Poslovni broj: Povrv-5/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja SUPER TOURS d.o.o. Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 24, OIB: 96426752089, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Sopjanac, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 36, protiv tuženika INTERNATIONAL BOOKING CLUB OF IDEAS d.o.o. Split, Spinutska 31, OIB: 29668643543, kojeg zastupa punomoćnik Miro Radelić, odvjetnik u Splitu, Mažuranićevo šetalište 1A, radi isplate iznosa od 9.025,15 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 21. svibnja 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Đive Buconića, odvjetnika u Splitu te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 5. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv-7852/2020 od 17. studenog 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 7.260,86 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 43,45 EUR od 29. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 81,59 EUR od 10. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 81,81 EUR od 11. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 86,55 EUR od 11. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 86,64 EUR od 11. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 129,87 EUR od 11. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 86,55 EUR od 11. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 86,31 EUR od 11. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 86,36 EUR od 8. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 86,27 EUR od 8. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 86,15 EUR od 8. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 43,08 EUR od 8. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 42,35 EUR od 9. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 86,11 EUR od 20. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 262,25 EUR od 20. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 43,06 EUR od 20. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 86,11 EUR od 20. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 81,47 EUR od 21. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 262,42 EUR od 22. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 86,18 EUR od 26. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 86,15 EUR od 30. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 122,23 EUR od 3. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 40,74 EUR od 4. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 462,27 EUR od 4. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 86,19 EUR od 5. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 129,74 EUR od 12. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 122,55 EUR od 12. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 294,31 EUR od 14. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 43,17 EUR od 1. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 84,76 EUR od 4. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 122,60 EUR od 9. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 122,97 EUR od 15. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 86,71 EUR od 15. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 204,96 EUR od 15. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 86,71 EUR od 15. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 81,91 EUR od 18. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 81,94 EUR od 25. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 86,75 EUR od 28. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 81,99 EUR od 30. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 86,71 EUR od 30. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 177,48 EUR od 31. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 85,17 EUR od 1. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 204,91 EUR od 7. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 295,56 EUR od 8. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 85,17 EUR od 11. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 164,04 EUR od 19. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 164,04 EUR od 19. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 86,69 EUR od 30. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 81,82 EUR od 17. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 197,02 EUR od 10. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 43,33 EUR od 10. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 106,35 EUR od 10. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 86,76 EUR od 26. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 1.032,57 EUR od 2. siječnja 2019. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 29. ožujka 2018. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 205,10 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. studenog 2020. do isplate i to po stopi koja se za razdoblje od 17. studenog 2020. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv-7852/2020 od 17. studenog 2020. u dijelu kojim je nalaženo tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 1.764,29 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 93,60 EUR od 26. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 87,45 EUR od 28. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 85,86 EUR od 28. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 43,78 EUR od 2. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 119,40 EUR od 2. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 87,56 EUR od 11. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 87,85 EUR od 31. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 154,10 EUR od 15. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 43,34 EUR od 29. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 307,80 EUR od 5. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 653,54 EUR od 13. studenog 2019. do isplate,

kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 43,45 EUR na dan 28. ožujka 2018.,

