REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-643/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić, kao izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ribičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari I tužiteljice M. T. (OIB…), II tužitelja S. Š. (OIB…), III tužiteljice K. Š. (OIB…), I, II i III tužitelji na adresi Z., IV tužiteljice L. Š. (OIB…), Z.,i V tužiteljice I. Š. (OIB…), Z., koje zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika W. osiguranje V. I. G. d.d. (OIB…), Z., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-838/16-65 od 26.travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika W. osiguranje V. I. G. d.d. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-838/16-65 od 26.travnja 2022.

1. p o t v r đ u j e:

- u točki I. izreke u dijelu kojim je I – V tužiteljima dosuđena naknada štete

2. p r e i n a č u j e:

- u točki I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti I do V tužiteljima troškove parničnog postupka, tako da se nalaže tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 27.127,21 eura (204.390,00 kuna), umjesto iznosa od 28.755,23 eura (216.656,25 kuna).

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I Nalaže se tuženiku platiti:

- I tužiteljici iznos od 554.247,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-na iznos od 120.000,00 kn od 05.12.2014. godine do isplate;

-na iznos od 240.000,00 kn od 09.03.2016. godine do isplate;

-na iznos od 150.000,00 kn od 27.12.2021. godine do isplate;

-na iznos od 223,00 kn od 21.09.2015. godine do isplate;

-na iznos od 450,00 kn od 13.03.2013. godine do isplate;

-na iznos od 4.000,00 kn od 13.03.2013. godine do isplate;

-na iznos od 4.354,00 kn od 14.03.2013. godine do isplate;

-na iznos od 220,00 kn od 14.03.2013. godine do isplate i

-na iznos od 35.000,00 kn od 09.03.2016. godine do isplate;

- II tužitelju iznos od 510.223,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-na iznos od 120.000,00 kn od 05.12.2014. godine do isplate;

-na iznos od 240.000,00 kn od 09.03.2016. godine do isplate;

-na iznos od 150.000,00 kn od 27.12.2021. godine do isplate i

-na iznos od 223,00 kn od 21.09.2015. godine do isplate;

- III tužiteljici iznos od 120.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-na iznos od 85.000,00 kn od 09.03.2016. godine do isplate i

-na iznos od 35.000,00 kn od 27.12.2021. godine do isplate;

- IV tužiteljici iznos od 120.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-na iznos od 85.000,00 kn od 09.03.2016. godine do isplate i

-na iznos od 35.000,00 kn od 27.12.2021. godine do isplate;

- V tužiteljici iznos od 120.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-na iznos od 85.000,00 kn od 09.03.2016. godine do isplate i

-na iznos od 35.000,00 kn od 27.12.2021. godine do isplate,

te I do V tužitelju naknaditi troškove parničnog u iznosu od 216.656,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (26.04.22.) do isplate, sve kamate do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana. II Tužitelji se odbijaju s dijelom zahtjeva i to:

-I tužiteljica s dijelom zahtjeva kojim na iznos od 240.000,00 kn potražuje kamatu od 05.12.2014. do 08.03.2016. godine; na iznos od 150.000,00 kn potražuje kamatu od 05.12.2014. do 26.12.2021. godine; na iznos od 35.000,00 kn traži kamatu za dan 08.03.2016. godine;

-II tužitelj s dijelom zahtjeva kojim na iznos od 240.000,00 kn potražuje kamatu od 05.12.2014. do 08.03.2016. godine; na iznos od 150.000,00 kn potražuje kamatu od 05.12.2014. do 26.12.2021. godine;

-III tužiteljica s dijelom zahtjeva kojim na iznos od 35.000,00 kn potražuje kamatu od 09.03.2016. do 26.12.2021. godine;

-IV tužiteljica s dijelom zahtjeva kojim na iznos od 35.000,00 kn potražuje kamatu od 09.03.2016. do 26.12.2021. godine;

-IV tužiteljica s dijelom zahtjeva kojim na iznos od 35.000,00 kn potražuje kamatu od 09.03.2016. do 26.12.2021. godine."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.1. i 354.st.2.točka 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio da drugostupanjski sud presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu ili da podredno istu presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Traži troškove žalbenog postupka.

