Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-801/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka kao suca izvjestitelja i člana vijeća te sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica G. K. O. iz S. S., OIB: ... i V. K. iz Z., OIB: ..., obje zastupane po punomoćnici M. M., odvjetnici iz Z., protiv tuženika V. H. iz K., zastupanog po punomoćnici I. B., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljica izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-1597/2021-38 od 27. travnja 2023., u sjednici vijeća 4. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj: P-1597/2021-38 od 27. travnja 2023., u pobijanom dijelu, toč. I. izreke i toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljicama da tuženiku naknade parnični trošak u iznosu od 1.493,13 EUR (ranije 11.250,00 kn).

II. Nepobijani dio odluke o parničnom trošku pod toč. II. izreke u dijelu kojim je tuženik odbijen sa svojim zahtjevom za naknadom troška u preostalom dijelu preko dosuđenog (1.493,13 EUR) do zatraženog iznosa (2.000,00 EUR), ostaje neizmijenjen.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica da se utvrdi ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 4. kolovoza 2009. ovjeren od strane javnog bilježnika A. G. iz Z. pod brojem OV-15450/2009 od 4. kolovoza 2009. Pod toč. II izreke navedene presude naloženo je tužiteljicama naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.493,13 EUR, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa, tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

2. Pravovremenom, dopuštenom i potpunom žalbom tužiteljice pobijaju navedenu presudu zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP). Predlažu drugostupanjskom sudu usvojiti njihovu žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljica nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljica kao zakonskih nasljednica iza pok. G. K. da se utvrdi ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 4. kolovoza 2009. između G. K. kao prodavatelja i ovdje tuženika kao kupca (dalje u tekstu: Ugovor), na kojem Ugovoru je istog dana ovjeren potpis prodavatelja kod javne bilježnice A. G. iz Z., pod poslovnim brojem OV-15450/2009., a temeljem kojeg Ugovora je G. K. prodao ovdje tuženiku „dio nekretnine - čk.br. 2712/161 upisanoj u zk.ul.br. 1180 k.o. K., što u naravi predstavlja teren/terasa u prizemlju iza kuće u M., prikazano u Planu posebnih dijelova građevina izrađeno od firme I. d.o.o. N. G. u lipnju 2006. – u grafičkim prilozima – tlocrt prizemlje (1:100), a u veličini od 46,5 m2“, za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 9.300,00 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan isplate.

6. Ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljica prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

-da su sada pok. G. K. i ovdje tužiteljica V. K. kao prodavatelji i ovdje tuženik V. H. i U. H. dana 24. svibnja 1988. sklopili Kupoprodajni ugovor temeljem kojeg su G. i V. K. prodali V. i U. H., svakom u ½ dijela, dio čk.br. 2712 u naravi prizemlje u zgradi, upisane u zk.ul.br. 1180 k.o. Kolan;

-da su G. i V. K. te V. i U. H. u listopadu 2006. zasnovali i međusobno uredili uspostavu vlasništva posebnih dijelova nekretnine na način da su sada pok. G. K. i ovdje tužiteljice V. K. bili suvlasnici svaki u ½ dijela na 7029/10000 dijela čk.br. 2712/161 u naravi zgrada i dvor M. površine 611 m2, zgrada M. površine 102 m2 i dvor M. 509 m2, sve upisano u zk.ul.br.1180 k.o. Kolan, povezanog sa posebnim dijelom – Etažno vlasništvo (E-1) - stambeni prostor „A“ ukupne površine 216,43 m2, koji se sastoji od suterena površine 45,83 m2, prizemlja površine 2,42 m2 (spremište), 1. kata površine 98,18 m2 i potkrovlja površine 70,00 m2 u grafičkom dijelu označen plavom bojom i zemljišta za redovnu uporabu zgrade površine 154,50 m2 sa svim pripatcima u grafičkom dijelu označeno kao Zemljište 1 (svjetlija zelena boja), dok su ovdje tuženik V. H. i U. H. bili suvlasnici svaki u ½ dijela na 2971/10000 dijela čk.br. 2712/161 u naravi zgrada i dvor M. površine 611 m2, zgrada M. površine 102 m2 i dvor M. 509 m2, sve upisano u zk.ul.br.1180 k.o. Kolan, povezanog sa posebnim dijelom – Etažno vlasništvo (E-2) - stambeni prostor „B“ koji se sastoji od prizemlja ukupne površine od 91,48 m2, a što u naravi predstavlja: ulaz, boravak 1, kupaonica 1, boravak 2, kupaonica 2, boravak 3, kupaonica 3, soba, sve to ukupne površine 83,18 m2 te natkrivena terasa/balkon ukupne površine 8,30 m2, u grafičkom dijelu označen crvenom bojom i zajednički dio ukupne površine 1,54 m2 koji predstavlja stubište i u grafičkom dijelu je označeno žutom bojom, time da je za potrebe nesmetanog korištenja suvlasničkih dijelova na dijelu nekretnine koja je u bila u suvlasništvu pok. G. K. i ovdje tužiteljice V. K. uspostavljeno pravo služnosti staze do stubišta u korist ovdje tuženika i U., koje je ograničeno na prostor staze širine 10 cm i predstavlja poveznicu glavnog ulaza na parcelu sa vanjskim stubištem objekta,

