Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-142/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja D. S. /OIB:…/ iz M., koga zastupa I. K., odvjetnica iz D., protiv prvotuženice I. Š. /OIB:…/ iz D., koju zastupa D. O., odvjetnik iz Odvjetničkog društva O. i P. d.o.o. iz D. i drugotuženice maloljetne N. S. /OIB:…/ iz M., koju zastupa posebna skrbnica T. P., dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica S., radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi prvotuženice Ivane Šišić protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-79/2021-36 od 1. ožujka 2023. i žalbi prvotuženice I. Š. protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-79/2021-50 od 21. veljače 2024, u sjednici održanoj 9. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba prvotuženice I. Š. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-79/2021-36 od 1. ožujka 2023. pod stavkom I. izreke i dijelu stavka III. izreke kojim je odlučeno da prvotuženica I. Š. sama snosi svoje troškove predmetne parnice.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba prvotuženice Ivane Šišić i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-79/2021-50 od 21. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno da će otac D. S. u odnosu na maloljetnu N. S., rođenu … 2008., potpuno samostalno ostvarivati roditeljsku skrb, dok će u odnosu na bitna osobna prava maloljetne N. vezano za promjenu osobnog imena, prebivališta odnosno boravišta i izbor ili promjena vjerske pripadnosti, otac D. S. zastupati maloljetnu N. uz suglasnost majke I. Š. (stavak I. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev za izmjenu točke II. rješenja Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem R1 Ob-169/2018 na način da se odredi da će maloljetna N. S. stanovati s ocem D. S. na adresi u M., … (stavak II. izreke), a pod stavkom III. izreke određeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem od 21. veljače 2024. je odbijen prigovor prvotuženice I. Š. protiv rješenja o pristojbi od 31. ožujka 2023. i potvrđeno rješenje o pristojbi poslovni broj P Ob-79/2021-46 od 31. ožujka 2023.

3. Protiv presude pod stavkom I. izreke i dijelu stavka III. izreke kojim je odbijen zahtjev prvotuženice za naknadu parničnog troška, i protiv rješenja žali se prvotuženica I. Š. iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[1] , u vezi s člankom 346. ObZ-a[2] .Predlaže ukidanje pobijanih odluka slijedom žalbenih navoda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalbe su neosnovane.

Odluka na žalbu protiv prvostupanjske presude

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude pod stavkom I. izreke nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a na koje se poziva žaliteljica.

6.1. Prvostupanjski je sud ispitao podneske, argumente i dokaze iznesene tijekom postupka, dao procjenu njihove mjerodavnosti za odluku iz stavka I. izreke navođenjem razloga o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni međusobno, a niti sa stanjem spisa.

6.2. To što ocjenom dokaza i činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda žaliteljica nije zadovoljna i što smatra da je iz provedenih dokaza trebalo prihvatiti samo ono što ona tvrdi i njezino tumačenje istinitog nije povrijeđeno niti jedno njezino pravo.

7. Naime, roditeljska skrb, što je predmet spora, kao pravni institut (članak 91. - 101. ObZ-a), temeljni sadržaj koje je pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta, među kojima su zdravlje, razvoj, njega i zaštita, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa, određivanje mjesta stanovanja (članak 92. stavak 1. ObZ-a), zastupanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i interesa (članak 92. stavak 3. ObZ-a) postoji 1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

2 Obiteljski zakon (Narodne novine, broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023., 156/2023., u daljnjem tekstu: ObZ-a)

da bi se djetetu omogućilo ostvarivanje njegovih prava, a roditeljima čija je temeljna briga skrbiti o djetetu dao pravni legitimitet i pravna osnova prema trećima da skrbe o svojem djetetu (članak 91. ObZ-a), pri čemu se roditeljima jamče jednaka prava i obveze privatnopravne naravi, koja mogu biti ograničena radi zaštiti dobrobiti djeteta (članak 104. stavak 3. ObZ-a, članak 64. Ustava[3] , članak 3., članak 5. i članak 18. Konvencije[4] , članak 5. Protokola 7 uz EKZLJP-a , članak 24. Povelje ).

