REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb – Istok, Turinina 3
Poslovni broj: Pp-1462/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Edhemu Kapetanoviću, uz sudjelovanje zapisničara Hrvoja Grahovca, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljene pravne osobe Z. H. d.o.o. i drugookrivljene
odgovorne osobe D. V., zbog prekršaja iz čl. 167. st. 1. toč. 8. i st. 2. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 84/21 i 142/23), pokrenutog povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, PU Zagreb, Službe za zaštitu okoliša i vodopravne inspekcije, klasa … , urbroj … od … , nakon održane glavne rasprave,
u
nazočnosti predstavnika
prvookrivljene pravne osobe i predstavnice tužitelja … . objavio je i
p r e s u d i o j e
I. prvookrivljena pravna osoba Z. H. d.o.o., OIB … , prekršajno osuđivana, sa sjedištem u Z., U. grada V.
… predmet poslovanja: komunalna djelatnost, pravna osoba po izjavi svog predstavnika posluje dobro, trenutno oko 5000 zaposlenih
i
drugookrivljena odgovorna osoba D. V., OIB: … , sin V.
V. i Z. L. V., djevojačko prezime majke L., rođen … . u
O., državljanin RH-e, VSS, voditelj podružnice u Zagrebačkom holdingu, s mjesečnim primanjima u iznosu od oko 2.500,00 – 3.000,00 eura, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, prekršajno osuđivan, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, s prebivalištem u O., P. … i boravištem u Z., L.
P. 32B
krivi su
što su … . u svojstvu posjednika otpada dvije pošiljke otpada iz vrtova i parkova (uključujući otpad s groblja) ključnog broja … prikupljenog u sustavu odvojenog prikupljanja otpada u ukupnoj količini od 11.740 kg, uputili na odlaganje na odlagalište otpada P./J., S. cesta bb, Z.
odnosno da za isti nisu osigurali obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu, recikliranjem ili oporabom sukladno čl. 5. i 6. Zakona o gospodarenju otpadom iako je to bilo moguće,
dakle, kao proizvođač otpada ili posjednik otpada nisu osigurali obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu, recikliranjem ili oporabom sukladno člancima 5. i 6. ovoga Zakona, a to je bilo moguće (članak 21. stavak 1.),
čime su okrivljenici počinili prekršaj opisan u čl. 21. st. 1. kažnjiv po čl. 167. st.
1. toč. 8. i st. 2. Zakona o gospodarenju otpadom
pa se za djelo prekršaja temeljem cit. propisa, prvookrivljenoj pravnoj osobi,
izriče
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 3.300,00 (tri tisuće tristo) EURA,
dok se za djelo prekršaja temeljem cit. propisa, drugookrivljenoj odgovornoj osobi
izriče
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.600,00 (tisuću šesto) EURA.
II. Na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude u korist Državnog proračuna putem priloženih uplatnica, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. st. 1. - 5. Prekršajnog zakona. Na temelju čl. 152. st. 3. i čl. 183. st. 2. Prekršajnog zakona, Sud upozorava okrivljenike da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne, uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
III. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 2. i 3. Prekršajnog zakona, prvookrivljena pravna osoba je obavezna platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura, a drugookrivljena odgovorna osoba 30,00 (trideset) eura u roku od mjesec dana od pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će biti naplaćeni prisilno, temeljem članka 152. stavak 4. i stavak 11. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, PU Zagreb, Služba za zaštitu okoliša i vodopravne inspekcije, klasa i urbroj gornji, podnio je … optužni prijedlog protiv
okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.
