Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-432/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dobrile Ćuruvija, kao predsjednice vijeća, Jarmilke Kučera-Slivar, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K., OIB: …, Z., protiv tuženika E. O. d.o.o. Z., OIB: …, Z., koga zastupaju punomoćnici - odvjetnici iz OD B. & P. d.o.o. Z., radi utvrđenja i zabrane diskriminacije, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2171/2022-17 od 27. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2171/2022-17 od 27. listopada 2023.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova podnošenja žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2171/2022-17 od 27. listopada 2023. presuđeno je tako da izreka glasi:

" I. Utvrđuje se da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje u odnosu na korištenje usluga E. O. d.o.o. u Z., OIB: ….

II. Zabranjuje se tuženiku svako postupanje i poduzimanje bilo kakvih radnji kojima se tužitelja spriječava u korištenju bilo kakvih usluga koje nudi i pruža hotel E. O. d.o.o. u Z., OIB: …."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka te predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu tuženika i preinači prvostupanjsku presudu na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu te u istom osporava navode žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prilikom ispitivanja pobijane presude u skladu sa čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 155/23. – dalje: ZPP), ovaj sud drugog stupnja nalazi utvrđenim da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude, niti u postupku koji je prethodio njezinu donošenju, nije počinio bilo koju bitnu povredu postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnu povredu na koju ukazuje tuženik u žalbi. Pobijana presuda je jasna i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP-a).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje u odnosu na korištenje usluga E. O. d.o.o. u Z., te tužitelj traži da se zabrani tuženiku svako postupanje i poduzimanje bilo kakvih radnji kojima se tužitelja sprječava u korištenju bilo kakvih usluga koje nudi i pruža hotel E. O. d.o.o. u Z.

7. U tijeku prvostupanjskog postupka je pravilno utvrđeno:

- da je tužitelj dana 22. lipnja 2020. bio gost u baru tuženika te da je zaposlenik tuženika odbio poslužiti tužitelja,

- da su navedenom događaju nazočili svjedoci N. A. i D. B. koji su iskazali da je zaposlenik bara tužitelja odbio poslužiti,

- da tužitelj kao redovni gost u baru tuženika nikada nije počinio nikakav incident, da nije dolazio pijan niti neprimjereno odjeven, te da je volio razgovarati sa zaposlenicima tuženika i da je njegov govor ponekad bio glasan,

- da je tužitelj postupanjem tuženika to jest njegovog zaposlenika, koji ga je odbio poslužiti, diskriminiran odnosno da je tuženi povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje u odnosu na korištenje usluga tuženika te da su ispunjene pretpostavke određene odredbom članka 17. stavak 1. toč. 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije pa je zabranjeno tuženiku svako postupanje i poduzimanje bilo kakvih radnji kojima se tužitelja sprječava u korištenju bilo kakvih usluga koje nudi tuženik.

8. Opisana utvrđenja prvostupanjskog suda žalitelj nije uspio dovesti u sumnju svojim navodima.

9. Na navode žalbe posebno valja istaknuti da prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 2. stavak 1. ZPP-a, odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Dakle, prvostupanjski sud u ovom parničnom predmetu može i smije odlučivati samo o osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na točno određeni događaj koji se dogodio dana 22. lipnja 2020., a ne može odlučivati o eventualnom postupanju i ponašanju tužitelja u prostorijama tuženika u neko drugo vrijeme prije ili poslije predmetnog događaja. Stoga su neodlučni svi oni žalbeni navodi u kojima tuženik opisuje ponašanje tužitelja za vrijeme nekih drugih boravaka tužitelja u prostorijama tuženika.

10. Prema odredbi članka 1. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08. i 112/12. – dalje: ZSD), tim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rasne ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog druga ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

11. Sukladno odredbi stavka 2. članka 1. ZSD-a, diskriminacijom u smislu tog Zakona, smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1.ovog članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskom li drugim vezama.

12. Prema odredbi članka 2. stavak 1. ZSD-a, izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavak 1. ovog Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, a prema stavku 2. tog članka neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. st. 1. ovog Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.

13. Dakle, za utvrđivanje diskriminacije je, osim postojanja koje od osnova iz članka 1. stavka 1. ZSD-a, nužno i da postoji relacija prema kojoj drugoj osobi u usporedivoj situaciji. Prema odredbi članka 17. st. 1. ZSD-a, svatko tko smatra da mu je zbog diskriminacija povrijeđeno neko pravo može tražiti zaštitu tog prava u posebnom postupku.