8. Dakle, u predmetnom je postupku dužnost suda bila odlučiti o roditeljskoj skrbi u skladu sa onim što bi maloljetna N. S., u dobi od nepunih 15 godina, u vrijeme zaključenja prvostupanjske rasprave, za sebe (i o sebi) odlučila da je za to bila sposobna, propitivanjem svih potreba maloljetne N. i davanjem prednosti osnovnim potrebama, propitivanjem odlučuje li volja majke (prvotuženice) i oca (tužitelja) što je u konkretnom slučaju najbolje za maloljetnu N., a ako odlučuje, prikriva li, ili potpuno zanemaruje prava maloljetne N. i isključuje li njezinu samosvojnost kao civilizacijsku vrijednost (članak 3. stavak 1. Konvencije, istovjetno članak 24. Povelje), te zavisno od istoga, uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa maloljetne N. i interesa njezinih roditelja, u kojem uspostavljanju se posebnu pažnju mora dati najboljem interesu maloljetne N., koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja (mutatis mutandis, Sahin protiv Njemačke, br. 30943/96, § 65, § 66, presuda od 8. srpnja 2003., te Elsholz protiv Njemačke, § 50, ibid., odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. i broj U-III- 4784/2013 od 6. ožujka 2014.).

9. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je u okolnostima konkretnog slučaja s obzirom na iskazano mišljenje i stavove maloljetne N. (članak 3., članak 6. točka b/ i c/ EKoODP-a[7] ), nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalnu rad, Područnog ureda Dubrovnik od 25. ožujka 2022., dopunjen 10. kolovoza 2022., te iskaze roditelja maloljetne N., za dobrobit maloljetne N., potrebno odlukom suda skrb o zdravlju, razvoju, njezi i zaštiti, odgoju i obrazovanju, ostvarivanju osobnih odnosa povjeriti ocu (tužitelju) s kojim maloljetna N. stanuje, uz istovremeno ograničenje prvotuženice (majke) na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu, a u odnosu na osobna prava maloljetne N. koje se tiču promjene njezinog osobnog imena, promjene prebivališta odnosno boravišta i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti održati zajedničku skrb roditelja maloljetne N. (zastupanje maloljetne N. u tom dijelu uvjetovati suglasnošću majke), budući da majka nema objektivni i realan uvid u potrebe maloljetne N. da nije u stanju kontrolirati svoje vlastite frustracije kojim ugrožava dobrobit maloljetne N. (potrebu za sigurnom, stabilnom i predvidivom okolinom), niti nakon provedenih mjera obiteljsko pravne zaštite, i da je sklona unatoč jasno artikuliranom protivljenju maloljetne N., isključenju njezine samosvijesti nametanjem svojih želja, te zanemarivanju prava maloljetne N.. 3 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 41/2000. – pročišćeni tekst, 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.)

4 Konvencija o pravima djeteta (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj: 12/1993., 20/1997., 4/1998., 13/1998., 5/2002., 7/2002., 2/2003., 2/2017., 4/2017.)

5 /Europska/ Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010.). 6 Povelja Europske unije o temeljnim pravima (Sl C 202, 7. 6. 2016. str. 389. – 405.) 7 Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 1/2010)

10. U prilog tom zaključku ne ide samo nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad kojeg žaliteljica očito bezuspješno pokušava kompromitirati navodima da se temelji na njezinom ophođenju prema djelatnicima Centra kroz prijedloge i pritužbe vezano za održavanje osobnih odnosa sa djetetom, već konkretne okolnosti kojima je maloljetna Nika potkrijepila svoj vrlo jasno iskazan stav da želi i zašto želi da o njoj skrbi otac, te stranački iskazi njezinih roditelja kojima se objektivno ne dovode u dvojbu ista događanja.

