Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-255/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. R. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku K. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika M. M.1 iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. A., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5251/2021-8 od 28. listopada 2022., na sjednici vijeća 4. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5251/2021-8 od 28. listopada 2022. preinačava i sudi:

I.I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 14. listopada 2020. godine, između M. M.1 iz Z., OIB: ... i pok. D. M. iz Z., OIB: ..., ovjeren od strane javnog bilježnika Z. J. u Z., dana 22. listopada 2020. godine pod poslovnim brojem: OV-12858/2020.

II. Nalaže se brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na osnovu navedenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 14.10.2020. godine i uspostava zemljišno- knjižnog stanja u

-zk. ul. br. 7825, zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj poduloška 30952, knjiga PU Grad Z., u naravi stan na II (drugom) katu, stubište II koji se sastoji od dnevnog boravka, sobe, sobice i nusprostorija u ukupnoj površini od 71.17 čm, kao posebni dio stambene zgrade ..., Z., sagrađene na čest. br. 1947/15, po novoj izmjeri čest. br. 326 K.O. P.,

-zk. ul. br. 20218, zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, k.o. Z. o., u naravi garaža površine 1325 m2, a koja se nalazi na kč.br. 906/3,61. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-61) Garaža br. 61 na trećoj poluetaži površine 13 čm,

-zk. ul. br. 223237, zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. G. Z., u naravi garaža G., površine 16 m2, a koja se nalazi na kč. br. 1943/14

-u podulošku br. 1940, zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, knjiga PU S., u naravi stan na III. (trećem) katu, označen br. 14, u površini od 65,05 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, izbe i lođe, kao posebni dio zgrade u S., sagrađena na čest. zem. 9533/5 i 9533/6,

kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 14. listopada 2020. godine, tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena tuženika M. M.1 ..., Z., OIB: ..., uz istovremeni upis tih nekretnina na ime D. M., ..., Z., OIB: ....''

I. II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 398,16 EUR-a u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 301,86 EUR-a u roku od 15 dana.

III. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

''I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 14. listopada 2020. godine, između M. M.1 iz Z., ...OIB: ... i pok. D. M. iz Z., ..., OIB: ..., ovjeren od strane javnog bilježnika Z. J. u Z., dana 22. listopada 2020. godine pod poslovnim brojem: OV-12858/2020.

II. Nalaže se brisanje zemljišno -knjižnog stanja nastalog na osnovu navedenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 14.10.2020. godine i uspostava zemljišno- knjižnog stanja u

-zk. ul. br. 7825, zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj poduloška 30952, knjiga PU Grad Z., u naravi stan na II (drugom) katu, stubište II koji se sastoji od dnevnog boravka, sobe, sobice i nusprostorija u ukupnoj površini od 71.17 čm, kao posebni dio stambene zgrade ..., Z., sagrađene na čest. br. 1947/15, po novoj izmjeri čest. br. 326 K.O. P.,

-zk. ul. br. 20218, zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, k.o. Z. o., u naravi garaža površine 1325 m2, a koja se nalazi na kč.br. 906/3,61. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-61) Garaža br. 61 na trećoj poluetaži površine 13 čm,

-zk. ul. br. 223237, zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. G. Z., u naravi garaža G., površine 16 m2, a koja se nalazi na kč. br. 1943/14

-u podulošku br. 1940, zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, knjiga PU S., u naravi stan na III. (trećem) katu, označen br. 14, u površini od 65,05 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, izbe i lođe, kao posebni dio zgrade u S., ... sagrađena na čest. zem. 9533/5 i 9533/6,

kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 14. listopada 2020. godine, tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena tuženika M. M.1 , ..., Z., OIB: ..., uz istovremeni upis tih nekretnina na ime D. M., ..., Z., OIB: ....

