Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-218/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Brankice Malnar članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. R. OIB:… iz M., kojeg zastupa punomoćnik T. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika U. o. d.d. OIB:…, Z., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva R. & P. iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužitelja izjavljenim protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3100/2019-35 od 8. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i dopuna žalbe tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3100/2019-35 od 8. svibnja 2024. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nezakonita Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelja donesena 15. ožujka 2019. te da se kao dan prestanka tužiteljevog radnog odnosa kod tuženika određuje 27. svibnja 2019., pa se tuženiku nalaže da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 16.988,52 eura/128.000,00 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 28. svibnja 2019. do isplate, kao i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnične troškove sve u roku od 8 dana. Točkom II izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 4.750,00 eur u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žalbu i dopune žalbe podnosi tužitelj pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) te predlaže da se uvaženjem žalbe presuda preinači i tuženika obveže naknaditi mu troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U dopuni žalbe posebno se poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod donošenja odluke o troškovima postupka te predlaže u tom dijelu presudu preinačiti na način naveden u dopuni žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba i dopuna žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nezakonitom Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu radi skrivljenog ponašanja radnika donesena 15. ožujka 2019. te sudski raskid ugovora o radu na način da se kao prestanak tužiteljevog radnog odnosa kod tuženika određuje dan 27. svibnja 2019. kao i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 16.988,52 eur/128.000,00 kuna.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje te proizlazi iz sadržaja spisa slijedeće:

- tužitelj je radio kod tuženika na radnom mjestu menadžer prodajnog tima u Ekskluzivnoj prodaji na neodređeno vrijeme, dok je A. P. radila na poslovima direktorice Ekskluzivne prodaje i bila nadređena tužitelju, dok je ranije imao sklopljen ugovor o radu za radno mjesto regionalni direktor u Ekskluzivnoj prodaji, koji je otkazan 12. prosinca 2018. i ponuđen ugovor o radu za radno mjesto menadžera prodajnog tima, koji je tužitelj prihvatio,

- tužitelj je 15. veljače 2019. članovima Uprave tuženika uputio e-mail s priložena tri dokumenta bez dodatnih obrazloženja, od kojih je jedan od dokumenata bila kaznena prijava podnesena protiv A. P. zbog osnovane sumnje da je u svojstvu odgovorne osobe iskoristila svoj položaj na način da je 31. siječnja 2018. putem službenog e maila proslijedila na vlastiti privatni račun tužitelju kao podređenom djelatniku, koji je pod njenim pritiskom morao proslijediti joj iznos od 1.100,00 kuna iz sredstava tuženika od troškova reprezentacije na njezin privatni račun, pa da je time sebi pribavila korist u tom iznosu, čime je počinila kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. Kaznenog zakona,

- osim navedenog dokumenta bio je priložen i e mail A. P. s brojem njezinog računa otvorenog u … banci, dok je treći dokument bila potvrda R. B. A. d.d. da je tužitelj uplatio na račun A. P. iznos od 1.100,00 kn,

- povodom iznesenih navoda u e-mailu članovi Uprave tuženika s obzirom na sadržaj navedene priložene dokumentacije izvršili su provjeru i prema njihovom saznanjima utvrdili da je postojao dogovor između tužitelja tada kao regionalnog direktora u Ekskluzivnoj prodaji i druge dvojice regionalnih direktora u Ekskluzivnoj prodaji A. J. i N. U. te direktorice Ekskluzivne prodaje A. P. da zajednički od privatnih novčanih sredstava kupe rođendanski poklon za predsjednicu Uprave S. K.,

- prije donošenja pobijane odluke tužitelj je pozvan na iznošenje obrane kada je naveo da je iznos od 1.100,00 kn isplaćen s njegovog privatnog računa na račun A. P. ali da mu je prethodno naloženo da taj iznos zatraži na ime reprezentacije, koji je isplaćen a potom da je A. P. dostavila svoj račun na koji joj je ovaj iznos i isplaćen iz tih sredstava,

- prema prikupljenim podacima tuženik je zaključio da je tužitelj bez dokaza optužio nadređenu A. P. dajući netočne i neistinite podatke što predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, uslijed čega je izgubio povjerenje u njega, a da nastavak radnog odnosa više nije moguć tako da 15. ožujka 2019. donosi pobijanu Odluku,

- protiv te Odluke tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava koji je tuženiku dostavljen 1. travnja 2019. (na poštu predan 29. ožujka 2019.), na koji tuženik nije odgovorio, a tužitelj je predmetni postupak pokrenuo tužbom od 19. travnja 2019.