10.1. Osim toga, iz navoda žaliteljice tijekom postupka, a niti iz žalbe ne proizlazi, unatoč jasno iskazanim N. potrebama za emotivnom vezom s majkom, bez vikanja, kažnjavanja, ucjenjivanja i nametanja majčinih želja (list 170. - 172. priklopljenog spisa P Ob-56/2019, list 73. - 74. predmetnog spisa) i provedenim mjerama obiteljsko pravne zaštite, da bi majka percipirala promjenjivost društvenih, emocionalnih i drugih čimbenika koji se vežu za potrebe i dobrobit maloljetne N., u odnosu na one koje su postojale 2018., da je opterećena prošlim nerazriješenim partnerskim odnosom koji interferira sa sadašnjim odnosom i izravno utječe na maloljetnu N., isključivanjem samosvijesti i zanemarivanju prava maloljetne N..

11. Stoga, nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i da su izvedeni dokazi pogrešno ocijenjeni jer da je njezino protivljenje odlasku N. u ljetni kamp radi učenja jezika, prvotno protivljenje ispisa s njemačkog jezika, i iskazivanje potrebe za preventivnim pregledom, bilo u interesu maloljetne N., da to nisu okolnosti zbog kojih bi bilo potrebno ograničavati je u roditeljskoj skrbi, i da se okolnosti od 2018. kada je određena zajednička roditeljska skrb (R1 Ob-169/2018) nisu promijenile. Naprotiv, isti navodi potvrđuju da žaliteljica ne percipira emotivne, obrazovne, razvojne i druge potrebe maloljetne N. koja je u dobi od 15 godina i da je sklona isključivanju i ograničavanju samosvijesti maloljetne N. nametanjem svojih želja i zanemarivanju prava maloljetne N..

12. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo vezano za odluku pod stavkom I. izreke i za tu odluku dao jasne i objektivne razloge, zbog čega se suprotni žalbeni navodi ne mogu prihvatiti.

13. Budući da žaliteljica ne navodi konkretne povrede i propuste koje je po njoj prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o troškovima, već se samo poziva na zakonsku formulaciju o povredama zbog koje se i odluka o troškovima može pobijati, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o troškovima pod stavkom III. izreke prvostupanjske presude, u dijelu kojim je odbijen zahtjev žaliteljice, ostaje neizmijenjena.

14. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-79/2021-36 od 1. ožujka 2023., u dijelu s kojim prvotuženica I. Š. nije uspjela u prvostupanjskom postupku nisu utvrđeni razlozi pobijanja po istoj, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

Odluka na žalbu protiv rješenja od 21. veljače 2024.

15. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen prigovor prvotuženice I. Š. protiv rješenja o sudskoj pristojbi od 31. ožujka 2023. kojim je istoj naloženo plaćanje sudske pristojbe za žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 53,09 eura i za rješenje o sudskoj pristojbi u iznosu od 13,27 eura, uz obrazloženje da prema odredbi članka 4. točki 1. ZSP-a[8] obveza plaćanja sudske pristojbe nastaje u trenutku predaje podneska (tužbe, pravnog lijeka i dr.), da se za podneske predane u elektroničkom obliku plaća polovica iznosa pristojbe propisane Tarifom (članak 7. stavak 1. ZSP-a), a za odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku u skladu sa posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je plaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave (članak 7. stavak 2. ZSP-a), da je u naloga za plaćanje sudske pristojbe za žalbu i rješenje naznačen članak 28. ZSP-a, koji u stavku 9. propisuje da se na rješenje o pristojbi u konkretnom slučaju plaća dodatna pristojba u iznosu od 13,27 eura i da se odredba članka 7. ZSP-a ne odnosi na sudsku pristojbu na rješenje o pristojbi budući da se radi o dodatnoj pristojbi iz članka 28. stavka 9. ZSP-a, koja se plaća isključivo iz razloga što pristojba prethodno nije plaćena.