-da su prednik tužiteljica G. K. kao prodavatelj i ovdje tuženik V. H. kao kupac dana 4. kolovoza 2009. sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnina temeljem kojeg je G. K. prodao ovdje tuženiku „dio nekretnine - čk.br. 2712/161 upisanoj u zk.ul.br. 1180 k.o. K., što u naravi predstavlja teren/terasa u prizemlju iza kuće u M., prikazano u Planu posebnih dijelova građevina izrađeno od firme I. d.o.o. N. G. u lipnju 2006. – u grafičkim prilozima – tlocrt prizemlje (1:100), a u veličini od 46,5 m2“, za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 9.300,00 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, da je G. K. vlastoručno potpisao potvrdu od 25. rujna 2009. kojom je potvrdio da je primio 9.300,00 EUR za isplatu prema kupoprodajnom ugovoru od 4. kolovoza 2009. za otkup prizemne terase u M.;

-da je na okolnost utvrđivanja autora potpisa na Potvrdi o primitku 9.300,00 EUR od 25. rujna 2009. provedeno grafološko vještačenje te da je na temelju nalaza i mišljenja Centra ... od 15. srpnja 2022. prvostupanjski sud utvrdio da se na Potvrdi od 25. rujna 2009. kojom je G. K. potvrdio da je primio 9.300,00 EUR za isplatu prema kupoprodajnom ugovoru od 4. kolovoza 2009. za otkup prizemne terase u M., nalazi potpis G. K.;

-da su sada pok. G. K. i ovdje tužiteljica V. K. kao darodavatelji sa ovdje tužiteljicom G. K. O. kao daroprimateljicom dana 27. travnja 2015. sklopili Ugovor o darovanju temeljem koje su joj u cijelosti darovali svoj suvlasnički dio od 7029/1000 dijela gore navedene nekretnine - Etažno vlasništvo (E-1) – stambeni prostor „A“ ukupne površine 216,43 m2, koji se sastoji od suterena površine 45,83 m2, prizemlja površine 2,42 m2 (spremište), 1. kata površine 98,18 m2 i potkrovlja površine 70,00 m2 u grafičkom dijelu označen plavom bojom, temeljem kojeg Ugovora je G. K. O. rješenjem istog suda, Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-1248/15 od 27. svibnja 2015. dopuštena uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini te je provedba tog rješenja naložena zemljišnoknjižnom odjelu;

-da je ovdje tuženik (tamo tužitelj) 28. veljače 2019. pred istim sudom prvog stupnja podnio tužbu protiv tamo tuženice (ovdje tužiteljice) G. K. O. kojom je tražio da se utvrdi da je stekao valjani pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva na dijelu čk.br. 2712/161 k.o. Kolan koji u naravi predstavlja terasu, a što je tamo tuženica G. K. O. dužna priznati i prestati pačati se u nekretninu tamo tužitelja i uznemiravati ga u vršenju njegovih vlasničkih prava na tom dijelu nekretnine, povodom koje tužbe se vodio parnični postupak koji je okončan presudom istog suda poslovni broj P- 494/2019-35 od 27. prosinca 2019. na način da je utvrđeno da je tamo tužitelj V. H. stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na dijelu čk.br. 2712/161 k.o. K. i to na onom dijelu koji je na skici lica mjesta koja je sastavni dio te presude izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju, N. K., dipl.ing.geod. od lipnja 2019. označen slovima A-B-C-D-A i obojan žutom bojom, u površini od 46 m2 koji u naravi predstavlja terasu u prizemlju, što je tamo tuženica G. K. O. dužna priznati i prestati se pačati u nekretninu tužitelja V. H. i uznemiravati ga u vršenju njegovih vlasničkih prava na tom dijelu nekretnine, a koja presuda je u tom dijelu potvrđena po Županijskom sudu u Bjelovaru poslovni broj Gž-419/2020-2 od 4. ožujka 2021., te da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 3601/2021-2 od 31. kolovoza 2021. odbačen prijedlog tamo tuženice G. K. O. za dopuštenje revizije protiv navedene presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-419/2020-2 od 4. ožujka 2021., a u kojem rješenju je između ostalog navedeno, da je ovdje tužiteljica V. K. kao supruga G. K. znala za kupoprodaju, te da tamo tužitelje – V. i U. H. nikada nije ometala u posjedu iste, niti im je njihov posjed osporavala;

