Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-622/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Alenke Lešić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. Š., OIB ..., iz Č., koju zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u O., protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz O. d. Š. & P. u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice A. Š., OIB ..., iz Č., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u O., radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj: P- 164/2022-61 od 17. svibnja 2024. i protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj: P-164/2022-63 od 20. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I Žalba tuženika A. B. d.d. odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj: P- 164/2022-61 od 17. svibnja 2022. koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj: P-164/2022-63 od 20. svibnja 2024.
II Uvažava se žalba A. B. d.d. Z. i preinačuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj: P-164/2022-63 od 20. svibnja 2024. u dijelu kojim je odlučeno o troškovima umješača na strani tužiteljice A. Š. i rješava:
Odbija se umješač A. Š. sa zahtjevom koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da umješaču na strani tužiteljice naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana."
III. Odbija se tuženik A. B. d.d. sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od ukupno 2.301,21 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na:
- iznos od 5,37 EUR od 02.10.2007. god. pa sve do isplate;
- iznos od 6,34 EUR od 02.11.2007. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,36 EUR od 02.12.2007. god. pa sve do isplate;
- iznos od 6,33 EUR od 02.01.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 6,31 EUR od 02.02.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 4,35 EUR od 02.03.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 6,41 EUR od 02.04.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,21 EUR od 02.05.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 6,08 EUR od 02.06.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,16 EUR od 02.07.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,95 EUR od 02.08.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,93 EUR od 02.09.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,04 EUR od 02.10.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,15 EUR od 02.12.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 14,21 EUR od 02.06.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 12,72 EUR od 02.07.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,86 EUR od 02.08.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,91 EUR od 02.09.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 12,56 EUR od 02.10.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,53 EUR od 02.11.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 12,47 EUR od 02.12.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,67 EUR od 02.01.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 7,90 EUR od 02.11.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 10,81 EUR od 02.01.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 11,62 EUR od 02.02.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 12,03 EUR od 02.03.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 11,06 EUR od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 10,92 EUR od 02.05.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 14,56 EUR od 02.02.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 14,22 EUR od 02.03.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 16,40 EUR od 02.04.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 15,84 EUR od 02.05.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 16,94 EUR od 02.06.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 23,12 EUR od 02.07.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 21,72 EUR od 02.08.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 27,00 EUR od 02.09.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 24,21 EUR od 02.10.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 22,12 EUR od 02.11.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 28,49 EUR od 02.12.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 31,67 EUR od 02.01.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 28,84 EUR od 02.02.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 29,25 EUR od 02.03.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 27,21 EUR od 02.04.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 27,84 EUR od 02.05.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 34,77 EUR od 02.06.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 35,74 EUR od 02.07.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 43,41 EUR od 02.08.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 40,63 EUR od 02.09.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 36,29 EUR od 02.10.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 35,62 EUR od 02.11.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 35,14 EUR od 02.12.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 34,41 EUR od 02.01.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 36,10 EUR od 02.02.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 36,15 EUR od 02.03.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 35,09 EUR od 02.04.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 35,52 EUR od 02.05.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 36,16 EUR od 02.06.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 1.206,52 EUR od 29.06.2012. god. pa sve do isplate,
sve to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana."
2. Rješenjem prvostupanjskog suda je odlučeno:
"I. Ispravlja se presuda ovog suda broj P-164/2022-61 od 17. svibnja 2024. na način da se u točki III. izreke u prvom redu iza riječi:
"parnični trošak" treba pisati
"u iznosu 3.220,36 eur", i dodaje u točki III. izreke:
"Nalaže se tuženiku da umješaču na strani tužiteljice naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana."
II. U preostalom dijelu presuda ostaje ne izmijenjena."
3. Protiv te presude i rješenja o troškovima postupka žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,
– pročišćeni tekst, 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.
25/13., 28/13., 89/14. i 70/19.,80/22.114/22,153/23 u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje. Ne predlaže sadržaj odluke u vezi žalbe na pobijano rješenje. Zahtjeva trošak žalbe.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tuženika protiv presude i dijela rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka tužiteljice je neosnovana, a osnovana je žalba protiv rješenja o troškovima postupka u odnosu na umješača.
6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u odnosu na troškove tužiteljice u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pri tome, dodatno, po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (članak 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda i navedeno rješenje pravilni i zakoniti, a kojom presudom je naložena isplata tužiteljici preplaćenih iznosa s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule temeljem ništetnih odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sadržane u Ugovoru o kreditu broj: ...od 17. kolovoza 2006. sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i prednika tuženika (S. b. d.d.) kao kreditora.
