Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-150/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog UB, zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. dalje: KZ/11-18), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-11/2024-5 (K-36/2014-211) od 26. veljače 2024., u sjednici održanoj 4. srpnja 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice opunomoćenice osuđenika, odvjetnice Romine Štaba,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba osuđenog UB kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-11/2024-5 (K- 36/2014-211) od 26. veljače 2024., pod točkom I izreke, na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09.,80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13.,145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) preinačene su u odluci o kazni pravomoćna presuda Županijskog suda u Varaždinu, broj K-36/2014- 148 od 28. studenog 2019. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-104/2021-7 od 16. svibnja 2023. kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci i pravomoćna presuda Županijskog suda u Varaždinu, broj K-1/2014-93 od 6. rujna 2017. koja je preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-590/2017-6 od 21. veljače 2018. kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci pa se na temelju članka 498. stavka 2. ZKP/08. uz primjenu članka 53. i članka 51. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje: KZ/11-23) osuđeni UB, uz navođenje osobnih podataka, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca, u koju mu je, pod točkom II izreke, na temelju članka 54. KZ/11-23, uračunato vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora po presudi Županijskog suda u Varaždinu, broj K-1/2014-93 od 6. rujna 2017. koja je preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-590/2017-6 od 21. veljače 2018.
2. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je osuđeni UB po opunomoćenici Romini Štaba, odvjetnici u Varaždinu, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske usvoji predmetnu žalbu i u cijelosti ukine pobijanu presudu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09.,80/11., 121/11., 91/12.
– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13.,145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36-24. - dalje: ZKP/08-24), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. U skladu sa zahtjevom iz žalbe o sjednici drugostupanjskog suda obaviješteni su državni odvjetnik, osuđenik i njegova opunomoćenica, odvjetnica Romina Štaba koja je prisustvovala sjednici, dok je sjednica, sukladno članku 475. stavku 3. ZKP/08-24 održana u odsutnosti državnog odvjetnika i osuđenika.
6. Žalba nije osnovana.
7. Osuđenik u žalbi ističe da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije dao valjane razloge o odlučnim činjenicama, da je prekoračio njegov zahtjev, da je presuda kontradiktorna, nerazumljiva i ne može se ispitati te da izreka presude proturječi razlozima presude zbog čega da su ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 3. ZKP/08.
7.1. Međutim, iz sadržaja zahtjeva za obnovom postupka od 25. rujna 2024. jasno proizlazi da se isti podnosi u odnosu na pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu, broj K-36/2014-148 od 28. studenog 2019. i broj K-1/2014-93 od 6. rujna 2017. i to po zakonskoj osnovi iz članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08., kojim je propisano da se pravomoćna presuda može preinačiti i bez obnove kaznenog postupka ako je u dvjema presudama protiv istog osuđenika izrečeno više kazni, a nisu primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju.
7.2. Kako je prvostupanjski sud pobijanom presudom preinačio u odluci o kazni upravo te pravomoćne presude na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08. uz pravilnu primjenu odredbi o stjecaju kaznenih djela iz članka 53. i 51. KZ/11-23, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nalazi da nije "prekoračen" osuđenikov zahtjev za obnovom postupka, izreka nije proturječna razlozima presude te pobijana presuda sadrži jasne, neproturječne i potpune razloge o svim, za odluku, bitnim činjenicama pa nisu osnovani žalbeni navodi osuđenika da su ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 3. ZKP/08.
8. Osuđenik u žalbi neosnovano problematizira činjenicu istovremenog vođenja kaznenih postupaka u predmetima Županijskog suda u Varaždinu K-1/2014. i K- 36/2014., držeći da prvostupanjski sud pobijanom odlukom "ispravlja propust" do kojeg je došlo zbog toga što ti postupci ranije nisu bili spojeni.
8.1. Naime, niti prvostupanjski sud, niti drugostupanjski sud tijekom odlučivanja povodom podnesenog izvanrednog pravnog lijeka nisu ovlašteni ocjenjivati ispravnost procesnih odluka o spajanju postupaka donesenih u pravomoćno okončanim postupcima, već samo razmatrati postojanje zakonskih pretpostavki, u konkretnom slučaju, za obnovom postupka u smislu članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08.
9. Protivno stavu osuđenika da nema uvjeta za primjenu odredbi o stjecaju jer je u cijelosti izdržao kaznu zatvora izrečenu presudom K-1/2014-93 od 6. rujna 2017., ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da su u konkretnom slučaju, iz razloga navedenih u točkama 5.-7. obrazloženja pobijane presude, ispunjeni uvjeti za izricanje jedinstvene kazne za djela u stjecaju iz članka 53. stavka 1. KZ/11-23, pri čemu je izdržana kazna zatvora uračunata u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora.
9.1. Nadalje, pri donošenju nove i u konačnici blaže odluke o jedinstvenoj kazni zatvora, pravilno je prvostupanjski sud uzeo u obzir ranije izrečene kazne i sve relevantne olakotne i otegotne okolnosti kojima su se rukovodili sudovi u procesu individualizacije kazne, a koje su ispravno navedene u točki 8. obrazloženja pobijane presude, te je s obzirom na primjereno utvrđene pojedinačne kazne, međusobni odnos počinjenih kaznenih djela, vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne i o svrsi kažnjavanja, pravilnom primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela iz članka 51. stavka 2. KZ/11-23 osuđeniku opravdano izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca, koja je veća od pojedinačno utvrđenih, a ne doseže njihov zbir.
9.2. Tako odmjerenom jedinstvenom kaznom zatvora i po stavu drugostupanjskog suda, izražena je jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela te će ista utjecati na počinitelja, ali i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
10. Nije u pravu osuđenik kada osporava pravilnost utvrđenja kao otegotne okolnosti visinu ostvarene nepripadne imovinske koristi, jer se radi o otegotnoj okolnosti utvrđenoj pravomoćnom presudom pa ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten preispitivati već uzeti kao pravomoćno utvrđenu otegotnu okolnost.
10.1. Nadalje, osuđenik neosnovano tvrdi da je sud olakotnim trebao cijeniti njegovu aktualnu životnu dob i dodatno narušeno zdravstveno stanje jer se u nepravoj obnovi kaznenog postupka (objedinjavanje kazni), u smislu članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08., ne utvrđuju nove činjenice koje bi bile odlučne za odmjeravanje kazne, već uzimaju u obzir samo činjenice koje su utvrđene u kaznenim postupcima i presudama koje su predmet objedinjavanja, a nove činjenice i okolnosti mogu biti temelj za obnovu postupka u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.
10.2. Pritom se napominje osuđeniku kako svrha primjene odredaba o izricanju jedinstvene kazne pri stjecaju kaznenih djela kod tzv. neprave obnove kaznenog postupka iz članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08. nije ublažavanje kazne, već potreba da se prilikom izricanja jedne jedinstvene kazne vodi računa o specifičnosti višestrukog počinitelja različitih kaznenih djela i međusobnom odnosu tih djela, imajući u vidu vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, s primarnim ciljem da se jedinstvenom kaznom postigne svrha kažnjavanja.
11. Slijedom izloženoga, budući da pobijana presuda žalbenim tvrdnjama nije s uspjehom dovedena u sumnju, te da ispitivanjem presude u skladu sa člankom 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena koja od procesnih ili drugih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 4. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
U zamjenu potpisao:
Tomislav Juriša
