Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-47/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. T. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. K., odvjetniku u Z., tužiteljice G. B. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku I. Z., odvjetniku u Z., tužiteljice D. S. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku T. B., odvjetniku u Z., tužiteljice B. M. iz I. D. OIB: …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., tužiteljice V. L. iz V. G., OIB: …, zastupane po punomoćnici S. B., odvjetnici u Z., tužiteljice S. D. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćnici L. S., odvjetnici u Z., tužiteljice M. D. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., tužiteljice M. L. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćniku I. P., odvjetniku u Z., tužiteljice K. Š. iz T., OIB: …, zastupane po punomoćniku L. V., odvjetniku u O. d. J., V.&V., Z. i tužiteljice T. T. iz Ž., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. P. P., odvjetnici u Z., protiv tuženika K. B. C. Z., Z., OIB: …, zastupanog po zaposleniku M. P., radi isplate, povodom žalbi tužiteljica i tuženika, izjavljenih protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-11508/2020-47 od 31. svibnja 2022., ispravljene rješenjem istog suda, poslovni broj: Pr-11508/2020-59 od 9. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Žalbe tužiteljica i tuženika se odbijaju kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-11508/2020-47 od 31. svibnja 2022., ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj: Pr-11508/2020-59 od 9. siječnja 2023., u pobijanim dijelovima i to:

- u toč. I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici V. T. razliku manje isplaćene plaće za siječanj 2017. u iznosu od 54,95 EUR (ranije: 414,04 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2017. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, te u dijelu u kojem naloženo tuženiku platiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 163,86 EUR (ranije: 1.267,36 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2022. do isplate,

- u toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici D. S. razliku manje isplaćene plaće za siječanj 2017. u iznosu od 76,91 EUR (ranije: 579,49 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2017. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, te u dijelu u kojem naloženo tuženiku platiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 209,68 EUR (ranije: 1.579,86 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2022. do isplate,

- u toč. III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici B. M. razliku manje isplaćene plaće za siječanj 2017. u iznosu od 47,12 EUR (ranije: 355,05 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2017. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, te u dijelu u kojem naloženo tuženiku platiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 163,86 EUR (ranije: 1.267,36 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2022. do isplate,

- u toč. IV. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici V. L. razliku manje isplaćene plaće za siječanj 2017. u iznosu od 53,79 EUR (ranije: 405,25 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2017. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, te u dijelu u kojem naloženo tuženiku platiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 163,86 EUR (ranije: 1.267,36 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2022. do isplate,

- u toč. V. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici S. D. razliku manje isplaćene plaće za siječanj 2017. u iznosu od 53,52 EUR (ranije: 403,21 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2017. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, te u dijelu u kojem naloženo tuženiku platiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 163,86 EUR (ranije: 1.267,36 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2022. do isplate,

- u toč. VI. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici M. D. razliku manje isplaćene plaće za siječanj 2017. u iznosu od 51,63 EUR (ranije: 389,04 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2017. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, te u dijelu u kojem naloženo tuženiku platiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 163,86 EUR (ranije: 1.267,36 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2022. do isplate,

- u toč. VII. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici M. L. razliku manje isplaćene plaće za siječanj 2017. u iznosu od 49,91 EUR (ranije: 376,07 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2017. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, te u dijelu u kojem naloženo tuženiku platiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 163,86 EUR (ranije: 1.267,36 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2022. do isplate,

- u toč. VIII. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici K. Š. razliku manje isplaćene plaće za siječanj 2017. u iznosu od 40,43 EUR (ranije: 304,61 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2017. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, te u dijelu u kojem naloženo tuženiku platiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 126,83 EUR (ranije: 954,86 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2022. do isplate i

- u toč. IX. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici T. T. razliku manje isplaćene plaće za siječanj 2017. u iznosu od 27,68 EUR (ranije: 208,53 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2017. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, te u dijelu u kojem naloženo tuženiku platiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 163,86 EUR (ranije: 1.267,36 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2022. do isplate.