- prethodno donošenju Odluke tuženik se obratio sindikalnoj povjerenici N. H.

–B. koja je u povodu toga održala sastanak sa direktoricom Službe ljudskih potencijala T. B. i direktoricom Službe glavnog tajništva i usklađenosti N. M., koje su sindikalne povjerenicu izvijestile o provjerama koje su izvršene po nalogu Uprave i utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno prema njihovom utvrđenju dogovoru oko zajedničke kupovine poklona za predsjednicu Uprave koja je potvrdila da je dobila rođendanski poklon, preslikom računa za poklon, uvidom u sms i e-mail poruke izmijenjene između predsjednice uprave, A. J. i tužitelja, kao i obranu tužitelja s time da je ukazano da je tužitelj već 2014. dobio upozorenje zbog nepriličnog ponašanja pa se sindikalna povjerenica suglasila s predloženom odlukom.

7. Slijedom opisanih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik kao poslodavac tužitelja prije donošenja pobijane Odluke postupio sukladno odredbi čl. 119. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje ZR) kojom je propisano da je poslodavac prije redovitog otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, isto tako da je postupio sukladno odredbi čl. 150. citiranog Zakona jer da je prije donošenja odluke zatražio očitovanje sindikalnog povjerenika koji se suglasio s namjeravanom odlukom.

8. Pored navedenog zaključuje da je tužitelj počinio težu povedu radne obveze koja mu je stavljena na teret ne prihvaćajući njegove tvrdnje da je navedenu uplatu izvršio pod pritiskom A. P. s obzirom da takve navode nisu potvrdili ostali saslušani svjedoci niti sadržaj priložene dokumentacije, a uz to da je i sam tužitelj kontradiktoran u svojim navodima. To se u prvom redu odnosi na tvrdnje da je sa računa tuženika na njegov račun uplaćen iznos od 1.100,00 kn, a da je on potom taj iznos uplatio na račun A. P. jer nije priložio dokaz koji bi potvrđivao takvu transakciju, niti da je tuženik na njegov račun uplatio novčana sredstva koja bi se odnosila na troškove reprezentacije.

9. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka utvrđuje da su suglasno izjavili da je između njih postojao dogovor o kupnji zajedničkog rođendanskog poklona za predsjednicu Uprave S. K., s time da je tužitelj (protivno ranijim tvrdnjama) prilikom saslušanja izjavio da je pristao sudjelovati u kupnji rođendanskog poklona. Naime, svi su potvrdili da je postojao dogovor da poklon kupi A. P. koja je bila u Z., a da će iznos koji plati međusobno podijeliti na jednake dijelove tako da su ostali pripadajuće iznose predali osobno A. P., dok je tužitelj iznos koji je otpadao na njega od 1.100,00 kn uplatio na njezin račun kod … banke koji mu je prethodno dostavila, dok je S. K. potvrdila da je poklon primila. Stoga zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi A. P. na njega izvršila bilo kakav pritisak da na njezin račun uplati navedeni iznos niti da su ta novčana sredstva sa računa tuženika uplaćena na njegov račun. Obraćanje tužitelja Upravi tuženika uz navode opisanog sadržaja, ne smatra obraćanjem u smislu odredbe čl. 117. ZR-a, jer Uprava tuženika nije tijelo nadležno za postupanje po kaznenoj prijavi. Ukoliko je tužitelj smatrao da je A. P. počinila kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, da bi tada kaznenu prijavu podnio Državnom odvjetništvu, odnosno nadležnom tijelu za postupanje povodom kaznenih prijave, a ne Upravi tuženika pa zaključuje da to obraćanje nije bilo poduzeto u dobroj vjeri zbog čega je tuženik opravdano izgubio povjerenje u tužitelja, posebno cijeneći da tužitelj nije dokazao da je A. P. na njega vršila bilo kakav pritisak.

