Poslovni broj: Pn-187/2019-41

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7, 31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba Valpovo, po sucu Zdravku Mamiću, u pravnoj stvari tužitelja A.H., stanica za tehnički pregled d.o.o. R.,

OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva

K. i partneri j.t.d., protiv tuženice J.Ć., vl. OPG I. iz T., OIB: …, zastupane po punomoćnici D.B, odvjetnici u

B.M., radi naknade štete, na zaključnom ročištu

od 6. lipnja 2024., u nazočnosti pun. E.B., odvjetnika iz Odvjetničkog

društva K. i partneri j.t.d. te pun. tuženika, a na ročištu za objavu presude 3. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

l. Tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženici J.Ć., vl. OPG I. iz T., OIB:…, da tužitelju A.H. stanica za tehnički pregled d.o.o. R.,OIB: …, na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 2.612.158,39 kn / 346.693,00 eur, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku po stopi od 15% godišnje, računajući od dana podnošenja tužbe sudu dana 15.studenog 2011.g. do 31.12.2007.g., od 1. siječnja 2008.godine do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja vrijedi zadnjeg dana polugodišta koje prethodi polugodištu za koje se određuje stopa, uvećanoj za osam postotnih poena, te od 01.08.2015.g. pa nadalje, do konačne isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena,"

kao neosnovan odbija se u cijelosti.

ll. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi prouzročen parnični trošak u iznosu od 104.415,68 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženice dana 15. studenog 2011. godine podnio tužbu radi naknade štete sa prijedlogom za izdavanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine.

2. U tužbi navodi da je Ugovorom o pružanju poljoprivrednih usluga sklopljenim dana 24. kolovoza 2010. u T. između tužitelja i J.Ć., supruga

tuženice, koji se prilikom usmenog dogovora o sadržaju ugovora, kao i prilikom sastava ugovora, predstavio kao osoba ovlaštena za zastupanje OPG I.T., tuženica

se obvezala tužitelju pružiti poljoprivredne usluge u jesen 2010.g. na površinama predlagatelja u k.o. B., 217,37 ha, k.o. L. 43,44 ha i k.o. B. 51,27 ha, odnosno tuženica se s jedne strane kao nalogoprimatelj obvezala zasijati

uljanu repicu na površini od 210 ha, te pšenicu na površini od 360 ha i u sklopu toga izvršiti sljedeće poljoprivredne usluge:

-2 tanjuranja za uništavanje korova, -1

predsjetveno tanjuranje,

-1 razbacivanje mineralnog gnojiva, -

sjetvu sa kombiniranim strojem,

-jedno prskanje zaštitnim sredstvom,

a zavisno od zimskih uvjeta prema procjeni obaviti i još jedno do dva prskanja i eventualno još jednu prihranu mineralnim gnojivom, dok se tužitelj s druge stranke kao nalogodavac obvezao tuženici za obavljanje usluge uredno u roku od 15 dana izvršiti plaćanje i osigurati sav potreban materijal i gorivo.

3.Tuženica se predmetnim ugovorom u čl.4. istog tužitelju obvezala i garantirala mu iznadprosječne rezultate prinosa u odnosu na prosječni prinos posijane kulture u RH, donosno vrhunske prinose kakve i sama ima u vlastitim posijanim površinama.

4. Po sklopljenom ugovoru i na temelju ugovora, tužitelj je vršio isplate u korist žiro računa OPG I., vl. tuženice, primanjem kojim isplata je tuženica potvrdila da je upoznata sa sadržajem ugovora i da je isti izraz i njene volje.

Posao koji je temeljem ugovora bila dužna obaviti na ugovoreni način i na ugovorenim površinama, tuženica nije obavila sukladno ugovoru i ugovorenim obvezama, niti ga je obavila u skladu s pravilima struke i pažnjom dobrog gospodarstvenika, a dio ugovorenih poslova na određenim nekretninama nije uopće izvršila.

5. S obzirom da je tužitelj još u vrijeme kada su radovi bili ili trebali biti u tijeku saznao od očevidaca na takav način izvođenja ugovorenih radova, to je više puta dopisima tražio dostavu izviješća o učinjenim radovima i o stanju, tj. višku materijala, no na iste upite nije dobivao odgovor.