II. U nepobijanom dijelu i to:

- u toč. I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici V. T. razliku manje isplaćene plaće za razdoblje od prosinca 2015. do prosinca 2016. u iznosu od 1.126,98 EUR (ranije: 8.491,20 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu,

- u toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici D. S. razliku manje isplaćene plaće za razdoblje od prosinca 2015. do prosinca 2016. u iznosu od 1.380,35 EUR (ranije: 10.400,25 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu,

- u toč. III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici B. M. razliku manje isplaćene plaće za razdoblje od prosinca 2015. do prosinca 2016. u iznosu od 856,95 EUR (ranije: 6.456,69 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu,

- u toč. IV. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici V. L. razliku manje isplaćene plaće za razdoblje od prosinca 2015. do prosinca 2016. u iznosu od 1.100,97 EUR (ranije: 8.295,24 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu,

- u toč. V. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici S. D. razliku manje isplaćene plaće za razdoblje od prosinca 2015. do prosinca 2016. u iznosu od 859,34 EUR (ranije: 6.474,68 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu,

- u toč. VI. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici M. D. razliku manje isplaćene plaće za razdoblje od prosinca 2015. do prosinca 2016. u iznosu od 1.007,84 EUR (ranije: 7.593,57 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu,

- u toč. VII. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici M. L. razliku manje isplaćene plaće za razdoblje od prosinca 2015. do prosinca 2016. u iznosu od 1.010,47 EUR (ranije: 7.613,40 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu,

- u toč. VIII. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici K. Š. razliku manje isplaćene plaće za razdoblje od prosinca 2015. do prosinca 2016. u iznosu od 376,07 EUR (ranije: 2.833,51 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu,

- u toč. IX. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici T. T. razliku manje isplaćene plaće za razdoblje od prosinca 2015. do prosinca 2016. u iznosu od 867,28 EUR (ranije: 6.534,50 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu,

kao i u dijelu donesenom u obliku rješenja, prvostupanjska odluka nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

III. Odbijaju se zahtjevi tužiteljica i tuženika za naknadu troškova iz žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom naložio tuženiku da isplati razlike manje isplaćenih plaća, i to:

- tužiteljici V. T. iznos od 8.905,24 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu), kao i parnični trošak u iznosu od 1.267,36 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2022. do isplate (toč. I. izreke),

- tužiteljici D. S. iznos od 10.979,74 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu), kao i parnični trošak u iznosu od 1.579,86 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2022. do isplate (toč. II. izreke),

- tužiteljici B. M. iznos od 6.811,74 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu), kao i parnični trošak u iznosu od 1.267,36 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2022. do isplate (toč. III. izreke),

- tužiteljici V. L. iznos od 8.700,49 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu), kao i parnični trošak u iznosu od 1.267,36 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2022. do isplate (toč. IV. izreke),

- tužiteljici S. D. iznos od 6.877,89 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu), kao i parnični trošak u iznosu od 1.267,36 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2022. do isplate (toč. V. izreke),

- tužiteljici M. D. iznos od 7.982,61 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu), kao i parnični trošak u iznosu od 1.267,36 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2022. do isplate (toč. VI. izreke),

- tužiteljici M. L. iznos od 7.989,47 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu), kao i parnični trošak u iznosu od 1.267,36 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2022. do isplate (toč. VII. izreke),

- tužiteljici K. Š. iznos od 3.138,12 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu), kao i parnični trošak u iznosu od 954,86 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2022. do isplate (toč. VIII. izreke) i

- tužiteljici T. T. iznos od 6.743,03 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu), kao i parnični trošak u iznosu od 1.267,36 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2022. do isplate (toč. IX. izreke).

1.1. Ujedno je u dijelu donesenom u obliku rješenja utvrđeno da je tužba tužiteljice G. B. povučena. Upravo u tom dijelu je prvostupanjska odluka ispravljena rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj: Pr-11508/2020-59 od 9. siječnja 2023.