- na iznos od 81,59 EUR na dan 9. svibnja 2018.,

- na iznos od 81,81 EUR na dan 10. svibnja 2018.,

- na iznos od 86,55 EUR na dan 10. svibnja 2018.,

- na iznos od 86,64 EUR na dan 10. svibnja 2018.,

- na iznos od 129,87 EUR na dan 10. svibnja 2018.,

- na iznos od 86,55 EUR na dan 10. svibnja 2018.,

- na iznos od 86,31 EUR na dan 10. svibnja 2018.,

- na iznos od 86,36 EUR na dan 7. lipnja 2018.,

- na iznos od 86,27 EUR na dan 7. lipnja 2018.,

- na iznos od 86,15 EUR na dan 7. lipnja 2018.,

- na iznos od 43,08 EUR na dan 7. lipnja 2018.,

- na iznos od 42,35 EUR na dan 8. lipnja 2018.,

- na iznos od 86,11 EUR na dan 19. lipnja 2018.,

- na iznos od 262,25 EUR na dan 19. lipnja 2018.,

- na iznos od 43,06 EUR na dan 19. lipnja 2018.,

- na iznos od 86,11 EUR na dan 19. lipnja 2018.,

- na iznos od 262,42 EUR na dan 21. lipnja 2018.,

- na iznos od 86,18 EUR na dan 25. lipnja 2018.,

- na iznos od 86,15 EUR na dan 29. lipnja 2018.,

- na iznos od 122,23 EUR na dan 2. srpnja 2018.,

- na iznos od 40,74 EUR na dan 3. srpnja 2018.,

- na iznos od 462,27 EUR na dan 3. srpnja 2018.,

- na iznos od 86,19 EUR na dan 4. srpnja 2018.,

- na iznos od 129,74 EUR na dan 11. srpnja 2018.,

- na iznos od 122,55 EUR na dan 11. srpnja 2018.,

- na iznos od 294,31 EUR na dan 13. srpnja 2018.,

- na iznos od 43,17 EUR na dan 31. srpnja 2018.,

- na iznos od 84,76 EUR na dan 3. kolovoza 2018.,

- na iznos od 122,60 EUR na dan 8. kolovoza 2018.,

- na iznos od 122,97 EUR na dan 14. kolovoza 2018.,

- na iznos od 86,71 EUR na dan 14. kolovoza 2018.,

- na iznos od 204,96 EUR na dan 14. kolovoza 2018.,

- na iznos od 86,71 EUR na dan 14. kolovoza 2018.,

- na iznos od 81,91 EUR na dan 17. kolovoza 2018.,

- na iznos od 81,94 EUR na dan 24. kolovoza 2018.,

- na iznos od 86,75 EUR na dan 27. kolovoza 2018.,

- na iznos od 81,99 EUR na dan 29. kolovoza 2018.,

- na iznos od 86,71 EUR na dan 29. kolovoza 2018.,

- na iznos od 177,48 EUR na dan 30. kolovoza 2018.,

- na iznos od 85,17 EUR na dan 31. kolovoza 2018.,

- na iznos od 204,91 EUR na dan 6. rujna 2018.,

- na iznos od 295,56 EUR od 6. rujna 2018. do 7. rujna 2018.,

- na iznos od 85,17 EUR na dan 10. rujna 2018.,

- na iznos od 164,04 EUR na dan 18. rujna 2018.,

- na iznos od 164,04 EUR na dan 18. rujna 2018.,

- na iznos od 81,82 EUR na dan 16. listopada 2018.,

- na iznos od 197,02 EUR na dan 9. listopada 2018.,

- na iznos od 43,33 EUR na dan 9. listopada 2018.,

- na iznos od 106,35 EUR na dan 9. listopada 2018.,

- na iznos od 86,76 EUR na dan 25. listopada 2018.,

- na iznos od 1.032,57 EUR na dan 1. siječnja 2019.,

te u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 136,66 EUR i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 129,40 EUR sve zajedno sa zakonskim zateznim kamata koje teku od 17. studenog 2020. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 654,19 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 607,51 EUR.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, javni bilježnik Mirjana Popovac iz Splita donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-7852/2020 od 17. studenog 2020., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 68.000,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv donesenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, a povodom kojeg prigovora je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-239/2021-2 od 29. ožujka 2021. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je naveo da pobija to rješenje u cijelosti. Tuženik navodi da pregledom vjerodostojnih isprava temeljem kojih je doneseno rješenje o ovrsi te usporedbom tog stanja s vlastitim knjigovodstvenim stanjem ni u kojem slučaju ne duguje tužitelju utuženi iznos. Tuženik ističe da je cijeli niz potraživanja u zastari, a dio obveza da je već plaćen. Zbog toga, tuženik smatra da je prije svega potrebno izvršiti usklađenje knjigovodstvenog stanja stranaka, a da bi se utvrdilo je li tužitelj uopće ovlašten tražiti ovrhu protiv tuženika, odnosno ukoliko bi postojalo dugovanje tuženika prema tužitelju, utvrditi o kojem se točno iznosu radi. Stoga, utuženo potraživanje tužitelja da u cijelosti sporno, a podaci iz vjerodostojne isprave da su neistiniti i netočni.