14. Odredbom čl. 20. st. 1. ZSD-a je propisano ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovog Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

15. U konkretnoj situaciji tužitelj je učinio vjerojatnim da je postupanjem tuženika prema njemu kao gostu hotela kojim upravlja tuženik i koji pruža usluge smještaja i usluge posluživanja jela i pića, a koje postupanje tuženika to jest njegovih zaposlenika se sastojalo u tome što zaposlenik tuženika nije tužitelju pružio traženu uslugu posluživanja traženim napitkom, došlo do diskriminacije tužitelja, te je s obzirom na naprijed citiranu odredbu članka 20. stavak 1. ZSD-a, teret dokaza da nije bilo diskriminacije bio na tuženiku.

16. Naime, tijekom postupka i po utvrđenju ovog suda nedvojbeno je utvrđeno da zaposlenik tuženika na traženje tužitelja, tužitelja nije poslužio zatraženim napitkom, a kako to nedvojbeno proizlazi iz iskaza svjedoka N. A. i D. B.. Za navedeno postupanje zaposlenika tuženika nije bilo opravdanog i objektivnog razloga. Naime, zaposlenik je, a s obzirom da u objektu tuženika nije bilo puno gostiju s obzirom na svoje radne obveze imao mogućnosti uslužiti tužitelja zatraženim napitkom.

17. Tvrdnje tuženika iznesene u žalbi da je tužitelj više puta upozoravan da mora nositi zaštitnu masku, da se ne smije rukovati sa drugim gostima i osobljem hotela, da mora držati distancu i da ne smije sjedati za stolove na kojima je bila oznaka "Rezervirano", sud je cijenio međutim tijekom postupka nije utvrđeno, a niti tuženik tvrdi i dokazuje da je konkretnog datuma 22. 06. 2020. kada je zaposlenik tuženika odbio poslužiti tužitelju zatraženi napitak, tužitelj svojim postupanjem uzrokovao opravdano odbijanje zaposlenika tuženika da tužitelju pruži uslugu kojom se tuženik bavi i koju pruža sukladno registriranim djelatnostima. Naime, s obzirom na teret dokaza tuženik je bio dužan, a s obzirom da je tužitelj učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno pravo na jednako postupanje budući da mu nije pružena usluga tuženika, dokazati da nije bilo diskriminacije odnosno da zatraženu uslugu tužitelju nije pružio zbog razloga uvjetovanih postupanjem tužitelja, a to tuženik ne dokazuje. Naprotiv tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj kao gost u ugostiteljskom objektu tuženika uvijek bio pristojan i primjereno odjeven. Tvrdnje tuženika da je tužitelj ponekad glasnije govorio i ometao njegove zaposlenike i goste razgovorima, tuženik nije dokazao odnosno tuženik nije dokazao da se takvo ponašanje tužitelja dogodilo upravo 22.06. 2020. i da zbog toga postupanja tužitelja mu je tuženik uskratio traženu uslugu. Eventualno naprijed opisano ponašanje tužitelja u neko drugo vrijeme nije od utjecaja na odluku u ovom predmetu budući da je tužitelj učinio vjerojatnim da mu je dana 22. 06. 2020. zbog toga što mu je uskraćeno pružanje usluge tuženika to jest posluživanje zatraženim napitkom, a nakon što je isto zatražio i svojim postupanjem nije uzrokovao odbijanje i nemogućnost pružanja usluge od strane tuženika nije utvrđena, povrijeđeno njegovo pravo na jednako postupanje, a tuženik ničim nije dokazao da navedenog dana nije diskriminirajuće postupio prema tužitelju.