S obzirom na to da od tuženice nije dobivao izvješća o radu i stanju materijala, a imao je saznanja o načinu na koji su obavljene nekvalitetne usluge, te s obzirom na to da se u konkretnom slučaju i s obzirom na narav posla radi o poljoprivrednim kulturama koje su jednogodišnje, tužitelj je bio prinuđen na predmetnim nekretninama, koje je tuženica po ugovoru morala posijati sukladno pravilima struke, a to nije učinila, poduzeti hitne radnje dovršetka, zaštite i pripreme proljetne sjetve kako ne bi doživio štetu veću od one koja mu je već uzrokovala ponašanjem i način rada tuženice pa je prije nego je takve radove izveo, a kako bi u parnici osnovano i utemeljeno mogao potraživati naknadu štete radi neispunjenja ugovora, dana 10. siječnja 2010.g. podnio Općinskom sudu u Valpovu prijedlog radi osiguranja dokaza, a temeljem kojeg prijedloga je isti sud donio rješenje o prihvaćanju prijedloga i provođenju vještačenja (posl.br. R1-10/11-3 od 14.01.2011.), kojim je utvrđen stupanj dovršenosti radova, dok je dopunskim vještačenjem koje je obavljeno nakon uroda po preporuci vještaka utvrđeno u kojoj je mjeri tužitelj oštećen tuženikovim neprofesionalnim izvođenjem radova i neizvođenjem radova na određenim nekretninama na kojima se ugovorom obvezao izvesti radove.

6. Tako je prvim vještačkim nalazom iz veljače 2011. utvrđeno sljedeće:

-da ugovorena sjetva pšenice nije u cijelosti izvršena odnosno da pšenica uopće nije posijana na ukupno 81,02 ha,

-da po izjavi J.Ć. zaštita uljane repice herbicidima nije izvršena kako je ugovorom određeno jedno prskanje,

-da na kčbr. 1182 i 1183 u k.o. B., nije izvršeno jedno tanjuranje koje je ugovoreno,

- da na kčbr. 1179, u k.o. B. nije izvršeno ništa od ugovorenih usluga,

-da se procjena prinosa zbog neprskanja zaštite i ne pripremanja zemlje od strane tuženice sukladno ugovorenom može utvrditi neposredno pred žetvu pšenice ili repice, a radi čega je provedeno i drugo dopunsko vještačenje neposredno pred žetvu.

7. Drugim vještačkim nalazom iz srpnja 2011.g. je konačno utvrđeno:

-da je tužitelj radi hitnosti radova, sam poduzeo nakon obavljenog prvog vještačkog nalaza sve potrebne agrotehničke mjere njege usjeva pšenice u proljetnom dijelu kako bi ostvario što bolji proizvodni rezultat (tj.umanjio štetu koja je prijetila),

- da je tužitelj, unatoč svim mjerama koje je poduzeo na zemlji koju je tuženica do tog trenutka obradila na prethodno izloženi način, ostvario 1.976,40 kg/ha manji urod pšenice u odnosu na ured koji je imala tuženica, odnosno, na cijeloj površini je ostvario urod od 132.912,90 kg pšenice manje nego što je definirano ugovorom.

8. S obzirom na prethodno utvrđeno nalazima i mišljenima ovlaštenog vještaka u postupku osiguranja dokaza, razvidno je i nedvojbeno utvrđeno da je nestručnim i neprofesionalnim obavljanjem ugovorenih poslova koji su obavljeni, te neobavljanjem ugovorenih poslova na određenim nekretninama na kojima je posao sukladno ugovoru trebao biti obavljen i po obavljenom radu tužitelju osigurati urod u najmanju ruku jednak onima koje je imala na svojim usjevima, tuženica nanijela štetu tužitelju u vidu umanjenog uroda pšenice na nekretninama na kojima je pšenicu zasijao (zasijana na 67,25 ha) za 132.912,90 kg pšenice u odnosu na urode koje je sama tuženica imala na svojim nekretninama, odnosno, lošim izvođenjem radova nanijela mu štetu u vidu izmakle koristi u iznosu od min. 179.432,40 kn, a to s obzirom da je tržišna cijena pšenice po kilogramu iznosila min. 1,35 kn.