4. Podneskom od 15. lipnja 2021. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika, ističući da je iz tog prigovora razvidno da tuženik ne spori postojanje ugovornog odnosa između parničnih stranaka, dakle osnov tužbenog zahtjeva, već da prigovara stanju duga. Međutim, tuženik da je putem svog knjigovodstvenog servisa (Ivana Dodig- obrt za usluge "Moji konti"), e-mail porukom od 17. rujna 2020. dostavio tužitelju knjigovodstvenu ispravu " kartica partnera" iz koje da jasno proizlazi ne samo da je među parničnim strankama, u razdoblju od 2017. do 2019., postojala poslovna suradnja, već prema toj kartici stanje duga u tuženikovim poslovnim knjigama iznosi upravo 68.000,00 kn koliko je i utuženo u ovom postupku. Nadalje, iz te kartice tuženika da je razvidno i da je tijekom poslovne suradnje između stranaka ostvaren promet u ukupnom iznosu od 150.842,19 kn, od čega je tuženik podmirio tužitelju iznos od 82.849,19 kn. Nadalje, tužitelj navodi da se svi računi koji je izdao tuženiku odnose na pružene usluge te da su svi proknjiženi u poslovnim knjigama tuženika. Stoga navodi tuženika iz prigovora o neusklađenosti knjigovodstvenog stanja u poslovnim knjigama stranaka da nisu točni. Isto tako, iz prigovora tuženika da je vidljivo kako tuženik ne osporava usluge iz predmetnih računa tužitelja ni njihovu kvalitetu, a niti ukazuje na eventualne prigovore na usluge u vrijeme kada su iste bile obavljene. Tužitelj navodi da je narudžbu predmetnih usluga tuženik izvršio putem platforme " HAPPYtoVISIT" o čemu da su kreirani voucheri za svaku zasebnu uslugu, a koji su zapravo podloga za izvršenje usluge, ali i za izdavanje računa za obavljenu uslugu. Slijedom naprijed navedenog, tužitelj je izjavio da ustraje u svom tužbenom zahtjevu te da ujedno traži naknadu troškova parničnog postupka.

5. U daljnjem tijeku ovog postupka, tuženik je ostao kod navoda iz podnesenog prigovora kojima se osporava predmetno potraživanje tužitelja, navodeći da tužitelj nije uskladio konto kartice s tuženikom. S druge strane, tužitelj je pojasnio da se u konkretnom slučaju radilo o uslugama organizacije dnevnih izleta s uključenim vodičem i prijevozom, a za koje pružene usluge je tužitelj izdao tuženiku utužene račune koje je tuženik knjižio u svojim poslovnim knjigama. Istakao je i da su predmetne tražbine međusobno knjigovodstveno usklađene između stranaka još prije pokretanja ovog postupka, a tuženik da nikada nije prigovorio tužitelju na izvršene usluge ni na izdane račune.