18. Tvrdnje tuženika iznesene u žalbi da je svjedok D. B. iskazao da je konobar rekao da tužitelja ne može poslužiti dok ne provjeri neke informacije i da to ne znači da je tuženik odbio tužitelja jer ukoliko je konobar tuženika trebao provjeriti neke informacije (tuženik niti ne navodi koje), isti je bio dužan nakon što je iste provjerio uslužiti tužitelja ili mu priopćiti razlog nepružanja usluge, a isto nije učinjeno. Isto tako tuženik tijekom postupka niti jednim provedenim dokazom nije dokazao da je konobar tuženika odbio poslužiti tužitelja dana 22. 06. 2020. iz razloga što je tužitelj sjedio za stolom koji je bio označen kao "Rezerivan" ili iz razloga što je sjedio na mjestu na kojem nije mogao biti poslužen zbog mjera opreza uvedenih zbog korone ili zbog toga što nije nosio zaštitnu masku ili se nije pridržavao drugih mjera. Navedene navode tuženik iznosi u žalbi i oni se odnose na neke druge događaje, a ne za konkretan događaj od 22. 06 2020. Za napomenuti je da ukoliko je (a što nije u tijeku postupka dokazano provedenim dokazima) tužitelj svojim ponašanjem kršio određene mjere ili odredbe o javnom redu, tuženik je mogao istog prijaviti i zatražiti intervenciju policije, a što niti ne navodi da je učinio, niti je učinio. Dakle, za sada, a s obzirom na teret dokaza, može se zaključiti da tužitelj svojim ponašanjem nije povrijedio odredbe važećih propisa za vrijeme ranijih posjeta objekta tuženika, a svakako nije dokazano (niti to tuženik navodi) da je to tužitelj učinio predmetnog dana.

19. Činjenica da je tužitelj bio dugogodišnji gost tuženika i da je odnos s nekim njegovim zaposlenicima bio neformalan ne dokazuje tvrdnje tuženika da nije diskriminirao tužitelja predmetnog dana, naime, nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik dana 22. 06. 2020. odbio pružiti uslugu tužitelju.

20. Nisu točne tvrdnje tuženika da tužitelj nije dokazao diskriminatornu osnovu po kojoj ga je tuženik diskriminirao. Naime, nedvojbeno i nesporno je utvrđeno da je tužitelj kao odvjetnik zastupao Radničko vijeće Recepcije tuženika u sudskom postupku između Radničkog vijeća Recepcije i tuženika. Navedenim zastupanjem tužitelj je zauzeo određeni društvenim položaj i istim je izrazio uvjerenja, koja su bila suprotna uvjerenjima tuženika i zbog toga je tuženik imao razloga tužitelja stavljati u nepovoljniji položaj od drugih osoba u istim ili sličnim uvjetima to jest u usporedivoj situaciji. Dakle, iz svih provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj učinio vjerojatnim da je tuženik tužitelja diskriminirao iz zakonom utvrđenih razloga i to temeljem tužiteljevog položaja kao pravnika i odvjetnika, budući da je isti zastupao Radničko vijeće u sudskom postupku protiv tuženika i na taj način iskazao uvjerenja koja su suprotna uvjerenjima tuženika.

21. Činjenica da je tužitelj godinama posjećivao i koristio usluge tuženika sama po sebi ne znači da predmetnog dana 22. 06. 2020. tuženik nije uskratio pravo na jednako postupanje prema tužitelju. Naime, tužitelj je s nekima zaposlenicima tuženika imao dobre odnose i zbog toga se osjećao dobro u prostorijama tuženika koje je godinama prije predmetnog događaja redovito posjećivao kao gost i koristio usluge tuženika na koje je navikao, koje su predstavljale njegovu dnevnu rutinu, a predmetnog dana 22. 06. 2020., kako je to nedvojbeno utvrđeno zaposlenici tuženika su odbili poslužiti tužitelja zatraženim napitkom i isto je sigurno kod tužitelja kao dugogodišnjeg korisnika usluga tuženika uzrokovalo osjećaj ponižavanja i uvrede. Takav odnos tuženika bi prema svakom čovjeku izazvao osjećaj poniženja i nelagode.

22. Navodi tuženika da budući je isti uspio u postupku koji je Radničko vijeće pokrenulo protiv tuženika, a u kojem postupku je Radničko vijeće zastupao tužitelj, te da tuženik nije imao razloga diskriminirati tužitelja nakon sedam mjeseci od okončanja spora, nisu odlučni za ishod postupka, budući da je tijekom postupka, a kako je to naprijed obrazloženo nedvojbeno utvrđeno da je zaposlenik tuženika dana 22. 06. 2020. odbio poslužiti tužitelja odnosno da je odbio tužitelju poslužiti zatraženi napitak, a da za to nije imao opravdani razlog.

