Poslovni broj: Usž-27/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. R. iz L., kojeg zastupa opunomoćenica N. B., odvjetnica u R., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja i državne imovine, Z, uz sudjelovanje zainteresirane osobe N. M. iz K., kojeg zastupa opunomoćenik F. H., odvjetnik u K., u premetu radi izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-349/2023 od 4. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se usvaja i poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-349/2023 od 4. listopada 2023.

II. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja i državne imovine, klasa: UP/II-361-03/22-02/562, urbroj: 531-07-1-3-2/5-23-2 od 15. veljače 2023. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju podmiri trošak upravnog spora u iznosu od 2.393 € u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

IV. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-361-03/22-02/562, urbroj: 531-07-1-3- 2/5-23-2 od 15. veljače 2023. te je tužitelju naloženo da zainteresiranoj osobi naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 995,00 eur u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude, a zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora je odbijen. Rješenjem tuženika odbijena je žalba koju je tužitelj izjavio protiv građevinske dozvole P. – g. županije, Ispostava u K., klasa: UP/I-361-03/19-06/94, ur.broj: 2170- 03-04/5-22-20 od 28. listopada 2020. Tom građevinskom dozvolom po zahtjevu zainteresirane osobe dozvoljena je rekonstrukcija poluugrađene zgrade stambene namjene 3b skupine s jednim stanom etažnosti prizemlje i dva kata, građevinske bruto površine 208,89 m2, rekonstrukcija pomoćne zgrade – spremišta i gradnja bazena na građevnoj čestici k.č. br. 1417 k.o. S. koja nastaje spajanjem k.č. br. 32 i 33/1 k.o. S. u skladu s glavnim projektom zajedničke oznake 85/18 – GP od prosinca 2022. koji je sastavni dio građevinske dozvole.

2. Protiv ove presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da prvostupanjski sud ponavlja dijelove osporenog rješenja tuženika pozivajući se na odredbu članka 110. Zakona o gradnji. Ističe da je tijekom prvostupanjskog upravnog spora tvrdio kako glavni projekt nije izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru koje propisuje mjerodavan prostorni plan. Ukazuje da je prema prostornom planu (urbanističkoj identifikaciji) za predmetni zahvat u prostoru predviđena rekonstrukcija postojeće zgrade uz zadržavanje tlocrtnih i visinskih gabarita te broja etaža, odnosno 7,15 m mjereno od kote terena do vijenca i 8,65 m mjereno od kote terena do sljemena. Ističe da je u konkretnom slučaju projektirano stanje koje predviđa visinu izvedenog stanja s postojećim stanjem i iznosi 7,35 m mjereno od konačno utvrđenog terena uz pročelje građevine do vijenca građevina, a visina sljemena iznosi 8,80 m, odnosno istovjetna je visini sljemena susjedne građevine (vlasništvo tužitelja). Stoga smatra da projektirano stanje u odnosu na visinu zgrade nije usklađeno s prostornim planom niti sa urbanističkom identifikacijom od 7. listopada 2021. Nadalje, navodi da je zainteresirana osoba pristupila gradnji te povisila visinu zgrade za još 30 cm što je priznao opunomoćenik zainteresirane osobe i navedeno je već u građevinskoj dozvoli. Smatra da prvostupanjski sud u svezi navedenog nije dao nikakvo razložno i prihvatljivo obrazloženje, čime osporena presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, a izreka presude je protivna njezinom obrazloženju. Poziva se na mišljenje stalnog sudskog vještaka graditeljske struke M. A. iz R. i njegov nalaz i mišljenje od 18. listopada 2023. iz kojeg proizlazi da rekonstrukcija poluugrađene zgrade stambene namjene 3b skupine nije u skladu s odrednicama Prostornog plana uređenja Grada Krka jer rekonstruirana krovna konstrukcija prelazi 30 cm i naliježe na dio krova susjedne građevine, vertikalni oluk oborinskih voda izveden je 30 cm iznad centra zajedničkog zida i nalazi se pričvršćen na dijelu zida u vlasništvu tužitelja, a nadstrešnica izgrađena na prvom katu prelazi za 30 cm dio nosivog zida kuće u vlasništvu tužitelja. Ovim nalazom također je utvrđeno da je napravljen iskop bazena na udaljenosti od 1,9 m od granice međe, a ne na udaljenosti od 3 m kako je propisano prostornim planom. Ne prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda prema kojem je jedino u projektu hidroinstalacija predmetni bazen prikazan na udaljenosti od 1,95 m. Smatra da izveden iskop upravo potvrđuje da je bazen planiran na udaljenosti od 1,9 m od susjedne čestice, te ukazuje da na terenu niti ne postoji mogućnosti udaljavanja bazena predviđenih dimenzija na udaljenost od 3 m od međe sa nekretninom tužitelja. Ističe da je projekt hidroinstalacije ključan i najvažniji za pripremu gradnju bazena i upravo on potvrđuje pravu namjeru zainteresirane osobe što je protivno Prostornom planu uređenja Grada Krka kojim je predviđena udaljenost od 3 m od međe sa susjednom česticom. Ne prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda prema kojem greška u projektu hidroinstalacije ne utječe na zakonitost građevinske dozvole. Opisuje kako se u konkretnom slučaju radi o poluugrađenoj zgradi gdje su gr. č. 3/1 u vlasništvu zainteresirane osobe i gr. č. 34 u vlasništvu tužitelja povezane zajedničkim nosivim zidom od 60 cm. Navodi da je u geodetskom projektu ovaj zid označen kao pripadajući dio nekretnine zainteresirane osobe bez suglasnosti i bez obavještavanja tužitelja. Smatra da zainteresirana osoba tijekom izdavanja potvrde geodetskog projekta kao neposrednog susjeda označuje tužitelja na nepostojećoj adresi sve kako bi spriječila bilo kakav prigovor tužitelja na predloženo stanje. Ističe da je odmah po saznanju podnio pritužbu zbog nezakonite potvrde geodetskog projekta te je zatražio reviziju potvrde projekta, odnosno obnovu postupka. Imajući u vidu sve navedeno, tužitelj smatra da je građevna dozvola protivna kako važećem prostornom planu tako i glavnom projektu. Predlaže da Sud žalbu uvaži, poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev te obveže tuženika odnosno zainteresiranu osobu da tužitelju naknadi trošak upravnog spora uvećan za trošak sastava žalbe u iznosu od 518,00 eur.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Zainteresirana osoba dostavila je očitovanje na žalbene navode kojima se u cijelosti protivi te predlaže da Sud žalbu odbije. Potražuje sastav odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 eura.