6. Na temelju suglasnog prijedloga stranaka, a radi pokušaja mirnog rješenja spora, rješenjem ovog suda donesenim na ročištu od 20. srpnja 2021. određen je zastoj ovog postupka. Po proteku roka na koji je zastoj postupka određen, a na prijedlog tužitelja, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-239/2021-14 od 11. listopada 2023. određen je nastavak postupka te je po pravomoćnosti tog rješenja ovaj predmet zaveden pod novi poslovni broj Povrv-5/2024.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja – otvorene stavke na dan 10.11.2020. (stranice 7-8 spisa), račune tužitelja broj R1 2019-100-12 od 1.1.2019., broj R1 2018-100-3215 od 25.10.2018., broj R1 2018-100-3138 od 16.10.2018., broj R1 2018-100-3092 od 9.10.2018., broj R1 2018-100-3090 od 9.10.2018., broj R1 2018-100-3088 od 9.10.2018., broj R1 2018-100-3038 od 4.10.2018., broj R1 2018- 100-2880 od 18.9.2018., broj R1 2018-100-2873 od 18.9.2018., broj R1 2018-100- 2785 od 10.9.2018., broj R1 2018-100-2777 od 7.9.2018., broj R1 2018-100-2769 od 6.9.2018., broj R1 2018-100-2737 od 31.8.2018., broj R1 2018-100-2708 od 30.8.2018., broj R1 2018-100-2673 od 29.8.2018., broj R1 2018-100-2672 od 29.8.2018., broj R1 2018-100-2603 od 27.8.2018., broj R1 2018-100-2581 od 24.8.2018., broj R1 2018-100-2404 od 17.8.2018., broj R1 2018-100-2330 od 14.8.2018., broj R1 2018-100-2298 od 14.8.2018., broj R1 2018-100-2280 od 14.8.2018., broj R1 2018-100-2266 od 14.8.2018., broj R1 2018-100-2179 od 8.8.2018., broj R1 2018-100-2109 od 3.8.2018., broj R1 2018-100-1997 od 31.7.2018., broj R1 2018-100-1761 od 13.7.2018., broj R1 2018-100-1700 od 11.7.2018., broj R1 2018-100-1658 od 11.7.2018., broj R1 2018-100-1551 od 4.7.2018., broj R1 2018-100-1532 od 3.7.2018., broj R1 2018-100-1500 od 3.7.2018., broj R1 2018-100-1474 od 2.7.2018., broj R1 2018-100-1455 od 29.6.2018., broj R1 2018-100-1365 od 25.6.2018., broj R1 2018-100-1317 od 21.6.2018., broj R1 2018- 100-1316 od 21.6.2018., broj R1 2018-100-1258 od 19.6.2018., broj R1 2018-100- 1237 od 19.6.2018., broj R1 2018-100-1223 od 19.6.2018., broj R1 2018-100-1222 od 19.6.2018., broj R1 2018-100-984 od 8.6.2018., broj R1 2018-100-947 od 7.6.2018., broj R1 2018-100-946 od 7.6.2018., broj R1 2018-100-945 od 7.6.2018., broj R1 2018-100-944 od 7.6.2018., broj R1 2018-100-576 od 10.5.2018., broj R1 2018-100-575 od 10.5.2018., broj R1 2018-100-574 od 10.5.2018., broj R1 2018- 100-571 od 10.5.2018., broj R1 2018-100-569 od 10.5.2018., broj R1 2018-100-568 od 10.5.2018., broj R1 2018-100-566 od 9.5.2018., broj R1 2018-100-182 od 28.3.2018.( stranice 33-88 spisa), tuženikovu karticu partnera od 17. rujna 2020. (stranice 89-92 spisa), e-mail poruku od 17.9.2020. (stranica 93 spisa), vouchere tuženika na platformi Happy to Visit (stranice 94-160 spisa). Sud je odbio odnosno odustao od izvođenja dokaza, po prijedlogu tužitelja, za saslušanjem stranaka te svjedoka Ivane Dodig i Jasminke Dominković, jer je izvođenje tih dokaza ocijenio suvišnim, imajući pritom u vidu odredbe članka 10. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) te odredbe članka 492.a ZPP-a.

8. Tužbeni zahtjev tužitelj je djelomično osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 68.000,00 kn, što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 9.025,15 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime naknade (cijene) za pružene usluge organizacije dnevnih izleta s uključenim vodičem i prijevozom, koje je tuženik naručio od tužitelja putem platforme Happy to Visit.

10. Odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

11. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja - otvorene stavke na dan 10. studenog 2020. razvidno je da tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano nepodmireno potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 68.000,00 kn, a koje se odnosi na ukupno 65 računa izdanih u periodu od 26. rujna 2017. do 13. studenog 2019. Od tih 65 računa tužitelja, razvidno je da je 10 računa izdano u 2017., 2 računa su izdana u 2019., dok je preostalih 53 računa izdano u 2018.

12. Uz podnesak od 15. lipnja 2021. tužitelj je dostavio u spis račune na kojima temelji svoje potraživanje prema tuženiku (stranice 33-88 spisa). Tužitelj je dostavio ukupno 54 računa i to 53 računa koja su izdana u 2018. i 1 račun iz 2019., broj R1 2019-100-12 od 1.1.2019., a koji svi računi su navedeni u otvorenim stavkama tužitelja. Zbrojeno potraživanje po tih 54 računa iznosi ukupno 54.706,95 kn, a što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije iznosi 7.260,86 EUR. Iz istih je razvidno je da se radi o računima koje je tužitelj izdao tuženiku na ime cijene odnosno naknade za pružene usluge organizacije putovanja odnosno izleta u Mostar, Međugorje, Montenegro i dr., a koje usluge je prema dostavljenim voucherima, putem platforme Happy to Visit, tuženik naručivao.

13. Tužitelj je u spis dostavio i izvadak iz poslovnih knjiga tuženika - karticu partnera od 17. rujna 2020., a iz koje je razvidno da je tuženik u svojim poslovnim knjigama knjižio račune izdane od strane tužitelja te da je u poslovnim knjigama tuženika evidentirano potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 150.842,19 kn, od kojeg iznosa je tuženik podmirio 82.842,19 kn, dok je preostao nepodmiren iznos od 68.000,00 kn. Isto tako, iz te kartice partnera tuženika je razvidno da je tuženik sve račune tužitelja koji su dostavljeni uz podnesak od 15. lipnja 2021. knjižio u svojim poslovnim knjigama. Naime, podaci iz dostavljenih računa tužitelja o brojevima tih računa, datumima njihovog izdavanja te iznosu na koji su isti izdani, u potpunosti odgovaraju podatcima o tim računima koje je tuženik naveo u svojoj kartici partnera.

