Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-239/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu mr. sc. Ani Beloglavec, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o. R., …, OIB …, zastupanog po punomoćnici P. V. odvjetnici u R., protiv tuženice I. G. D. A. iz T., M., …, Republika Italija, zastupana po privremenoj zastupnici M. J. odvjetnici u R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-918/2019-28 od 29. prosinca 2021., 8. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-918/2019-28 od 29. prosinca 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

»Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženici I. G. D. A. iz T., M., …, Republika Italija da isplati tužitelju V. d.o.o. R., …, OIB … novčani iznos u visini od 190,00 kn na ime glavnice predmetnog potraživanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. svibnja 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, sve u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženici I. G. D. A. iz T., M., …, Republika Italija da naknadi tužitelju V. d.o.o. R., …, OIB … trošak parničnog postupka u roku od 8 dana."«

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj “ iz svih zakonom dopuštenih razloga“, dakle zbog bitnih povreda odredaba postupka, propisanih člankom 467. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava jer se u ovom predmetu radi o sporu male vrijednosti, a u takvoj vrsti spora nije dopuštena žalba protiv presude zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

2.1. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio razdoblje na koje se odnosi Ugovor sklopljen između Komunalnog trgovačkog društva I. d.o.o. i tužitelja 17. ožujka 2019., da tuženica nije osporila vlasništvo predmetnog vozila, kao ni okolnost da je vozilo bilo parkirano 18. kolovoza 2018., kako to proizlazi iz priloženih fotografija. Usluga je pružena u Republici Hrvatskoj i tuženica, koja ima prebivalište u Republici Italiji, je dužna istu platiti tužitelju. Predlaže preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu tužitelju troškova postupka, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbe, nagradu za sastav žalbe, uvećano za PDV i sudsku pristojbu po odluci suda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja prema tuženici, kao vlasnici vozila, radi naplate dnevne parkirališne karte za vozilo reg. br. … izdane 18. kolovoza 2018., prema računu Komunalnog trgovačkog društva I. d.o.o. broj: 130/02/02 od 31. ožujka 2019., s dospijećem plaćanja 15. svibnja 2019., za iznos od 25,22 eur/190,00 kn, koje potraživanje je ustupljeno na naplatu tužitelju temeljem Ugovora od 17. ožujka 2019.

7. Prvostupanjski sud je na temelju uvida u Ugovor sklopljen između Komunalnog trgovačkog društva I. d.o.o. i tužitelja 17. ožujka 2019. (dalje: Ugovor) pravilno utvrdio međusobna prava i obveze stranaka tog Ugovora oko naplate nenaplaćenih parkirnih karata prema stranim državljanima, između ostalog i prema državljanima Republike Italije i u tom dijelu je za svoju odluku dao jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud.

8. Pri tome je izveo pogrešan zaključak da bi članak 1. stavak 2. Ugovora, u dijelu da se Ugovor odnosi „za razdoblje od 2017. godine do 2018. godine“ trebalo tumačiti da je Ugovorom obuhvaćeno razdoblje koje je započelo 1. siječnja 2017. i trajalo u kontinuitetu do 31. prosinca 2017., ali isto nije odlučno za pravilnost i zakonitost pobijane presude, odnosno nije od utjecaja na ishod ovog žalbenog postupka.

8.1. Po ocjeni ovog suda Ugovorom je obuhvaćeno razdoblje od 1. siječnja 2017. do zaključno 31. prosinca 2018.

9. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, kako je to određeno člankom 219. stavkom 1. ZPP, a u žalbi protiv presude stranke ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim ako se radi o bitnim povredama postupka zbog kojih se može podnijeti žalba, kako je to određeno člankom 352. stavkom 1. ZPP, a što nije slučaj u ovom predmetu.

10. Tuženica, zastupana po privremenoj zastupnici, M. J., odvjetnici u S., je u odgovoru na tužbu osporila tužbeni zahtjev u cijelosti, pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i predložila odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu tuženici troškova postupka (stranice 46-47 spisa).

11. Slijedom toga, protivno žalbenim navodima, tužitelj je bio dužan dokazati osnovanost tužbenog zahtjeva, pravnu osnovu i visinu istog, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, a što tužitelj nije dokazao.

12. Sporni račun, temeljem kojeg tužitelj potražuje naplatu u ovoj pravnoj stvari, izdan je u ožujku 2019., s dospijećem plaćanja 15. svibnja 2019.

12.1. Na okolnost vlasništva predmetnog vozila, na koje se odnosi nenaplaćena parkirna karta, tužitelj nije predložio, niti dostavio bilo kakav dokaz.

12.2. Tužitelj nije dokazao da je tuženica vlasnica vozila, pa ni da je po kojoj drugoj pravnoj osnovi dužna platiti parkirnu kartu (npr. kao korisnica vozila, kojoj je vozilo dano na korištenje od strane vlasnika, u slučaju da je tako propisano važećim propisom ili općim aktom izdavatelja računa).

13. Slijedom toga, tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, pravnu osnovu istog, kao ni visinu tražbine, pa je tužbeni zahtjev i po ocjeni ovog suda, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP) i pravilnu primjenu materijalnog prava, valjalo odbiti kao neosnovan.

14. Cijeneći navedeno, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (članak 368. stavak 1. ZPP).

15. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan (članak 166. ZPP).

Sisak, 8. srpnja 2024.

Sutkinja

mr. sc. Ana Beloglavec, v.r.