P-2425/23

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Romini Markovinović, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 (ranije Nova hrvatska banka d.d.), zastupano po odvjetnicima iz Gugić, Kovačić & Krivić – odvjetničko društvo d.o.o., sa sjedištem u [adresa]., protiv tuženika PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Ivana Primorac, odvjetnica iz [adresa], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02.srpnja 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 08.srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je osnovano tužiteljevo osporavanje tražbine tuženika PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao tražbine II. višeg isplatnog reda u iznosu od 1.615.761,94 EUR (12.173.958,34 kn) priznate rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 17. siječnja 2023. godine, posl. br. St-101/21, u stečajnom postupku nad Feliciter d.o.o. u stečaju.

II. Nalaže se tuženiku PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 59.570,29 eur sa zateznim kamatama od 08.07.2024. do isplate, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 59.238,48 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08.07.2024. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 25.08.2023. radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine u iznosu od 1.615.761,94 eur, kao tražbine drugog višeg isplatnog reda. U tužbi je naveo, u bitnom, da je rješenjem suda upućen u parnicu radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tuženikove tražbine prijavljene u stečajnom postupku koji se vodi nad Feliciter d.o.o. nekretnine d.d. u stečaju, da je tuženik u predstečajnom postupku prijavio tražbinu iznosu od 12.173.958,34 kn/ 1.615.761,94 eur koja još nije nastala i koja nije podmirena tužitelju, a koja proizlazi iz Ugovora o kreditu kojim se tuženik obvezao kao jamac platac za obvezu stečajnog dužnika. Navodi da je Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 06.09.2022., br.St-101/21 otvoren stečajni postupka nad stečajnim dužnikom te je dana 07.11.2022. tuženik stečajnom upravitelju uputio podnesak kojim je postavio zahtjev za osiguranje iznosa koji će platiti u slučaju nastupa regresne obveze, a uz koji je priložio između ostalog i Prijavu tražbine iz predstečajne nagodbe u iznosu od 1.615.761,94 eur i to iako ništa nije platio umjesto stečajnog dužnika. Ističe da budući da tuženik nije ništa platio umjesto stečajnog dužnika regresna obveza nije nastala odnosno u trenutku otvaranja stečajnog postupka tuženik nije imao imovinskopravnu tražbinu prema stečajnom dužniku. Stoga, s obzirom da se radi o iznosu s osnova jamstava za koju tuženik nije stekao pravo regresa tužitelj je osporio predmetnu tražbinu tuženika.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo, u bitnom, da je tražbina tuženika utvrđen pravomoćnom i ovršnom predstečajnom nagodbom, da iako s radi o uvjetnoj tražbini odnosno tražbini po osnovi regresnog prava da ta tražbina mora mora biti naznačena u rješenju o utvrđenim i osporenim tražbinama kako bi tuženik mogao ostvari svoje pravo regresa prema stečajnom dužniku kad se ostvari uvjet, da treba razlikovati utvrđenja tražbine od naplate tražbine, da Stečajnim zakonom nije dovoljno reguliran položaj jamca te da se po uzoru na odredbe ZFPPN može zaključiti da se i u stečajnom postupku jamcu mora biti omogućeno na isti način prijavi tražbinu za koju će imati regresno pravo od dužnika, da se neutvrđivanjem tražbine tuženik dovodi u nepovoljniji položaj u odnosu na druge vjerovniku te da se tuženiku na taj način krše ustavna i konvencijska prava.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao Rješenje trgovačkog suda u Zagrebu od 17.01.2023. broj St-101/21 (list 6-13 spisa), Rješenje VTS-a od 18.04.2023. br. Pž- 1103/23 (list 15-23 spisa), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnu knjigu od 27.11.2007. (list 26-31 spisa), Ugovor o kreditu broj 500894 od 27.11.2007. (list 32-41 spisa), Aneks br. 1. Ugovora o kreditu broj 500894 od 29.07.2009. (list 42-46 spisa), Aneks br. 2 Ugovora o kreditu broj 500894 od 26.08.2009. (list 47-49 spisa), Aneks br 3. Ugovora o kreditu broj 500894 od 17.09.2010. (list 50-53 spisa), Rješenje FINA-e od 11.05.2015. (list 54-58 spisa), Zapisnik od 18.01.2016. br. Stpn-205/15 (list 59-65 spisa), Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-101/21 od 06.09.2022. (list 66-76 spisa), Prijava tražbine od 09.06.2015. uz dokumentaciju (list 78-93 spisa), Podnesak stečajnog vjerovnika od 07.11.2022. (list 94-96 spisa), Rješenje VTS-a od 09.05.2023. broj Pž-1103/23 (list 97-102 spisa), Tablica prijavljenih tražbina (list 104-111 spisa), sudska praksa (list 112-114, 131-145, 149-158, 161-162 spisa), Izvadak iz sudskog registra (list 15-119 spisa).