2.1. U žalbi navodi da je sud isključivo temeljem iskaza I.-tužiteljice i V.-tužiteljice da je između III.-, IV.- i V.-tužiteljice i pokojne D. Š. kao njihove bake postojala trajnija zajednica života dosudio zatraženu naknadu. Unatoč proturječnosti iskaza I.- tužiteljice i V.-tužiteljice s priležećom dokumentacijom i to ponajprije uvjerenjima o prebivalištu u odnosu na III.-tužiteljicu i IV.-tužiteljicu te zdravstvenim kartonom preminule D. Š.. Naime, I.-tužiteljica je u svom iskazu danom na ročištu održanom 29. ožujka 2022. g. navela kako je život svih njih u novoj kući na adresi M. brijeg počeo negdje početkom 90-ih godina kao i da se je početkom 90-ih godina na navedenu adresu zajedno s njima preselila i preminula D. Š.. Navedeno je u svom iskazu danom na istom ročištu potvrdila i V.-tužiteljica. Uvidom pak s druge strane u uvjerenja o prebivalištu u odnosu na III.-tužiteljicu i IV.-tužiteljicu razvidno je kako su navedene tužiteljice protivno iskazima I.-tužiteljice i V.-tužiteljice na adresi Z., bile prijavljene tek od 17. listopada 2007. godine, a time nedvojbeno i V.-tužiteljica obzirom je ista u svom iskazu navela kako je od svog rođenja živjela u istoj kući s III.- tužiteljicom i IV.-tužiteljicom. Jednako tako, iz zdravstvenog kartona preminule D. Š. kojeg su tužitelji dostavili tijekom postupka razvidno je kako je preminula D. Š. sve do svoje smrti prebivala na adresi Z., a ne na adresi M. brijeg.

2.2. U žalbi nadalje tuženi navodi da osim što je neosnovano dosudio navedenu pravičnu novčanu naknadu III.-, IV.- i V.-tužiteljici, istu također dosudio i u prekomjernom iznosu. Dakle, čak i da je sam zahtjev navedenih tužiteljica za naknadom štete za duševne boli zbog smrti njihove bake, D. Š. osnovan nikako nije bilo mjesta dosuđivanju pravične novčane naknade u zatraženom iznosu bez davanja valjanih razloga za to, a imajući u vidu kako zatraženi iznosi premašuju okvirni iznos naknade za duševne boli koja bi zbog smrti bake pripadala unukama, a koji je iznos prihvaćen na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda u okviru Orijentacijskih kriterija.

2.3. Osim u pogledu neimovinske štete, žalbeni razlozi ostvareni su i u pogledu dijela zahtjeva I.-tužiteljice za naknadom imovinske štete. Tako je Naslovni sud dosudivši I.-tužiteljici s osnova naknade troškova vjerskog obreda i mise iznos od 450,00 kn počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.1. u vezi s odredbom čl. 223. ZPP-a te bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a obzirom je pobijana presuda u navedenom dijelu u proturječnosti s iskazom same I.-tužiteljice. Naime, u svom iskazu danom na ročištu održanom 29. ožujka 2022. g. I.-tužiteljica je navela kako je s osnova navedenih troškova isplatila iznos od sveukupno 400,00 kn. Kako se dakle visina navedenih troškova može utvrditi temeljem samog iskaza I.-tužiteljice, to nikako nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 223. ZPP-a i time slobodnom ocjenjivanju Naslovnog suda. Nadalje, dosudivši I.-tužiteljici s osnove troškova podizanja nadgrobnog spomenika u cijelosti zatraženi iznos od 35.000,00 kn i to isključivo temeljem ponude klesara, te troškove karmina u iznosu od 4.000,00 isključivo temeljem iskaza I.-tužiteljice Naslovni je sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 1093. st. 1. ZOO-a te uslijed navedene pogrešne primjene navedene odredbe ZOO-a nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Osim u pogledu navedenog potraživanja imovinske štete s osnova troškova podizanja nadgrobnog spomenika, karmina te vjerskog obreda materijalno je pravo pogrešno primijenjeno i u pogledu sporednog potraživanja zateznih kamata na navedene iznose. I.-tužiteljica navedene izdatke nije dokazala odgovarajućim računima.