2. Prvookrivljena pravna osoba i drugookrivljena odgovorna osoba su u svojoj pisanoj obrani, koja je pročitana na glavnoj raspravi održanoj … . kod ovog
Suda naveli da se ne smatraju krivima za predmetni prekršaj. Moguće je da zbog velikog opsega posla i ljudske pogreške dođe do pogrešnog odvoza određenog toka otpada na mjesto obrade koje nije namijenjeno za tu vrstu otpada, ali upravo iz tog razloga u skladu s Dozvolom za gospodarenje otpadom za odlagalište otpada kao i pripadajućim Elaboratom gospodarenja otpadom, osiguran je kontinuirani nadzor nad otpadom koji se dovozi na zagrebačko odlagalište otpada čija je kontrola dvostruka: na ulazu odlagališta se vrši provjera prateće dokumentacije o otpadu, kontrola radioaktivnosti, vizualna kontrola otpada kada je to moguće te vaganje otpada uz osigurani nadzor na istovarnoj plohi odlagališta od strane obučenog djelatnika Čistoće koji vizualno provjerava odgovara li istovareni otpad deklariranim svojstvima u pratećoj dokumentaciji te ukoliko to nije slučaj isti odmah poduzima propisane mjere povrata nesukladnog otpada te ne dozvoljava njegovo odlaganje, što je inspektor i utvrdio tijekom nadzora. Istaknuli su da u navedenom slučaju Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća nije bila izvorni proizvođač/posjednik otpada već posjednik u trenutku u smislu obavljanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba, a čl. 21. Zakona govori upravo o obvezama "izvornog proizvođača otpada" u smislu definicije iz čl. 4. st. 1. toč. 59. odnosno toč. 65. koje propisuju tko se ima smatrati proizvođačem otpada, a tko njegovim posjednikom (članke zakona potrebno čitati "u duhu" zakona, a ne parcijalnog i neovisno jedan od drugog) te ukoliko se radilo o pogrešnom dovozu biootpada isti je preuzet natrag s odlagališta i predan na daljnju obradu ovlaštenoj osobi-podružnici Zrinjevac Zagrebačkog holdinga d.o.o. koja upravlja pogonom za biološku obradu otpada na lokaciji Jakuševec te su isticali činjenicu da je prilikom podnošenja optužnog prijedloga inspektor očito parcijalno iščitavao zakonske odredbe (čl. 21. st. 3. Zakona propisuje rokove u kojima proizvođač, a onda i posjednik otpada dužni izvršiti naređenu obvezu iz st. 1. istog članka odnosno godinu dana od dana nastanka tog otpada u slučaju proizvođača i posjednika otpada te kako nije proteklo godinu dana prekršaj nije mogao biti počinjen). Na kraju, predložili su da Sud odbaci navedeni optužni prijedlog.
3. Sud je izvršio uvid u prekršajnu evidenciju iz koje je utvrdio da je prvookrivljena pravna osoba do sada više puta prekršajno osuđivana, dok je drugookrivljena odgovorna osoba osuđivana za prekršaje iz čl. 113. st. 1. i 2. toč. 54. pravomoćnim odlukama Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj … od …
i broj … od … ., a kao svjedok je ispitan viši inspektor
zaštite okoliša I. H. te je pročitan spis – konkretno zapisnik na listovima 9-18,
zapisnik na listu 19, fotografije na listovima 20-27, zapisnik na listu 30, vagarski list na listovima 31-33, zapisnik na listu 34, vagarski list na listovima 35-36 te ispitni izvještaj na listovima 40-67 spisa.
4. Viši inspektor zaštite okoliša I. H. je na glavnoj raspravi održanoj …
kod ovog
Suda iskazao da nakon što je došlo do urušavanja dijela
odlagališta otpada od strane Državnog inspektorata je obavljeno uzorkovanje otpada u dijelu koji je odronjen, konkretno 4 uzorka su uzeta na samom odronu, a dva na tijelu odlagališta tj. na mjestu gdje se dovozi otpad. Na tijelu odlagališta su bile istovarene 3 hrpe otpada. Konkretno, vizualnim pregledom je bilo vidljivo da se dvije od njih odnose na biootpad, a za jednu je to bilo upitno. On je kao viši inspektor zaštite okoliša nadgledao cijeli proces, a Odjel za higijenu okoliša u sklopu Andrije Štampara je od te tri hrpe uzeo dva uzorka konkretno jedan s ove hrpe gdje su bile dvije hrpe biootpada i drugi s ove druge hrpe. Analizom prve dvije hrpe, utvrđeno je da one odgovaraju biootpadu koji nije dozvoljen za odlaganje, a treća hrpa se odnosila na miješani komunalni otpad. Prilikom svjedočenja nije se napamet mogao sjetiti točne količine otpada, ali mogao je reći da je on temeljem dopisa i njihovog očitovanja Podružnice Čistoće Zagrebačkog holdinga utvrdio da su upravo oni dopremili otpad, a riječ je bila o otpadu za koji je bila moguća reciklaža, ponovna uporaba i uporaba, a sve sukladno čl. 5. i 6. Zakona o gospodarenju otpadom. Na posebno pitanje predstavnika prvookrivljenika, odgovorio je da je on utvrdio da je predmetni otpad upućen i istovaren na odlagalište, ali nije utvrdio i sam čin odlaganja tj. kada se otpad strojevima ugrađuje u tijelo. Na daljnje pitanje odgovorio je da se u trenutku svjedočenja napamet ne može izjasniti jesu li mu poznate odredbe čl. 21. Zakona o gospodarenju otpadom. Na daljnje pitanje odgovorio je da mu je apsolutno poznata odredba čl. 21. st. 3. Zakona o gospodarenju otpadom te u njoj navedeni rok od godinu dana, ali smatra da se taj rok ne odnosi na ovaj konkretan slučaj. Što se tiče vremena prekršaja, tog … je utvrđeno da je
navedeni otpad dostavljen na odlagalište. Na daljnje pitanje
odgovorio je da je upoznat sa čl. 9. Zakona o gospodarenju otpadom koji se odnosi na neznatnu količinu otpada, ali samo u kontekstu kaznenog djela.