2. Pravovremenim, potpunim i dopuštenim žalbama presudu pobijaju tužiteljice i tuženik.

2.1. T. V. T., G. B., D. S., V. L., S. D., M. L., K. Š. i T. T. podnijele su samostalne žalbe, dok su tužiteljice B. M. i M. D. podnijele zajedničku žalbu. U žalbama koje su, u bitnome, sadržajno identične, tužiteljice pobijaju presudu u dijelu u koji se odnosi na trošak postupka pozivom na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11

- pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19: 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). U tom kontekstu ovaj sud primjećuje da tužiteljice V. T. i G. B. u uvodu žalbe navode da prvostupanjsku presudu pobijaju u cijelosti. Međutim, kako je iz daljnjeg sadržaja žalbe potpuno razvidno da presudu pobijaju isključivo u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka (obzirom da su u cijelosti uspjele u odnosu na odluku o glavnoj stvari), ovaj sud primjenom odredbe 365. st. 1. ZPP-a uzima da i navedene tužiteljice presudu pobijaju isključivo u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka. Sve tužiteljice u podnesenim žalbama predlažu da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u njihovu korist, odnosno da predmet vrati na ponovno postupak uz naknadu troškova žalbe.

2.2. Tuženik pobija presudu također iz svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, izričito navodeći da: „(...) žalbom pobija presudu u dijelu kojim se tužiteljima dosuđuje razlika plaće za razdoblje od 01.01.2017. do 31.01.2017. i u odluci o troškovima postupka (...)“. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.3. Kako tuženik ne pobija presudu u dijelovima u kojima mu je naloženo da plati tužiteljicama razliku bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015. do prosinca 2016. sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a imajući u vidu da se prvostupanjska odluka ne pobija niti u dijelu donesenom u obliku rješenja, primjenom odredbe čl. 365. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u toč. II. izreke ove drugostupanjske odluke.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za isplatu razlike plaće u bruto iznosima pobliže naznačenim u toč. I. do IX. izreke pobijane presude temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

5.1. U postupku je bila sporna osnova tužbenog zahtjeva (konkretno, je li osnovica za obračun plaća tužiteljica u utuženom razdoblju iznosila 5.415,37 kn), dok sama visina tužbenih zahtjeva nije bila sporna

5.2. Nakon što je iznio pravni i činjenični okvir spora te otklonio tuženikove prigovore zastare i promašene pasivne legitimacije, prvostupanjski sud u toč. 23. obrazloženja zaključuje:

„Prema stavu ovoga suda, u odnosu na Zakon o plaćama u javnim službama te Sporazuma, Dodatka Sporazumu i IDDS-a (misli se na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.: opaska ovog suda), tuženik kao poslodavac u obvezi je obračunati i isplatiti tužiteljima za utuženo razdoblje plaću primjenom osnovice u visini od 5.415,37 kn. Naime, uvjeti za primjenu čl. III IDDS-a ispunjeni su povećanjem BDP-a u drugom i trećem tromjesečju 2015., odnosno 27. studenoga 2015., kada je osnovica trebala biti povećana. Takav stav je vidljiv i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1111/2020-20 od 1. prosinca 2020. u kojoj se navodi da dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12. tromjesečja) i da ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).“,

slijedom čega u cijelosti prihvaća tužbene zahtjeve tužiteljica (osim u odnosu na tužiteljicu G. B. koja je povukla tužbu).