2.4. Tuženik u žalbi ističe kako je Naslovni sud prilikom odmjeravanja troškova za pojedine radnje punomoćnika tužitelja pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbe Tbr.8. i Tbr.9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 ; dalje u tekstu: Tarifa). Tako je isti za pristup ročištima održanim 06. listopada 2016. g. i 14. listopada 2020. g. tužiteljima priznao trošak u punom iznosu sukladno odredbi Tbr.9. toč. 1. Tarife iako se na navedenim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi. Sukladno navedenom tužiteljima je za pristup navedenim ročištima moglo sukladno odredbi Tbr.9. toč.2. Tarife biti priznato samo 50% navedenog presudom dosuđenog iznosa. Jednako tako, Naslovni je sud tužiteljima za sastav podneska od 25. listopada 2021. g. dosudio trošak u punom iznosu sukladno odredbi Tbr.8. toč.1. iako su navedenim podneskom tužitelji samo obavijestili sud o smrti S. Š. te naveli kako ne stavljaju primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka. Ukoliko se navedeno očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka od jedne rečenice smatra dovoljnim za primjenu odredbe Tbr. 8. toč. 1. Tarife onda puni iznos troška nikako nije mogao biti priznat tužiteljima i za sastav podneska od 27. prosinca 2021. g. kojim su tužitelji specificirali tužbeni zahtjev sukladno navedenom nalazu i mišljenju vještaka. sud za sastav tužbe podnesene po tijekom postupka preminulom tužitelju S. Š., I.-tužiteljici i II.-tužitelju pogrešno obračunao trošak obzirom je isti dva puta obračunao PDV. Naime, sukladno vrijednosti predmeta spora navedene tužbe za sastav iste tužiteljima bi pripadao iznos od 8.652,00 kn ( 721 B + 20 % uvećanje za zastupanje tri tužitelja).

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu štete. Osnov svih zahtjeva tužitelja, a prema činjeničnim navodima iz tužbe, jest tvrdnja tužitelja da se dana 19.12.2012. godine desila prometna nezgoda, krivnjom osiguranika tuženika, koji je upravljao u vozilu reg.oznake ZG 4071 ER i udario u vozilo u kojem se D. Š. nalazila na mjestu suvozačice. Nastavno na navedeno tužitelji tvrde da je D. Š. zbog ozljeda koje je zadobila u opisanoj prometnoj nezgodi preminula 09.03.2013. godine. Naknada neimovinske štete potražuje se imajući u vidu rodbinske odnose, pa je tako S. Š. bio suprug D. Š., I i II tužitelji njezina djeca, a ostale tužiteljice unuke.

6. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), budući presuda sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, te se može ispitati. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

7. U prvostupanjskom postupku u bitnom je utvrđeno:

- da je S. Š. suprug pokojne D., I i II tužitelji su njezina djeca, a III do V tužitelji unuke - da je pokojna D. Š. za života imala prijavljeno prebivalište na adresi Z., a na istoj adresi su III i IV tužiteljica imale prijavljeno prebivalište do 2007. godine, a nakon toga su prebivalište promijenile i to III tužiteljica na M. brijeg, gdje je do 26.08.2015. godine bila prijavljena i IV tužiteljica, da bi od tada ista prijavila prebivalište na O. - da u odnosu na uvjerenja o prebivalištu sud zaključuje da činjenica prijavljenog prebivališta nije odlučna kod primjene čl. 1101 ZOO-a, jer je za primjenu tog članka, a u odnosu na unuke (čl. 1101 st. 2 ZOO) potrebno da je postojala trajnija zajednica života između bake i unuka, koji stav prihvaća i ovaj sud

