Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-269/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. N. V. H., OIB:…, kojega zastupa majka i zz G. V. H., OIB:…, oboje iz L., zastupa ih punomoćnica I. M., odvjetnica u V., protiv tuženika Ž. H., OIB:…, iz B., kojega zastupa punomoćnica M. K., odvjetnica u V., radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-267/2023-18 od 15. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 9. srpnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-267/2023-18 od 15. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod t. I. i t. III. izreke.
Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:
"I. Tuženik Ž. H., OIB:…, B., dužan je za mjesečno uzdržavanje mlt. N. V. H., OIB:…, K. V., umjesto iznosa od 1.500,00 kuna mjesečno, a na koji iznos uzdržavanja je obvezan Planom o zajedničkog roditeljskoj skrbi od 15. listopada 2020., odobrenog rješenjem Općinskog suda u Varaždinu br. R1 Ob-573/20-3 od 8. prosinca 2020., sada doprinositi s iznosom od 237,00 EUR (dvjestotridesetsedam eura) i to počevši od dana podnošenja tužbe tj. 4. srpnja 2023. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele obroke uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude, a dospijevajuće do svakog 15- tog u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to za razdoblje do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun majke i zakonske zastupnice G. V. H. broj: HR… kod P. b. d.d.
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom u visini od 63,00 EUR na ime uzdržavanja mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom, kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 290,00 EUR (dvjestodevedeset eura), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana".
2. Tuženik je izjavio žalbu protiv ove presude, pobijajući ju u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo plaćanje troškova postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnoga prava (čl. 353. st. 1. t. 2. i t. 3. Zakona o parničnom postupku - NN br.53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu parničnoga troška.
3. Žalba nije osnovana.
4. U postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
5. Predmet spora je zahtjev mldb. tužitelja, rođenog 29. studenoga 2012., za povišenje iznosa uzdržavanja, utvrđenog planom o zajedničkoj skrbi od 15. listopada 2020., odobrenog rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj R1 Ob-573/20-3 od 8. prosinca 2020., prema kojem će otac, ovdje tuženik, plaćati za njegovo uzdržavanje iznos od 1.500,00 kn mjesečno.
6. Odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona (NN br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, dalje:OZ) propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.
7. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene dok žalitelj sadržajem žalbenih navoda osporava pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o potrebama za uzdržavanje mlt. tužitelja i njegovim materijalnim mogućnostima plaćanja uzdržavanja, što se u biti odnosi na primjenu materijalnoga prava.
8. Nesporno je da je u vrijeme utvrđenja ranijeg iznosa uzdržavanja tužitelj bio u dobi od 8 godina i pohađao je prvi razred osnovne škole, sada je u dobi od 10 i pol godina i pohađa peti razred osnovne škole.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio da su troškovi njegovog uzdržavanja u međuvremenu povećani, kako općenito zbog porasta troškova života tako i zbog povećanih troškova njegovog školovanja obzirom na veći broj školskih predmeta, također su povećani i troškovi odjeće, obuće i prehrane obzirom na uzrast, uostalom i tuženik u odgovoru na tužbu priznaje kao nespornu činjenicu porast troškova života. Na navode žalbe valja reći da trošak glazbene škole koju tužitelj pohađa, ako i nije nova okolnost koja je nastupila nakon donošenja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, svakako predstavlja trošak uzdržavanja mlt. tužitelja koji izlazi izvan okvira redovnih troškova školovanja i kao takav je pravilno cijenjen kod utvrđenja potreba njegovog uzdržavanja, koji je utvrđen u ukupnom mjesečnom iznosu od 282,00 eura. Pri tome je argumentirano analiziran i djelomično odbijen kao neutemeljen iskaz majke tužitelja o mjesečnim potrebama uzdržavanja od 600,00 eura.
10. Nije također sporno da je tuženiku 2023. rođeno drugo dijete, u vezi s novom partnericom, s kojom stanuje u vlastitoj kući, on je zaposlen kao pravosudni policajac s plaćom u rasponu od oko 1.100,00 do 1.500,00 eura (list 55.spisa), ovisno o prekovremenim satima i satima u smjenama ili vikendom, sadašnja partnerica tijekom porodiljskog prima 850,00 eura naknade, plaćaju uobičajene režijske troškove i troškove prehrane. Okolnost da je tuženik bio nekoliko mjeseci na bolovanju ne dovodi u pitanje njegovu radnu i zdravstvenu sposobnost i kao takva ne može biti od utjecaja na njegovu obvezu uzdržavanja u smislu odredbe 288. st. 1. OZ jer se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta, također iz dokaza tijekom postupka ne proizlazi da bi tuženik u duljem vremenskom razdoblju zbog bolesti i nesposobnosti za rad ostvarivao manju plaću. Što se tiče kreditnih obveza koje tuženik navodi, sukladno odredbi čl. 313. st. 5. OZ, novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, iz navoda i dokaza tuženika ne proizlazi da bi bila riječ o toj kategoriji troškova.
11. Imajući u vidu nesporne i utvrđene činjenice, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o povećanju potreba uzdržavanja mlt. tužitelja u odnosu na raniji iznos utvrđen planom o roditeljskoj skrbi, o sada potrebnom mjesečnom iznosu uzdržavanja koji je tuženik u mogućnosti plaćati neovisno o rođenju drugog djeteta budući da troškove njegovog uzdržavanja snosi zajedno s majkom djeteta koja ima redovne prihode.
12. Naime, iz odredbe čl. 314. st. 2. OZ proizlazi da se minimalni novčani iznos potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta procjenjuje i određuje prema dobi djeteta dok prema Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (NN br. 48/23) koju je donio ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, prema kriterijima dobi djeteta i prihodima roditelja obveznika uzdržavanja mjesečni iznos uzdržavanja za dob tužitelja iznosi 237 eura koji je u ovom slučaju i dosuđen.
13. Zbog svih izloženih razloga, a imajući u vidu i da je u konkretnom slučaju riječ o manjem iznosu povećanja u odnosu na raniju obvezu uzdržavanja, djelomičnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno na štetu tuženika. Žalbeni navodi kojima on ističe pojedine primjere sudske prakse nisu odlučni jer odluka suda u svakom pojedinom sporu ovisi o konkretnim činjenicama koje se razlikuju od slučaja do slučaja zbog čega nisu potpuno usporedive odluke sudova u svim ovakvim sporovima, neovisno o načelno istom pravnom stavu u primjeni relevantnih materijalnopravnh odredbi.
14. Iako je prvostupanjski sud doista pogrešno utvrdio omjer uspjeha stranaka obzirom na traženi i dosuđeni iznos i razmjerno tome naložio naknadu troškova postupka tuženiku, odluka o parničnom trošku je pravilna u smislu odredbe čl.366. OZ prema kojoj, uz ostalo i u stvarima uzdržavanja djeteta, o troškovima postupka sud odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka. Naime, imajući u vidu da je riječ o zahtjevu za uzdržavanje maloljetnog djeteta koje ne ostvaruje ikakve samostalne prihode i da je u cijelosti dokazan osnov zahtjeva za povišenje uzdržavanja te da zbog utvrđenja samog iznosa nisu nastali ikakvi posebni troškovi postupka, posebno jer se odnose na troškove zastupanja koji se u ovoj vrsti spora određuju u jednokratnom iznosu, naloživši tuženiku da naknadi tužitelju dio troškova materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno na štetu tuženika.
15. Kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
16. Budući da je žalba odbijena kao neosnovana, tuženiku nije dosuđen trošak njenog sastava (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 9. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić, v.r.
