Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1750/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. K., iz K., OIB:…, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa, OIB:…, zastupanog po ODO Građansko-upravni odjel u K., OIB:…, K., radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici posl.broj P-573/2023-4 od 24. siječnja 2024., dana 9. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Koprivnici posl.broj P-573/2023-4 od 24. siječnja 2024.

Obrazloženje

1.Pobijanim rješenjem odlučeno je:

"Temeljem čl. 109. st. 4. ZPP-a, tužba tužitelja se odbacuje."

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. 25/13., 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje ZPP) te predlaže žalbu usvojiti

3. Žalba je neosnovana.

4. Odredbom čl.186.st.1. ZPP propisano je da tužba mora imati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak u smislu odredbe čl. 106. istog Zakona a koja propisuje da podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti, a osobito - oznaku suda, ime, zanimanje i prebivalište odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnosioca.

5. Naime, iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je tužitelj dana 20. studenog 2023. podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate no bez pravno-relevantnog i uopće razumljivog činjeničnog i pravnog osnova tužbe koji bi omogućio prvostupanjskom sudu pravnu kvalifikaciju predmetnog spora i bez predloženih dokaza pa mu je prvostupanjski sud osnovano, rješenjem od 10. siječnja 2024. vratio tužbu na ispravak i dopunu temeljem odredbe čl. 186. st. 1. ZPP-a, u vezi čl. 109. st. 1. ZPP-a i naložio mu da u roku od 8 dana od dana primitka tog rješenja u tužbi navede zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, kao i druge podatke koje mora imati svaki podnesak uz upozorenje na posljedice u smislu čl. 109. st. 4. ZPP.

6. Obzirom da je tužitelj nakon zaprimanja navedenog rješenja dana 22. siječnja 2024. dostavio sudu podnesak (list 20-24 spisa) koji je također nerazumljiv i nepodoban za postupanje u kojem je pogrešno označio i tuženika jer Ministarstvo pravosuđa nije samostalna pravna osoba koja može biti stranka u postupku, pa kako tužitelj svoju tužbu nije ispravio niti ju je dopunio, odnosno nije postupio po nalogu suda iz rješenja broj P-573/2023 od 10. siječnja 2024. jer podnesena tužba ni u čemu ne udovoljava temeljnim zahtjevima iz odredbe čl.186. ZPP-a jer ne sadrži pravno- relevantni i razumljiv činjenični osnov tužbe.

7. Naime, svrha i smisao instituta vraćanja tužbe na dopunu i ispravak u smislu odredbe čl. 109. ZPP-a je da se uočene manjkavosti koje predstavljaju objektivnu zapreku za daljnje postupanje po tužbi uklone u kratkom roku te da se potom po tužbi postupa ili da se tužba odbaci ili utvrdi povučenom - u potonja dva slučaja ukoliko tužitelj tužbu vrati bez dopune/ispravka ili je uopće ne vrati.

8. Od odlučnog je značaja da svaka tužba sadrži razumljiv činjenični osnov (sadržaj) na temelju kojeg sud određuje pravnu kvalifikaciju konkretnog spora između stranaka, a što je nužno kako bi nastavno tome usmjerio i koncentrirao dokazni postupak na utvrđivanje pravno-relevantnih činjenica za ocjenu (ne)osnovanosti određenog tužbenog zahtjeva upravljajući u tu svrhu na efikasan i ekonomičan način samim postupkom i rukovodeći glavnom raspravom u smislu određivanja koje će od predloženih dokaza ocijeniti potrebnim za dokazivanje određenih suprotstavljenih tvrdnji te shodno tome provesti, a koje će ocijeniti nepotrebnim. Nadalje je činjenični osnov od odlučnog značaja da bi protivnoj stranci, tuženiku, omogućio da jasno i određeno odgovori na tužbu, iznese tvrdnje i dokaze kojima pobija činjenični osnov i tvrdnje tužitelja. Navedeno je predmetnom tužbom u potpunosti onemogućeno.

9. Slijedom izloženog, razmatranjem stanja prvostupanjskog predmeta i pobijanog rješenja, a u odnosu na izneseni sadržaj žalbe, ovaj je sud utvrdio da je žalba tužitelja neosnovana.

10. Obzirom na sve izneseno, kraj činjenice što ispitivanjem pobijanog rješenja u okviru ovlasti iz odredbe čl. 365. stav. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 381. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prilikom donošenja pobijanog rješenja bila ostvarena i jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa niti ona iz toč. 11. koju sadržajno ističe tužitelj valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Zagrebu, 9. srpnja 2024.

Sutkinja

Ksenija Jakovčević, v.r.