Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž-21/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Dobrila Ćuruvija kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz O., B., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz Z. odvjetničkog ureda D. Š., I. K. R., I. J. i D. V. u O., protiv tuženika D. zdravlja O. iz O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. M., odvjetniku u O. i umješača na strani tuženika G. osiguranja d.d. iz Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-70/2020-82 od 29. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužiteljice djelomično se uvažava, djelomično odbija kao neosnovana, žalba tuženika odbija se kao neosnovana, pa se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-70/2020-82 od 29. studenog 2023.:
- potvrđuje u točki I., III., IV. izreke presude,
- preinačuje u točki V. izreke, tako da sada glasi:
"Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 125,00 EUR u roku od 15 dana."
II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-70/2020-82 od 29. studenog 2023. presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi:
"I/ Tuženik D. zdravlja O. iz O., OIB …, dužan je tužiteljici M. Š. iz B., OIB …, isplatiti na ime naknade neimovinske štete iznos od 6.636,14 eura[1] /50.000,00 kuna (slovima: šesttisućašestotridesetšesteurai četrnaestcenti/pedesettisućakuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 25. ožujka 2020., do isplate, po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanjem za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od a od 1. siječnja 2023., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i na ime naknade imovinske štete, vida tuđe pomoći i njege iznos od 265,45 eura/2.000,00
kuna
(slovima:
dvjestošezdesetpeteura ičetrdesetpetcenti/dvijetisućekuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 29. studenog 2023., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II/ U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na iznos od 265,45 eura/2.000,00 kuna, tekućom od 25. ožujka 2020., do 28. studenog 2023., kao i zahtjev tužitelja za isplatom iznosa preko dosuđenog dijela na ime imovinske štete preko iznosa od 6.636,14 eura i neimovinske štete preko iznosa od 265,45 eura, i preko iznosa od 662,53 eura na ime izgubljene zarade, uz pripadajuće kamate, se odbija.
III/ Tuženik D. zdravlja O. iz O., OIB …, dužan je tužiteljici M. Š. iz B., OIB …, isplatiti na ime naknade imovinske štete, vida izgubljene zarade iznos od 662,53 eura/4.991,83 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanjem za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od a od 1. siječnja 2023., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom na iznos od: -153,30 eura/1.155,04 kune, od 15. srpnja 2019., do isplate, -102,51 euro/772,38 kuna, od 14, kolovoza 2019., do isplate, -77,12 eura/581,06 kuna, od 13. rujna 2019., do isplate, -94,05 eura/708,61 kunu, od 15. listopada 2019., do isplate, -60,19 eura/453,50 kuna, od 15. studenog 2019., do isplate, -94,05 eura/708,61 kunu, od 13. prosinca 2019., do isplate, -77,14 eura/581,20 kuna, od 15. siječnja 2020., do isplate, -4,17 eura/31,40 kune, od 14. veljače 2020., do isplate, u roku od 15 dana.
IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.672,21 euro/35.202,77 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima, tekućim od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.
V/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška tužitelj se odbija."
2. Protiv presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. – dalje: ZPP), predlaže uvažiti žalbu i preinačiti presudu.
3. Protiv odluke o parničnom trošku, točka V. izreke presude, žalbu je podnijela tužiteljica zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže preinačiti odluku na način da se tužiteljici u cijelosti dosudi zatraženi parnični trošak. 4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, žalba tuženika je neosnovana.
6. Ispitujući presudu utvrđeno je da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, dani su jasni i neproturječni razlozi o bitnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa izvedenim dokazima. Nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
7. Predmet ove parnice je tužbeni zahtjev radi naknade imovinske i neimovinske štete nastale u štetnom događaju 24. svibnja 2019., kada je tužiteljica zadobila ozljede u čekaonici tuženika.
8. Ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio činjenice:
- da je tužiteljica dana 24. svibnja 2019. u D. zdravlja u O. uslijed pada prozora zadobila ozljedu desnog stopala, prijelom svih pet prstiju desnog stopala, zbog koje je liječenja u K. bolničkom centru O.,
- da je zbog zadobivene ozljede tužiteljici nastala neimovinska šteta zbog povreda prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, za što joj pripada novčana naknada u iznosu od 6.636,14 EUR, imovinska šteta zbog manje isplaćene plaće za vrijeme bolovanja u iznosu od 662,53 EUR i za tuđu pomoć 265,45 EUR,
- da tužiteljica nije doprinijela nastanku štete.
9. Prvostupanjski sud kod primjene materijalnog prava pozvao se na odredbu članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje: ZOO) kojom je propisano tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
10. Tuženik u žalbi u bitnom osporava odgovornost za naknadu štete tužiteljici i navodi da je vlasnik samo 1/3 dijela nekretnine u kojoj je došlo do štetnog događaja, da su u prostoru izvedeni građevinski radovi, pa ukoliko je došlo do kakvog propusta za naknadu štete odgovara izvođač radova, da postoji doprinos tužiteljice nastanku štete.