23. Naime, da bi osoba pokazala da je izravno diskriminirana, treba usporediti tretman koji je imala s tretmanom osobe koja nema njezinu karakteristiku (zaštićena osnova ili karakteristika), a slučajevi izravne diskriminacije mogu se pojaviti u svim područjima života, poput radnog okruženja, pristupa dobrima i uslugama te u pogledu socijalnih naknada i obrazovanja. Dakle, tužitelj je u ovom predmetu trebao učiniti vjerojatnim da je diskriminiran u pristupu uslugama koje tuženik pruža sukladno registriranoj djelatnosti, a to je tužitelj i učinio budući da je nedvojbeno utvrđeno da mu zaposlenik tuženika nije pružio traženu uslugu to jest nije mu poslužio zatraženi napitak, a samim time je tuženik povrijedio pravo tužitelja na jednako postupanje i pružanje usluga korisnicima od strane tuženika u okviru registrirane djelatnosti tuženika.

24. Dakle, s obzirom na sve naprijed obrazloženo prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje (a s obzirom da je proveo sve predložene dokaze i uvažavajući pravila o teretu dokazivanja) pravilno primijenio materijalno pravo i utvrdio da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje u odnosu na korištenje njegovih usluga i pravilno je tuženiku zabranio takvo postupanje i poduzimanje bilo kakvih radnji kojima se tužitelja sprječava u korištenju usluga koje nudi i pruža tuženik.

25. Naime, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je dana 22.06. 2020. tuženik odbio tužitelju pružiti usluge koje obavlja u okviru registrirane djelatnosti to jest da mu je zaposlenik tuženika odbio uslužiti zatraženi napitak, a bez opravdanog razloga i u vrijeme kada je tu uslugu pružao drugim korisnicima, te je na taj način tužitelj učinio vjerojatnim da je tuženik povrijedio njegovo pravo na jednako postupanje u odnosu na korištenje usluga tuženika, a tuženik iako je bio dužan sukladno odredbi članka 20. ZSD-a, nije dokazao da nije bilo diskriminacije u odnosu na tužitelja. Naime, s obzirom na navedenu odredbu, tuženik je trebao dokazati da postupanjem njegovog zaposlenika nije povrijedilo pravo tužitelja na jednako postupanje odnosno da je njegov zaposlenik odbio pružiti traženu uslugu tužitelju iz opravdanih razloga. Međutim, tuženik tijekom postupka iako navodi da je ponekad postupanje tužitelja bilo takvo da je remetilo rad njegovih zaposlenika jer ih je navodio na razgovore, da je tužitelj inzistirao sjediti za stolom koji je imao oznaku "Rezerviran", da se tužitelj nije pridržavao propisanih mjera opreza zbog sprječavanja širenja korona virusa, isto ne dokazuje i ne dokazuje da se navedeno postupanje tužitelja dogodilo upravo 22. 06. 2020. kada je tužitelja odbio poslužiti zatraženim napitkom zaposlenik tuženika. Navedeno ne potvrđuju niti neposredni očevidci to jest svjedoci N. A. i D. B.. Dakle, s obzirom na navedeno, a budući tuženik nije predložio druge dokaze pa tako nije predložio niti saslušanje ostalih eventualnih neposrednih očevidaca i sudionika događaja, a koji bi eventualno potvrdili da je upravo tužitelj svojim postupanjem uzrokovao odbijanje pružanja usluge tuženika, po ocjeni ovog suda tuženik nije dokazao da nije bilo postupanja tuženika kojim je povrijeđeno pravo na jednako postupanje tuženika prema tužitelju.

26. Dakle, tijekom postupka pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je postupanje tuženika prema tužitelju uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavak 1. ZSD-a, to jest društvenim položajem tužitelja kao pravnika i odvjetnika i njegovim uvjerenjima iskazanim u sudskim postupcima u kojima je zastupao Radničko vijeće protiv tuženika, a zbog čega je tužitelj kao osoba to jest korisnik tuženikovih usluga prodaje posluživanja napitaka u ugostiteljskoj djelatnosti, stavljen u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, a takvo postupanje tuženika ne može se objektivno opravdati legitimnim ciljem.

27. S obzirom na navedeno primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

28. Žalba tuženika je odbijena, pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a, odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka te je odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.

Bjelovar 4. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća

Dobrila Ćuruvija v. r.