na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da činjenica što provedenim etažiranjem iz 2006. nije bila obuhvaćena predmetna terasa nije od utjecaja na valjanost samog Ugovora jer jednom utvrđena korisna vrijednost posebnog dijela nije nepromjenjiva i može se nanovo utvrditi ako su se izmijenile prilike na neki od načina predviđenih čl. 77. i čl. 78. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - ispravak; dalje u tekstu: ZV), te je utvrdio da u Ugovoru ne postoji niti jedan od razloga propisanih odredbom čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje u tekstu: ZOO) za ništetnost istog, posljedično čemu je odlučio kao u izreci pobijane presude.

7. Pobijajući navedenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljice ne konkretiziraju, a niti sadržajem žalbe ukazuju na počinjenje bilo koje bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa je ovaj sud pobijanu presudu i stanje spisa koje je prethodilo donošenju iste ispitao s aspekta eventualnog počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje u žalbenom stadiju postupka pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP i utvrdio da nije počinjena niti jedna takva bitna povreda odredaba parničnog postupka.

8. Nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP na koju ukazuju tužiteljice. Naime, raspravnim rješenjem od 23. siječnja 2023. određeno da će se na ročištu 28. veljače 2023. provesti dokaz saslušanjem stranaka, time da je istima poziv upućen putem njihovih punomoćnica, uz upozorenje da sud neće saslušati stranku koja se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda te da sud može saslušati jednu stranku u odsutnosti uredno pozvane druge stranke. Ročište zakazano za 28. veljače 2023. je odgođeno zbog izrazito nepovoljnih vremenskih uvjeta te je isto zakazano za 12. travnja 2023., uz isto upozorenje u odnosu na provođenje dokaza saslušanjem stranaka. Na ročištu 12. travnja 2023. raspravnim rješenjem je određeno da će se saslušati tužiteljice i svjedokinja U. H., a da se tuženik neće saslušati zbog odustanka. Međutim, na istom ročištu su saslušane navedena svjedokinja i tužiteljica V. K., dok tužiteljica G. K. O. nije saslušana, niti pak je njezina punomoćnica iznijela primjedbe na zapisnik u vezi istog, tako da tužiteljice u ovoj fazi postupka više nisu ovlaštene pobijati navedenu presudu iz tog razloga. U odnosu na žalbu tužiteljica da prvostupanjski sud nije odlučio o prihvaćanju ili neprihvaćanju dokumentacije koju su tužiteljice dostavile na temelju čl. 299. ZPP nakon zaključenja prethodnog postupka podneskom od 20. ožujka 2023., valja navesti da je točno da prvostupanjski sud nije tijekom prvostupanjskog postupka odlučio o navedenom, ali isto nije bilo ni potrebno, obzirom da su tužiteljice prijepis e-mail korespondencije između tužiteljice G. K. O. i supruge tuženika U. H. dostavile uz tužbu, a ne, kako to pogrešno smatraju, nakon zaključenja prethodnog postupka, a pod toč. 3. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud je decidirano naveo da je u dokaznom postupku izvršio, između ostalog i uvid u prijepis e-maila. Stoga ovaj sud ocjenjuje i taj žalbeni navod tužiteljica neosnovanim.

9. Nisu osnovani niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

9.1. Suprotno svim žalbenim navodima kojima tužiteljice izražavaju drugačije pravno stajalište o predmetu spora, pored utvrđenih činjenica po sudu prvog stupnja, ocjena je i ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljica jer predmetni Ugovor nije ništetan.

9.2. Naime, prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

9.3. Dakle, u situaciji kada je nedvojbeno utvrđeno da je Ugovor sklopljen u propisanoj formi, da su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora (predmetu i cijeni) te da je kupoprodajna cijena isplaćena i tuženiku predan posjed predmetne nekretnine (terase), tada Ugovor proizvodi pravne učinke i nije ništetan pa je bez utjecaja na njegovu pravnu valjanost i za ocjenu ništetnosti Ugovora činjenica što je prednik tužiteljica prodao tuženiku predmetnu terasu kao realni dio nekretnine koji je bio u suvlasništvu njega i tužiteljice V. K., kao i činjenica što je isti predmetnim Ugovorom raspolagao i suvlasničkim dijelom tužiteljice V. K..

