REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kž-237/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika G. M., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi branitelja optuženog, odvjetnika G. R., iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. R. i M. S. iz Č., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 8. srpnja 2022. br. K-263/2021-14, u sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog G. M. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu pod brojem 11 K-263/2021-14 od 8. srpnja 2022., temeljem članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 -dalje u tekstu: ZKP/08) stavljena je izvan snage presuda toga suda pod brojem K-263/2021-2 od 6. prosinca 2021. kojom je prema optuženom G. M. izdan kazneni nalog.
2. Točkom II. izreke pobijane presude optuženi G. M. je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje, iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, pa je na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, time da je imenovanom optuženiku primjenom članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ako isti u roku kušnje od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 naloženo je optuženiku da plati paušalni iznos troška kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 1.500,00 kuna/ 199,08 EUR[1] .
4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi G. M. po branitelju, odvjetniku G. R. iz Z. odvjetničkog ureda G. R. i M. S. iz Č. i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe ili da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak radi razjašnjenja činjenica bitnih za utvrđivanje krivnje optuženika.
5. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
6. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
7. Žalba nije osnovana.
8. Neosnovana je žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se zapravo žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, prvostupanjski je sud, suprotno tvrdnjama optuženika, činjenično stanje pravilno utvrdio. Zaključci prvostupanjskog suda zasnovani su na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, pa su uslijed toga zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica čvrsto utemeljeni na izvedenim dokazima.
8.1. Analizirajući tijek dokaznog postupka te povezujući inkriminirano postupanje s provedenim i utvrđenim dokazima, valja navesti da žalitelj pogrešno ocjenjuje analize pojedinih dokaza od strane prvostupanjskog suda. Međutim, za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao valjane i argumentirane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Nastavno tome, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da inkriminirane riječi ne sadrže sva bitna obilježja kvalificiranog kaznenog djela prijetnje jer iz sadržaja riječi „našo bum te ja sikak i spoko bum te“ (naći ću te svakako i istući te) ne proizlazi da optuženik prijeti oštećenoj K. M. da će joj nanijeti tešku tjelesnu ozljedu, što je bitno zakonsko obilježje kvalificiranog kaznenog djela prijetnje. Osim toga, žalitelj u žalbi ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je oštećena K. M. čula inkriminirane riječi te da je prijetnju shvatila ozbiljno, odnosno da se bojala za svoj život.
8.2. Nasuprot tome, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio suglasne iskaze svjedoka D. K. i N. K., policijskih službenika koji su uredovali utužene prigode nalazeći da su vjerodostojni i u potpunosti suglasni, te nemaju nikakvog razloga neosnovano teretiti optuženika, a iz kojih proizlazi da je supruga optuženika, oštećena K. M. utužene prigode bila uplašena i da je plakala, te da je tada optuženik, koji je bio u alkoholiziranom stanju, oštećenoj uputio riječi prijetnje „našo bum te ja
1 Fiksni tečaj konverzije: 1 euro= 7,53450 eura
sikak i spoko bum te“. Naprijed navedene iskaze svjedoka D. K. i N. K. potvrđuje i činjenica da je oštećena neposredno nakon utuženog događaja podnijela kaznenu prijavu protiv optuženika zbog kaznenog djela prijetnje, a koja okolnost upravo upućuje na zaključak da je oštećena čula riječi prijetnje, jer u suprotnom ne bi niti podnosila kaznenu prijavu za kazneno djelo prijetnje. Tomu u prilog ide i činjenica da je policijski službenik N. K. koji je u to vrijeme obavljao obavijesni razgovor sa oštećenicom čuo riječi prijetnje, pa ukoliko ih je čuo taj svjedok zasigurno je čula i oštećenica koja je potom u policijskoj postaji podnijela kaznenu prijavu za prijetnju. Temeljem prednje izloženih utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je iskaz oštećene u kojem je navela da je to bila obična svađa i da joj optuženi nije prijetio usmjeren ka izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti optuženika budući da je u međuvremenu došlo do poboljšanja njihovih bračnih odnosa.
8.3. Dakle, u situaciji kada je oštećenica kako proizlazi iz iskaza policijskih službenika zbog alkoholiziranosti optuženika od 2,74 g/kg koji ju je napadao, pozvala policiju, a kada su došli policijski službenici, oštećenici u njihovoj nazočnosti uputio riječi „našo bum te ja sikak i spoko bum te“ (naći ću te svakako i istući te), u takvoj situaciji, suprotno stajalištu žalitelja, izrečene riječi su u svemu podobne da na strani oštećenice izazovu strah i bojazan za vlastiti život, što se uostalom i dogodilo budući da je oštećena istoga dana i podnijela kaznenu prijavu za kazneno djelo prijetnje. U tako opisanom ponašanju optuženika, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ostvarila su se sva bitna obilježja kvalificiranog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11.
8.4. Slijedom svega iznesenog, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Također, nije u pravu optuženi niti kada se žali zbog odluke o kazni. Naime, iako u uvodu žalbe navodi taj žalbeni osnov, u žalbi ne obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne propustio utvrditi i ispravno vrednovati sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne te svrhe kažnjavanja.
9.1. Naime, odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu, zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga je ispravno prvostupanjski sud olakotnim optuženiku cijenio da je neosuđivan, a otegotnih okolnosti nije našao, dok je, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne propustio olakotnim utvrditi ponašanje optuženika nakon počinjenja kaznenog djela, odnosno da se pomirio sa suprugom oštećenom K. M. No, bez obzira na taj propust, nije dovedena u pitanje vrsta i visina izrečene kazne optuženiku jer ga je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovoga suda, osudio na primjerenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a koja se neće izvršiti ako isti u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Tako izrečena kaznenopravna sankcija je u svemu primjerena težini počinjenog djela, stupnju krivnje s kojim je kazneno djelo počinjeno, kao i stupnju povređivanja zaštićenog dobra, te će se upravo tako izrečenom uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije propisane člankom 41. KZ/11.
10. Stoga, budući da razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu nisu osnovani te da ovaj drugostupanjski sud nije našao povrede zakona na koje u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude
U Šibeniku, 4. srpnja 2024. godine
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nives Nikolac,v.r.