5. Žalba je osnovana.

6. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem su se u konkretnoj upravnoj stvari ispunile odredbom članka 110. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 150/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), propisane pretpostavke temeljem kojih je tijelo graditeljstva dužno izdati građevinsku dozvolu. Tužitelj je tijekom prvostupanjskog upravnog spora isticao da je zainteresirana osoba pristupila izvođenju radova i to protivno glavnom projektu, odnosno da gradi bazen na udaljenosti manje od 3 metra, da je krovište zgrade podignuta za 30 cm, te da je zainteresirana osoba nadstrešnicu postavila na manjoj udaljenosti od propisane. Ove tužbene prigovore prvostupanjski sud otklonio je, odnosno potvrdio je stajalište tuženika, prema kojem neusklađenost građevine s građevnom dozvolom može biti predmet drugog postupka i to postupka građevinskog inspektora, a nije predmet ocjenjivanja u postupku izdavanja građevinske dozvole.

7. S navedenom ocjenom tuženika i prvostupanjskog suda ovaj Sud u potpunosti je suglasan. Navedeno iz razloga što je u postupku izdavanja građevinske dozvole za rekonstrukciju zgrade za koju prema posebnom zakonu ne treba izdavati lokacijsku dozvolu potrebno utvrditi je li podneseni zahtjev u skladu sa odredbom članka 110. Zakona o gradnji, dok se u ovom postupku ne utvrđuje stanje na terenu.

8. Budući da tužitelj ističe prigovore koji se odnose na odstupanja zainteresirane osobe od glavnog projekta koji je sastavni dio građevne dozvole napominje se da je već samom građevnom dozvolom pod točkom 3. zainteresirana osoba upozorena da gradnji može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a pod točkom 4. da na vlastitu odgovornost i rizik, građenju može pristupiti na temelju izvršne građevinske dozvole. Također je upozoren da graditi mora u skladu sa građevinskom dozvolom, što je propisanom odredbom članka 106. Zakona o gradnji.

