Poslovni broj: Us I-2127/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. B., državljanina Ruske Federacije, smještenog u Prihvatilište za tražitelje azila u Z., kojeg zastupa opunomoćenik M. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, OIB: …, Z., radi međunarodne zaštite, 04. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Klasa: UP/I-216-03/24-06/4855, Urbroj: 511-01-212-24-3 od 3. travnja 2024.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: …, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, isplatiti odvjetniku M. B., pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Klasa: UP/I-216- 03/24-06/4855, Urbroj: 511-01-212-24-3 od 3. travnja 2024., odbačen je naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost rješenja te ističe da je sa trudnom suprugom pobjegao iz Rusije, jer ga progoni obitelj supruge koja se protivi braku. Policija u Rusiji njemu i supruzi ne želi pružiti zaštitu. Supruga tužitelja nalazi se u Z. u bolnici i trudna je. Tužitelj se ne može više vratiti u Rusiju jer se boji posljedica za sebe i suprugu. Tužitelj je u strahu morao pobjeći i zatražiti međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Tužitelj opravdano navodi kako je njegov život ugrožen u Rusiji zbog gore navedenih razloga. Tužitelj smatra da ispunjava uvjete za pružanje međunarodne zaštite, te da će se u slučaju povratka u Rusiji suočiti s realnom mogućnosti da bude kažnjavan, a moguće i ubijen. Tužitelj smatra da je tuženi preuranjeno donio zaključak o nedopuštenosti naknadnog zahtjeva. Tužitelj smatra kako je tuženo tijelo propustilo detaljnije razmotriti navode tužitelja. Tužitelj se boji povratka u Rusiju. Ukazuje da se riječ "strah" ne odnosi samo na osobe koje su stvarno bile proganjane, već i na one koje žele izbjeći situacije u kojima postoji opasnost od proganjanja. Pobijano rješenje nije moguće ispitati niti je razvidno zašto tužitelju nije odobren azil. Tužitelj isto tako ističe kako nije razvidno iz kojeg razloga tužitelju nije priznata supsidijarna zaštita. Naime, iz gornjih navoda je razvidno da tužitelj ispunjava uvjete za priznanje međunarodne zaštite, te da mu je trebalo dobiti pravo na azil, a podredno da mu je svakako trebalo odobriti pravo na supsidijarnu zaštitu.
3. Predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, traži da mu se odobri besplatna pravna pomoć u ovom upravom sporu i da se odvjetniku M. B., pružatelju besplatne pravne pomoći, isplati iznos od 1.250,00 EUR u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je tužba neosnovana u cijelosti. Tuženik zaključuje da tužitelj nije iznio relevantne činjenice i dokaze koji su nastali nakon izvršnosti prethodne odluke, je obiteljski problemi nisu razlozi za odobravanje međunarodne zaštite. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tužitelj 28. travnja 2024. samovoljno napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Z., te je istog dana napustio i područje Republike Hrvatske.
5. Slijedom navedenog, predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Tijekom postupka izvršen je uvid u osporeno rješenje tuženika, u sudski spis predmeta, te u spis tuženika.
7. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja tuženika nije osnovan.
8. Sud je 27. lipnja 2024. održao usmenu raspravu, te je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 110/21.) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
9. S rasprave je isključena javnost radi razloga zaštite privatnosti, sukladno odredbi članka 38. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, u svezi s odredbom članka 12. stavak 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15., 127/17., 33/23.).
10. Tužitelj, iako uredno pozvan, nije pristupio na raspravu. Iz službene bilješke Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Z. proizlazi da je tužitelj 28. travnja 2024. napustio Prihvatilište i nije se vratio niti prijavio novo boravište u određenom roku.
11. Člankom 43. stavkom 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da Ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona.
12. Člankom 47. stavak 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji zahtjev odbijen sukladno članku 38. ovoga Zakona ili je postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. ovoga Zakona. Obrazloženje naknadnog zahtjeva predaje se u Prihvatilištu neposredno u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik ako je osoba nepismena. Ministarstvo odlučuje o naknadnom zahtjevu najkasnije u roku od 15 dana od dana njegovog zaprimanja (stavak 2.). Naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite (stavak 3.). Dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku (stavak 4.). Ako se utvrdi da je naknadni zahtjev dopušten, ponovno će se odlučivati o osnovanosti zahtjeva, a prijašnja odluka će se ukinuti (stavak 5.). Naknadni zahtjev će se odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga članka (stavak 6.).
13. Iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj podnosi 25. ožujka 2024. naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. U svom zahtjevu navodi da se boji povratka u zemlju podrijetla zbog obiteljskih problema, jer se obitelj njegove supruge ne slaže s njihovim brakom.
14. Prema ocjeni suda, tužitelj u naknadnom zahtjevu navodi obiteljske probleme, konkretno neslaganje obitelji sa ženidbom tužitelja i njegove supruge, što nije opravdan razlog za međunarodnu zaštitu. Pored navedenog, ističe se da se nakon odustanka od prijašnjeg zahtjeva tužitelj nesmetano vratio u Rusku Federaciju i podnio zahtjev za izdavanje nove putne isprave, koja mu je i izdana.
15. Sukladno odredbi članka 47. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju iznesenih činjenica i dokaza, a u svezi sa već iznesenim činjenicama i dokazima u prethodno provedenom postupku, slijedom čega je, temeljem stanja spisa predmeta, tuženik pravilno utvrdio da opisani razlozi koji su izneseni u naknadnom zahtjevu, nisu opravdan razlog za podnošenje naknadnog zahtjeva.
16. Suprotno navodima tužitelja, iz podnesenog zahtjeva proizlazi da je tužitelju bilo omogućeno izjašnjavanje o svim okolnostima i razlozima podnošenja naknadnog zahtjeva, te da je postupku po naknadnom zahtjevu iznio razloge koji nisu relevantni, stoga nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 47. stavak 3. Zakona.
17. Slijedom navedenog, osporeno rješenje se ocjenjuje zakonitim, stoga je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u toč. I. izreke presude.
18. Kako je iz izjave tužitelja dane u upravnom postupku proizlazi da nema novčanih sredstva za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, istom je u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj: 140/15.).
19. Sukladno navedenom, opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak na temelju odredbe članka 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite, a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima i zastupanja na ročištu od po 1.000,00 EUR (Tbr.27.t.1. i 2.), sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, važećoj u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Narodne novine, broj: 138/23.) umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, a uvećano za pripadajući PDV, stoga mu je priznat trošak u sveukupnom iznosu od 1.250,00 EUR, te je odlučeno kao pod toč. III izreke ove presude.
U Zagrebu 04. srpnja 2024.
Sutkinja:
Željka Zrilić Ježek, univ. spec., v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