10. Iz navedenog zaključuje da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a, odnosno za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, a kako je uvjet za prihvaćanje sudskog raskida ugovora o radu u smislu odredbe čl. 125. st. 1. ZR-a da otkaz nije bio dopušten, to odbija i zahtjev tužitelja u tom dijelu, te zahtjev da mu tuženik naknadi štetu u navedenom iznosu.

11. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP-a te odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pa tužitelja obvezuje naknaditi tuženiku na ime troškova zastupanja po odvjetniku i PDV-a ukupan iznos 4.750,00 eur.

12. Tužitelj u žalbi ne konkretizira ne počinjene bitne povrede, a ovaj sud ispitujući presudu nije utvrdio da bi sud prvog stupnja donošenjem iste počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nije počinjena niti relativno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a jer je za utvrđenje relevantnih činjenica sud analizirao kako svaki provedeni dokaz zasebno tako i rezultate cjelokupnog postupka i na temelju takvih utvrđenja izveo pravne zaključke.

13. Protivno tvrdnjama tužitelja sud prvog stupnja je za naprijed opisana činjenična utvrđenja imao uporište u rezultatima provedenog dokaznog postupka temeljem kojega su činjenice relevantne za donošenje odluke po njegovom zahtjevu pravilno i potpuno utvrđene te je na temelju istih izveo valjane pravne zaključke koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

14. Tužitelj se u žalbi u prvom redu poziva da je podnošenjem navedenog e maila članovima Uprave postupao sukladno odredbi čl. 117. ZR-a pa da već iz tog razloga Odluka nije zakonita. Naime, tom odredbom i to u st. 2. kao neopravdani razlog za otkaz navedeno je podnošenje žalbe ili tužbe, odnosno sudjelovanje u postupku protiv poslodavca zbog povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, odnosno obraćanje radnika nadležnim tijelima državne vlasti. Sadržaj e maila tužitelja upućenog članovima Uprave odnosi se isključivo na uplatu iznosa od 1.100,00 kuna na privatni račun A. P. kao njemu nadređene osobe, odnosno direktorice Ekskluzivne prodaje kojem je priložena i kaznena prijava sastavljena 15. veljače 2019. koju je tužitelj i potpisao, ali nije utvrđeno da bi je proslijedio Općinskom državnom odvjetništvu u kojoj su navedene optužbe da je u svojstvu odgovorne osobe iskoristila svoj položaj na način da mu je putem službenog e maila proslijedila vlastiti privatni račun otvoren u … banci, a da je on pod njenim pritiskom morao proslijediti iznos od 1.100,00 kuna iz sredstava tuženika od troškova reprezentacije na njezin privatni račun, pa da je na taj način sebi pribavila protupravnu imovinsku korist.

15. Protivno tvrdnjama tužitelja na koje se poziva u žalbi da je time želio ukazati i na druge nezakonitosti koje je uočio u radu i obavještavao Upravu jer je smatrao da upućuju na sumnju počinjena štete, odnosno na nezakonito postupanje, ne potvrđuju osnovanost takvih tvrdnji. Naime, sud prvog stupnja iz iskaza svjedoka utvrđuje da je prijenosu navedenog iznosa na privatni račun A. P. sa računa tužitelja prethodio dogovor tužitelja sa A. J., N. U. i A. P. o zajedničkoj kupnji rođendanskog poklona predsjednici Uprave S. K. s time da će A. P. kupiti poklon, a iznos će podijeliti na jednake dijelove, u koju svrhu mu je dostavila broj svog tekućeg računa kod … banke na koji iznos je tuženik i uplatio isti. Stoga se protivno tvrdnjama tužitelja takvo postupanje ne može smatrati postupanjem u smislu odredbe čl. 117. st. 2. ZR-a zbog kojeg otkaz ne bi bio dopušten, odnosno ne bi predstavljao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, niti potvrđuju njegove paušalne tvrdnje da je time želio ukazati na navodno druge nezakonitosti djelatnika tuženika.

16. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3 ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Nadalje, odredbom čl. 119. st. 1. ZR-a propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a prema st. 2. istog članka propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, je poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoji okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca to učini.

17. Prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

18. Tužitelju je ugovor o radu otkazan Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu zbog njegova skrivenog ponašanja, a na teret mu se stavlja da je slanjem e maila od 15. veljače 2019. i priloženim ispravama dao netočne i neistinite podatke o nadređenoj osobi (A. P.) što predstavlja težu povredu obveza iz radnog odnosa pa da je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u njega. Kako je ista nadređena tužitelju to da takvo njegovo ponašanje negativno utječe na radni proces s obzirom da oni trebaju usko surađivati, a nakon ovakvih optužbi i kleveta da je to nemoguće pa da takav oblik uznemiravanja, odnosno neprimjerenog ponašanja prema drugoj osobi kojem je cilj i koji stvarno znači povredu osobnog dostojanstva, koje ometa njezino obavljanje radnih zadataka ili smanjuje kvalitetu njezina života, pa iz tih razloga istom otkazuje ugovor o radu.

19. Pravilnikom o radu tuženika u odredbi čl. 52. navedene su osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa (koje jesu i razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu) u kojima se između ostalog navodi i iskazivanje nepoštovanja prema nadređenima pred drugim radnicima, klijentima ili tijelima poslodavca i U. grupe odnosno i druge osobito teške povrede iz radnog odnosa.

20. U situaciji kada je slanju navedenog e maila od strane tužitelja članovima Uprave tuženika prethodio dogovor tužitelja sa ostala tri djelatnika pa i A. P. da će zajednički kupiti rođendanski poklon predsjednici Uprave i iznos podijeliti na jednake dijelove, te kada protivno tome tužitelj uz e-mail prilaže i kaznenu prijavu koju je osobno potpisao, bez obzira što ju evidentno nije proslijedio nadležnom državnom odvjetništvu, uz navode da istu podnosi zbog osnovane sumnje da je u svojstvu odgovorne osobe iskoristila svoj položaj i proslijedila mu putem službenog e maila vlastiti privatni račun kao podređenom djelatniku koji je pod njenim pritiskom morao proslijediti iznos od 1.100,00 kuna iz sredstava tuženika od troškova reprezentacije (iako je utvrđeno da taj iznos nije uplaćen iz sredstava tuženika) na koji način je sebi pribavila protupravnu imovinsku korist, tada takvo ponašanje ima obilježja teže povrede radne obveze, odnosno tužitelj je time kršio obveze iz radnog odnosa. Ovo osobito iz razloga što je A. P. bila neposredno nadređena tužitelju pa je bila neophodna za redoviti i kvalitetni rad njihova stalna suradnja i komunikacija što je svakako nakon ovakvog postupanja tužitelja narušeno. Pri tome s obzirom da je znao za prethodni dogovor podnošenjem prijave ovakvog sadržaja nije postupao u dobroj vjeri, očito namjerno iznoseći neistinite podatke o A. P., pa su protivno njegovim suprotnim tvrdnjama ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a za donošenje pobijane odluke.

21. Sukladno odredbe čl. 135. st. 3. ZR-a teret dokaza opravdanosti razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, na što tužitelj ukazuje u žalbi, a što je tuženik s obzirom na iznesene rezultate provedenog dokaznog postupka i dokazao, dok tužitelj osim svojih tvrdnji suprotne navode nije dokazao, a osim toga njegove tvrdnje su djelom kontradiktorne.

22. Iz naprijed iznesenih utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je tuženik prije donošenja pobijane odluke postupio sukladno odredbi čl. 119. st. 1. ZR-a, odnosno da je tužitelju omogućeno da iznese svoju obranu, kao i odredbi čl. 150. citiranog Zakona jer je zatražio očitovanje sindikalnog povjerenika koji se suglasio s namjeravanom odlukom, a koja utvrđenja tužitelj žalbenim navodima niti ne poriče.

23. Nadalje, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelj sudsku zaštitu zatražio u okviru roka propisanog odredbom čl. 133. ZR-a, s obzirom na neprijeporna utvrđenja o donošenju Odluke o otkazu ugovora o radu, podnošenje zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava, kao i datum podnošenja tužbe sudu.