10. S tim u vezi, tužiteljicama valja ukazati da to što je njihov prednik, između ostalog otuđio i dio tuđe stvari koja se nalazila u suvlasništvu tužiteljice V. K., obzirom da isti nije bio jedini vlasnik predmetnog realnog dijela nekretnine (terase), već je bio zajedno sa tužiteljicom V. K. suvlasnik iste u idealnom dijelu, ne čini predmetni Ugovor ništetnim, obzirom da otuđenje tuđe stvari (samo za sebe) ne čini pravni posao ništetnim u smislu odredbe članka 322. ZOO.

10.1. Prema odredbi čl. 382. ZOO kupoprodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje, ali kupac koji nije znao niti morao znati da je stvar tuđa može, ako se zbog toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. Iz sadržaja navedene zakonske odredbe proizlazi da sama činjenica da je predmet prodaje (ili dio predmeta prodaje) tuđa stvar ne daje sama po sebi osnove trećoj osobi koja polaže vlasnička prava zahtijevati utvrđenje ništetnim ugovora o prodaji, a kako to pravilno ocjenjuje i sud prvog stupnja. Navedena činjenica daje pravo kupcu da raskine ugovor (a raskinuti se može samo valjani ugovor), ali sam ugovor zbog toga nije ništetan (a ništetan ugovor je nevaljan ugovor).

11. Tužiteljice nadalje u žalbi ističu da predmet Ugovora nije bio samostalna cjelina, već je isti predstavljao okućnicu u suvlasništvu njihova prednika i tužiteljice V. K., da isti nije bio ucrtan niti predviđen kao zasebna cjelina, pa kako njihov prednik nije stekao pravo vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine, da isti na temelju zakonskih odredbi nije mogao niti prodati.

11.1. Odredbom čl. 269. st. 2. ZOO propisano je da ugovorna obveza mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

11.2. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO ugovor je ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

11.3. Prema odredbi čl. 271. ZOO činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

11.4. Obzirom da je u konkretnom slučaju predmet prodaje fizički određeni dio zgrade, odnosno terasa koja se nalazi u prizemlju zgrade, ukupne površine 46,5 m2 u suvlasništvu prednika tužiteljica i tužiteljice V. K., to predmet Ugovora nije nedopušten, jer je predmetna terasa i prema ocjeni ovoga suda mogla biti predmetom raspolaganja (prodaje), dok je za ocjenu tužbenog zahtjeva neodlučna činjenica da etažiranjem provedenim 2006. ista nije bila obuhvaćena, a to iz razloga što taj dio nekretnine predstavlja posebni dio zgrade koji je bio u suvlasništvu prednika tužiteljica i tužiteljice V. K., a predmet prodaje u smislu odredbe čl. 67. st. 6. ZV bio bi nedopušten samo u slučaju da je predmet Ugovora bio dio nekretnine koji služi kao zajednički ili mu se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenog posebnoga dijela predmetne zgrade.

11.5. Dakle, u smislu citirane odredbe (čl. 67. st. 6. ZV) nije ništetan pravni posao kojim je otuđen realan (fizički) dio zgrade (terasa) obzirom da isti ne predstavlja zajednički dio zgrade, već temeljem uspostave vlasništva posebnih dijelova nekretnine predstavlja posebni dio u suvlasništvu prednika tužiteljica i tužiteljice V. K., a fizički određeni dio zgrade može biti predmetom raspolaganja (prodaje) jedino kada je to posebni dio zgrade, a što je ovdje slučaj (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 2088/2013-2 od 16. srpnja 2019.).

12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je donio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP.

12.1. Kako tužiteljice očito pobijaju odluku o troškovima postupka samo za slučaj da uspiju sa žalbom, pogrešno (paušalno i neargumentirano) navodeći da su podnesci tuženika sadržajno isti, zbog čega smatraju da mu je trebalo priznati samo trošak odgovora na tužbu i jedan naknadni podnesak, ovaj sud je u smislu gore opisanih žalbenih navoda ispitao odluku o parničnom trošku i utvrdio da je prvostupanjski sud tuženiku pravilno odmjerio trošak postupka u dosuđenom iznosu, pravilno pritom primijenivši odredbu čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP i odredbe Tarife i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., 37/22., 126/22.).

13. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odbiti žalbu tužiteljica kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi pobijanu presudu u pobijanom dijelu, toč. I. izreke i toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljicama da tuženiku naknade parnični trošak u iznosu od 1.493,13 EUR (ranije 11.250,00 kn).

14. Nepobijani dio odluke o parničnom trošku pod toč. II. izreke u dijelu kojim je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troška u preostalom dijelu preko dosuđenog (1.493,13 EUR) do zatraženog iznosa (2.000,00 EUR), a protiv kojeg tuženik nije izjavio žalbu, ostao je neizmijenjen.

Varaždin, 4. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.