4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, 80/22, 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem da je osnovano osporavanje tražbine tuženika prijavljene u stečajnom postupku koji se vodi nad Feliciter d.o.o. u stečaju u stečaju u iznosu od 1.615.761,94 eur, kao tražbine drugog višeg isplatnog reda.

6. Nije sporno da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 17. siječnja 2023. godine, posl. br. St-101/21, tužitelj upućen da u roku od 8 dana od pravomoćnosti predmetnog rješenja, odnosno od primitka drugostupanjske odluke, pokrene parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tuženikove tražbine II. višeg isplatnog reda, priznate u stečajnom postupku nad Feliciter d.o.o. u stečaju, Sesvete, Ulica Marina Studina 40, OIB: 33362149552 (dalje u tekstu: stečajni dužnik). Nije sporno da je tužba podnesena u roku iz čl. 267 st. 1 SZ-a.

7. Nije sporno da su dana 27. studenog 2007. godine tužitelj kao kreditor, stečajni dužnik kao korisnik kredita, tuženik kao jamac platac I, META NEKRETNINE d.o.o. kao jamac platac II te HR i MR kao založni dužnici, sklopili Ugovor o kreditu, a da su sukladno odredbi čl. 6.11. Ugovora o kreditu, 22. veljače 2008. godine tužitelj i stečajni dužnik sklopili Ugovor o poslovnoj suradnji.

8. Nije sporno da je radi osiguranja tražbine iz Ugovora o kreditu i povezanog Sporazuma o poslovnoj suradnji, dana 27. studenog 2007. godine sklopljen Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, OV-18524/2007 i to između tužitelja kao vjerovnika, stečajnog dužnika kao dužnika, tuženika kao jamca platca I, META NEKRETNINE d.o.o. kao jamca platca II te ŠR i MR kao založnih dužnika (dalje u tekstu: Sporazum o osiguranju).

9. Nije sporno da je člankom 4. Sporazuma o osiguranju tuženik kao jamac platac izričito je pristao da tužitelj, radi naplate novčane tražbine koja se osigurava Sporazumom o osiguranju, može neposredno pokrenuti prisilnu ovrhu na cjelokupnoj njegovoj imovini na kojoj se ovrha može provesti, a člankom 5. sve strane Sporazuma o osiguranju suglasno su utvrdile da je potpisani i solemnizirani Sporazum o osiguranju ovršna isprava.

10. Nije sporno da je postupajući u skladu s čl. 72.a, st. 2. ZFPPN-a kojim je propisano da solidarni dužnici, jamci dužnika, banke garanti/izdavatelji akreditiva prijavljuju u postupak predstečajne nagodbe svoje nedospjele tražbine za koje će imati regresno pravo od dužnika u slučaju ispunjenja obveze, tuženik svoju eventualnu regresnu tražbinu prema stečajnom dužniku po osnovi Ugovora o kreditu u iznosu od 1.615.761,94 EUR (12.173.958,34 kn) prijavio u predstečajnom postupku koji se vodio nad stečajnim dužnikom.

11. Nije sporno da je sukladno čl. 72.a, st. 2. ZFPPN-a, kojom je nadalje propisano da se tako prijavljene tražbine utvrđuju, ali da se za iste u nacrtu predstečajne nagodbe naznačuje da ih je i u kolikom iznosu dužnik dužan ispuniti samo u slučaju nastupa regresne obveze, predstečajnom nagodbom utvrđena tražbina tuženika prema stečajnom dužniku u iznosu od 1.615.761,94 EUR (12.173.958,34 kn) po osnovi prava regresa iz Ugovora o kreditu te je određeno da će stečajni dužnik biti dužan predmetnu tražbinu ispuniti samo u slučaju nastupa regresne obveze za dužnika i to uz 120 mjeseci počeka počevši od dana nastupa regresne obveze i uz jednokratnu isplatu po proteku počeka, s time da se tijekom počeka ne obračunava kamata.

12. Nije sporno da tuženik tražbinu nije platio tužitelju umjesto stečajnog dužnika.

13. Rješenjem FINA-e od 11.05.2015., KLASA: UP/I/110/07/15-01/7952, UR broj: 04-06-15-7952-14 otvoren je redovni postupak pred stečajne nagodbe nad stečajnim dužnikom.