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 4.150,00 kn/ 550,799 €1, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 28. listopada 2022. godine do isplate, određenoj za svako polugodište, prema stopi utvrđenoj po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporila sve navode žalbe, te predložila odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 14. listopada 2020. (dalje: ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) zaključenom između sada pok. D. M. kao primatelja uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja, a koji zahtjev činjenično temelji na tvrdnji da je pobuda za zaključenje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bilo isključenje zakonskih nasljednika J. R. (ovdje tužiteljice) i D. S. iz nasljedstva iza pok. D. M., radi čega je predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zbog nedopuštene pobude (rješavanja imovinskopravnih odnosa) u smislu odredbe čl. 273. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje u tekstu: ZOO) ništetan. 6. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih nespornih činjenica:

- da je tužiteljica kći pok. D. M., rođena u njegovom prvom braku s I. M., dok je tuženik sin pok. D. M., rođen u njegovom drugom braku s M. M.2 , koji brak je trajao do njegove smrti,

- da je pok. D. M. imao i izvanbračnog sina D. S.,

- da su 14. listopada 2020. D. M. kao primatelj uzdržavanja i tuženik kao davatelj uzdržavanja zaključili ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, kojim se tuženik obvezao uzdržavati primatelja uzdržavanja do kraja života na način ugovoren u čl. 3. ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a za uzvrat mu je primatelj uzdržavanja dao sve svoje nekretnine koje se sastoje od stana u Z., stana u S. i dvije garaže u Z.,

- da je tuženik uknjižio svoje pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama, uz upis prava doživotnog stanovanja na stanu u Z. u korist D. M.,

- da je D. M. umro 03. ožujka 2021.,

- da su u ostavinskom postupku nakon njegove smrti kao zakonski nasljednici proglašeni supruga M. M.2 u 1/4 dijela, sin M. M. u 1/4 dijela, kći J. R. u 1/4 dijela i sin D. S. u 1/4 dijela,

te analizom iskaza tužiteljice, tuženika i svjedokinje M. M.2 , provedenih radi utvrđivanja sporne činjenice radi li se o nedopuštenoj pobudi za zaključenje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, temeljem kojih utvrđuje:

- da iz iskaza tužiteljice, a koji je prihvatio u cijelosti kao iskren i uvjerljiv, proizlazi da je brak njezinih roditelja razveden kad je imala tri godine, da je nakon toga rijetko bila u kontaktu s ocem, da je u dobi od 18 godina došla do oca i njegove obitelji s namjerom da upozna polubrata i ostvari kontakt s ocem i polubratom, ali u tome nije uspjela, da je pozvala oca na vjenčanje, ali nije došao niti joj čestitao, da je za smrt oca saznala iz osmrtnice objavljene u novinama, da od oca nije dobila nikakvu imovinu i da je priželjkivala da će je se otac sjetiti barem zadnjih dana svog života, da je 1986. saznala da otac ima izvanbračnog sina, te da oca nikada nije zvala telefonom a zadnji put ga je vidjela na sahrani bake i djeda (nije navela koje je to bilo godine – napomena ovog suda),

- da iz iskaza tuženika, a koji sud nije prihvatio u dijelu da nije znao za očevu kćer iz prvog braka i da je otac vjerovao da će mu trebati skuplje liječenje nego što bi on mogao podnijeti, proizlazi da je 2020. zaključio s ocem (isti je tada bio u dobi od 86 godina i načetog zdravstvenog stanja) ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a glavni razlog zaključenja tog ugovora je bilo što je otac vjerovao da će mu trebati skuplje liječenje koje on sam ne bi mogao financijski podnijeti, jer mu je u lipnju 2020. dijagnosticirana tromboza, a na zaključenje predmetnog ugovora su se odlučili zbog mogućnosti raspolaganja imovinom još za očeva života, da je to bilo vrijeme lockdowna zbog korone pa je za oca obavljao razne poslove (uzimao uputnice, doznake i sl.), da je otprilike tjedan dana nakon očeve smrti od majke saznao da ima polusestru i polubrata, da mu se otprilike sedamnaest dana nakon očeve smrti javio D. S., s kojim je razmijenio više poruka,

