Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-169/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr. sc. GN, GNP, Slavena Vidmara i dr. sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆN, zbog počinjenja u neubrojivom stanju protupravnog djela iz članka 111. točka 4. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog ĆN podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: K-1/2024. od 29. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Dijane Pervan i optuženog ĆN,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ĆN kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj K-1/2024. od 29. veljače 2024., na temelju članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), utvrđeno je da je optuženi ĆN u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo protiv života i tijela - teško ubojstvo u pokušaju – iz članka 111. točka 4. u vezi s člankom 34. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08., optuženi ĆN dužan je na ime troškova postupka platiti iznos od 300,00 eura, koji iznos predstavlja paušalnu svotu, dok troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do. 5. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci, kao i nagrada branitelju, na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08., padaju na teret proračunskih sredstava.

1.2. Na temelju članka 554. stavak 4. ZKP/08., određen je prisilni smještaj protiv optuženika ĆN u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

2. Protiv presude pravodobno se žali optuženi ĆN po branitelju Vinku Gulišiji, odvjetniku u Splitu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona. Predlaže da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači ili ukine i vrati sudu na ponovni postupak.

2.1. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

3. Na temelju članka 474. stavak 1. ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08-24). spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koji ga je uz podnesak vratilo na nadležni postupak.

4. U skladu sa zahtjevom branitelja optuženika o sjednici vijeća izvješten je optuženik, njegov branitelj i državni odvjetnik. Na zakazanu sjednicu vijeća pristupila je zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dijana Pervan, a prisutnost optuženika je osigurana putem video-linka iz Neuropsihijatrijske bolnice "Dr. Ivan Barbot" u Popovači, dok nije pristupio uredno obaviješteni branitelj optuženika Vinko Gulišija, odvjetnik u Splitu pa je na temelju članka 475. stavak 3.

ZKP/08-24 sjednica održana u njegovoj odsutnosti.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Optuženik se žali "zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešnog pravnog označenja", a ustvari se žali zbog povrede kaznenog zakona, te u žalbi navodi kako nije dokazano da je pratio oštećenika kritične zgode i kroz dulje vrijeme, već su se slučajno našli u prodavaonici te ne zna ni koje vozilo koristi oštećenik. Smatra kako je teško utvrditi da je volja optuženika bila usmjerena na pokušaj teškog ubojstva, ako je optuženik tempore criminis bio neubrojiv. Okolnost da je optuženik bivši policajac koji zna rukovati s oružjem, da je pucao iz blizine, da je imao još metaka u pištolju te da ga nitko nije onemogućavao u radnji počinjenja, nedvojbeno ukazuje kako je optuženik, a da je to želio, mogao oštećenika lišiti života, ali evidentno to nije učinio. S obzirom da je optuženik tempore criminis bio neubrojiv, žalitelj smatra kako počinjenje djela u stanju neubrojivosti znači da optuženik nije imao svijest o djelu, nije planirao djelo, nije bio svjestan posljedica te nije bio u mogućnosti kontrolirati svoje ponašanje, jer upravo svijest o djelu i posljedici razlikuje ubrojivost u odnosu na neubrojivost.

7. Nasuprot žalbenim navodima optuženika iz provedenih dokaza proizlazi kako žalbeni navodi optuženika nisu osnovani, jer je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza oštećenika i ispitanih svjedoka te nalaza i mišljenja vještaka i na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza, logični su i uvjerljivi, pa uslijed toga, i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica su pravilno utemeljeni na izvedenim dokazima.

7.1. Oštećeni RN je u svom iskazu detaljno i okolnosno opisao više prigoda kada ga je optuženik susretao i verbalno napadao, a posebice događaj od 29. lipnja 2023. kada se s optuženikom mimoišao u prometu, nakon čega se optuženik okrenuo i automobilom pratio oštećenika do dućana Stihl gdje mu je u jednom trenutku zapriječio prolaz. Pored toga, svjedokinja LN, kćer optuženika je navela kako je optuženik odmah po izlasku iz istražnog zatvora 2. svibnja 2023., započeo tražiti oštećenika. Također, nisu osnovani žalbeni navodi da je oštećenik kritične zgode u rukama imao nož sa zelenom drškom i udario optuženika nogom u prsa, a što bi sigurno primijetili svjedoci očevidci ĐN i PN, koji u svojim iskazima ne spominju nož, niti da bi oštećenik napadao optuženika na bilo koji način.