14. Prema čl. 72.a. st.1.ZFPPN propisano je da solidarni dužnici, jamci dužnika, banke garanti/izdavatelji akreditiva te osobe koje imaju pravo regresa prema dužniku prijavljuju u postupak predstečajne nagodbe svoje dospjele tražbine s osnova jamstva/solidarnog dužništva/garancija/akreditiva, odnosno regresnog zahtjeva.Solidarni dužnici, jamci dužnika, banke garanti/izdavatelji akreditiva prijavljuju u postupak predstečajne nagodbe svoja nedospjele tražbine za koje će imati regresno pravo od dužnika u slučaju ispunjenja obveze. Te tražbine utvrđuju se ali će za iste dužnik u nacrtu predstečajnje nagodbe naznačiti da ih je i u kolikom iznosu dužan ispuniti samo u slučaju nastupa regresne obveze od strane dužnika (st.2.).

15. U skladu s navedenom odredbom, rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu od 18. siječnja 2016. godine, posl. br. Stpn-205/15 (dalje u tekstu: predstečajna nagodba), odobreno je sklapanje predstečajne nagodbe između stečajnog dužnika i njegovih vjerovnika te je utvrđena tražbina tuženika prema stečajnom dužniku u iznosu od 12.173.958,34 kn po osnovi prava regresa iz Ugovora o kreditu te je određeno da će stečajni dužnik biti dužan predmetnu tražbinu ispuniti samo u slučaju nastupa regresne obveze za dužnika i to uz 120 mjeseci počeka počevši od dana nastupa regresne obveze i uz jednokratnu isplatu po proteku počeka, s time da se tijekom počeka ne obračunava kamata.

16. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 6. rujna 2022. godine, posl. br. St-101/21, otvoren je stečajni postupak nad stečajnim dužnikom te su vjerovnici viših isplatnih redova pozvani da u roku od 60 dana prijave svoje tražbine.

17. Dana 7. studenog 2022. godine tuženik je stečajnom upravitelju uputio podnesak kojim je postavio zahtjev za osiguranje iznosa koji će platiti u slučaju nastupa regresne obveze, a uz koji je priložio, između ostalog i Prijavu“ tražbinu iz predstečajne nagodbe u iznosu od 1.615.761,94 EUR (12.173.958,34 kn).

18. Naime, prema odredbi čl. 137. st. 1. SZ-a stečajni vjerovnici su osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka imaju koju imovinskopravnu tražbinu prema njemu.

19. Člankom 104. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 155/23 dalje u tekstu: ZOO-a) propisano je da se ugovorom o jamstvu jamac obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini. Člankom 109. stavak 1. ZOO-a propisano je da jamčeva obveza ne može biti veća od obveze glavnog dužnika, a ako je ugovoreno da bude veća, ona se svodi na mjeru dužnikove obveze, stavkom 2. istog članka propisano je da jamac odgovara za ispunjenje cijele obveze za koju je jamčio, ako njegova odgovornost nije ograničena na neki njezin dio, ili na drugi način podvrgnuta lakšim uvjetima. Člankom 110. ZOO-a propisano je da na jamca koji je namirio vjerovnikovu tražbinu prelazi ta tražbina sa svim sporednim pravima i osiguranjima njezina ispunjenja. Člankom 111. stavak 3. ZOO-a propisano je da ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme; stavkom 4. istog članka propisano je da jamac za obvezu nastalu iz trgovačkog ugovora odgovara kao jamac platac, ako nije što drugo ugovoreno. Člankom 112. ZOO-a propisano je da više jamaca nekog duga odgovaraju solidarno, bez obzira na to jesu li jamčili zajedno ili se svaki od njih obvezao prema vjerovniku odvojeno, osim kad je ugovorom njihova odgovornost uređena drukčije. Člankom 120. stavak 1. ZOO-a propisano je da jamac koji je isplatio vjerovniku njegovu tražbinu može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun, a i kamate od dana isplate.

20. Dakle, tek činom isplate na jamca isplatitelja prelazi tražbina i tek činom isplate stječe regresno pravo od dužnika i ostalih jamaca i tek isplatom stječe neki imovinskopravni zahtjev i to je pravilo.

21. Prema čl.143.st.1. SZ propisano je da solidarni dužnici i jamci dužnika mogu kao stečajni vjerovnici tražiti da im se vrati ono što su za dužnika platili prije ili nakon dana otvaranja stečajnoga postupka, ako im pripada pravo na vraćanje isplaćenoga prema dužniku. Solidarni dužnici i jamci mogu podnijeti zahtjev da im se osigura iznos što će ga platiti za dužnika razmjerno iznosu koji bi im pripao kao stečajnim vjerovnicima (st.2.)