- da iz iskaza svjedokinje M. M.2 , a koji iskaz sud nije prihvatio u dijelu iskaza o pobudi za zaključenje predmetnog ugovora i da nije vodila brigu o zaključenju tog ugovora, proizlazi da je znala da su njezin suprug i sin sklopili predmetni ugovor, ali se u to nije uključivala, da joj je poznato da je pobuda za sklapanje predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bilo da se njezinom suprugu osigura osobno pomaganje i održavanje, a sekundarno pruži i financijsko uzdržavanje, jer joj je suprug bio načetog zdravstvenog stanja (prebolio dva moždana udara, imao nesanicu, probleme s nogama, bubrezima), da im je sinova pomoć posebno bila potrebna u vrijeme lockdowna zbog korone, da im je sin podmirivao zdravstvene usluge čije troškove nije podmirivao HZZO, te da je i njezino zdravstveno stanje loše, jer boluje od više bolesti,

- da iz poruka priloženih uz tužbu (tuženik je tijekom postupka tvrdio da su iste izvučene iz konteksta) proizlazi da je tuženik na izravni upit D. S. je li pitao svog oca zašto hoće napraviti Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju odgovorio sljedeće: ''da, htio je s obrazloženjem da ne želi da imam probleme i shvatio sam da misli na J., jer sam ja znao da ona postoji, ali nisam nametao to bez da sam kaže'', a na daljnje pitanje D. S. misli li da je taj Ugovor napravio s njim radi kćeri J. da ne bi tražila nešto od njega poslije očeve smrti, tuženik je odgovorio sljedeće: ''da, čak bi rekao da je to i spomenuo, ali neću tvrdit, nije ime izgovorio.''

zaključuje da je pobuda pok. D. M. za zaključenje predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bilo imovinsko-pravno raspolaganje i isključivanje tužiteljice i ostalih zakonskih nasljednika od mogućnosti nasljeđivanja i da je ta pobuda bila poznata tuženiku u to vrijeme, što jasno proizlazi iz poruka razmijenjenih s D. S., pa je predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan u smislu odredbe čl. 273. st. 2. i 4. ZOO-a, pri čemu je posebno istaknuo da zaključenje spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nije bilo potrebno jer je tuženik s roditeljima imao blizak i prisan odnos, organizirao je svoje stanovanje i zaposlenje u neposrednoj blizini roditelja i unazad 10-tak godina aktivno se brinuo za svoje roditelje i u svom iskazu tuženik je naveo da bi se brinuo o ocu, kao i o majci, i da nije zaključio takav ugovor smatrajući to normalnim, slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

7. Tuženik u žalbi ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tvrdnjom da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni, jer ukoliko je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza zaključio da je postojala nedopuštena pobuda za zaključenje predmetnog ugovora, čija pravna posljedica je da je takav ugovor bez učinka, tada nije mogao prihvatiti tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti, radi čega je tužbeni zahtjev trebalo u cijelosti odbiti, a u prilog svojih navoda poziva se na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i županijskih sudova citiranu u žalbi. Bitnu povredu nalazi u kontradiktornom obrazloženju prvostupanjskog suda u kojem prihvaća iskaz tužiteljice koji je u potpunosti irelevantan obzirom da ista nema apsolutno nikakvih saznanja o odlučnim činjenicama, te s jedne strane cijeni i poklanja vjeru iskazu svjedokinje i tuženika u odnosu na razvoj bolesti pok. D. M., a s druge strane ne cijeni njihov iskaz da je ugovor sklopljen primarno zbog potrebe osobnog pomaganja i uzdržavanja bolesnog primatelja uzdržavanja, a niti cijeni činjenicu teškog zdravstvenog stanja i osobnog invaliditeta u kojem se u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nalazila svjedokinja i zbog istog bila u nemogućnosti pružati pomoć bolesnom suprugu, već svoju odluku temelji na jednoj poruci izvađenoj iz konteksta obimne korespondencije između tuženika i D. S., pa proizlazi da provedeni dokazi nisu ocijenjeni na način propisan odredbom čl. 8. ZPP-a, što je rezultiralo pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem, posljedično čemu je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo.

8. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na istaknute žalbene razloge utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, jer vezano za utvrđivanje pobude zbog koje je sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije cijenio sve provedene dokaze (priloženu medicinsku dokumentaciju), a provedene dokaze (iskaze stranaka i svjedokinje) ocijenio je samo parcijalno, a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Međutim, kako je odlučne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i dokumentacije koji se nalaze u spisu, to je o žalbi tuženika ovaj sud odlučio primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. u vezi st. 3. ZPP-a.

9. U žalbenoj fazi postupka i nadalje je sporno je li predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan, obzirom da je tužiteljica kao osnovu ništetnosti istaknula nedopuštenost pobude iz čl. 273. st. 2. ZOO-a.

10. Prema stanju spisa, pok. D. M. u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bio je načetog zdravstvenog stanja, a kako to proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije, te iskaza tuženika i svjedokinje, a isto nije osporavala niti tužiteljica (štoviše, ista je u svom iskazu navela da nije znala kakvo je zdravstveno stanje njezinog oca zadnjih godina, jer ga nikada nije zvala telefonom, a zadnji put ga je vidjela na sahrani djeda i bake, ne navodeći kada su isti umrli). Također, nesporno je da je tuženik ispunjavao svoje obveze ugovorene čl. 3. ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a koju činjenicu je tužiteljica priznala na pripremnom ročištu održanom 6. travnja 2022. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je pok. D. M. u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bio u dobi od 86 godina, a njegova supruga M. M.2 u dobi od 84 godine, da su oboje bili lošeg zdravstvenog stanja, da im je unazad 10-tak godina pomoć pružao tuženik, koji je svoje stanovanje i zaposlenje organizirao na način da je blizu svojih roditelja, kako bi im u svakom trenutku mogao priskočiti u pomoć, a koje činjenice tužiteljica tijekom postupka nije osporavala.

10.1. Nadalje, iz iskaza tužiteljice ne proizlazi da ista ima ikakva relevantna saznanja o pobudama za sklapanje predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, dok iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da svoj zahtjev temelji isključivo na dvije sms poruke (koje su nakon smrti pok. D. M.) razmijenili tuženik i D. S. (izvanbračni sin pok. D. M.), kada je tuženik na ''…na izravan upit D. S. je li tuženik pitao svog oca o razlozima za sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odgovorio kako slijedi: „Da, htio je s obrazlozenjem da ne želi da imam probleme i shvatio sam da misli na Jasnu jer sam ja znao da ona postoji, ali nisam nametao to bez da sam kaze“, te na ''… izravan upit D. S. misli li da je taj ugovor napravio s njim radi kćeri Jasne, da ne bi tražila nešto poslije njegove smrti, odgovorio kako slijedi: „Da, cak bih rekao da je to i spomenuo, ali necu tvrdit, nije ime izgovorio“., a koje poruke je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka, ali i sada u žalbenom postupku, osporavao tvrdnjom da su iste izvađene iz konteksta u nametljivoj komunikaciji D. S. prema njemu koja je trajala od sredine ožujka 2021. i u potpunosti prestala 25. svibnja 2021., time da tužiteljica radi dokazivanja nedopuštene pobude, osim tih dviju sms poruka, nije predložila nikakve druge dokaze kojima bi se utvrdila ta odlučna činjenica.

11. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da je tužiteljica tijekom postupka dokazala da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na pok. D. M. da sklopi predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i da je tuženik znao ili morao znati za takvu nedopuštenu pobudu.

12. Naime, u smislu odredbe čl. 586. ZOO-a primarna pobuda primatelja uzdržavanja, ali i cilj samog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, je da primatelj uzdržavanja za sebe osigura potrebnu skrb, dok s druge strane davatelj tu skrb ugovara uz naplatu, dakle s ciljem da mu nakon smrti pripadne cijela ili dio imovine primatelja uzdržavanja. Na odluku o tome s kim će neka osoba sklopiti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju utječu brojni činitelji, a bliskost s osobom davateljem uzdržavanja je svakako jedan od važnijih, pri čemu nema zapreke da neka osoba sklopi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s osobom koja i inače po zakonu ima obvezu brinuti se o primatelju, npr. djecom, a isto tako nema zapreke da se na strani davatelja uzdržavanja u ugovoru pojavi osoba koja spada u krug zakonskih nasljednika primatelja uzdržavanja.

