Poslovni broj: Gž-1042/2022-5

1

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Zlatani Bihar, u pravnoj stvari tužiteljice R. G., OIB: ..., iz K., ..., protiv tuženika Ž. D., OIB: ..., iz P., ..., kojega zastupa punomoćnik B. D., odvjetnik iz P., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: Pn-45/2020-13 od 8. studenog 2022., 12. prosinca 2023.

 

p r e s u d i o    j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: Pn-45/2020-13 od 8. studenog 2022.

 

Obrazloženje

              1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

              "I Tužiteljica R. G., OIB: ... iz K., ..., odbija se u cijelosti sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi: "Obvezuje se tuženik Ž. D. isplatiti tužiteljici R. G. iznos od 10.000 kuna sa zateznom kamatom po članku 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 72/2002) i to počev od 7. 11. 2019. do konačne isplate kao i nadoknaditi troškove spora sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Molim naslovni sud da donese odmah po zaprimanju tužbe i rješenje kojim će se naložiti ... agenciji iz P. da u predmetima P-52/2017, Psp-21/2018 i P Ob-239/2017 Općinskog suda u Bjelovaru zabrani Ž. D. iz P. da postavlja protiv mene zahtjeve za izravnu naplatu tražbine."

              II Nalaže se tužiteljici R. G., OIB: ... iz K., ... da tuženiku Ž. D., OIB: ... iz P., ... na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 2.812,50 kn / 373,28 eura1 (dvijetisućeosamstodvanaest kuna / tristosedamsesettri eura i dvadesetosam centa), u roku od 15 dana."

 

              2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine.

              3. Na žalbu nije odgovoreno.

              4. Žalba je neosnovana.

              5. Predmet ove pravne stvari je zahtjev za naknadu štete koji tužiteljica temelji na tvrdnji da joj je tuženik, pokušavajući ostvariti novčanu tražbinu u postupku izravne naplate preko Financijske agencije, blokirao račun na kojemu su joj bila isplaćena poticajna sredstva, čime ju je onemogućio u obavljanju poljoprivrednih poslova kojima se inače bavi, pa je samim time ugrozio i njezinu egzistenciju.

              6. Polazeći od toga da je tuženik izravnu naplatu novčane tražbine (dosuđenih troškova zastupanja u nizu parničnih predmeta) zatražio na temelju ovršnih sudskih odluka, čime je postupio u skladu s odredbom članka 209. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – dalje: OZ), prvostupanjski sud zaključuje da u postupanju tuženika nema protupravnosti kada je na temelju ovršnih sudskih odluka zatražio od ... agencije da provede naplatu tako utvrđenih novčanih tražbina prijenosom novčanih sredstava s računa koje tužiteljica (kao ovršenica) ima kod banaka na njegov račun, a tužiteljica, kao ovršenica, bezuspješno iskoristila pravna sredstva iz članka 210. OZ. Sud pritom zaključuje da tužiteljici u postupku izravne naplate nije nastala nikakva šteta, jer je sama ... agencija izdala potvrdu o nemogućnosti naplate, dok nastanak neke druge imovinske ili neimovinske štete tužiteljica nije dokazala.

              7. Kako tužiteljica nije dokazala da bi tuženik, zakonito poduzetim radnjama u postupku izravne naplate novčane tražbine, tužiteljici prouzročio štetu, prvostupanjski je sud, pozivom na odredbu članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08. i 125/11. – dalje: ZOO), tužbeni zahtjev odbio.

              8. U postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9. 10. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – dalje: ZPP) na koje žalbom, iako samo paušalno, ukazuje tužiteljica, jer u donošenju pobijane presude nije sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti, odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet; jer nije odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost; jer sud pobijanu presudu nije utemeljio na nedopuštenim raspolaganjima stranaka; jer pobijana presuda nije presuda na temelju priznanja, na temelju odricanja, zbog ogluhe, zbog izostanka ili bez održavanja rasprave; jer u postupanju suda nije bilo nezakonitosti zbog kojih tužiteljici nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom; jer u postupku nije sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku; jer pobijanom odlukom nije odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica ili o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno ili o kojemu je već prije zaključena sudska nagodba; jer javnost na glavnoj raspravi nije bila nezakonito isključena i jer presuda nema nedostataka zbog kojih je sud ne bi mogao ispitati.

              8.1. Suprotno žalbenim navodima, razlozi pobijane presude u dijelu u kojem se obrazlaže izostanak štetne radnje i štete koja je tužiteljici pokretanjem postupka izravne naplate nastala su jasni i neproturječni sadržaju isprava u spisu.

              9. Polazeći od prethodno utvrđenih činjeničnih utvrđenja – da je postupak izravne naplate pokrenut na temelju ovršne sudske odluke, da je tužiteljica, kao ovršenica, u tom postupku bezuspješno iskoristila sva pravna sredstva i da izvansudska ovrha nije bila uspješna – pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1045. i 1046. ZOO, kada je tužbeni zahtjev za naknadu štete odbio.

              10. Naime, u postupanju tuženika, kada u ovršnom postupku pokušava ostvariti potraživanje utvrđeno pravomoćnom i ovršnom sudom odlukom, nema protupravnosti, što je jedna od osnovnih pretpostavki odgovornosti za štetu u smislu odredbe članka 1045. ZOO.

              11. Osim toga, prema obavijesti ... agencije, osnove za plaćanje u postupku izravne naplate nije bilo moguće izvršiti, što znači da tuženik, kao ovrhovoditelj, svoje potraživanje prema tužiteljici u postupku izvansudske ovrhe nije ostvario. Kako, dakle, novčani iznosi iz ovršnih isprava nisu zaplijenjeni s računa tužiteljice niti preneseni na račun tuženika, tužiteljica štetu u vidu ustegnutih iznosa (običnu štetu) nije pretrpjela, dok neku drugu štetu (izmaklu korist zbog nemogućnosti bavljenja poljoprivredom ili povredu prava osobnosti) ionako nije dokazala.

              11. Žalbeni navodi kojima tužiteljica ukazuje da je tuženik u postupku izravne naplate kao ovrhovoditelja naznačio svoju suprugu eventualno bi mogli biti od utjecaja na ovlaštenje tako označenog ovrhovoditelja da na temelju ovršnih isprava traži ovrhu (žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ), međutim ti navodi nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari, u kojoj se raspravlja isključivo o postojanju odštetne odgovornosti tuženika za pokušaj ostvarenja svojih prava u ovršnom postupku na temelju pravomoćno donesene odluke suda.

              12. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalba tužiteljice odbijena je kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

U Sisku 12. prosinca 2023.

                      Sutkinja

                                                                                                                               Zlatana Bihar, v.r.