9. Također, a s obzirom na to da se tuženica obvezala pšenicu posijati na nekretninama ukupne površine 360 ha, a da je posijana na 67,25 ha, razvidno je da je tužitelju nanijela štetu radi neispunjena ugovora na način da nije uopće zasijala pšenicu na preostalih 292,75 ha, a na kojoj površini je sukladno vještačkom nalazu i usporedbi sa usjevima iste kulture na nekretninama tuženice, tužitelj mogao očekivati urod jednak urodu tuženice koji je iznosio 3.483,52 kg po svakom neobrađenom hektaru (neobrađeno 292,75 ha) pa je tako tužitelju nanijela štetu u iznosu od 1.019.800,48 kg pšenice, a što u novčanoj vrijednosti i sukladnoj tržišnoj cijeni pšenice od 1,35 kn po kg iznosi 1.376.730,65 kn.

10. Naposljetku, tuženica se kao davatelj usluga predmetnim ugovorom obvezala tužitelju posijati uljanu repicu na površini od ukupno 164 ha te sukladno čl. 5. istog ugovora obvezala tužitelju dokazati da je radove izvela stručno.

U postupku osiguranja dokaza izvršeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku J.N. koji je pregledom zasijanog usjeva i proizvodne površine

organoleptički, u bitnome utvrdio da je sjetva uljane repice izvršena izvan optimalnog roka u loše pripremljeno i presatuirano tlo sa dosta biljnih ostataka na površini tla i u nepovoljnim klimatskim prilikama u vrijeme izvođenja agrotehničke mjere, te je konstatirao svojim nalazom da su kvaliteta i na vrijeme izvršena sjetva jedan od osnovnih preduvjeta uspješne i stabilne proizvodnje uljane repice.

11. S obzirom da je tuženica nesporno stručna osoba koja je morala znati da usjev uljane repice sijan u vremenskom razdoblju od dana 24. rujna do 30. rujna 2010. neće polučiti nikakve rezultate, odnosno da će tužitelju sijanjem izvan optimalnog roka nanijeti nepotrebnu štetu, razvidno je da je tuženica svojom krivnjom tužitelju nanijela štetu. Tuženica, osim navedenog, uopće nije zasadila 46,16 ha uljane repice.

12. Dakle, tužitelj navodi da je tuženica nesavjesno izvršavala preuzetu ugovornu obvezu, nije zasijala navedenu površinu, nije sjetvu realizirala u optimalno vrijeme i na način sukladno struci, te na kraju nije sjetvu zaštitila.

Razvidno je da je tuženica tako svojom krivnjom nanijela tužitelju štetu, a slijedom svega navedenog je ostao bez uroda od ukupno 161,56 tona na 46,16 ha nezasijane površine = 484.680,001 kn (prosječan urod uljane repice u RH iznosi 3,5 tona po ha=161,56 tona x 3 kn/kg) i bez uroda od ukupno 412,44 tone na loše zasijanim površinama od ukupno 117,84 ha loše zasijane površine = 1.237,320,00 kn ( 3,5 tona /ha = 412,44 tona x 3,00 kn /kg).

S obzirom na tržišnu vrijednost uljane repice u otkupnoj stanice u kojoj tužitelj plasira svoju robu od 3,00 kn, tuženica je tužitelju nanijela štetu u novčanom iznosu od ukupno 1.722.000,00 kn.

13. Slijedom iznijetog, tužitelj predlaže sudu donijeti presudu prihvaćajući tužbeni zahtjev kako ga je pun.tužitelja naznačio pisanim podneskom od 18.03.2018. (str. 35-36 spisa), a s obzirom da je tužbeni zahtjev izražen u tadašnjoj valuti – kunama, pun. tužitelja na zaključnom ročištu od 06.06.2024. taj je iznos naznačio u sadašnjoj službenoj valuti, dakle, eurima, i to u visini od 376.693,00 eur, prema fiksnom tečaju za jedan euro= 7,53450 kn.