13. Obzirom na činjenična utvrđenja, prema ocjeni ovog suda, a protivno zaključku prvostupanjskog suda i tužiteljičinim navodima odgovora na žalbu, osnovna pobuda za sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bilo je uzdržavanje i zbrinjavanje pok. D. M., koji je kao primatelj uzdržavanja htio za sebe osigurati pomoć i potrebnu skrb (radi zdravstvenih problema) i život u njegovim godinama (86 godina) učiniti lakšim i ugodnijim, a davatelj uzdržavanja da pružanjem primatelju uzdržavanja takve skrbi (a među strankama nije sporno da je davatelj uzdržavanja u potpunosti ispunio sve svoje obveze ugovorene predmetnim ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju) osigura da mu nakon smrti primatelja uzdržavanja pripadne cijela ili dio imovine primatelja uzdržavanja, dok s druge strane tužiteljica (koja zahtijeva utvrđenje ništetnosti) s pokojnim ocem nije uopće kontaktirala.

14. Stoga, kraj utvrđenja da je predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a obzirom na životnu dob i zdravstveno stanje primatelja uzdržavanja, sklopljen s ciljem uzdržavanja i zbrinjavanja pok. D. M. i da je sklopljen suglasnom voljom ugovornih stranaka (iz rezultata dokaznog postupka jasno proizlazi da su pok. D. M. i tuženik željeli sklopiti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, takav su ugovor i sklopili i u konačnici takav ugovor je u cijelosti i izvršen), te da tijekom postupka nisu utvrđene okolnosti na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je jedina pobuda kod sklapanja predmetnog ugovora bila lišiti tužiteljicu nasljedstva i da je takva pobuda utjecala na odluku primatelja uzdržavanja da sklopi ugovor i da je to tuženik kao davatelj uzdržavanja znao ili morao znati (rješenjem o nasljeđivanju iza pok. D. M. tužiteljica je utvrđena nasljednicom i uručena joj je ostavinska imovina u ¼ dijela) nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 273. (nedopuštena pobuda) ZOO-a.

15. Međutim, sve da je predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i sklopljen zbog nedopuštene pobude, prema odredbi čl. 273. st. 2. ZOO-a, kojom je propisano ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka, posljedica sklapanja takvog ugovora nije ništetnost, već da je ugovor među ugovornim strankama bez učinka, pa je već zbog toga po toj osnovi tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan. Navedeno je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-12/2020-3 od 14. travnja 2021.

16. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tuženika te primjenom odredbe čl. 373.a st.1. toč. 2. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu te odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

17. Kako je ovaj sud preinačio pobijanu odluku, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, dok je visina troškova određena prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/15 i 37/2022, dalje: Tarifa), u skladu s kojom je postavljen zahtjev za naknadu troškova postupka i koja je važila u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

17.1. Tuženiku je kao opravdan i nužan trošak priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 132,72 EUR/1.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), te trošak zastupanja na ročištu 6. travnja 2022. i 15. rujna 2022. u iznosu od 132,72 EUR/1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) za svako ročište, a što ukupno iznosi 398,16 EUR-a, te je naloženo tužiteljici isti mu naknaditi u cijelosti obzirom da je tužiteljica u cijelosti odbijena s tužbenim zahtjevom.

18. Tuženiku je priznat trošak sastava žalbe u zatraženom iznosu od 248,86 EUR-a (Tbr. 10. toč. 1. Tarife) i trošak sudske pristojbe na žalbu na presudu u iznosu od 53,00 EUR-a, a što ukupno iznosi 301,86 EUR-a, pa kako je tuženik u žalbenom postupku uspio u cijelosti, to je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tužiteljici naloženo tuženiku naknaditi trošak žalbenog postupka u cijelosti u iznosu od 301,86 EUR-a.

19. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer isti u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio nužan za odlučivanje u žalbenom postupku.

U Varaždinu 4. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v .r.