6. Povodom žalbe tuženika (kojom pobija dio odluke o glavnoj stvari).

6.1. Predmet ispitivanja u žalbenom postupku je prvostupanjska presuda u dijelovima toč. I.-IX. izreke u kojima je naloženo tuženiku da tužiteljicama isplati iznose naznačene u tim dijelovima izreke i to isključivo kao razliku bruto plaće za mjesec siječanj 2017. sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačno naznačeni iznos od 16. veljače 2017. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva reproduciranjem zakonskog opisa te bitne povrede, bez konkretizacije u čemu se ona sastoji. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6.2. Žalba tuženika svodi se na tvrdnju da nakon 1. siječnja 2017. nema mjesta daljnjoj primjeni Izmjena i dopuna dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. budući da je visina osnovice utvrđena Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 29. prosinca 2016., što je u skladu sa čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

6.3. Međutim, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu zaključene su 26. listopada 2011. na rok od pet godina u skladu s čl. XI. tih Izmjena, što znači da su istekle s danom 25. listopada 2016. Kako se prema odredbi čl. 199. st. 1. primjenjivog Zakona o radu (NN br. 93/14 i 127/17) nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka pa je rok važenja navedenih Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu istekao 26. siječnja 2017. Posljedično, tuženiku je uz pravilnu primjenu materijalnog prava naloženo platiti tužiteljicama razliku bruto plaće i za mjesec siječanj 2017. zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (kod čega se ponavlja da sama visina tužbenih zahtjeva niti u ovom dijelu nije bila sporna).

6.4. Obzirom da žalbeni navodi tuženika nisu osnovani, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalba je odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

7. Povodom žalbi tužiteljica i tuženika (kojima pobijaju odluku o trošku postupka).

7.1. Tuženik u žalbi pobija odluku o troškovima postupka samo za slučaj eventualnog uspjeha sa žalbom u dijelu u kojem pobija odluku o glavnoj stvari. Stoga je odluka o troškovima povodom žalbe tuženika ispitana u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. te je utvrđeno da nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda. Stoga žalba tuženika nije osnovana niti u ovom dijelu.

7.2. Nisu osnovane niti žalbe tužiteljica u kojima pobijaju odluku o troškovima postupka. Prije svega, osnovano prvostupanjski sud tužiteljicama nije priznao (i dosudio) trošak podneska u kojima su se očitovale na navode iz odgovora na tužbu jer taj podnesak prema ocjeni i ovog suda nije bio potreban u ovoj parnici u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. U tom kontekstu ovaj sud se poziva i na zaključak donesen na sjednici Građanskog odjela ovog suda dana 6. rujna 2022., a koji glasi:

„Trošak očitovanja na odgovor na tužbu u sporovima zaposlenika u javnim službama (tužitelja) u kojima zahtijevaju isplatu razlike plaće temeljem Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011., a koji su sporovi male vrijednosti, nije bio potreban za vođenje parnice ukoliko se ponavljaju navodi iz tužbe ili se osvrće na pravna pitanja, a isto se odnosi i na radne sporove koji nisu sporovi male vrijednosti.“

7.3. Tužiteljice posebno osporavaju odluku o troškovima postupka koji su na njihovoj strani nastali nakon spajanja parnica i nakon što je (veći) dio tužiteljica promijenio punomoćnika (odvjetnika), jer je tužiteljice prije spajanja parnica zastupao isti punomoćnik (odvjetnik), dok je nakon toga tužiteljice zastupalo 9 (devet) različitih punomoćnika (odvjetnika). Tužiteljice tvrde da sud osporava njihovo pravo da angažiraju punomoćnika po svojem izboru, pa onda posredno "kažnjava" i sve tužiteljice bez ikakve pravne osnove. Navode da je pravo punomoćnika u svako doba otkazati punomoć, pa je i pravo stranke u svako doba opozvati punomoć punomoćniku (čl. 99. st. 1. ZPP-a) te izabrati novog punomoćnika i to slobodan izbor stranke, a na to sud, niti može, niti smije, imati ikakvog utjecaja, niti takva odluka stranke treba imati utjecaja na odluku suda o troškovima parničnog postupka.