14. Ovdje valja naglasiti da tužitelj uz podnesak od 15. lipnja 2021., kao ni u daljnjem tijeku ovog postupka, nije dostavio u spis prvih 10 računa koji su navedeni u otvorenim stavkama tužitelja od 10. studenog 2020. i koji su izdani u 2017., a niti je dostavio posljednji navedeni račun iz tih otvorenih stavki iz 2019. i to broj 226/100/1 od 13.11.2019. Prema podacima iz otvorenih stavki tužitelja, ukupno zbrojeno potraživanje po tih 11 računa (deset iz 2017. i jedan iz 2019.) iznosi ukupno 13.293,05 kn, a što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije iznosi 1.764,29 EUR.

15. Prema odredbama članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

16. Pravila o teretu dokazivanja u osnovi su pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti kako tužbenog zahtjeva, tako i istaknutog prigovora.

17. Tuženik u konkretnom slučaju nije osporavao da su stranke bile u poslovnom odnosu te da je od tužitelja naručio izvršenje usluga za koje je tužitelj izdao utužene račune. Tuženik svoj prigovor zapravo temelji na tvrdnji da stanje potraživanja i dugovanja u poslovnim knjigama stranaka nije usklađeno, a isto tako navodi da je dio potraživanja tužitelja plaćen, a koje navode tuženika je tužitelj u cijelosti osporio. Budući da je tužitelj, po ocjeni ovog suda, računima koje je dostavio uz podnesak od 15. lipnja 2021., kao i ostalim ispravama koje je priložio u spis, dokazao postojanje svog potraživanja prema tuženiku u ukupnom iznosu od 7.260,86 EUR (54.706,95 kn), to je stoga teret dokaza da nema dugovanja prema tužitelju u tom iznosu bio na tuženiku. Međutim, tuženik uz podneseni prigovor, a niti u daljnjem tijeku ovog postupka, nije ponudio i/ili predočio sudu niti jedan dokaz kojim bi isti dokazao svoje navode iz podnesenog prigovora, a koji se odnose na plaćanje dijela utužene tražbine tužitelja. Isto tako, tuženik nije dostavio u spis ni bilo kakav izvadak iz svojih poslovnih knjiga, a kojim bi isti dokazao svoje navode da se knjigovodstveno stanje tuženika ne slaže s knjigovodstvenim stanjem tužitelja. Pri tom se napominje da je tužitelj priložio u spis izvadak iz poslovnih knjiga tuženika - karticu partnera od 17. rujna 2020., čiji sadržaj i vjerodostojnost tuženik nije posebno osporio, a iz koje proizlazi neosnovanost navoda tuženika o nepostojanju naprijed navedene tražbine tužitelja, budući da iz te kartice partnera jasno proizlazi da je tuženik svih 54 računa koje je tužitelj dostavio u spis, knjižio u svojim poslovnim knjigama. Samim time, po ocjeni ovog suda, tuženik je priznao kao istinit i vjerodostojan sadržaj tih računa tužitelja, a time i postojanje svoje obveze na plaćanje istih. Tuženik tijekom postupka nije tvrdio, a niti je u tom pravcu predložio dokaze, da je navedenim računima tužitelja na bilo koji način prigovorio. Upravo stoga, sud je ocijenio nedokazanim, a samim time i neosnovanim naprijed iznesene navode tuženika kojima isti osporava navedeno potraživanje tužitelja, po 54 dostavljena računa, u ukupnom iznosu od 7.260,86 EUR (54.706,95 kn).

18. U odnosu na preostalo utuženo potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 1.764,29 EUR (13.293,05 kn), a koje se odnosi prvih 10 računa navedenih u otvorenim stavkama tužitelja od 10. studenog 2020. i koji su izdani u 2017. te posljednjem navedenom računu iz tih otvorenih stavki iz 2019. broj 226/100/1 od 13.11.2019., a kao što je to već naprijed navedeno, tužitelj te račune nije dostavio u spis pa samim time nije niti dokazao osnovanost svog utuženog potraživanja po tim računima odnosno u tom iznosu. Uz to, treba navesti i da je tuženik u svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi istakao i prigovor zastare utužene tražbine.