- da iz iskaza I i V tužiteljice proizlazi način funkcioniranja obiteljske i životne zajednice svih tužitelja, pokojne D. i S. te bračnih drugova I i II tužitelja, da su D. i S. živjeli u staroj kući u M., da bi krajem 80-tih počeli graditi novu kuću na adresi Z.. U tu su se kuću prvo preselili II tužitelj, zajedno sa suprugom i IV tužiteljicom, a III tužiteljica se u toj kući već rodila, iako o toj činjenici I tužiteljica nije bila sigurna. Kako je III tužiteljica rođena 1992. godine, a I tužiteljica iskazuje o preseljenju njezinog brata i šogorice krajem 80-tih, tada je životno da se I tužiteljica te činjenice ne može sa sigurnošću sjetiti. I tužiteljica nadalje iskazuje da se ona sa V tužiteljicom i roditeljima nakon toga uselila u kuću, negdje početkom 90-tih, ali bez supruga I tužiteljice koji je preminuo u prometnoj nesreći 1987. godine tako da on u novoj kući nije živio. I tužiteljica nastavno navodi da je kuća izgrađena na način da roditelji žive u posebnom stanu, da ona ima svoj stan, a njezin brat , II tužitelj, svoj stan, pa je tako svaka stambena jedinica imala posebnu kuhinju i sve što je potrebno za život. - da je organizacija života bila je potpuno drugačija, pokojna D. je pripremala hranu za cijelu obitelj, zajedno su jeli, svi sudjelovali u režijskim troškovima i nabavi hrane i bili jako orijentirani jedni na druge.

- da je pokojna D. bila je jako povezana sa svojim unukama, kako to životno iskazuje V tužiteljica, i navodi da su sve tri unuke bile jako povezane sa bakom, a i djedom, jer su s njima živjele od rođenja i to nisu bili baka i djed koje unuke povremeno posjećuju,već oni koji su stalno uz svoje unuke.

- da je baka čuvala unuke "izvlačila" iz vrtića, vodila na misu, unuke su joj pomagale u slaganju cvijeća koje je pokojna D. prodavala na tržnici.

- da V tužiteljica ističe da su u trenutku bakine smrti u kući živjeli svi tužitelji, njezin djed, S. Š., a i suprug V tužiteljice i njihovo dijete. Naime, V tužiteljica je u ljeto 2012. godine rodila dijete, ali je ostala živjeti u kući na M. brijegu, jer je preuređivala stan u koji se preselila tijekom 2013. godine.

8. Sud pravilno utvrđuje da je između III-V tužiteljice i njihove bake pokojne D. postojala zajednica života koja nije bila trajnija već je do smrti bake bila trajna, jer su svi članovi obitelji, roditelji, djeca, unuke, živjeli zajedno. Time su u odnosu na III do V tužiteljicu ispunjeni uvjeti iz čl. 1101. st. 2 ZOO-a. Primjenom odredbe čl. 1101. st. 1 ZOO-a pravo djece (I i II tužitelja) i bračnog druga, S. Š. uslijed smrti majke tj. supruge nije vezano ni uz kakvu drugu okolnost, odnosno već sama činjenica takvog srodstava daje djeci i suprugu pravo na pravičnu novčanu naknadu.