7.4. Obrazlažući odluku u tom dijelu prvostupanjski sud u toč. 31. i 32. obrazloženja navodi:

„U odnosu na radnje tužitelja koje su poduzete nakon spajanja postupaka (pristup ročištima i trošak sastava podneska kojim su specificirani tužbeni zahtjevi), a koje su priznate kao opravdan trošak tužitelja sud navodi da iako je punomoćnik IV. i VII.- tužitelja M. K. sud podneskom od 12. svibnja 2022. obavijestio da otkazuje punomoć I.-III, V.-VI., VIII.-X.-tužiteljima koji su naknadno opunomoćili druge punomoćnike za zastupanje, budući da je ova procesna radnja poduzeta bez navođenja razloga za istu, da kao takva predstavlja radnju suprotnu čl. 9. i čl. 10. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine broj 9/1994 , 117/2008 , 50/2009 , 75/2009 , 18/2011, 126/2021) i odredbama Kodeksa odvjetničke etike (Narodne novine broj 83/21), da su svi punomoćnici poduzimali jednake parnične radnje u nastavku postupka te da su im podnesci bili sadržajno jednaki i da ih je na ročištima zastupao isti punomoćnik određen kao njihova zamjena, zbog čega sud nije priznao trošak zastupanja po naknadno opunomoćenim punomoćnicima već samo trošak zastupanja po jednom punomoćniku iz razloga što trošak opunomoćivanja različitih punomoćnika ne predstavlja nužan i opravdan trošak postupka koji je dužna snositi stranka koja izgubi u sporu, ovdje tuženik, sukladno čl. 155. i čl. 10. ZPP-a. Štoviše, s obzirom na navedeno i činjenicu da je doneseno rješenje o spajanju postupaka u cilju smanjenja troškova postupka što je prema čl. 10. ZPP-a procesna obveza i suda i stranaka, da se u sporu radi o zahtjevima koji se temelje na identičnoj pravnoj osnovi protiv istog tuženika i da su sve stranke na ročištima bile zastupane po jednom zamjeniku svih punomoćnika, sud zaključuje da iako se radi o internom odnosu između punomoćnika i stranke, punomoćnici i stranke su u ovom postupku zloupotrijebili svoje ovlasti, a s obzirom na to da je sud sukladno čl. 10. ZPP-a svaku zlouporabu dužan spriječiti, tužiteljima ne pripada poseban trošak radnji po naknadno ovlaštenim punomoćnicima.

S obzirom na navedeno, budući da Tarifa određuje način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja odvjetničkih usluga i izdataka koje su stranke dužne platiti odvjetniku ili odvjetničkom društvu, za radnje obavljene po punomoći, a odredbom Tbr. 36. je propisano da odvjetniku kad u istom postupku zastupa više osoba, pripada pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10% - uz uvjet da to povišenje može iznositi najviše 50%, to strankama u predmetima koji su spojeni na temelju čl. 313. ZPP-a, nije priznat poseban trošak svake pojedine radnje jer se u odnosu na sve vodi jedan postupak, pa je u propisanim granicama priznat parnični trošak sukladno povišenju tarifnih stavaka za radnje koje su poduzete nakon donošenja rješenja o spajanju postupaka.“

7.5. Ovaj sud prihvaća pravni pristup i shvaćanje prvostupanjskog suda citirano u toč. 7.4. obrazloženja ove odluke, posebno imajući u vidu pravno shvaćanje koje je izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-443/2024-2 od 7. svibnja 2024., kada je odgovarajući na slijedeće pravno pitanje:

"U procesnoj situaciji u kojoj je više stranaka u različitim postupcima imalo istog punomoćnika, pa su nakon spajanja postupaka opozvali punomoć tom istom punomoćniku i svatko imenovao svog punomoćnika u spojenom postupku, je li ispravno prilikom odmjeravanja parničnih troškova dosuditi jedan trošak primjenjujući Tbr. 36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14. i 118/14. i 107/15.) koja se odnosi na zastupanje više osoba po jednom punomoćniku ili je ispravno svakom tužitelju pojedinačno i samostalno odrediti naknadu parničnog troška?",

navodeći u obrazloženju, između ostalog:

„Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su tužbe radi isplate razlike plaće zbog pogrešno obračunate osnovice na temelju Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja podnijeli pojedinačno svaki tužitelj, a bili su zastupani po istom punomoćniku - odvjetniku Š. B. te da su nakon što je sud donio rješenje o spajanju postupaka svi tužitelji iz spojenih predmeta dali punomoći za zastupanje različitim punomoćnicima-odvjetnicima.