14. U pisanom odgovoru na tužbu od 28. studenog 2011. (str. 21-22 spisa) tuženica navodi da nikada nije potpisala niti na bilo koji način ovjerila ugovor na kojemu tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev, a to nije učinio niti njen suprug J.Ć. koji je taj ugovor prvi puta vidio prilikom postupka osiguranja dokaza te se

osporava da bi tuženicu obvezivale odredbe predmetnog ugovora, a po stavu tuženice to nije niti moguće, jer J.Ć. nije vlasnik OPG I., a niti osoba ovlaštena za zastupanje tog OPG-a, već HRVI koji pomaže supruzi u nekim poslovima OPG-a te ne može preuzimati obveze na ime i račun OPG I. pa stoga niti svoje supruge, ovdje tuženice.

Osim toga, J.Ć. zasigurno ne bi tužitelju zagarantirao identične prinose kao one na poljoprivrednim površinama u vlasništvu OPG-a njegove supruge, i to iz sljedećih razloga:

-J.Ć. nema ovlasti ugovarati poslove u ime OPG I.,

-tužitelj je zakasnio s početkom priprema za uzgoj poljoprivrednih kultura, jer je apsolutno netočno da bi stranke bilo što dogovarala tijekom kolovoza 2019., jer se tada tužitelj i suprug tuženice nisu niti poznavali ,

-poljoprivredno zemljište koje obrađuje OPG I. za svoje potrebe ima puno bolje predispozicije za poljoprivrednu proizvodnju jer je sustavno obrađivano i tretirano te je i laiku jasno da se na različitim kvalitetama zemljišta ne može dobiti urod iste količine i kvalitete.

15. Dogovor tužitelja i OPG I. bilo je etapno izvođenje određenih poljoprivrednih radova za tužitelja uz uvjet redovnog plaćanja izvršenja. Svi dogovoreni i plaćeni radovi su obavljeni, a kada tužitelj nije platio ispostavljeni račun za dio radova, ova poslovna suradnja je prestala te OPG I. više nije bio u obvezi obavljati poljoprivredne radove tužitelja. Kako se radilo o radovima koji iziskuju visoke troškove, a tužitelj naknadu za te radove nije platio, to nitko od osoba ovlaštenih za zastupanje OPG I. nije primao naloge tužitelja za obavljanje bilo kakvih poljoprivrednih radova.

16. Iz radnji tužitelja i OPG I. razvidno je da su oni bili u određenom poslovnom odnosu, sadržaj kojega nije niti sličan onome koji se navodi u navodnom postojećem ugovoru.

Kako je na ime obrade tla plaćen iznos od svega 171.663,76 kn te još 50.000,00 kn na ime naknade repromaterijala, to je iz samog postupka osiguranja dokaza razvidno da su obavljeni radovi u znatnoj većoj vrijednosti od toga.

17. Pored navedenog, u tužbi se potražuje izgubljena zarada u iznosu od 3.278.163,05 kn, odnosno zarada od oko 1.500 % u odnosu na uloženo u samo jednoj sezoni, a ukoliko su takvi prinosi normalni u našoj poljoprivredi, uistinu je po stavu tuženice upitno radi čega se poljoprivrednici u RH uopće bune kad na svaku uloženu 1 KN kroz nepunih 10 mjeseci zarade dodatnih 150 kn.

18. Stoga, tuženica smatra da se nalaz i mišljenje vještaka u postupku osiguranja dokaza temelji na ugovoru koji niti ona niti njen suprug nisu potpisali, to pretpostavka o radovima koji su navodno trebali biti obavljeni, prinosima i dr., po stajalištu tuženice, ne mogu prihvatiti kao istiniti i pravni temelji pa stoga niti poslužiti kao činjenična osnova tužbenog zahtjeva.

19. Slijedom svega navedenog, tuženica prije svega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, a i mimo toga smatra tuženi zahtjev neosnovanim u cijelosti i predlaže sudu tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz obvezu tužitelju da joj naknadi prouzročen trošak postupka.