7. U odnosu na žalbeni navod tuženika o postojanju bitne povrede odredbi članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, valja reći da pobijane odluke, nisu opterećene tom bitnom povredom postupka, jer presuda i rješenje o troškovima sadrže valjane razloge i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
8. Nije počinjena niti bitna povreda odredbe članka 354. stavak. 1. u vezi sa člankom 220. ZPP, a da nije saslušana svjedokinja predložena od strane tuženika S. M.. To stoga što je u ovom predmetu prvostupanjski sud donio presudu poslovni broj: P-1226/2018.30 od 2. listopada 2020. kojom je utvrdio (u stavku I. izreke te presude) da su ništavne odredbe navedenog Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i primjenu valutne klauzule i naložio je isplatu iznosa koje je tuženik stekao temeljem tih ništavih odredbi, te je istom odlukom odlučeno o troškovima umješača. Ovaj drugostupanjski sud je svojom odlukom poslovni broj: Gž-781/2020-3 od 17. veljače 2020. potvrdio navedenu prvostupanjsku presudu u dijelu kojim su utvrđene ništave odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu, a ukinuo je u dijelu kojim je naložena isplata pretplaćenih iznosa s tih osnova i u odnosu na troškove postupka u odnosu na tužiteljicu, te u dijelu kojim je dopušteno A. Š. miješanje u ovu parnicu i u odnose na troškove koji su umješaču odmjereni.
9. Dakle, u ovom predmetu se raspravlja o visini tužbenog zahtjeva i troškovima postupka, te o miješanju u parnicu i o troškovima umješača, pa je saslušanje predložene svjedokinje u vezi toga da li je pregovarano o spornim odredbama Ugovora o kreditu irelevantno.
10. Ponovo se navodi u odnosu na žalbeni navod tuženika da tužiteljica nije aktivno legitimiran da je isti prigovor prvostupanjski sud pravilno otklonio, da je nesporno da je ugovor o kreditu s prednikom tuženika zaključila tužiteljica i da je isti kredit otplaćen tuženiku (lipanj 2012.) i na to ne utječe da li je za tužitelja bilo tko uplaćivao rate kredita (to je eventualno odnos tužiteljice i uplatitelja). Također navodi tuženika da ne bi bio pasivno legitimiran, jer je tužitelji ugovor o kreditu zaključio sa S. b. d.d., koja nije bila stranka u parnici koja se vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu broj: P-1401/2012, nisu osnovani. Nesporno je da je slijednik S. b. d.d. H. A. A. B. d.d. (koje banke je slijednik tuženik), koja je bila stranka navedene parnice kojom je utvrđeno da su povrijeđena kolektivna prava i interesi komitenata banke. Tuženik je preuzeo sva prava i obveze svojih prednika (suprotno nije dokazivao), pa se na tuženika odnose utvrđenja iz navedene parnice.
11. Pravilno je utvrđeno da je tužitelj potrošač, jer je kao fizička osoba zaključio stambeni ugovor o kreditu .
12. Predmet spora je bio zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu, sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora dana 9. kolovoza 2006., koje su sadržane u članku 2., 3., 4., 11. i 15. toga Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 17.338,47 kn (2.301,21 eura) sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene iznose teku od dospijeća do isplate, a sve to na ime razlike nastale promjenom visine kamate i tečaja švicarskog franka za koji je bila vezana glavnica, a to sve po pravilima o stjecanju bez osnove.
13. Pri tom, među strankama nije sporno postojanje Ugovora o kreditu kojim je tužiteljici kao korisniku kredita od strane prednika tuženika kao kreditora odobrena isplata kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 13.000,00 švicarskih franaka po srednjem tečaju HNB, s rokom otplate od 120 jednaka mjesečna anuiteta. Nije sporno da je odredbom članka 2. točke 4. i 5. Ugovora određeno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Nije sporno ni da je početno ugovorena kamatna stopa iznosila 4,65 % (članak 3. točka 2. Ugovora), te da je uslijed promjene tečaja švicarskog franka i promjene kamate povećan iznos mjesečnih anuiteta koje je tužiteljica bila dužna plaćati tuženiku.
14. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev ponovo uz obrazloženje kako su nerazumljive odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu (članak 4. Ugovora) i valutnu klauzulu pa je time dio navedenih odredbi nepošten i sukladno tome u tom dijelu ništetan, a slijedom čega tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora (odnosno njegovih ništetnih odredbi) primio u skladu s odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. - dalje u tekstu: ZOO/05) u visini određenoj na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke. Pri tome je prvostupanjski sud, kao neosnovan odbio tuženikov prigovor zastare.
15. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno odlučio i o njegovom prigovoru zastare.
16. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva (slučaju kakav je i ovaj) prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa posljedično tome taj zastarni rok do pravomoćnosti pobijane presude nije ni počeo teći, radi čega je već iz ovog razloga valjalo zaključiti da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara ove novčane tražbine tužitelja, pa je žalbu žalitelja i u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.