(...)

Kada više tužitelja, koji su bili zastupani po istom punomoćniku, a tužbeni zahtjev temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi (traže razliku plaće zbog pogrešno obračunate osnovice na temelju Kolektivnog ugovora) nakon što sud odluči spojiti predmete radi zajedničkog raspravljanja upravo radi ekonomičnosti postupka i smanjenja troškova, za zastupanje opunomoće različite punomoćnike-odvjetnike pri čemu je na ročišta pristupao samo jedan punomoćnik dok su mu ostali punomoćnici dali zamjeničku punomoć (dakle, nastao je samo jedan trošak), a i podnesci kojima su se tužitelji očitovali na tuženikov odgovor na tužbu su sadržajno u potpunosti isti te su tužbeni zahtjevi uređeni na temelju iste dokumentacije (isplatne liste) takvo postupanje predstavlja očitu zlouporabu prava koju je sud primjenom čl. 10. st. 1. ZPP-a dužan onemogućiti.

Svrha je određivanja troška postupka svakoj stranici posebno da se svakoj stranci naknadi trošak koji je njoj nastao. Međutim, u situaciji u kojoj je sve stranke na ročištu zapravo zastupao jedan odvjetnik koji nije iznosio nikakve posebne tvrdnje u odnosu na pojedine stranke već su sve tvrdnje u odnosu na sve zastupane stranke identične i u kojoj je sastavljen samo jedan podnesak kojim se na potpuno identičan način bez ikakvih posebnosti u odnosu na pojedinu stranku odgovara na navode iz odgovora na tužbu zapravo je nastao samo jedan trošak neovisno o tome što su stranke formalno zastupali različiti punomoćnici. U takvoj situaciji stranke zapravo i nisu imale trošak zastupanja po svom odvjetniku nego je nastao samo jedan trošak odvjetnika koji je zastupao više stranaka pa je strankama opravdano dosuditi samo jedan trošak uz uvećanje za zastupanje više osoba po Tbr. 36. Odvjetničke tarife.

Stoga je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je onemogućio zlouporabu prava odmjeravanjem parničnog troška tužiteljima primjenom Tbr. 36. Odvjetničke tarife odnosno odmjeravanjem tužiteljima za radnje nakon podnošenja tužbe jedan trošak uz uvećanje za zastupanje više osoba jer iako je formalno više različitih odvjetnika zastupalo tužitelje, sadržajno je zapravo samo jedan odvjetnik poduzimao posve identične radnje u postupku.“,

dao ovaj odgovor:

„U procesnoj situaciji u kojoj je više tužitelja podnijelo tužbe po istom punomoćniku pa su nakon spajanja postupaka opozvali punomoć tom istom punomoćniku i svatko je imenovao svog punomoćnika u spojenom postupku, tužitelji imaju pravo na jedan trošak za svaku radnju u postupku uz uvećanje primjenom Tbr. 36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14 i 118/14 i 107/15) koja se odnosi na zastupanje više osoba po jednom punomoćniku, a ne na određivanje svakome tužitelju pojedinačnog troška za svaku radnju u postupku ako sud time onemogućava očitu zlouporabu prava.“

7.6. Shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske primjenjivo je u ovoj pravnoj stvari koja se temelji na bitno identičnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, kao što je ona bila u predmetu u kojem je odlučeno revizijskom odlukom.

8. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijene su žalbe tužiteljica i tuženika te je prvostupanjska odluka potvrđena i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka.

9. Niti tužiteljice niti tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa su primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijeni njihovi zahtjevi za naknadu troškova žalbe i odlučeno kao u toč. III. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Varaždinu 4. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun, v.r.