19. U svezi s tim, navodi se da je odredbom članka 228. stavak 1. ZOO-a propisano da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Prema stavku 2. tog članka ZOO-a, zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.

20. Ovaj postupak je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku, a koji prijedlog je tužitelj podnio javnom bilježniku Mirjani Popovac iz Splita preporučeno putem pošte dana 13. studenog 2020. Stoga proizlazi da bi u zastari bila sva ona potraživanja tužitelja koja su dospjela više od tri godine unatrag od podnošenja tog prijedloga, odnosno ranije od 13. studenog 2017. Prema podacima iz otvorenih stavki tužitelja od 10. studenog 2020., u zastari bi bilo potraživanje tužitelja po prvih sedam navedenih računa iz 2017., a koji zbrojeno ukupno iznose 4.562,22 kn, odnosno preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije iznose 605,51 EUR, jer su isti dospjeli više od tri godine unatrag od pokretanja ovog postupka pa bi stoga potraživanje tužitelj u tom dijelu i iz tog razloga bilo neosnovano. Ističe se da u odnosu na potraživanje tužitelja po 54 računa koje je isti dostavio u spis u ukupnom iznosu od 7.260,86 EUR (54.706,95 kn) tuženikov prigovor zastare nije osnovan, jer je najstariji od tih dostavljenih računa dospio na naplatu 28. ožujka 2018., dakle unutar roka od tri godine od pokretanja ovog postupka.

21. Kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu, sukladno članku 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan za iznos utužene tražbine od 7.260,86 EUR (54.706,95 kn), dok u preostalom dijelu za iznos od 1.764,29 EUR (13.293,05 kn) tužbeni zahtjev nije osnovan.

22. Kako dakle iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu proizlazi da tuženik nije podmirio utužene i dostavljene račune tužitelja (53 računa iz 2018. i 1 račun iz 2019.) koji su ispostavljeni tuženiku za naručene i pružene usluge organizacije dnevnih izleta s uključenim vodičem i prijevozom, a isto tako tuženik nije dokazao ni da bi njegova obveza na plaćanje tih računa prestala na jedan od drugih zakonom propisanih načina o prestanku obveza, to je stoga, a sukladno odredbama članka 590. ZOO-a u vezi s člankom 9. ZOO-a, tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 7.260,86 EUR (54.706,95 kn) trebalo usvojiti, dok je u preostalom dijelu, a kao što je to već naprijed navedeno, za iznos od 1.764,29 EUR (13.293,05 kn) tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

23. Budući da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze isti je, sukladno odredbama članka 29. stavak 1. ZOO-a, dužan tužitelju na dosuđeni iznos tražbine od 7.260,86 EUR (54.706,95 kn) platiti i zakonske zatezne kamate, ali ne u potpunosti od datuma od kojih tužitelj to potražuje tužbenim zahtjevom.

24. Naime, prema odredbi članka 183. stavak. 1. ZOO-a, dužnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. U konkretnom slučaju rok za ispunjenje obveze, a koja se sastoji u plaćanju utuženih računa tužitelja naveden je u tim računima kao dan dospijeća na plaćanje računa, što znači da do toga dana (uključujući i taj dan) tuženik nije bio u zakašnjenju s plaćanjem računa, već je isti pao u zakašnjenje prvi slijedeći dan nakon dana dospijeća plaćanja koji naveden u svakom pojedinom dostavljenom računu.