5. Predstavnica tužitelja završno je navela da Sud presudi u skladu sa zakonom te temeljem provedenih dokaza.
6. Predstavnik prvookrivljenika je završno naveo da u cijelosti ostaje kod svoje pisane obrane s posebnim naglaskom na čl. 21. Zakona o gospodarenju otpadom te smatra da je nužno iščitavanje cijelog članka tj. stavaka 2., 3., 4. i 5. navedenog članka,
a ne samo st. 1. članka 21. Zakona o gospodarenju otpadom. S obzirom na sve navedeno, smatra da nije utvrđen prekršaj, predlaže donošenje oslobađajuće presude,
tim više što nije utvrđeno kao što je i sam inspektor rekao da je otpad zaista i odložen već je isti vraćen na daljnju oporabu.
7. Drugookrivljenik je završno naveo da Podružnica Čistoće Zagrebačkog holdinga ima sustav nadzora otpada te u konkretnom slučaju zaprimljeni otpad nije ugrađen u samo tijelo odlagališta, a riječ je o otpadu iz javne usluge koji počiva na sustavu spremnika s javne površine.
8. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, ovaj Sud, temeljem slobodne ocjene dokaza i postojanja činjenica, sukladno čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, smatra da je na temelju provedenog dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno
da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, tj. da su 20. studenog 2023. u svojstvu posjednika otpada dvije pošiljke otpada iz vrtova i parkova (uključujući otpad s groblja) ključnog broja … prikupljenog u sustavu odvojenog prikupljanja otpada u ukupnoj količini od 11.740 kg, uputili na odlaganje na odlagalište otpada Prudinec/Jakuševec, Sajmišna cesta bb, Zagreb odnosno da za isti nisu osigurali obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu, recikliranjem ili oporabom sukladno čl. 5. i 6. Zakona o gospodarenju otpadom iako je to bilo moguće. Dakle, kao proizvođač otpada ili posjednik otpada nisu osigurali obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu, recikliranjem ili oporabom sukladno člancima 5. i 6. ovoga Zakona, a to je bilo moguće (članak 21. stavak 1.) te su time počinili prekršaj iz čl. 21. st. 1. kažnjiv po čl. 167. st. 1. toč. 8. i st. 2. Zakona o gospodarenju otpadom pa ih je Sud proglasio krivima i kaznio ih novčanim kaznama koje smatra primjerenim težini počinjenog prekršaja.
9. Naime, odlučne činjenice koje čine biće predmetnog prekršaja za koje su okrivljenici proglašeni krivima, Sud je utvrdio primarno temeljem iskaza svjedoka višeg inspektora zaštite okoliša I. H.. Ispitan svjedok je svjedočio vrlo uvjerljivo i životno te je imao neposredna i stručna saznanja o činjenicama koje čine biće predmetnog prekršaja. Njegov iskaz je Sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan i istinit. Iz njegovog iskaza jasno proizlazi da je analizom odloženih dviju hrpi otpada, utvrđeno da one odgovaraju biootpadu koji nije dozvoljen za odlaganje, a treća hrpa se odnosila na miješani komunalni otpad, a za isti je utvrdio da ga je odložila Podružnica Čistoće Zagrebačkog holdinga. Nadalje, u skladu s njegovim iskazom su i pročitani materijalni dokazi, koje je Sud prihvatio kao vjerodostojne i zakonite, iz kojih također proizlazi ono što je viši inspektor zaštite okoliša naveo u svom iskazu. Iz svega navedenog, ali i iz obrane okrivljenika, unatoč njihovom subjektivnom stavu da se ne smatraju krivima, proizlazi da su isti ostvarili obilježja prekršaja koji im je stavljen na teret. Naime, okrivljenici u svojim obranama, u bitnome ističu sljedeće:
- da je sporni otpad pogreškom dovezen na postupak odlaganja, što je inspektor uočio, nakon čega je otpad vraćen s odlagališta i upućen na odgovarajući postupak obrade u cilju ispunjenja obveze iz čl. 21. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom, što okrivljenici dokazuju zapisnikom o odbijanju preuzimanja otpada, koji potvrđuje da je sporni otpad u konačnici upućen na daljnju obradu;
- da je okrivljena pravna osoba posjednik otpada, a ne izvorni proizvođač otpada, čije obveze uređuje čl. 21. Zakona o gospodarenju otpadom;
- da od dana počinjenja, po obrani okrivljenika navodnog, prekršaja – …
. nije proteklo godinu dana, a što je zakonskom odredbom (čl. 21. st. 3. Zakona o gospodarenu otpadom) predviđeni rok izvršenja obveze obrade otpada.