16. Prvotuženica I. Š., nastavno i u žalbi protiv rješenja kojim je odbijen njezin prigovor, smatra da nije dužna platiti sudsku pristojbu jer da nije jasno na što se odnosi "pristojba na rješenje", podliježe li plaćanju pristojbe i da joj nije omogućeno plaćanje polovice iznosa pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude, te se s tim u vezi poziva na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (Pž-4599/2019 od 22. srpnja 2019., Pž-2786/2020-2 od 1. srpnja 2020.) i Županijskog suda u Varaždinu (Gž-256/2021-3 od 20. prosinca 2021., Gž-150/2021-3 od 24. veljače 2021.) za koje drži da podržavaju njezino shvaćanje obveze plaćanja sudskih pristojbi u konkretnoj parnici.

17. Žalba nije osnovana.

18. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je prvotuženica I. Š. u elektroničkom obliku, u skladu sa posebnim propisima putem informacijskog sustava podnijela 20. ožujka 2023. žalbu protiv presude, da se nije koristila pravom na plaćanje takozvane privilegirane pristojbe iz članka 7. stavka 1. u vezi s člankom 4. točkom 1. ZSP-a (u vrijeme podnošenja žalbe platila pristojbu za žalbu u visini polovice utvrđene Tarifom) i da je sud rješenjem o pristojbi od 31. ožujka 2023. izdao nalog prvotuženici I. Š. za plaćanje sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 53,09 eura / 400,01 kuna i pristojbu na rješenje o pristojbi u iznosu od 13,27 eura / 99,98 kuna, pozivom na odredbu članka 28. ZSP-a, kojom je reguliran postupak radi naplate naplaćene pristojbe, a kojom je između ostalog propisana i obveza plaćanja pristojbe na rješenje o pristojbi u iznosu od 13,27 eura (točka 9.).

19. Pored navedenog, nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da iz rješenja o pristojbi nije jasno na što se odnosi pristojba u iznosu od 13,27 eura (članak 28. točka 9. ZSP-a) i da bi postupanjem suda bila lišena prava na takozvanu privilegiranu pristojbu za žalbu protiv prvostupanjske presude. Naime, kako je prvotuženica I. Š. 20. ožujka 8 Zakon o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018., 51/2023., u daljnjem tekstu: ZSP-a) 2023. predala sudu žalbu protiv presude u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava i nije odmah platila polovicu pristojbe za žalbu, to je prvostupanjski sud pravilno rješenjem o pristojbi od 31. ožujka 2023. izdao nalog prvotuženici I. Š. radi plaćanje sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 53,09 eura (članak 7. stavak 4. ZSP-a) i za rješenje o pristojbi u iznosu 13,27 eura (članak 28. točka 9. ZSP-a).

20. U prilog neosnovanosti žalbenih navoda i pozivanja na navedene odluke za koje žaliteljica pogrešno drži da podržavaju njezino tumačenje pravila o sudskim pristojbama, treba imati u vidu da je pravo na takozvanu privilegiranu sudsku pristojbu zadržano za stranku, što znači da je na njoj hoće li se ili ne koristiti tim pravom, a na sudu dužnost naplate neplaćene sudske pristojbe u visini utvrđenoj Tarifom (u punom iznosu) i sudske pristojbe na rješenje o pristojbi (članak 28. točka 9. ZSP-a), i da je umanjenje obveze plaćanja sudske pristojbe moguće ostvariti isključivo ukoliko se sudska pristojba plati u trenutku slanja podneska kroz sustav e- komunikacije ili na način da se dokaz o prethodno plaćenoj pristojbi priloži podnesku koji se šalje elektroničkom komunikacijom, a u svim ostalim slučajevima da sustav automatizmom izračunava puni iznos pristojbi u skladu sa važećom Tarifom sudskih pristojbi koja je propisana Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 53/2019.).

21. Stoga je odbijena kao neosnovana žalba prvotuženice I. Š. i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-79/2021-50 od 21. veljače 2024. odnosno odlučeno kao u izreci rješenja (članak 380. točka 2. ZPP-a).

U Zagrebu 9. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.