9. Prema odredbi čl. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO), u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Glede Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete usvojenih na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 29. studenog 2002. i promijenjenih Orijentacijskih kriterija (VS RH, Su-IV-47/20) na koje se tuženik poziva treba reći da sami iznosi neimovinske štete na koje oštećene osobe imaju pravo prema istima predstavljaju tek orijentacijske kriterije, a ne puku formulu temeljem kojih bi se trebala prosuđivati visina naknade štete oštećenima s time da je od dana njihovog donošenja prošlo više godina u kojem razdoblju su cijene gotovo svih dobara u RH porasle. Pravična novčana naknada štete u slučaju smrti može se dosuditi a sukladno čl.1101. st.2. ZOO-a i unučadi ukoliko je između njih i umrlog postojala trajna zajednica života. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su unuke živjele zajedno sa bakom, da je pokojna D. bila jako povezana sa svojim unukama, kako to životno iskazuje V tužiteljica, i navodi da su sve tri unuke bile jako povezane sa bakom, a i djedom, jer su s njima živjele od rođenja i to nisu bili baka i djed koje unuke povremeno posjećuju,već oni koji su stalno uz svoje unuke, da je baka čuvala unuke "izvlačila" iz vrtića, vodila na misu, unuke su joj pomagale u slaganju cvijeća koje je pokojna D. prodavala na tržnici.

10. U smislu odredbe čl. 1093. ZOO-a sud je pravilno ocijenio osnovan je zahtjev I tužiteljice da joj tuženik naknadi:

-4.354,00 kn na ime pogrebnih troškova, jer je visina istih utvrđena uvidom u račun koji je izdao pogrebnik na ime I tužiteljice, na dan 14.03.2013. godine pa od tog dana i teče kamata na taj iznos;

-troškove naknade za grobno mjesto u iznosu od 220,00 kn, prema račun od 12.03.2013. godine, iako bi za taj iznos I tužiteljica imalo pravo i na nešto veći iznos, jer isti s PDV-om iznosi 231,25 kn; sa kamatom prema zahtjevu I tužiteljice od 14.03.2013. godine do isplate;

-450,00 kn na ime sudjelovanja svećenika obredu i mise zadužnice, neovisno što za taj iznos nije priložen račun, jer sud taj trošak, u smislu odredbe čl. 223 ZPP-a nalazi primjerenim; sa kamatom od 13.03.2013. godine. Navedeni zatraženi i dosuđeni iznos, koji je neznatno veći od iznosa koji I tužiteljica spominje u svom iskazu, ovaj sud ocjenjuje primjerenim zbog čega smatra žalbeni navod tuženika iz točke IV žalbe neosnovanim.

-troškove karmina u iznosu od 4.000,00 kn sa kamatom od 13.03.2013. godine, jer sud kao logična i uvjerljiv prihvaća iskaz I tužiteljice da su karmine bile organizirane kod kuće, da su hranu naručili iz restorana, a piće kupili sami. Kada se ima u vidu da je, prema iskazu I tužiteljice, na karminama bilo oko 50 ljudi tada se cijena od 80,00 kn utrošenih po jednoj osobi smatra i više nego primjerenom;

-35.000,00 kn na ime troška nadgrobnog spomenika i to i u situaciji kada isti nije izgrađen. Naime, iako nadgrobni spomenik nije postavljen, pravilno sud navodi da pravo na naknadu takvog pretpostavljenog troška pripada I tužiteljici, jer nema osnova za sumnju u to hoće li spomenik biti postavljen. I tužiteljica logično iskazuje da je zatražena ponuda klesara, da su htjeli postaviti spomenik, ali da nisu uspjeli namaknuti novac, jer je u štetnom događaju u kojem je nastradala njezina majka teško ozlijeđen i II tužitelj. Iz ponude proizlazi da je ista sačinjena na 35.000,00 kn, u koju je uključen i PDV i sud smatra da takav iznos odgovora prosječnim cijenama u Z..

11. Svojim žalbenim navodima tuženik nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenja navedenih činjenica i ocjenu vjerodostojnosti istih. Zbog navedenog, a kako je činjenično stanje pravilno utvrđeno i materijalno pravo pravilno primijenjeno, sud je sukladno je temeljem članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku odbio žalbu tuženika i potvrdio točku I izreke u pogledu dosuđenog iznosa naknade štete.