20. U dokaznom postupku sud je saslušao poljoprivrednog vještaka J.N., dip.in. polj. iz O., koji je na zahtjev suda u predmetu osiguranja

dokaza obavio vještačenje, dostavivši nalaze od veljače 2011. i srpnja 2011.g., zatim su saslušani kao svjedoci J.Ć., tuženičin suprug, a svjedok N.Č. saslušan je zamolno kod Općinskog suda u Rijeci, dana 25.studenog 2022.g. (str. 265-267 spisa) te je također saslušan kao stranka D.Č., zastupnik po zakonu tužitelja , na ročištu od 20. siječnja 2020. ( str. 204-205 spisa), a također, tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu spisu, i to : pročitan je ugovor o pružanju poljoprivrednih usluga na str. 7-8 spisa, izvršen je uvid u daljnju dokumentaciju koju je tužitelj priložio u spis, a nalazi se na str. 9-17 spisa, pročitan je dopis na str. 24, pročitan je zapisnik s ročišta od 28.veljače 2012. na str. 25-26 spisa, dopis na str. 31, pročitana je presuda i rješenje ŽS U Osijeku br. Gž-98/2017-2 od 1.veljače 2018. na str. 38-41 spisa, pročitana je dopuna nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka i procjenitelja za poljoprivredu J.N. na str. 42, zatim je pročitan zapisnik s ročišta od 25.rujna 2012. na str. 43-45, kao i nastavak dopune nalaza vještaka na str. 46-60, pročitana su rješenja o proglašenju elementarne nepogode župana Osječko-baranjske županije na str. 61-64 spisa, pročitana je presuda Općinskog suda u Osijeku, SS Đakovo, br. 52 Pn-571/2015-13 od 4.studenog 2016. na str. 83-85 spisa, kao i presuda i rješenje ŽS U Osijeku br. Gž-98/2017-2 , od 1.veljače 2018. na str. 86-90 spisa, pročitan je dopis Općinskog suda u Đakovu od 25.studenog 2019. na str. 92, pročitana je dopuna nalaza i mišljenja vještaka J.N. od listopada 2012. na str. 104-122 spisa, kao i rješenja o proglašenju

elementarne nepogode na str. 123-126 spisa te nastavak dopune nalaza i mišljenja vještaka N. od 12.prosinca 2012. na str. 122-130, pročitana je i daljnja dokumentacija - potvrda primitka transakcije na str. 133, izvadak br. 343 i 203 na str. 134-135 spisa, pročitan je i zapisnik s ročišta od 19.travnja 2012. u predmetu P-476/11 na str. 136-140 spisa, pročitana je presuda Općinskog suda u Valpovu 2 P-476/11-10 od 18.lipnja 2014. na str. 148-151 spisa, pročitano je rješenje ŽS U Osijeku br. Gž- 3397/2014-2 od 10. prosinca 2015. na str. 152-154 spisa, pročitan je ugovor o pružanju poljoprivrednih usluga na str. 155-158 spisa, pročitan je podnesak na str. 159 , kao i dopis na str. 160 spisa te potvrda primitka transakcije na str. 161 i dopis na str. 162 spisa, kao i dopis na str. 163, izlistanje na str. 164 te dopis na str. 165 te izlistanje na str. 166, kao i daljnja dokumentacija na str. 167-202 spisa, pročitan je dopis Općinskog suda u Rijeci od 12. ožujka 2020. na str. 226, zatim rješenje VSRH br. Rev- 1740/2018-2 od 25.svibnja 2021. na str. 229-231, pročitan je dopis Agencije … od 9. prosinca 2021. na str. 241-

243, pročitani su ugovori o pružanju poljoprivrednih usluga na str. 247-250, kao i daljnja dokumentacija na str. 251-255, pročitan je zapisnik o saslušanju svjedoka N.Č. kod Općinskog suda u Rijeci od 25.studenog 2022. na str. 265-267,

zatim, pročitan je zapisnik s ročišta od 19.travnja 2012. u predmetu 2 P-476/11 na str. 279-283.

21. Tijekom dokaznog postupka sud je na ročištu od 6. lipnja 2024. odbio kao nevažan i nepotreban dokazni prijedlog tužitelja za provedbom poljoprivrednog vještačenja, radi utvrđenja visine štete koju navodno trpi tužitelj, a kojem se prijedlogu protivila pun. tuženika, ostajući kod odgovora na tužbu i svih navoda tijekom postupka, kao i svih istaknutih prigovora, uključujući prigovore promašene pasivne i aktivne legitimacije, a s obzirom da se radi o odluci o upravljanju postupkom, protiv tog rješenja posebna žalba nije dopuštena.