Sud ovakve navode obrane ocjenjuje neosnovanim. Naime, okolnost da su okrivljenici priznali pogrešku – činjenica da je sporni otpad pogreškom dovezen na postupak odlaganja, ne može okrivljenike ekskulpirati od prekršajne odgovornosti. Naime, samim činom istovarivanja spornog otpada na odlagalište otpada Prudinec/Jakuševac,
otpad je odložen uz namjeru napuštanja od strane okrivljenika, uz očigledno odsustvo njihove namjere postupiti u skladu s obvezom iz čl. 21. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom i osigurati prethodnu obradu spornog otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu, recikliranjem ili oporabom, sukladno čl. 5. i 6. ovog Zakona. Upravo je takvim ponašanjem okrivljenika ostvareno biće prekršaja koji im je stavljen na teret. Navodi obrane, da od dana počinjenja, po njima, navodnog prekršaja – … nije
proteklo godinu
dana, što predstavlja zakonom propisani rok za izvršenje
obveze obrade, nisu uvjerljivi te ne umanjuju niti isključuju odgovornost okrivljenika za počinjeni prekršaj. Naime, po prirodi stvari, da je kod okrivljenika postojala namjera postupiti u skladu s obvezom iz čl. 21. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom, onda oni ne bi otpad odložili odnosno istovarili na odlagalište otpada Prudinec/Jakuševac, već bi u smislu odredbe iz čl. 21. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom, otpad povjerili na obradu ili zbrinjavanje, o čemu bi postojala odgovarajuća materijalna dokumentacija. O takvim eventualnim radnjama okrivljenika poduzetim prije kritičnog događaja (20. studenog 2023.), Sudu nisu predočeni nikakvi dokazi. Navode obrane da je okrivljena pravna osoba posjednik, a ne izvorni proizvođač otpada, Sud ocjenjuje irelevantnim, s obzirom da čl. 21. Zakona o gospodarenju otpadom na istovjetan način uređuje obveze proizvođača otpada i posjednika otpada u smislu čl. 21. Zakona o gospodarenju otpadom. Također, Sud ocjenjuje irelevantnim i navode obrane drugookrivljenika da sporni otpad nije "ugrađen" u samo tijelo odlagališta, imajući u vidu da je prema odredbi čl. 167. st. 1. toč. 8. Zakona o gospodarenju otpadom, utvrđena odgovornost okrivljenika kao posjednika otpada, jer nisu osigurali obradu otpada. Ta odgovornost proizlazi iz utvrđenog ponašanja okrivljenika, koji su otpad istovarili i odložili na odlagalištu otpada te je irelevantno, je li potom, sporni otpad potom i "ugrađen" u tijelo odlagališta, što uostalom i nije zakonom definiran pojam ili radnja.
10. S obzirom na sve navedeno, okrivljenicima su izrečene novčane kazne unutar propisanih zakonskih okvira istih pa je tako prvookrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 3.300,00 eura (propisani zakonski okvir je od 20.000,00 do 200.000,00 kuna), dok je drugookrivljenoj odgovornoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 1.600,00 eura (propisani zakonski okvir je od 10.000,00 do 100.000,00 kuna), smatrajući da će se upravo izrečenim novčanim kaznama postići svrha kažnjavanja i okrivljenike ubuduće odvratiti od činjenja ovakvih i sličnih prekršaja. Sud okrivljenicima olakotnih okolnosti nije našao, a kao otegotno im je cijenio raniju višekratnu prekršajnu osuđivanost.
11. Sud je u konkretnom slučaju primijenio odredbu članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona na način da je okrivljenicima omogućio da plaćanjem dvije trećine izrečenih novčanih kazni u roku koji im je određen za njihovo plaćanje – mjesec dana po pravomoćnosti presude, novčane kazne budu smatrane plaćenim u cijelosti.
11. Na temelju u izreci citiranog propisa, s obzirom na to da su okrivljenici proglašeni krivima, obvezni su naknaditi troškove prekršajnog postupka i to prvookrivljena pravna osoba u iznosu od 50,00 eura, a drugookrivljena odgovorna osoba u iznosu od 30,00
eura, koji se sastoje od troškova Suda u paušalnom iznosu. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13), propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a određena visina paušalnog iznosa troškova postupka primjerena je složenosti i trajanju postupka, kao i imovnom stanju okrivljenika.
U Zagrebu,
zapisničar
sudac
Hrvoje Grahovac, v.r.
Edhem Kapetanović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Turinina 3, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Presudu dostaviti:
1. prvookrivljenoj pravnoj osobi Z. H. d.o.o., R. cesta
… , Z.,
2. drugookrivljenoj odgovornoj osobi D. V., L. P. … ,
Zagreb,
3. tužitelju Državnom inspektoratu, PU Zagreb, Službi za zaštitu okoliša i vodopravne inspekcije, Šubićeva 29, Zagreb,
4. pismohrana.
