Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-35/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog JR, zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Kzd-3/2022. od 18. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog JR kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Županijski sud u Splitu presudom od 18. ožujka 2024. broj Kzd-3/2022. proglasio je krivim optuženog JR zbog tri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, i to radnjom opisanom pod točkom 1. za teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 158. stavak 1. KZ/11. za koje mu je, na temelju članka 166. stavka 1. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 2. KZ/11. za koje mu je, na temelju istog propisa, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, te radnjom opisanom pod točkom 2. za teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 163. stavak 1. i 2. KZ/11., za koje mu je, na temelju članka 166. stavka 1. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine te je uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina i 6 (šest) mjeseci, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 16. listopada 2021. do 25. listopada 2021.
1.1. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženog JR je oduzet mobilni uređaj marke "Cubot" IMEI broj [IMEI broj] i IMEI broj [IMEI broj] s umetnutom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], a koji je oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Službe općeg kriminaliteta, PUSD serijskog broja 00086268 od 14. listopada 2021., a koji predmet se po pravomoćnosti presude ima uništiti.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa stavkom 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) optuženi JR u cijelosti je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 8. ZKP/08.
2. Protiv te presude žali se optuženik zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne znatno blaža kazna i da mu se u kaznu zatvora uračuna i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od ponovnog lišenja slobode pa nadalje.
3. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optuženika s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbije žalbu optuženika kao neosnovanu.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba optuženika nije osnovana.
6. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije povrijedio odredbe o uračunavanju istražnog zatvora. Naime, prvostupanjski je sud postupio sukladno odredbi članka 54. KZ/11. i u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina i šest mjeseci na koju je optuženik osuđen uračunao vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru (od 16. listopada 2021. do 25. listopada 2021.). Kako se optuženik u vrijeme objave presude dana 18. ožujka 2024. nije nalazio u istražnom zatvoru, a istražni zatvor određen je iz osnove propisane u članku 123. stavak 2. ZKP/08., prvostupanjski sud nije mogao uračunati istražni zatvor koji je započeo nakon objave presude. Stoga će predsjednik vijeća prvostupanjskog suda posebnim rješenjem uračunati istražni zatvor optuženiku od 27. ožujka 2024., kada je uhićen pa nadalje, sukladno članku 180. stavak 2. ZKP/08., u postupku izvršenja presude. Slijedom toga prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika.
7. Nije u pravu optuženik ni kada se žali zbog odluke o kazni.
7.1. U žalbi optuženik ističe da je sud pravilno utvrdio olakotne okolnosti, međutim, smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom. Pri tome ističe da je optuženik starije životne dobi, da nije osuđivan, da je pred policijskim službenicima prilikom prvog ispitivanja priznao počinjenje kaznenih djela, da je izrazio kajanje i sram, da se korektno držao pred sudom, nije odugovlačio sudski postupak te iako je vještak utvrdio da je optuženik bio ubrojiv u vrijeme počinjenja djela, kao olakotno da je trebalo cijeniti da se liječi kod psihijatra već dugi niz godina prije počinjenja utuženih kaznenih djela. Također, žalitelj smatra da je valjalo uzeti u obzir činjenicu da je optuženik izrazio želju da žrtvi novčano pomogne preko Centra za socijalnu skrb, a naveo je i da se brine o svojoj majci koja je u dobi od skoro 90 godina.
7.2. Žalitelj navodi da iz iskaza žrtve ne proizlazi da je optuženik kaznena djela činio sa upornošću i bezobzirnošću te da te otegotne okolnosti nisu utvrđene na temelju dokaza u spisu s obzirom da je sama žrtva navela da je optuženik rekao: "ako ti to smeta to mi kaži, onda ti to neću raditi". Nadalje, činjenica da je više kaznenih djela počinjeno prema istom posebno ranjivom djetetu, ta okolnost ne može biti otegotna jer je to učin kaznenog djela za koje je proglašen krivim i za koje mu je utvrđena kazna.
7.3. Imajući u vidu u žalbi istaknute okolnosti Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. od utjecaja na odmjeravanje kazne pa je tako kao olakotne okolnosti cijenio njegovo korektno držanje pred sudom, priznanje djela, iskazano žaljenje i kajanje, iskazanu želju da prodajom obiteljske nekretnine na određeni način nadoknadi štetu oštećenoj-žrtvi LR, obiteljske prilike (živi s majkom poodmakle životne dobi) i raniju neosuđivanost. Jednako tako, suprotno prigovorima optuženika pravilno je sud otegotnim cijenio upornost i bezobzirnost izraženo počinjenjem više kaznenih djela prema istoj oštećenici, za koju je znao da je „domsko“ dijete, čije je povjerenje stekao jer ju je tješio i tako prema njoj razvio privržen odnos. Činjenica da se optuženik od ranije liječi kod psihijatra (od 1993. zbog smetnji iz kruga neuroza), suprotno navodima žalbe ta olakotnost ne može biti olakotna jer kako zaključuje prvostupanjski sud temeljem provedenog vještačenja optuženikova ubrojivost nije dovedena u pitanje.
7.4. Stoga je po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda opravdan zaključak da će se na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti upravo jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 6 godina i 6 mjeseci prema optuženiku ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz članka 41. i 47. KZ/11. Imajući u vidu utvrđene pojedinačne kazne, međusobni odnos počinjenih kaznenih djela, vrstu i vrijeme njihovog počinjenja te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne te o svrsi kažnjavanja i pravilima o stjecaju kaznenih djela, jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 6 godina i 6 mjeseci moći će se izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Stoga nije prihvaćena žalba optuženika zbog odluke o kazni.
8. Kako žalba podnesena u korist optuženika zbog povrede kaznenog zakona u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o oduzimanju predmeta, na temelju članka 478. ZKP/08., to je drugostupanjski sud ispitao po službenoj dužnosti odluku o oduzimanju predmeta pobliže opisanih u točki V izreke te presude i utvrdio da je ispravna i na zakonu utemeljena.
9. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao povrede na koje u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 4. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