9. Budući da su žalbeni navodi u pogledu odstupanja od visine dopuštene gradnje, položaja nadstrešnice i oluka takve prirode da odstupaju od parametara utvrđenih građevnom dozvolom ti prigovori nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost građevinske dozvole.

10. Visina i etažnost odobrene gradnje sukladna je odredbi članka 56. Prostornog plana uređenja Grada Krka ("Službene novine Primorsko – goranske županije", broj: 7/07., 41/08., 28/11., 23/15.) prema kojoj se postojeće građevine stambene i druge namjene mogu rekonstruirati sukladno odredbama tog Plana, a ako imaju veću etažnost i visinu od propisanog prostornim Planom dozvoljava se rekonstrukcija u postojećem visinskim gabaritima sa zadržavanjem postojeće etažnosti. Kako je u konkretnom slučaju građevnom dozvolom odobrena rekonstrukcija građevine koja zadržava postojeći broj etaža kao i visinske i tlocrtne gabarite to je neosnovano pozivanje tužitelja na urbanističku identifikaciju od 7. listopada 2021.

11. Sud međutim ne prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda prema kojoj je za bazen u građevinskoj dozvoli u tekstualnom i tehničkom dijelu glavnog projekta navedeno da je planiran na udaljenosti od 3,0 m, a samo je u projektu hidroinstalacija prikazan na manjoj udaljenosti, što prvostupanjski sud ocjenjuje greškom u projektu hidroinstalacija koja ne utječe na zakonitost predmetne građevinske dozvole. Projekt hidroinstalacije sastavni je dio Mape 1 Glavnog projekta zajedničke oznake 85/18-GP od prosinca 2022., koji je ovjerio glavni projektant M. H., mag. arh. i sastavni je dio građevinske dozvole. Prema odredbi članka 68. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19., 125/19.) glavni projekt je skup međusobno usklađenih projekata kojima se daje tehničko rješenje građevine i dokazuje ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu te drugih propisanih i određenih zahtjeva i uvjeta. Prema odredbi stavka 3. ovog članka Zakona, glavni projekt za građenje građevine za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola izrađuje se u skladu s uvjetima za građenje građevina propisanim prostornim planom, posebnim uvjetima, uvjetima priključenja, ovim Zakonom, tehničkim propisima i drugim propisima donesenim na temelju ovog Zakona, drugim propisima kojima se uređuju zahtjevi i uvjeti za građevinu te pravilima struke.

12. Imajući u vidu navedeno, odstupanje projekta hidroinstalacija kojim je bazen prikazan na udaljenosti manjoj od 3,0 m protivno je uvjetima za građenje propisanim Prostornim planom uređenja Grada Krka ("Službene novine Primorsko-goranske županije", broj: 7/07., 41/08., 21/11. i 23/15.).

13. Također, okolnost što građevinska dozvola u tekstualnom dijelu Glavnog projekta smješta planirani bazen na udaljenosti od 3,0 m, a projekt hidroinstalacija na udaljenosti od 1,95 m, okolnost je koja ukazuje na neusklađenost tekstualnog dijela Glavnog projekta i projekta hidroinstalacija koji je sastavni dio Glavnog projekta. Utvrđena neusklađenost protivna je odredbi članka 68. Zakona o gradnji i ne može se smatrati greškom koja ne utječe na zakonitost građevinske dozvole.

14. Iz navedenog razloga Sud je žalbu usvojio i poništio prvostupanjsku presudu te usvojio tužbeni zahtjev, a predmet vratio tuženiku na ponovni postupak radi otklanjanja utvrđene nepravilnosti, odnosno nezakonitosti.

15. Budući da je tužitelj uspio u ovom upravnom sporu, valjalo mu je priznati trošak koji se odnosi na sastav tužbe, podnesak od 10. srpnja 2023., pristup ročištu pred prvostupanjskim sudom koje je održano dana 29. rujna 2023. i sastav žalbe, sve u zatraženim iznosima. Zainteresirana osoba nije uspjela u ovom upravnom sporu, čime je njezin zahtjev za naknadu troškova spora neosnovan.

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 74. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), odlučeno je kao pod točkom I. i II. izreke, dok se odluka pod točkom III. i IV. temelji na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.

U Zagrebu, 4. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća

Arma Vagner Popović, v.r.