12. Što se tiče troškova parničnog postupka žalbeni navodi tuženika su djelomice osnovani jer je sud u jednom dijelu troškova pogrešno primijenio materijalno pravo. U pravu je tuženik kada navodi da je sud za sastav tužbe podnesene po tijekom postupka preminulom tužitelju S. Š., I.-tužiteljici i II.-tužitelju pogrešno obračunao trošak obzirom je isti dva puta obračunao PDV. Naime, sukladno vrijednosti predmeta spora navedene tužbe za sastav iste tužiteljima bi pripadao iznos od 8.652,00 kn ( 721 B + 20 % uvećanje za zastupanje tri tužitelja). Za pristup ročištu održanom 06. listopada 2016. tužiteljima je sud priznao trošak u punom iznosu sukladno odredbi Tbr.9. toč. 1. Tarife iako se na navedenim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi. Sukladno navedenom tužiteljima je za pristup navedenom ročištu moglo biti priznato sukladno odredbi Tbr.9. toč.2. Tarife samo 50% navedenog presudom dosuđenog iznosa, kako to tuženi opravdano ističe u žalbi. Dana 14.10.2020. održana je rasprava na kojoj su se zbog izmjene suca čitali dokazi provedeni su spisu zbog čega ovaj sud smatra da tužitelju pripada puna naknada kako je to sud i dosudio, a podneskom od 25.10.2021. tužitelji se očituju o nalazu vještaka i obavještavaju su o smrti jednog tužitelja zbog čega je sud sukladno odredbi Tbr.8.st.1.OT tužiteljima priznao naknadu u punom iznosu, zbog čega ostale žalbene navode sud u cijelosti smatra neosnovanim.

12.1. Sukladno navedenom sud je tužiteljima je priznao trošak odštetnog zahtjeva S. Š. 5.000,00 kn; tužbe podnesene po tri tužitelja 8.652,00 kn, tužba I tužiteljice 1.000,00 kn; tužba tri tužiteljice 6.000,00 kn; roč. 06.10.16. (50 % Tbr.9.st.2. OT) u iznosu od 7.650,00 kuna i 19.12.16. 15.300,00 kn (zastupanje šest tužitelja, a sve radnje nakon toga uz uvećanje za 40%, jer je S. Š. preminuo dana 24.03.18.); podnesak 19.06.20. 700,00 kn; ročište 14.10.20., 15.12.20. i podnesak od 25.10.2021. po 14.280,00 kn, podnesak od 27.12.21, 21.03.22. i ročište 29.03.22. po 19.950,00 kn ili ukupno 146.992,00 kn, pdv 36.748,00 kuna, 6.000,00 kn troškova medicinskog vještačenja, 5.000,00 kn pristojbe I tužiteljice na ovu presude, 5.000,00 kn pristojbe II tužitelja na ovu presude i po 1.550,00 kn sudske pristojbe za svaku od III do V tužiteljice (ukupno 4.650,00 kn).

12.2. Zbog navedenog sud je preinačio odluku o troškovima parničnog postupka u kojem je tuženiku naloženo isplatiti I do V tužiteljima troškove parničnog postupka, tako da se sada nalaže tuženiku tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 204.390,00 kuna, odnosno 27.127,21 eura umjesto iznosa od 216.656,25 kuna, odnosno 28.755,23 eura. S obzirom da su troškovi određeni u kunama, ovaj sud je sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) odlučio kao u izreci.

13. Iako je ovaj sud djelomično uvažio žalbu tuženika i preinačio pobijanu presudu, tužitelji i nadalje imaju pravo na troškove postupka u cijelosti, a temeljem članka 154 stavka 5. ZPP-a jer i nakon preinačenja presude nisu uspjeli u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na dio dosuđenih troškova, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

14. Tuženiku nisu priznati troškovi žalbenog postupka jer je sa tom žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na troškove postupka.

15. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP-a kao u izreci.

U Požegi, 4. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Branimir Miljević,v.r.