11. Tužiteljica je zadobila ozljede na način da joj je na stopalo pao prozor kraj kojeg je stajala u čekaonici D. zdravlja u Osijeku. Prema nalazu i mišljenju vještaka T. S. prozor koji je pao i ozlijedio tužiteljicu dio je rešetkaste aluminijske stijene sa fiksnim ustakljenim dijelovima i sa prozorskim ustakljenim dijelovima unutarnjih dimenzija 92x195 cm, pričvršćen na aluminijski okvir prozora sa dvije škare sa desne strane u gornjoj i donjoj zoni, dok je zatvaranje sa ručkom koja se nalazi sa desne strane. Prema mišljenju vještaka prozor koji je pravilno ugrađen u bilo koju građevinu, bez obzira na namjenu istog ne smije pasti, mora biti tako ugrađen da odolijeva ekstremnim vanjskim utjecajima, namijenjeni svakodnevnoj jednostavnoj upotrebi otvaranja i zatvaranja. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljica s obzirom na svoju dob, tjelesnu snagu nije u stanju srušiti ili otkinuti prozorsko krilo ustakljeno izo staklom, a ako ga je i otvorila palo je radi popuštanja šarki ili nekvalitetne ugradnje prozora, a ne djelovanjem tjelesne snage ili nasilnog otvaranja prozora. U okolnostima da je tužiteljica nestručno i nepravilno otvarala prozor, to ne može uzrokovati pad prozorskog krila, ukoliko je isto pravilno i kvalitetno ugrađeno, već se može pokidati ručka ili mehanizam otvaranja.
12. Obzirom na pravilno prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka T. S. prema kojem tužiteljica da je i nestručno otvarala prozor isti nije mogao pasti ako je bio pravilno postavljen, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je tužiteljica doprinijela nastanku štete. Tuženik niti ne navodi u čemu je doprinos tužiteljice nastanku štete.
13. Kraj utvrđenih činjenica da je prozor pao i ozlijedio tužiteljicu, da tužiteljica svojim radnjama nije mogla prouzročiti pad prozora, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik odgovoran za nastanak štete tužiteljici i da tužiteljica ničim nije doprinijela nastanku štete.
14. Točno je da je tuženik jedan od suvlasnika nekretnine na kojoj je došlo do štetnog događaja, međutim kako se štetni događaj dogodio u čekaonici Doma zdravlja, dakle prostoru koji koristi tuženik, iz čega se može zaključiti da su suvlasnici podijelili posjed prema odredbi članka 42. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., 81/15., 94/17. – dalje: ZV) tako da tuženik koristi prostor gdje se nalaze ambulante i gdje je prozor čijim padom je ozlijeđena tužiteljica. Dakle, neovisno činjenici što je tuženik suvlasnik nekretnine u 1/3, štetni događaj se dogodio u prostoru kojeg koristi i održava tuženik, pa tuženik odgovara za štetu nastalu zbog pada prozora.
15. U odnosu na žalbene navode tuženika da je prostor u kojem je došlo do pada prozora renoviran, da tuženik nije izvodio građevinske radove, pa bi za štetu nastalu tužiteljici bio odgovoran izvođač radova, ističe se da prema članku 1008. ZOO-a solidarno odgovaraju naručitelj i izvođač radova za štetu nastalu trećoj osobi.
16. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odredbu članka 1045., 1089, 1100, 1003. ZOO-a, kada je prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosima iz točke I. izreke presude, čija visina se žalbom posebno ni ne osporava.
17. U odnosu na žalbu tužiteljice protiv odluke o parničnom trošku, žalba je osnovana u dijelu kojim se ističe da tužiteljici pripada naknada za sastav podneska od 31. kolovoza 2020. kojim se očituje na podnesak umješača i za sastav podneska od 22. listopada 2020. kojim povećava tužbeni zahtjev, jer je tijekom vođenja parnice došlo do izmjene Orijentacijskih kriterija VSRH za naknadu štete, pa tužiteljici primjenom Tbr. 8. točka 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., 138/23. – dalje: Tarifa) pripada pored dosuđenog prvostupanjskom presudom daljnji trošak za sastav tih podnesaka svaki 50,00 EUR i PDV 25,00 EUR. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da joj je sud trebao dosuditi i trošak za sastav podneska od 5. srpnja 2022., jer se ne radi o obrazloženom podnesku, a za očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka tužiteljici je priznat trošak. Za sastav podneska od 19. listopada 2022. tužiteljici ne pripada parnični trošak koji bi bio dužan platiti tuženik, jer prema članku 48. stavak 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22) tijela javne vlasti dužna su u razdoblju dvojnog iskazivanja iz članka 43. stavak 1. ovog Zakona dvojno iskazivati cijene i druge novčane iskaze vrijednosti u sudskim, upravnim i drugim pojedinačnim aktima koji donose.
18. Primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i 380. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
19. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada trošak žalbe.
Bjelovar, 4. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća
Goran Milaković v.r.