25. S obzirom na to da je tužitelj tužbenim zahtjevom u najvećem dijelu zatražio plaćanje zateznih kamata na pojedine iznose utuženih računa upravo od dana dospijeća naznačenog u svakom od tih računa, a ne od prvog slijedećeg dana od kada je tuženik pao u zakašnjenje s plaćanjem istih, to je stoga zahtjev tužitelja za plaćanje zateznih kamata na pojedinačne iznose dosuđene glavnice tražbine u najvećem dijelu trebalo odbiti za po jedan dan. Izuzetak predstavljaju potraživanja po računima broj R1 2018-100-2777 u iznosu od 295,56 EUR (2.226,88 kn), broj R1 2018-100-1316 u iznosu od 81,47 EUR (613,84 kn) te broj R1 2018-100-3038 u iznosu od 86,69 EUR (653,16 kn). U računu broj R1 2018-100-2777 u iznosu od 295,56 EUR (2.226,88 kn) kao datum dospijeća na plaćanje naveden je 7.9.2018. pa stoga tužitelju pripada pravo potraživati plaćanje zateznih kamata od 8.9.2018. do isplate. Budući da je tužitelj po tom računu zatražio plaćanje zateznih kamata od 6.9.2018., dakle dva dana ranije nego što ga pripada, to je stoga njegov zahtjev za plaćanje zateznih kamata po tom računu trebalo odbiti za dva više zatražena dana. U odnosu račun broj R1 2018-100-1316 u iznosu od 81,47 EUR (613,84 kn), a koji je dospio na naplatu od 21.6.2018., tužitelj je zatražio plaćanje zateznih kamata od 21.9.2018., dakle kasnije od datuma nego što ga to pripada, a isto tako u odnosu na račun broj R1 2018-100-3038 u iznosu od 86,69 EUR (653,16 kn), a koji je dospio na naplatu 4.10.2018., tužitelj je zatražio plaćanje zateznih kamata od 30.4.2019., dakle isto kasnije od datuma nego što ga to pripada, pa su stoga tužitelju za potraživanja po ta dva računa priznate zatezne kamate od datuma od kada je to tužitelj u tužbenom zahtjevu zatražio.

26. Slijedom navedenog, a temeljem odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika održan je na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.260,86 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose glavnice tražbine teku kako je to pobliže navedeno u točki. I. izreke ove presude i to po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkog ugovora, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju iz takvog ugovora. U odnosu na visinu stope zakonskih zateznih kamata, a uzimajući u obzir da se kod odlučivanja o zahtjevu za plaćanje zateznih kamatama radi o primjeni materijalnog prava, tužitelju su za razdoblje do 31. prosinca 2022. priznate zatezne kamate po stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, zatim za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom 2. stavak 1. Zakon o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 114/22), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom 1. stavak 1. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23). Za preostali dio utužene tražbine u iznosu od 1.764,97 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i za više zatražene zatezne kamate na pojedinačne iznose dosuđene glavnice tražbine, platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika je trebalo ukinuti i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

27. U odnosu na troškove postupka, odluku o istima trebalo je donijeti primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, jer je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično usvojen, a djelomično odbijen pa su stoga stranke djelomično uspjele u ovom postupku. Budući da je od ukupno utužene tražbine u iznosu od 9.025,15 EUR (68.000,00 kn) tužbeni zahtjev tužitelja usvojen za iznos od 7.260,86 EUR (54.706,95 kn), a što čini 80,45%, dok je njegov zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 1.764,29 EUR (13.293,05 kn), a što čini 19,55%, odbijen, to stoga proizlazi da je tužitelj u većem dijelu uspio u ovom sporu, jer njegov uspjeh iznosi 80,45%, dok tuženikov uspjeh iznosi 19,55%. Kada se od tužiteljevog uspjeha, kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu, oduzme postotak tuženika, koji je u manjoj mjeri uspio u sporu, dobije se postotak od 60,90%, a za koji postotak je tužitelju trebalo priznati pravo na naknadu opravdanih troškova, kako ovršnog tako i parničnog postupka.

28. Opravdani troškovi ovršnog postupka sastoje se od troškova javnobilježničke nagrade u iznosu od 136,70 EUR (1.030,00 kn) s pripadajućim PDV- om po stopi od 25% u iznosu od 34,18 EUR (257,50 kn), sukladno članku 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/11, 112/12 i 114/12, dalje: Pravilnik), kao i troškovi tužitelja zastupanog po odvjetniku za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 132,72 EUR (1.000,00 kn) s pripadajućim PDV-om po stopi od 25% u iznosu od 33,18 EUR (250,00 kn), sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Dakle, osnovano zatraženi troškovi ovršnog postupka iznose ukupno 336,78 EUR (2.537,50 kn), a od kojih troškova je tužitelju trebalo priznati 60,90%, odnosno iznos od 205,10 EUR (1.545,34 kn).