24. Tužitelj je u tužbi zatražio da ga uz utvrđenje nezakonitom Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelj vrati na radno mjesto koje je obavljao prije donošenja te odluke, ali je tijekom postupka istu preinačio zatraživši sudski raskid ugovora o radu tako da se kao dan prestanka radnog odnosa kod tuženika određuje 27. svibnja 2019. uz obvezu tuženika da mu naknadi štetu u zatraženom iznosu. Međutim, pretpostavka za sudski raskid ugovora o radu u smislu odredbe čl. 125. st.

1. ZR-a jeste da otkaz nije dopušten, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je otkaz dopušten, to je pravilno odbijen i zahtjev u tom dijelu kao neosnovan jer nisu ispunjeni uvjeti iz citirane zakonske odredbe.

25. Protivno tvrdnjama tužitelja pravilno je primijenjeno materijalno pravo i kod donošenja odluke o troškovima postupka kojim je tužitelj koji je izgubio spor, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u obvezi troškove naknaditi tuženiku. Naime, kako se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje nezakonitosti Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu te sudski raskid i zahtjev za naknadu štete to protivno tvrdnjama tužitelja tuženiku ne pripada samo jednokratna naknada za zastupanje već i naknada sukladno vrijednosti predmeta spora koja se odnosi na isplatu naknade štete.

26. Tužitelj je tužbenim zahtjevom u tužbi tražio utvrđenje nezakonitom Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog čega je isti nedopušten te da ga vrati na radno mjesto koji je obavljao prije donošenju Odluke o otkazu ugovora o radu, ali je podneskom od 31. kolovoza 2021. preinačio tužbeni zahtjev te uz utvrđenje nezakonitom navedene Odluke predložio sudski raskid ugovora o radu i da se kao dan prestanka njegova radnog odnosa kod tuženika određuje 27. svibnja 2019. (obzirom da je u međuvremenu zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca) kao i da se naloži tuženiku da mu na ime naknade štete isplati iznos od osam mjesečnih bruto plaća, koji iznos je po dostavi obračunskih lista precizirao na iznos od 128.000,00 kn. Prema Tbr. 7. toč. 2. alineja 4. odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak i to između ostalog u postupcima iz radnih odnosa kao što je poništenje otkaza, osim u procjenjivim predmetima na koje se primjenjuje Tbr. 7. toč. 1. Tarife, a prema kojem odvjetniku za poduzete radnje pripada nagrada prema vrijednosti predmeta spora. U takvoj situaciji odvjetniku bi pripadala jednokratna nagrada u odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje nezakonitosti odluke. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj je preinačio zahtjev na način da je uz utvrđenje nezakonitosti odluke tražio sudski raskid ugovora o radu te naknadu štete u naprijed navedenom iznosu pa se u odnosu na taj dio zahtjeva radi o procjenjivom predmetu spora, i primjenjuje Tbr. 7. toč. 1. Tarife prema kojoj odvjetniku za poduzete radnje pripada nagrada prema vrijednosti predmeta spora (sukladno stavu Građanskog odjela ovoga suda od 13. veljače 2014.). Protivno stavu tužitelja ne radi se o objektivno kumuliranim zahtjevima (čl. 188. st. 2. ZPP-a) već su ovdje istaknuta dva zahtjeva o kojima je sud odlučivao i vezano uz čiju osnovanost je proveden dokazni postupak. Odluka o troškovima postupka donosi se prema konačno postavljenom zahtjevu, u konkretnom slučaju u odnosu na zahtjev kakav je tužitelj preinačio – precizirao naprijed navedenim podneskom kao i podneskom od 23. studenoga 2022. Stoga je protivno tvrdnjama tužitelja sud prvog stupnja primjenom odgovarajućih odredbi Tarife, a uz daljnju primjenu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a odmjerio tuženiku koji je uspio u sporu, pripadajuće troškove zastupanja po odvjetniku i sudskih pristojbi.

27. Stoga je žalbu i dopunu žalbe tužitelja valjalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 4. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Branka Ježek Mjedenjak v.r.