Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-281/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zorislava Kaleba, predsjednika vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika HN, zbog kaznenog djela iz članka 294. stavka 1. u vezi s sa stavkom 1. i člankom 55. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovina odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kv I- 12/2021-5 od 16. ožujka 2021., o određivanju pritvora u postupku izručenja, u sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba izručenika HN kao neosnovana.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, na temelju odredbe članka 47. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04. – dalje: ZOMPO) određen je ekstradicijski pritvor protiv izručenika HN.u postupku izručenja Republici Bosni i Hercegovini, prema molbi Republike Bosne i Hercegovne, radi izvršenja kazne zatvora.
2. Protiv tog rješenja žali se izručenik po branitelju, odvjetniku Tomislavu Kurenu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu prihvati, preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor protiv HN.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocjenjuje da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio postojanje razloga za određivanje mjere ekstradicijskog pritvora protiv izručenika, sukladno odredbi članka 47. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04., dalje: ZOMPO).
6. Naime, prema podacima u spisu proizlazi da su protiv izručenika bile na stazi mjere opreza, na temelju rješenja izvanraspravnog vijeća Županijskog sudu u Velikoj Gorici broj Kv II-189/2020. od 8. srpnja 2020. kojim je preinačeno rješenje suca istrage, te je izručeniku ukinut ekstradicijski pritvor i određene su mu mjere opreza iz članka 98. ZKP/08. i to zabrane napuštanja boravišta na adresi [adresa], obveze redovitog javljanja VI. Policijskoj postaji Zagreb, svakog ponedjeljka i oduzimanja putne isprave i to putovnice Bosne i Hercegovine, serijskog broja [broj putovnice], izdane od MUP TK Tuzla, s važenjem do 23. kolovoza 2027. i druge isprave za prijelaz državne granice.
6.1. Daljnjim uvidom u spis utvrđeno je da je pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 22. rujna 2020. broj Kv-I-28/2021. utvrđeno da su ispunjene pretpostavke za izručenje izručenika HN, te da je rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske od 12. siječnja 2021. odobreno njegovo izručenje Republici Bosni i Hercegovini.
6.2. Međutim, izručenje se nije moglo izvršiti, jer izručenik nije zatečen na adresi koju je sam naznačio niti se javljao na telefonske pozive, a kako to proizlazi iz dopisa Službe za službe za međunarodnu policijsku suradnju od 15. veljače 2021.
7. Slijedom navedenog primjena mjere ekstradicijskog pritvora protiv izručenika u konkretnom slučaju je opravdana i na zakonu utemeljena, budući da prema odredbi članka 49. ZOMPO nakon primitka molbe za izručenje mjera pritvora ostaje na snazi tijekom cijelog postupka izručenja, do isteka roka za izvršenje rješenja o izručenju iz članka 59. ZOMPO.
8. S obzirom na to da je u predmetu izručenja u međuvremenu doneseno i pravomoćno rješenje, kojem je utvrđeno da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje izručenika. HN, to su promašeni navodi žalitelja kojima pobija pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda jer je, kako to pogrešno smatra žalitelj, bio dužan posebno ocjenjivati "postoji li ili ne postoji vjerojatnost da izručenje neće biti odobreno". Imajući u vidu da je izručenik strani državljanin, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda očito je da postoji realna bojazan da bi boravkom na slobodi mogao postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske i na taj način onemogućiti okončanje postupka ekstradicije. Zbog toga mu je pritvor radi izručenja opravdano određen, to tim više što mu je dana mogućnost da izručenje dočeka na slobodi, primjenom prethodno mu izrečenih mjera opreza, međutim, kako se pokazalo primjenom blažih mjera nije se mogla ostvariti svrha ekstradicijskog pritvora.
9. Nisu od značaja žalbeni navodi kojima izručenik polemizira s odredbom članka 35. ZOMP-a, odnosno s razlozima iz kojih se izručenje može odbiti odnosno u kojim se slučajevima neće dopustiti, a pretpostavke za izručenje su već nedvojbeno utvrđene pravomoćnim rješenjem Županijskog sudu u Velikoj Gorici od 22. rujna 2020. broj Kv- I-28/2021., kako je to ranije spomenuto, te je izručenje odobrilo i Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske.
10. Nadalje, izručenik upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka,kao na jednu od žalbenih osnova, koja se po njemu sastoji u tome da u pobijanom rješenju nisu izneseni razlozi u odnosu na okolnosti za izručenje, te pritom neosnovano ističe da iz pobijanog rješenja nije razvidno iz čega proizlazi osnovana sumnja da je izručenik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti. Ovdje se izručeniku skreće pozornost da se izručuje zbog izdržavanja kazne, što podrazumijeva da je njegova krivnja van svake sumnje utvrđena pravomoćnom presudom, pa je osnovana sumnja kao pojam prestala egzistirati. Pored navedenog, gornji žalbeni navod ukazuje da žalitelj miješa zakonom propisane razloge koje mora sadržavati rješenje kojim se utvrđuju pretpostavke za izručenje, od onih koje su obvezni propisani sadržaj rješenja o pritvoru za izručenja.
11. Konačno, iako je točno, kako se to ističe u žalbi da je prvostupanjski sud načinio propust kada nije rješenje određivanju istražnog zatvora dostavio izabranom branitelju izručenika, rješenje je uručeno izručeniku po uhićenju te je o istom evidentno izvijestio i svog branitelja, a s obzirom na to da se o žalbi odlučivalo u roku koji teče nakon uhićenja izručenika, čime mu je u žalbenom postupku osigurana stručna pomoć branitelja iz redova odvjetnika, to njegovo pravo na obranu nije povrijeđeno, pa je posljedično tome očuvana i pravilnost pobijanog rješenja.
12. Slijedom iznesenog, budući da je žalba izručenika neosnovana, a pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 494. stavak 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 81. ZOMPO u svezi članka 494. stavka 3. točka 2. ZKP/08. riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 4. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Zorislav Kaleb