7.2. Pogrešno je stajalište žalitelja da neubrojivost isključuje njegovu svijest o obilježju kaznenog djela ubojstva iz niskih pobuda. Naprotiv, i neubrojivi počinitelj može ostvariti sva zakonska obilježja određenog kaznenog djela koja se mogu počiniti s namjerom, pa i ona kvalificirana, jednako kao što ih može počiniti i ubrojivi počinitelj. Inače bi bilo bespredmetno utvrđivati obilježja kojeg konkretnog kaznenog djela je takav počinitelj ostvario odnosno, u odnosu na koje je to kazneno djelo on bio neubrojiv, s obzirom da se neubrojivost, kao antiteza ubrojivosti, utvrđuje i uvijek odnosi na određeno kazneno djelo i vrijeme njegovog počinjenja.

7.3. Druga je stvar, što optuženik nije bio svjestan da radnje koje poduzima ne bi trebalo činiti, što dakle nije mogao shvatiti štetnost svog učina, znači smisleno rasuđivati, a niti se mogao suzdržavati da te radnje ne čini, dakle, što svoje radnje nije mogao voljno kontrolirati niti savladavati svoje težnje koje su ga navodile da to čini, koje su ga rukovodile na izvršenje kaznenog djela, jer je njegovo bolesno duševno stanje dovelo do poremećaja psihičkih funkcija u vidu nemogućnosti shvaćanja svoga djela i nemogućnosti upravljanja svojom voljom, radi čega je on nesposoban za krivnju. To samo znači, da se prema njemu ne mogu izreći nikakve kaznenopravne sankcije i da je to suštinska, kaznenopravna posljedica neubrojivosti.

7.4. Dakle, kod neubrojivog se počinitelja ne radi o pravno relevantnoj svijesti i volji koju ima normalni, ubrojivi počinitelj i koji se svjesno i voljno opredijelio za nepravo, već o svijesti i volji koja je rezultat duševne bolesti takovog počinitelja, ovdje optuženika i to duševne bolesti shizofrenije, zbog koje on nije mogao ispravno tj. smišljeno rasuđivati i odlučivati i zbog čega on nije sposoban za krivnju.

7.5. Prema tome, kada je optuženik uslijed trajne duševne bolesti koja je usmjerila njegovo ponašanje, postupio na način opisan u izreci presude, onda je iz objektivno utvrđenih okolnosti vezanih za takvo njegovo postupanje, osnovano zaključivati i o njegovom subjektivnom odnosu prema djelu, tj. da je optuženik bio svjestan da uslijed njegovih radnji prema oštećeniku može doći do njegove smrti, da je to htio te da je bio svjestan niskih pobuda kao načinu njegovog počinjenja, samo što je ta njegova pogrešno formirana volja rezultat bolesti.

8. Kako je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud dao valjane i pravilne razloge o odlučnim činjenicama na temelju provedenih dokaza, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je utvrdio kako činjenično stanje, suprotno žalbenim navodima, nije pogrešno utvrđeno.

9. Žalitelj nadalje tzv. posrednu povredu kaznenog zakona vidi u tome da se ne bi radilo o kvalifikacijskoj okolnosti iz članka 111. točke 4. KZ/11., već smatra da bi u postupanju optuženika eventualno postojala obilježja kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., usmrćenja iz članka 112. KZ/11., a sve u pokušaju ili pak kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. KZ/11.

9.1. Neosnovani su žalbeni navodi da volja optuženika nije bila usmjerena na lišavanje života oštećenika, kao i da ljubomora kao motiv ne predstavlja kvalifikacijsku okolnost za počinjenje težeg kaznenog djela. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio psihijatrijsko-psihologijski nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještakinja prof. dr. sc. Dolores Britvić i mr. Danijele Didić, koje su u svom vještačenju navele kako optuženi ĆN boluje od teškog i kroničnog perzistentnog sumanutog poremećaja s dominantno prisutnim idejama ljubomore te kako je protupravno djelo koje je predmet ovog postupka proizašlo i kako je posljedica duboko fiksiranih psihopatoloških doživljavanja u sklopu perzistentnog sumanutog poremećaja te je očito kako je optuženi ĆN ovo protupravno djelo počinio iz ljubomore i potrebe da se osveti žrtvi za postupke koje on smatra lošima, dakle iz niskih pobuda.