17. Osim toga na ovaj prigovor tuženika na kojem je i u žalbi ustrajao, valja istaknuti i da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega, u konkretnom slučaju, zastara nije nastupila ni iz ovog razloga. Naime, pri takvom shvaćanju posebice treba imati na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (članak 328. ZOO).
18. U nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito određivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom članka 140. ZZP/07 propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Za ovakvo pravno shvaćanje treba imati na umu i odredbu članka 502.c ZPP o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (članak 502.c ZPP).
19. Osim toga, prilikom donošenja odluke o pitanju zastare u konkretnim predmetima treba cijeniti i da je Republika Hrvatska postala punopravnom članicom Europske unije 1. srpnja 2013., od kada pravo Europske unije čini dio njezinog pravnog poretka i mora se primjenjivati, dapače to pravo je nadređeno onom nacionalnom. Takva obveza primjene prava Europske unije postoji u odnosu na sve one pravne odnose koji su u području primjene prava Europske unije, a koji odnosi su nastali nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.
20. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive
– dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i
– dalje:
dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 78/12. ZIDZZP/12) te se primjenjuju kao nacionalni propis.
21. Pri tome valja istaknuti da se na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, međutim u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.
22. Slijedom navedenog, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju, valja zaključiti da niti iz ovog razloga nije nastupila zastara novčane tražbine tužitelja (tako i u Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.), radi čega je žalbu tuženika i u tom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.
23. Pravilno je odlučeno i o visini tužbenog zahtjeva i to na način da je tuženiku naloženo da tužitelju isplati ukupno iznos od 2.301 eura sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude, pri čemu svoju odluku o visini prvostupanjski sud temelji na nalazu i mišljenju vještaka. Po nalazu vještaka ukupna tečajna razlika u periodu otplate kredita do konačne prijevremene otplate kredita iznosi 13.079,60 kn, a ukupna razlika na ime više obračunate kamate od ugovorene iznosi 4.258,87 kn. Vještak se očitovao na primjedbe tuženika i na ročištu od 15. travnja 2024. i tuženik nije imao daljnjih primjedbi niti dokaznih prijedloga. Pravilno je kod utvrđenja iznosa koji tuženik treba platiti tužiteljici primijenjena kamata ugovorena na dan sklapanja ugovora, kao i tečaj švicarskog franka na dan sklapanja ugovora, jer su odredbe ugovora o kreditu u tom dijelu utvrđene ništavim, pa se smatra da tih odredbi nije niti bilo i primjenjuje se kamata i tečaj na dan sklapanja ugovora o kreditu (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-308/22).
24. I odluka o troškovima postupka u odnosu na troškove tužiteljice je pravilna i zakonita i po osnovi i po visini, a kako je o troškovima odlučeno u presudi i rješenjem o trošku.
25. Slijedom izloženog po odredbi članka 368. i članka 380. stavak. 1. točka 2. ZPP odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeni su pobijani presuda i rješenje o troškovima postupka u odnosu na tužiteljicu.
26. Rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj: Gž-781/2020-3 od 17. veljače 2022. je ukinuto prvostupanjsko rješenje kojim je dopušteno miješanje u parnicu A. Š. i rješenje kojim je naloženo tuženiku platiti umješaču troškove postupka. U nastavku postupka prvostupanjski sud ne odlučuje ponovo o miješanju u parnicu, ali nalaže pobijanim rješenjem (donosi rješenje o ispravku presude, umjesto dopunske odluke) od 20. svibnja 2024. tuženiku da A. Š. naknadi troškove postupka Dakle, može se smatrati da je prešutno dopušteno miješanje u parnicu.
27. Umješač ne strani tužiteljice nema pravni interes za miješanje. To što su tužiteljica i umješač bračni drugovi i što je kredit eventualno plaćan prihodima koji spadaju u bračnu tečevinu nisu razlozi da bi se miješanje dopustilo miješanje, jer to su odnos umješača i tužiteljice. Da li će eventualno uspjeh ili neuspjeh tužiteljice u ovom predmetu utjecati na bračne odnose (kako navodi umješač) nije razlog da bi se dopustilo miješanje A. Š. u ovu parnicu.
28. Slijedom toga umješač nema pravo niti na nadoknadu troškova ovog postupka, pa ga sa zahtjevom valja odbiti, te je primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP uvažena žalba tuženika i preinačeno je rješenje od 20. svibnja 2024. u odnosu na troškove umješača i umješač je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.
29. Odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka, jer je sa žalbom uspio u neznatnom dijelu (članak 166. stavak. 1. ZPP).
Sisak, 4. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća
Martina Budinski Modronja, v.r.
