza prije kretanja na put, nakon čega je proveden dokazni postupak uvidom u materijalne dokaze koji prileže spisu.
7.2. Kako iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su okrivljenici kritične zgode obavljali izvanredni prijevoz IV kategorije, za koji su prijevoz imali godišnju dozvolu za izvanredni prijevoz IV kategorije, međutim koji taj prijevoz kritične zgode nisu prijavili prije polaska na put, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o počinjenom prekršaju.
7.3. Kako okrivljenici u žalbama ponavljaju navode već iznijete u obranama te objektivno i argumentirano ne dovode u pitanje odlučna činjenična utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja da su kritične zgode obavljali izvanredni prijevoz tereta u unutarnjem cestovnom prometu bez prijave izvanrednog prijevoza, što proizlazi iz materijalnih dokaza u spisu, to je činjenično stanje u provedenom prvostupanjskom postupku potpuno i točno utvrđeno te je prvostupanjski sud, ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju, izveo pravilan zaključak da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret.
8. Ispitujući u smislu žalbenih navoda odluku o kazni, ovaj sud smatra da okrivljenici za počinjeni prekršaj nisu kažnjeni prestrogim kaznama, već da su izrečene novčane kazne primjerene težini prekršaja, opasnosti djela i ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor mjere i vrste kazne, kao i da su okrivljenicima za terećeno djelo pravilno i zakonito odmjerene već znatno ublažene novčane kazne u iznosima koji su unutar okvira novčanih iznosa propisanih i zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o prijevozu u cestovnom prometu, „Narodne novine“, broj: 41/18, 98/19) i sada propisanih novčanih kazni (Zakon o izmjenama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, „Narodne novine“, broj: 114/22), te prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa, jer po stavu ovog suda Zakon o izmjenama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenike kojima su u konkretnom slučaju novčane kazne pravilno odmjerene.
8.1. Prvostupanjski sud već je u dovoljnoj mjeri vodio računa o svim okolnostima bitnim za odmjeravanje kazne, te će se izrečenim novčanim kaznama po ocjeni ovog suda postići svrha kažnjavanja i na okrivljenike djelovati na način da se ubuduće klone činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno postići će se kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.
9. Kako je ovaj sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je za njih, temeljem članka 139. stavka 5., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbi okrivljenika na ovom sudu, s tim da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.
10. Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu, 9. srpnja 2024.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