29. Sud nije ocijenio osnovanim preostali iznos nastalih troškova ovršnog postupka od 4,98 EUR (37,50 kn), a koji se odnosi na javnobilježnički trošak u iznosu od 3,98 EUR ( 30,00 kn) s obračunatim PDV-om u iznosu od 1,00 EUR ( 7,50 kn), budući da tužitelj nije dostavio dokaz o nastanku tih troškova, odnosno nije dokazao da su mu ti troškovi uistinu nastali i to upravo u toj visini. Isto tako, neosnovanim su ocijenjeni i predvidivi troškovi ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 129,40 EUR (975,00 kn), a koji bi se odnosili na troškove izdavanja potvrde o ovršnosti, sastava prijedloga za provedbu ovrhe te pribave pravomoćnosti, s obzirom na to da tužitelj također nije dostavio dokaz o nastanku tih troškova, a taj trošak po ocijeni ovog suda nije ni mogao nastati budući da je tuženik pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

30. Sukladno navedenom, od nastalih troškova ovršnog postupka određenih rješenjem o ovrsi u iznosu od 341,76 EUR (2.575,00 kn) platni nalog iz rješenja ovrsi javnog bilježnika trebalo je održati na snazi za dio tih troškova u iznosu od 205,10 EUR (1.545,34 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj nastali trošak teku, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose, od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, jer se radi o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka i na čiju naknadu, s pripadajućim zateznim kamatama, a sukladno uspjehu u sporu, tužitelj ima pravo u smislu odredbi članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20). Za preostali dio nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 136,66 EUR (1.029,66 kn) platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika je trebalo ukinuti i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan (4,98 EUR / 37,50 kn neopravdanih troškova + 131,68 EUR / 992,16 kn dijela opravdanih troškova koji tužitelju nisu priznati sukladno uspjehu u sporu). Isto tako, i za predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 129,40 EUR (975,00 kn), a zbog naprijed navedenih razloga, platni nalog je također trebalo ukinuti i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbiti.

31. Slijedom svega naprijed navedenog, a primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), kao i odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23), a sve to obzirom na vrijednost predmeta spora od 9.025,15 EUR te uspjeh u postupku.

33. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav obrazloženog podneska od 15.6.2021., kojim se očitovao na navode iz prigovora tuženika, u iznosu od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 54. OT-a, zatim za zastupanje na ročištu od 18.6.2021. u iznosu od 50,00 EUR, sukladno Tbr. 9. t. 5. u vezi s Tbr. 54. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 20.7.2021. i 21.5.2024. u iznosu od po 200,00 EUR za svako od tih ročišta, sukladno Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 54. OT-a, te za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR, sukladno Tbr. 9. t.

3. u vezi s Tbr. 54. OT-a, a na koji trošak zastupanja po odvjetniku kao punomoćniku u ukupnom iznosu od 750,00 EUR je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 187,50 EUR, sukladno Tbr. 46. OT-a. Isto tako, tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 136,70 EUR, sukladno Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi. Dakle, opravdani troškovi tužitelja iznose ukupno 1.074,20 EUR, a od kojeg iznosa je tužitelju, prema uspjehu u sporu, trebalo dosuditi 60,90%, odnosno iznos od 654,19 EUR.

34. Tužitelju nije kao osnovan priznat više zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 18.6.2021. u iznosu od 150,00 EUR, jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja pa stoga tužitelju za to ročište pripada naknada troška po Tbr. 9. t. 5. OT-a (25%) odnosno iznos od 50,00 EUR koliko mu je i priznato, a ne iznos od 200,00 EUR koliko je zatraženo. Na tako nepriznati trošak od 150,00 EUR tužitelja ne pripada ni obračunati PDV u iznosu od 37,50 EUR. Kada se tom neosnovano zatraženom trošku u ukupnom iznosu od 187,50 EUR pridoda i dio opravdanih troškova u iznosu od 420,01 EUR, a koji tužitelju nisu priznati zbog djelomičnog uspjeha u sporu, dobije se sveukupno iznos od 607,51 EUR za koji je zahtjev tužitelja trebalo odbiti.

35. Dakle, od ukupno popisanih troškova parničnog postupka u iznosu od 1.261,70 EUR, tužitelju su kao osnovani dosuđeni troškovi u iznosu od 654,19 EUR, dok je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 607,51 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke ove presude.

36. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22), novčani iznosi u odluci iskazani su u valuti euro, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna).

U Splitu 5. srpnja 2024.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis

Broj zapisa: 9-30869-ee93d

Kontrolni broj: 063d5-81483-4629f

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=PAŠKO BAČIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.