9.2. Navod da je optuženik bivši policajac koji zna rukovati oružjem, da je pucao iz blizine te da je imao još metaka u pištolju ne dovodi u pitanje pravnu kvalifikaciju, imajući u vidu sredstvo koje je optuženik koristio, a to je vatreno oružje i ispaljivanje tri projektila u pravcu glave oštećenika od kojih su ga dva projektila i pogodila u glavu te mu je život spašen samo pukom srećom i pravovremenom liječničkom intervencijom. Pored toga pištolj do danas nije pronađen te se ne zna točno je li nakon događaja u njemu bilo ostalo još metaka.

9.3. Što se tiče pobijane pravne oznake odnosno kvalifikacije djela i osjećaja ljubomore kod optuženika kao kvalifikacijske okolnosti, prvostupanjski sud je pravilno okarakterizirao ljubomoru kao nisku pobudu i za to dao detaljno i valjano obrazloženje u točkama 45. i 46. pobijane presude, a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, kada se poveže iskaz oštećenika s obranom optuženika i nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra, nedvojbeno se može zaključiti da je optuženik u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela - teško ubojstvo u pokušaju, opisano u članku 111. točki 4. u vezi sa člankom 34. KZ/11. Također je ispravan stav prvostupanjskog suda da postupanje optuženika nosi u sebi karakter pokušaja svojevrsne egzekucije koja žrtvi nije pružila nikakvu šansu za eventualni otpor ili spas.

9.4. Kada se radi o nemotiviranim ubojstvima, takva se kaznena djela u pravilu čine iz određenih pobuda te da bi se radilo o kaznenom djelu teškog ubojstva pobude počinitelja trebaju biti krajnje negativne u toj mjeri te da zbog toga djelo trpi opću moralnu osudu i prijezir. Nedvojbeno je da pobuda počinitelja koji pokušava ubiti osobu za koju sumnja da održava ljubavnu vezu s njegovom suprugom može predstavljati naročitu nisku pobudu, ali ne sama po sebi, već i uz daljnje uvjete da je ta pobuda dovela do planiranog i promišljenog ubojstva i ako počinitelj dopušta da ga vode strasti i nagoni. Iako, ljubomora sama za sebe ne predstavlja nisku pobudu, već bi se, ako bi zbog nje nastao snažan osjećaj osvete ili neki drugi poriv za počinjenje ubojstva, ono moglo podvesti pod kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju počinjeno iz drugih niskih pobuda. Stoga, kada se imaju u vidu okolnosti koje su prethodile samom inkriminiranom događaju, dakle, ranije višestruko verbalno maltretiranje i fiksiranje na oštećenika od strane optuženika, a potom i praćenje žrtve vozilom do prodavaonice, nošenje i u konačnici upotreba pištolja usred dana na javnom mjestu, uz sve navedene okolnosti predstavljaju primjer ostvarenja obilježja kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju. Stoga se ne može prihvatiti tvrdnja žalitelja kako se ne može zaključiti da ta pobuda kod njega nije dovela do planiranog i promišljenog ubojstva, već da je došlo do neplaniranog susreta.

10. Tvrdnjom da je prvostupanjski sud na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio kazneni zakon u pogledu kvalifikacije djela u stvari ne ukazuje na povredu zakona iz članka 469. ZKP/08-24, već optuženik tvrdi da je sud na temelju onog činjeničnog stanja koje po stavu žalbe proizlazi iz provedenih dokaza, a ne onog koje je utvrdio prvostupanjski sud, trebao donijeti drugačiju odluku. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona, a niti je ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08-24 utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

11. Kako postoji mogućnost da optuženik, s obzirom na njegov poremećaj, ponovi ili čak počini još teže kazneno djelo, sukladno nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, bilo mu je potrebno odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi za čuvanje i liječenje po članku 51. stavku 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne Novine", broj 76/14.) te mu je na temelju članka 554. stavak 4. ZKP/08-24 i određeno obavezno psihijatrijsko liječenje u ustanovi u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

12. Slijedom iznijetog, kako optuženik žalbom nije doveo u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude, a ispitivanjem iste po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08-24, nisu nađene povrede procesno pravne prirode, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude te je na temelju članka 482. ZKP/08-24 žalba optuženika odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu, 3. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Lana Petö Kujundžić