Poslovni broj: Usž-2216/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Mire Kovačić, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice T. S. iz N., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi naknade za tjelesno oštećenje, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj. 18 Us I- 2213/23-7 od 29. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj. 18 Us I-2213/23-7 od 29. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 141-06/23-01/03355210506, URBROJ: 341-99-05/3-23-1345 od 18. srpnja 2023.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z., KLASA: UP/I 141-06/22-01/03355210506, URBROJ: 341-24-05/3-22-15152 od 23. veljače 2023. kojim rješenjem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
3. Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava pravilnost nalaza i mišljenja vještaka iz upravnog postupka. Njeno se zdravstveno stanje vremenom pogoršalo, u prilog tome dostavlja novu medicinsku dokumentaciju. Predlaže ovom Sudu poništiti pobijanu presudu i priznati joj traženo pravo, naknadu za tjelesno oštećenje.
4. Tuženik se protivi osnovanosti žalbe.
5 Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 8. studenog 2022. podnesenim prvostupanjskom upravnom tijelu radi priznavanja prava na naknadu za tjelesno oštećenje.
8. U prvostupanjskom upravnom postupku provedeno je vještačenje od strane Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u S., Izdvojenog mjesta rada Z.. Prama nalazu i mišljenju navedenog tijela vještačenja, broj: 868849 od 14. veljače 2023., na temelju kojeg je doneseno prvostupanjsko upravno rješenje, kod tužiteljice, u smislu mjerodavnog materijalnog prava, ne postoji tjelesno oštećenje. U postupku vođenom po žalbi tužiteljice protiv prvostupanjskog upravnog rješenja nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, broj: 908699 od 2. lipnja 2023. koje je bilo osnova za donošenje rješenja tuženika, potvrđen je nalaz i mišljenje prvostupanjskog upravnog vještačenja. Prvostupanjski sud detaljno navodi tužiteljičine dijagnoze i medicinsku dokumentaciju na temelju kojih navedena tijela vještačenja u svojim nalazima i mišljenjima zaključuju da se iz bolesnih stanja i kliničkog statusa tužiteljice ne nalaze elementi za utvrđivanje trajno nastalog tjelesnog oštećenja.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa predmetnog upravnog postupka te ja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, članak 61. stavke 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19., 84/21.,119/22.; dalje: Zakon) i Listu oštećenja organizma iz Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, 67/17., 56/18., 16/22. i 96/23.).
10. Člankom 61. stavkom 1. Zakona propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika. Stavkom 2. istog članka određeno je da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30 % nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.
11. Uvidom u spis ovaj Sud je utvrdio da je u upravnom sporu 19. siječnja 2024. provedena rasprava na koju nije pristupila uredno pozvana tužiteljica. Budući da tužiteljica tijekom upravnog spora nije osporila nalaze i mišljenja tijela vještačenja iz upravnog postupka što je bilo moguće provođenjem neovisnog sudskog vještačenja, pravilno je odbijen njen tužbeni zahtjev.
12. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
13. Budući ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 5. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Otočan, v.r.