22. Znači, solidarni dužnici i jamci stečajnog dužnika koji su već izvršili isplatu (prije ili nakon otvaranja stečajnog postupka) stekli su pravo regresa i svoju tražbinu mogu ostvarivati podnošenje prijave, kao i svi drugi stečajni vjerovnici.

Međutim, solidarni dužnici i jamci koji još nisu platili, nisu prema stečajnom dužniku stekli pravo regresa. Oni prema stečajnom dužniku nemaju tražbine i slijedom toga nisu stečajni vjerovnici. Ne mogu prijaviti tražbinu, zbog toga što ju još nemaju. Time se oni izlažu opasnosti da u budućnosti kada izvrše isplatu više ne mogu učiniti ništa, jer je dioba stečajne mase provedena. Stoga oni i imaju pravo podnijeti zahtjev, a ne prijavu tražbine, da im se osigura iznos što će ga platiti za dužnika razmjerno iznosu koji bi im pripao kao stečajnim vjerovnicima (arg. iz čl. 143. st. 2. SZ-a).

23. Dakle, s obzirom da tuženik nije izvršio isplatu tužitelju umjesto stečajnog dužnika nije nastala regresna obveza to tuženik nema tražbinu prema stečajnom dužniku.

24. Slijedom iznesenoga, u trenutku prijavljivanja svoje tražbine tuženik nije bio niti solidaran dužnik niti jamac, jer nije u tom trenutku ispunio obvezu umjesto stečajnog dužnika. Prema tome, solidarni dužnici i jamci koji za dužnika prije ili nakon otvaranja stečajnog postupka još nisu ništa isplatili – nisu vjerovnici dužnika. Doista je tuženik pogrešno podnio prijavu tražbine, jer nije stečajni vjerovnik, već je trebao samo uputiti zahtjev stečajnom upravitelju za osiguranje budućeg regresnog prava.

25. Slijedom navedenog tuženik nije stečajni vjerovnik dužnika za prijavljenu tražbinu.

26. U cijelosti su neosnovani navodi tuženika o nejednakom položaju u odnosu na tužitelja u stečajnom postupku, o pravo na jednakost pred zakonom, pravo na pravično suđenje i slično jer tuženiku nije uskraćena njegova pravozaštitna potreba i pravna sigurnost.

Naime, kao što je već citirano, prema odredbi članka 167. Stečajnog zakona stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku. Dakle, tuženik u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom nije imao neku imovinskopravnu tražbinu prema njemu i zato nije mogao podnijeti prijavu tražbine kao stečajni vjerovnik.

27. Ali je, nakon otvaranja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom, svoju eventualnu tražbinu trebao ostvarivati tako da podnese zahtjev stečajnom upravitelju za osiguranje iznosa koji će platiti kao solidarni dužnik i jamac i slijedom toga prilikom diobe stečajne mase (članci 273-285) ostvariti pravo na razmjeran dio stečajne mase kao stečajni vjerovnik.

28. Zbog svega navedenog, osnovano je tužiteljevo osporavanje tražbine pa je tužbeni zahtjev osnovan.

29. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 148/09, 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 u tekstu: OT), i to: za sastav tužbe u iznosu od 15.796,93 EUR (Tbr. 7/1 OT), za sastav podneska od 08.02.2024. u iznosu od 15.796,93 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu 02.07.2024. u iznosu od 15.796,93 EUR (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 11.847,69 EUR, uvećano za zatražen trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 59.570,29 EUR.

Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 13.03.2024. i 21.04.2024. u zatraženom iznosu od po 15.796,93 EUR, uvećano za 25 % PDV-a jer nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155 ZPP.

Nepotrebnim je sud ocijenio zahtjev tužitelja za naknadu troškova pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 15.796,93 EUR uvećano za PDV od 25%, a to stoga što se dostava presude strankama koje su obaviještene o ročištu na kojem se presuda objavljuje, u slučaju njihovog nedolaska na ročište za objavu, obavlja putem e-oglasne ploče suda istog dana kad je presuda objavljena pa je stoga trošak dolaska na ročište na kojem se presuda objavljuje nepotreban u smislu čl. 155 ZPP.

30. S obzirom na izloženo, riješeno je kao pod stavkom II i III izreke presude.

Zagreb, 08.srpnja 2024.

Sudac

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana od primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku