REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-291/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja J. G., P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. Ć., odvjetniku u I., protiv tuženika R. H., M. U. P., OIB: …, zastupane po O. D. O. u S., radi isplate, nakon održane glavne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 05. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 64,76 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16.12.2013.godine do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata do 31.12.2022. obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnog troška ukupan iznos od 62,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 28.02.2018.godine tužitelj navodi da je zaposlenik tužene MUP-a u I.G.P. u I., te da je zaposlen na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod PP I., a koji rad da obavlja u smjenama od po 13 sati. Navodi se da je tužitelj u vremenu od 01.01.2013.godine do 01.06.2017.godine po nalogu nadređenih dolazio na posao pola sata ranije odnosno u 6 i 30 kad mu je smjena počinjala u 7 h, te odlazio pola sata kasnije odnosno u 19 i 30 h kad mu je smjena završavala u 19 h. Ističe se da kad mu je smjena počinjala u 19 h da je tužitelj bio dužan doći na posao pola sata ranije odnosno u 18 i 30, a da je odlazio pola sata kasnije odnosno u 7 i 30 h kad mu je smjena završavala u 7h. Ističe se da slijedom navoda iz točke II. tužitelj radi više od propisanog i plaćenog radnog vremena kod svake smjene za jedan sat, te da obzirom da tužitelj odradi u prosjeku trinaest smjena mjesečno da proizlazi da radi trinaest sati mjesečno više od onog što mu je plaćeno. Naposljetku se navodi da obzirom na radno mjesto i bruto plaću tužitelja proizlazi da cijena jednog sata rada tužitelja iznosi od 43,00 Kuna do 65,00 Kuna, te da budući da radi trinaest sati mjesečno više od onoga za što je plaćen da mu pripadaju mjesečni iznosi koji su navedeni u tužbenom zahtjevu. U navedenom smislu tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se tuženika obvezati na isplatu iznosa od 37.440,00 Kuna sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom tužitelja od 10.06.2020.godine tako da isti potražuje iznos od ukupno 26.093, 92 Kuna sa pripadajućom kamatom, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka I. B..

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 5-6 spisa) navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te ističe da je dio tužbenog zahtjeva i to za razdoblje 2013.godine zaključno s mjesecom studenim obuhvaćeno sudskom presudom Općinskog suda u Splitu broj P-183/14 od 04.ožujka 2015.godine pa da se u tom dijelu radi o presuđenoj stvari. U odnosu na preostalo razdoblje istaknuto je kako su u odnosu na međunarodne granične prijelaze MCGP V. D. i V. G. svi policijski službenici za graničnu kontrolu u P. P. I. pa tako i tužitelj imali do 14.10.2013.godine obvezu doći pola sata ranije u službu zbog otpreme iste, ali da je nakon 14.10.2013.godine ukinuta ta obveza, a koja da je ukinuta i za tužitelja te da se otprema službe od tog datuma vrši na samim graničnim prijelazima MCGP s time da je policijskim službenicima omogućeno da na navedene ograničene prijelaze dolaze i privatnim osobnim automobilom točno po početku smjene, dok da je zbog lakšeg obračuna putnih troškova kao i za policijske službenike koji nemaju prijevoz uveden i organizirani prijevoz koji da polazi 15 minuta ranije iz policijske postaje i koji da može, ali i ne mora koristiti. Ističe se da je tužitelj za jednu odrađenu smjenu na GPZPP u mjesecu listopadu 2015.godine u zahtijevanom razdoblju obavljao poslove isključivo na MCGP na kojima da se otprema smjene vrši na prijelazima i da ne postoji obveza dolaska ranije u službu pa da je tužbeni zahtjev neosnovan. Zaključno je istaknuto da je tužena u postupku mirnog rješenja spora dostavila tuženiku tablicu sa pregledom smjena/sati koje da je tužitelj ostvario u utuženom razdoblju radeći na turnusu na MCGP i GPZPP te pripadajući izračun naknade iz kojih da je vidljivo da je tužitelj ostvario višak od pola sata radeći u smjeni na GPZPP u mjesecu listopadu 2015.godine pa mu za taj ostvareni višak od pola sata pripada naknada u bruto iznosu od 21,09 Kuna, a u kojem pravcu da je tužena predložila tužitelju izvansudsku nagodbu.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora (list 5 spisa); podaci o broju smjena/sati (list 9-10, te 14, te 26 spisa); izračuna tužene (list 15, te 18 te 25 spisa); pretpostavljeni izračun (list 22 spisa); obračunskih lista plaća tužitelja (list 27-94 spisa); nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo I. B. (list 110-116 spisa). Sudu su dostavljeni i primjerci sudske prakse. Izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka F. Č. (list 11-12 spisa); svjedoka S. Š. (list 12 spisa); svjedoka M. G. (list 12-13 spisa); tužitelja (list 13 spisa); svjedoka S. S. (list 16 spisa). Izveden je i dokaz pregledom presude Županijskog suda presude Županijskog suda u Splitu od 14.siječnja 2016.godine (list 198-206 spisa), te presude Općinskog suda u Imotskom od 04.ožujka 2015.godine (list 216-219 spisa) kao i presude Županijskog suda u Splitu od 14.siječnja 2016.godine (list 220-224 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

5. U predmetnoj pravnoj stvari već je jednom vođen prvostupanjski postupak i donesena je prvostupanjska presuda Pr-157/2018 od 10.srpnja 2020.godine, a koja je potvrđena u točki I/ izreke u dijelu u kojem je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 3.361,99 Eur-a/25.330,94 Eur-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te u točki II/ i III/ izreke. Navedena presuda je djelomično ukinuta samo u točki I/ izreke presude u dijelu u kojem je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 101,26 Eur-a/762,98 Kuna (bruto) sa zateznim kamatama od 16.12.2013.godine do isplate, te se u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku je trebalo samo kao sporno pitanje utvrditi da li je osnovan prigovor presuđene pravne stvari u odnosu na iznos od 101,26 Eur-a/762,98 Kn bruto sa zateznim kamatama od 16.12.2013.godine.

6. U navedenom smislu u odnosu na prigovor pravomoćno presuđene stvari istaknut od strane tuženika u ovom postupku je potrebno istaći da sukladno odredbi članka 333.stavka 2. ZPP-a prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno odbacit će tužbu. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Imotskom P-183/2014 od 04.ožujka 2015.godine, a koja je postala pravomoćna temeljem presude Županijskog suda u Splitu od 14.siječnja 2016.godine je razvidno da je uistinu obuhvaćen i iznos za studeni 2013.godine, ali samo za iznos od 34,92 Eur-a/263,10 Kuna, a za koji iznos u navedenoj istovrsnoj pravnoj stvari koja se vodila između istih stranaka je pravomoćno presuđeno. U tom smislu je tužitelj podneskom od 28.05.2024.godine (list 214 spisa) uredio tužbeni zahtjev na način da je za navedeni iznos od 34,92 Eur- a/263,10 Kuna povukao nepravomoćni dio tužbenog zahtjeva tako da na ime glavnice potražuje za studeni 2013.godine iznos od 64,76 Eur-a. Kad se od ranije utuženog iznosa za studeni 2013.godine u iznosu od 101,26 Eur-a/ 762,98 Kuna odbije pravomoćno presuđeni iznos za studeni 2013.godine od 34,92 Eur-a/263,10 Kuna tad se dobije iznos od 66,34 Eur-a/499,84 Kuna. Međutim, obzirom da tužitelj podneskom od 28.05.2024.godine u konačnici potražuje iznos od 64,76 Eur-a/487,93 Kuna ovaj sud mu je dosudio zatraženi iznos od 64,76 Eur-a/487,93 Kuna budući sud u parničnom postupku sukladno odredbi članka 2. stavka 1. ZPP-a odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. U odnosu na preostali dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva pravomoćno je odlučeno presudom Općinskog suda u Splitu broj Pr-157/2018 od 10.srpnja 2020.godine, a koja je za preostali dio tužbenog zahtjeva iznad navedenog dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 64,76 Eur-a/487,93 Kuna potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-1069/2020-5 od 09.studenog 2023.godine. Na priznati iznos preostale glavnice potraživanja za studeni 2013.godine u iznosu od 64,76 Eur-a/487,93 Kuna tužitelju je priznata i zakonska zatezna kamata koja se obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Radi navedenog je i odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

7. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj djelatnik MUP-a u I. G. P. u I. te da je zaposlen na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod PP I.. Također nije sporno ni to da je tužitelj podnio tuženoj zahtjev za mirno rješenje spora (list 5 spisa), a o kojem zahtjevu nije odlučeno. Nadalje nije sporno da je tužitelj na navedenom radnom mjestu radio u turnusima. Sporno je da li tužitelja pripada naknada za rad duži od punog radnog vremena i u kojem iznosu, te da li je osnovan prigovor presuđene stvari za dio utuženog razdoblja i to za studeni 2013.godine, a o kojem se prigovoru u ovoj presudi sud izjasnio u točki 6. obrazloženja ove presude.

8. Radi razjašnjenja osnovanosti preostalog dijela tužbenog zahtjeva u zatraženom iznosu od 64,76 Eur-a/487,93 Kuna ovaj sud u ponovljenom postupku iznosi slijed već utvrđenih činjenica do kojih je došao iz provedenih dokaza u ovom postupku.

9. Iz iskaza saslušanog svjedoka F. Č. proizlazi da je tužitelj djelatnik tužene, MUP-a, zaposlen na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod PP I.. Navodi da je smjena rada tužitelja 12 h, i to od 7 do 19 h, i da se rade turnusi 12-24-12-28. Navodi da su do listopada 2013. djelatnici ove ispostave bili obvezni dolaziti na posao pola sata ranije u jutarnjoj smjeni, a od listopada 2013. pa dalje 15 min ranije. Isti navodi da su se prilikom toga ranijeg dolaska obavljali poslovi preuzimanja smjene i odlaska na granični prijelaz. Navodi da se na graničnim prijelazima obavljala primopredaja dužnosti i nakon obavljanja posla na graničnom prijelazu da se djelatnici ponovno vraćaju u I. G. P. u I.. Svjedok navodi da je tužitelj uglavnom bio voditelj smjene jer je radio na međunarodnim prijelazima V. G. i D.. S obzirom na to da je tužitelj bio voditelj smjene, navodi da se bio obvezan javljati šefu smjene nakon završetka smjene. Navodi da nije upoznat s time kada i je li tužitelj radio na pograničnim prijelazima jer nije radio u njegovoj smjeni. Svjedok je istakao da su se svi djelatnici Ispostave granične policije u I. bili dužni javljati šefu smjene prije početka smjene jer da ih tada šef smjene upoznaje s brzojavkama i jer da tada preuzimaju dužnost. Nadalje isti ističe da kad se radi na J. M. da najprije voze službenika do J. M. koji treba raditi na tom pograničnom prijelazu, a potom da se čeka kolegu čija je smjena završila da izvrši primopredaju, a potom da se upućuje prema graničnom prijelazu V. G., a da se na taj način izgubi najmanje 10 min na J. M. i 10ak minuta na graničnom prijelazu. U odnosu na činjenicu koliko duže ostaju djelatnici kad se radi na pograničnim prijelazima isti navodi da nakon primopredaje službe od strane šefa smjene u policijskoj postaji djelatnici odlaze na pogranični prijelaz S. gdje da se također vrši primopredaja službe i pregled opreme koju sadržava pogranični prijelaz te da se u svemu tome izgubi 10ak minuta vremena. Također svjedok ističe da djelatnik na S. ostane na poslu 20ak minuta kad se uzme navedena relacija i u tom smislu, vezano za navedeni pogranični prijelaz S.-S., te da je povratak u postaju dobar ako se vrate oko 20:15 h, i to ako im je radno vrijeme do 19 h te da se kod tih pograničnih prijelaza ostaje raditi duže 1:15 sati te da su se svi djelatnici koji rade na pograničnim prijelazima, pošto su oni i voditelji smjena, dužni javiti i šefu smjene pri povratku u postaju u I.. Također je istaknuto da u odnosu na prijelaz V. D. djelatnik također ostaje 10ak minuta i da se s ovoga graničnog prijelaza u postaju vrate oko 19:15-19:20 h. Zaključno svjedok navodi da su službenici dolazili osobnim automobilom do I. G. P. u I. i da su se bili dužni javiti u postaju granične policije radi preuzimanja dužnosti 15 min ranije, a potom da su mogli, ako su to htjeli do graničnog prijelaza koristiti osobni automobil.

10. Iz iskaza saslušanog svjedoka S. Š. proizlazi da je do listopada 2013. godine obaveza djelatnika MUP-a u u I. bila da dođu 15 min prije početka smjene u postaju u I. i da se tu vršila prozivka od šefa smjene, prihvat smjene, preuzimanje službenog vozila i dolazak na granični prijelaz. Također, navodi da su se pri povratku natrag s graničnog prijelaza u navedenu postaju svi djelatnici opet imali obvezu javiti šefu smjene kojemu su se predavali putni nalozi i službeno vozilo. Navodi da je primopredaja smjene na graničnim prijelazima gdje djelatnici rade trajala 10-15 min i da je povratak djelatnika po završetku smjene s graničnog prijelaza s V. G. bio u cca 19:30 h, a s V. D. u cca 19:20 h. Svjedok navodi da ne zna je li tužitelj radio i na pograničnim prijelazima i da su se uvijek kod odlazaka do graničnih prijelaza i natrag isključivo koristila službena vozila i da djelatnicima postaje nije bilo dozvoljeno koristiti osobna vozila. U odnosu na J. M. svjedok je istakao da se iz postaje ide na J. most gdje se vrši primopredaja dužnosti što traje 10ak min i da se potom ide do V. G. te da onaj tko završava sa smjenom u 19 h ne može s tom smjenom završiti nikako prije 19:30 h dok ne sredi svu potrebnu dokumentaciju. U odnosu na činjenicu koliko duže rade djelatnici koji rade na pograničnim prijelazima kad se vraćaju u postaju i da li su dužni po povratku u postaju dati nalog nadležnoj osobi svjedok navodi da su se i djelatnici koji rade na pograničnim prijelazima dužni javiti službenoj osobi kad se vrate i predati dokumentaciju, a da se s pograničnih prijelaza S. i S. djelatnici u postaju vraćaju otprilike oko 20:10 h po završetku smjene koja formalno završava u 19:00 h, a da smjena traje od 7:00 h do 19:00 h te da navedeno ranije dolaženje prije početka smjene, kao i kasnije vraćanje, nije bilo plaćeno niti im se plaća.

11. Iz iskaza saslušanog svjedoka M. G. proizlazi da je tužitelj uistinu djelatnik tužene, MUP-a, I. G. P. u I. i da je zaposlen na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod PP I.. Nadalje, ističe da su svi djelatnici ove postaje do listopada 2013. godine bili u obavezi dolaziti pola sata ranije na posao, a od listopada 2013. godine 15 min prije početka smjene. Navodi da je smjena trajala od 7 h do 19 h kada su se prije početka smjene javljali i dobivali svoja zaduženja, nakon čega da su odlazili na granični prijelaz u zavisnosti od toga gdje je tko raspoređen. Što se tiče povratka s navedenih graničnih prijelaza u postaju u I., isti navodi da se djelatnici koji obavljaju poslove na graničnom prijelazu V. G. vraćaju u postaju u I. do 19:30 h, a djelatnici koji obavljaju poslove na graničnom prijelazu V. D. da se vrate do 19:15- 19:20 h. Što se tiče djelatnika koji rade na pograničnim prijelazima S.-S., navodi da oni najviše vremena gube u svom radu i povratku, i to najmanje sat vremena od završetka smjene jer se vraćaju u postaju u I. najčešće oko 20:10 h. Navodi da je tužitelj uglavnom bio voditelj smjene i da je on taj koji se uvijek javljao šefu smjene nakon završetka smjene i tada mu predavao radne naloge i službeno vozilo po završetku smjene, a da je ovo i inače procedura. Što se tiče toga je li poslodavac omogućio djelatnicima ove postaje u ijednom razdoblju da svojim osobnim vozilom odlaze do spomenutih graničnih prijelaza gdje obavljaju svoje poslove, navodi da je njima poslodavac dao ovu mogućnost u listopadu 2013. godine kad su počeli dolaziti prije početka smjene 15 min ranije, međutim kako nije bilo nikakve službene odluke o tome, da se događalo kad bi oni došli osobnim vozilom do graničnog prijelaza, da bi se dogodila kontrola od strane MUP-a i tada bi osobe koje su se koristile osobnim vozilom podlegle disciplinskom postupku. Zbog navedenog, svjedok navodi da je ovo praktički otpalo kao mogućnost jer nitko neće riskirati da podlegne disciplinskom postupku zbog korištenja osobnog vozila. U odnosu na činjenicu koliko vremena provede djelatnik po završetku smjene u 19 h ako radi na prijelazu Jovića most isti navodi da vezano za primopredaju dužnosti po završetku smjene provede još deset minuta na radnom mjestu, a da djelatnik s V. G. dolazi u postaju u 19:30 h s toga graničnog prijelaza, a da završe s poslom oko 19:25 h. Što se tiče V. D., navodi da se po završetku smjene ostaje raditi još 15ak minuta pa se završava raditi otprilike oko 19:15-19:20 h. Nadalje svjedok ističe da su se svi djelatnici koji rade na pograničnim prijelazima dužni javiti prilikom vraćanja u postaju u I. jer da se radi o tome da su oni svi zapravo voditelji smjene, a voditelji smjene da su po svojoj funkciji dužni javiti se po povratku u postaju u I., a da je postupak isti neovisno o tome radi li se ujutro ili poslijepodne i da to vrijedi za sve granične i pogranične prijelaze.

12. Iz iskaza saslušanog tužitelja J. G. proizlazi da on od 1993. godine obnaša dužnost voditelja smjene graničnog prijelaza kod tuženika u I. G. P. u I.. Nadalje, navodi da je do listopada 2013. godine bio u obavezi kao voditelj smjene doći pola sata ranije prije početka smjene koja počinje u 7 h te da je kod dolaska ranije pola sata morao doći, preuzeti nalog od šefa smjene, upoznati se sa svime i da nakon toga sjeda u kombi i odlazi na granični prijelaz na koji je raspoređen. Navodi da se nakon listopada 2013. godine ponašao na isti način, samo što je morao ujutro doći 15 minuta prije početka smjene. Kod dolaska na granični prijelaz opet se ponavlja ista procedura jer je prijašnji voditelj smjene njega dužan upoznati sa svime što se događalo na tom graničnom prijelazu te je on kod dolaska dužan izvršiti pregled sve opreme i objekata, odgovarajućih štambilja i da cijela ta procedura oko primopredaje dužnosti na graničnom prijelazu traje 10-15 min. Isti navodi nakon što se izvrše sve potrebne odjave i prijave na graničnom prijelazu, da njemu počinje njegova smjena na tom prijelazu. Po završetku njegove smjene na graničnom prijelazu, navodi da na njegovo mjesto dolazi novi voditelj smjene kojega je on dužan upoznati sa svime što se događalo tijekom njegovoga rada na prijelazu i predati mu dužnost te da on potom odlazi nazad u PP u I. gdje je dužan, s obzirom na to da je voditelj smjene, predati šefu smjene radni nalog i službeno vozilo i svu potrebnu dokumentaciju i na takav se način završava njegova smjena. Navodi da se često znao po završetku smjene zadržati i u samoj postaji 20ak minuta ako se radilo o tome da se više toga dogodilo tijekom njegovoga rada u smjeni, pogotovo ako je vršena nekakva zapljena narkotika i sl. ili ako se događalo da je dolazilo do isteka registarskih oznaka na nekom vozilu jer se takvo vozilo mora isključiti iz prometa. Navodi da je on od 1993. godine rijetko radio na pograničnim prijelazima, ali da je radio i u V. G. i u V. D. te da se iz V. G. vraćao u P. G. P. u I. po završetku smjene otprilike oko 19:30-19:35, a iz V. D. oko 19:15-19:20. Tužitelj navodi da mu ništa nije u međuvremenu isplaćeno za duži rad, a da mu je ovo prva ovakva tužba na sudu i da se on upravo ponašao prema proceduri onako kako je i opisao u svom iskazu na današnjem ročištu.

13. Iz iskaza saslušanog svjedoka S. S. proizlazi da je točno da je tužitelj djelatnik MUP-a u I. i da je zaposlen na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod PP I.. U odnosu na način kako je organizirano radno vrijeme kod ove granične policije, navodi da je i on kontrolor na istom graničnom prijelazu i da je točno da im je nadređena osoba naredila da u navedenom utuženom razdoblju moraju dolaziti pola sata prije na posao u graničnu postaju PP I., i to s obzirom na to da rade od 7 h, da su u postaji trebali biti već u 6:30 h te da tada sjedaju u službena vozila i odlaze prema graničnim prijelazima, a da tužitelj radi na graničnim prijelazima V. G. i V. D., a ponekad i na pograničnim prijelazima, a da jednako tako radi i on. Svjedok navodi da prilikom povratka s graničnih prijelaza V. D. i V. G. ostaju duže raditi, iza 19 h, iz razloga što smjena dođe za 10-15 min. Navodi da kad dođu u postaju PP I. s graničnog prijelaza, da voditelj smjene predaje nalog nadređenoj osobi, a da oni pričekaju da vide hoće li sve biti u redu i da potraje 10ak minuta te da nakon toga svojim osobnim vozilima odlaze kući, a jednako tako i ujutro prije početka smjene svojim osobnim vozilima dolaze u PP I.. Ističe da po završetku radne smjene za povratak u PP I. u prosjeku treba desetak minuta. U odnosu na činjenicu koliko je potrebno za povratak u PP I. sa pograničnih prijelaza svjedok navodi da je najudaljeniji pogranični prijelaz S. i da mu je tada potrebno gotovo 40 min nakon završetka smjene koja završava u 19 h da se vrati u P.P. I. iz razloga što osoba koja je njegova smjena na pograničnom prijelazu treba gotovo pola sata da dođe za njegovu zamjenu, a onda on još da bi joj predao smjenu treba mu nekih 10 minuta, a u slučaju pograničnog prijelaza S., navodi da mora nakon završetka smjene ostati pola sata duže od radnog vremena. Ističe da je isto tako i kad radi noćnu smjenu od 19 h do 7 h. Svjedok je ujedno istakao da zna da je tužitelj radio na pograničnim prijelazima sigurno nekoliko puta.

14. Temeljem odredbe članka 44. stavka 1. KU-a propisano je da se osnovna plaća službenika i namještenika može uvećati između ostalog i po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima.

15. Ovaj sud smatra da je nesporno utvrđena činjenica u ovom postupku, a koja proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka u ovom postupku te tužitelja da je tužitelj radio u utuženom periodu na graničnim prijelazima V. G. i D., te samo ponekad na pograničnim prijelazima S., S. i J. M. te da je do listopada 2013. godine bio u obavezi dolaziti pola sata ranije na posao radi preuzimanja smjene, a od listopada 2013. godine 15 min prije početka smjene, te da mu je službeno smjena počimala u 7,00 sati, a da mu je završavala u 19,00 sati. Također nedvojbeno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja, a posebice svjedoka F. Š. i M. G. da je tužitelj bio voditelj smjene te da je isti bio u obvezi nakon završetka smjene obavezno se vratiti u PP I. gdje je morao šefu smjene predati radne naloge od radnog dana i službeno vozilo, a iz iskaza saslušanog svjedoka S. Š. jasno proizlazi da su se svi djelatnici po završetku smjene bili dužni vratiti u PP I. i javiti se šefu smjene. Također je iz iskaza svih saslušanih svjedoka i tužitelja razvidno da su svi djelatnici pa tako i tužitelj kao voditelj smjene bili dužni pričekati nakon završetka svoje smjene da drugi kolega na graničnom prijelazu preuzme smjenu, te je to trajalo u prosjeku 10-15 minuta, te bi se tužitelj obzirom da je najčešće radio na graničnim prijelazima V. G. i D. sa V. G. se vraćao u PP I. nakon odrađene smjene oko 19,30, a sa V. D. nešto ranije oko 19,20, a ukoliko je radio na pograničnim prijelazima S., S. i J. M. tada se tužitelj kao i drugi djelatnici vraćao u postaju PP I. oko 20,10, dakle gotovo oko sat vremena i više nakon završetka smjene. Naposljetku iz iskaza saslušanog tužitelja i svjedoka u ovom postupku proizlazi da je na granične prijelaze tužitelj uvijek odlazio službenim vozilom budući nije postojala nikakva službena odluka prema kojoj se moglo na granične prijelaze dolaziti osobnim vozilom. Imajući u vidu nesporno utvrđenu činjenicu u ovom postupku da je tužitelj do listopada 2013.godine trebao radi preuzimanja smjene dolaziti na posao pola sata ranije, a od listopada 2013.godine 15 minuta ranije te da je na graničnim prijelazima V. D. i G. u utuženom razdoblju bio dužan čekati preuzimanje smjene najmanje 10-15 minuta te da mu je za povratak u PP I. trebalo najmanje pola sata, a ukoliko se nalazio na pograničnom prijelazu S., S. i J. M. na kojima je također ponekad radio i sat vremena, tada jasno proizlazi da je tužitelj radio duže od punog radnog vremena i to najmanje za jedan sat pa istog pripada pravo na uvećanu plaću.

16. Radi utvrđivanja točne visine potraživanja izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku I. B.. Iz nalaza i mišljenja vještaka I. B. (list 110-116 spisa) proizlazi da je vještak uvidom u obračunske listiće plaće tužitelja utvrdio da tužitelju u spornom razdoblju nije vršen obračun plaće za odrađene prekovremene sate već samo za odrađeni redovan fond sati. U vještvu je vještak izračunao satnicu za utuženo razdoblje temeljem vrijednosti bruto plaće po mjesecima odnosno bruto satnica redovne plaće = bruto plaća/broj odrađenih sati. Vještak navodi da je izračun prikazan u Tablici 1 i to na navedeni način da je bruto plaća za svaki mjesec podijeljena sa pripadajućim brojem odrađenih sati te da je u tako navedenoj tablici dobivena satnica bruto plaće za svaki utuženi mjesec. Vještak ističe da su u posljednjoj (5.) koloni tablice 1. dobivene satnice bruto plaće za svaki pojedini mjesec. Navodi se da je u daljnjem izračunu potrebno dobiti izračun vrijednosti ranijeg dolaska i kasnije odlaska, a sve sukladno broju smjena (turnusa) po mjesecu, te vještak ističe da je sukladno tužiteljevom zahtjevu izvršio izračun navedenog, a koji da je naveden u Tablici 2. Zaključno vještak u nalazu i mišljenju navodi da tužitelju u razdoblju od studenog 2013.godine do svibnja 2017.godine nisu obračunati niti isplaćeni dodatni sati koje da je prema tužbenom zahtjevu odradio prilikom svakog turnusa i to u ukupnom iznosu bruto iznosu od 26.093,92 Kuna odnosno po mjesecima kako je prikazano u koloni broj 7. pripadajuće Tablice 2, te se navodi da je dobivena vrijednost izračunata temeljem vrijednosti bruto satnice izračunate na način da se bruto plaća dijelila sa brojem odrađenih sati.

17. Tužena je u podnesku od 10.lipnja 2020.godine (list 119-120 spisa) navodi da osporava predmetno vještvo jer da je u istome izvršen obračun na bazi prosječne vrijednosti sata za pojedini mjesec te da je dobiveni iznos uvećan za 5%, a da je to protivno odredbi članka 44.KU-a za državne službenike i namještenike iz koje odredbe da jasno proizlazi da se pravo na dodatak za rad u turnusu može obračunati samo u odnosu na vrijednost osnovne plaće, odnosno osnovne vrijednosti satnice, dok je tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka I. B. podneskom od 10.06.2020.godine (list 100-101 spisa).

18. Obzirom da iz svih pregledanih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je sud utvrdio da je tužitelj radio duže od redovnog rada te da se morao javljati u postaju PP I. i prije i poslije radne smjene navedeni jedan sat rada duži od redovnog radnog vremena , a kojeg tužena nesporno nije platila tužitelju treba obračunati na bazi prosječne vrijednosti sata za pojedini mjesec, a do toga se dolazi na način da se bruto plaća podjeli sa brojem sati u tom mjesecu i dobije se vrijednost jednog sata, a nakon čega se ta vrijednost pomnoži sa brojem smjena, odnosno sati prema podacima koje je dostavila tužena. Obzirom da je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev sukladno podacima tužene o broju sati i obračunskim listama za tužiteljicu za utuženo razdoblje navedeni tužbeni zahtjev je potrebno prihvatiti u cijelosti kao osnovan i za preostali zatraženi iznos od 64,76 Eur-a/487,93 Kuna, a o kojem je riječ u ovom ponovljenom postupku i koji se odnosi na potraživanje za studeni 2013.godine, a koji iznos je proizašao nakon što je sud u ponovljenom postupku utvrdio da je Općinski sud u Imotskom presudom P-183/2014 od 04.ožujka 2015.godine već pravomoćno presudio u odnosu na iznos od 34,92 Eur-a/263,10 Kuna za studeni 2013.godine, te je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva za pravomoćno presuđeni iznos od 34,92 Eur-a/263,10 Kuna.

19. Ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka I. B. kao vjerodostojan i logičan budući se navedeno vještvo zasniva na relevantnoj službenoj dokumentaciji koju je dostavila tužena i to: pretpostavljenom obračunu tuženika (list 15,18 i 25 spisa), podacima o broju smjena/sati (list 9-10, 14, 26 spisa), te obračunskim listićima plaće tužitelja za razdoblje od siječnja 2013.godine do lipnja 2017.godine (list 28-94 spisa). Prigovor tužene da je vještak I. B. pogrešno izvršio izračun jer da je izračun izvršen suprotno odredbi članka 44. KU-a za državne službenike i namještenike u cijelosti je prema mišljenju ovog suda neosnovan jer su državnim službenicima i namještenicima priznata određena prava na dodatke na plaću koji jedne druge ne isključuju, osim u slučaju dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni pa je u tom smislu vještak I. B. pravilno izračunao visinu zahtjeva temeljem prosječne bruto satnice, a temeljem navedene relevantne dokumentacije koju je dostavila tužena. Istovjetan stav je zauzela i sudska praksa i to u odluci Županijskog suda u Splitu Gž R-713/2019-2 od 29.travnja 2020.godine (list 142-144 spisa), te u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-184/2019-2 od 30.siječnja 2019.godine. Mjesečni iznosi navedeni u vještvu vještaka B. i tužbi dospijevaju 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi članka 84. stavku 3. ZR/09, odnosno članka 92. stavku 3. ZR/14.

20. Na navedeni priznati iznos glavnice potraživanja u iznosu od 64,76 Eur-a/487,93 Kuna za studeni 2013. godine sud je tužitelju sukladno odredbi članka 29.stavka 1. i 2. ZOO-a priznao i zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos dospijeva 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi članka 84. stavku 3. ZR/09, odnosno članka 92. stavku 3. ZR/14. Navedena zakonska zatezna kamata na priznati iznos glavnice potraživanja od 64,76 Eur-a/487,93 Kuna se obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Tužitelja na navedeni priznati iznos glavnice potraživanja od 64,76 Eur-a/487,93 Kuna ne pripada zakonska zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom priznatom iznosu razlike naknade plaće od 64,76 Eur-a/487,93 Kuna. Međutim, o ovom dijelu sud nije donosio odluku u ovoj presudi budući je o tome već pravomoćno odlučeno u točki II/ izreke presude Pr- 157/2018 od 10.srpnja 2020.godine, te nije predmet ovog ponovljenog postupka.

21. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je u cijelosti preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

22. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a budući je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku tuženik mu je dužan naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23), a uvažavajući vrijednost boda od 2,00 Eur-a pripadaju 25 bodova za zastupanje na ročištu od 29.svibnja 2024.godine, te kad se uzme u obzir vrijednost boda od 2,00 Eur-a navedeno iznosi 50,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 12,5 Eur-a ukupno iznosi 62,5 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), te kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 05. srpnja 2024.

S u d a c

Eneja Stejskal Kanazir, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.