Nakon odbijanja prijedloga za provođenjem poljoprivrednog vještačenja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu te nalazeći da je do tada proveden dokazni postupak, odnosno s obzirom na činjenice koje su utvrđene tijekom postupka, sud je odlučio zaključiti raspravu i donijeti presudu u ovoj parnici.

22. Naime, s obzirom na načelo o teretu dokazivanja, odnosno pravilo da je svaka strana u postupku dužna dokazati one tvrdnje koje iznosi tijekom postupka pa tako tužitelj svoje tvrdnje iz tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik iz odgovora na tužbu, sud je našao da tužitelj svoje osnovne činjenične tvrdnje, dakle da je tuženica J.Ć. kao vlasnica i odgovorna osoba OPG-a I.T. s tužiteljem A.H., stanica za tehnički pregled d.o.o. R., bila u ugovornom odnosu

temeljem zaključenog Ugovora o pružanju poljoprivrednih usluga od 24. kolovoza 2010.g. (str. 7-8 spisa) te da bi stoga upravo ona bila i odgovorna osoba za naknadu štete tužitelju, tijekom dokaznog postupka nije uspio, a niti mogao dokazati.

Nasuprot tome, sud nalazi da je tuženica svoje tvrdnje iz odgovora na tužbu, dakle da s tužiteljem nikada nije ni potpisala,a niti na bilo koji način ovjerila predmetni ugovor, a da to nije učinio, odnosno potpisao ili ovjerio niti njen suprug, premda on ni nije odgovorna osoba za zastupanje OPG-a pa stoga nije niti mogao potpisati predmetni ugovor niti preuzeti obveze u ime OPG-a I.T.

23. Dakle, tijekom postupka, tuženica je dokazala da predmetni ugovor, koji čak nije niti dostavljen u izvorniku, već u teško čitljivoj preslici, a tužitelj je uporno odbijao dostaviti ga, tvrdeći potpuno neosnovano da je i preslika valjan dokument, za nju kao odgovornu osobu koja po zakonu ima pravo zastupati OPG I. kao njegova vlasnica, nikada nije proizveo nikakve pravne učinke niti je tuženici ikada bila u bilo kakvom ugovornom odnosu s tužiteljem pa je shodno tome tuženica dokazala da u odnosu na nju tužitelj nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe radi naknade štete, a niti postoji njena pasivna legitimacija za naknadu bilo kakve štete tužitelju.

24.Ovdje valja napomenuti da je tužitelj već bio pokrenuo identičnu parnicu protiv tada tuženika J.Ć., supruga tuženice, radi naknade štete, a koji je vođen kod ovog suda pod br. P-476/11, s tim da je u toj parnici tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, zbog promašene pasivne legitimacije (prvostupanjska i drugostupanjska odluka na str. 148-154 spisa), da bi nakon toga tužitelj, ne želeći nastaviti tu parnicu, pokrenuo parnicu protiv ovdje tuženice J.Ć., s istom činjeničnom i pravnom osnovom, na što osnovano upućuje i ukazuje tuženica u svojim podnescima.

25. Naime, u konkretnom slučaju, sud je nedvojbeno utvrdio da je tuženica J.Ć. nositelj OPG-a I. i kao takva upisana u upisnik poljoprivrednih

gospodarstava, s tim da OPG kao organizacijska cjelina nije nositelj prava i obveza, dakle, nije pravna osoba, već je imatelj prava i obveza nositelj gospodarstva kao fizička osoba, sukladno odredbama Zakona o poljoprivredi, dakle, u konkretnom slučaju, tuženica kao vlasnica OPG-a i odgovorna osoba koja ima isključivo pravo zastupati OPG I.T.

26. Na temelju ovakvo utvrđenog činjeničnog stanja, sud nalazi da nije potrebno detaljnije obrazlagati činjenice utvrđene tijekom dokaznog postupka, odnosno obrazlagati iskaze ispitanih osoba pa niti ih međusobno uspoređivati ili analizirati, s obzirom da je sud nedvojbeno utvrdio da je tužitelj podnošenjem tužbe protiv tuženice J.Ć. promašio i aktivnu, ali i pasivnu legitimaciju, čime je njegov tužbeni zahtjev radi naknade štete protiv tuženice u potpunosti neosnovan, tako da ga je valjalo kao takvog u cijelosti i odbiti presudom koju je sud donio, kao u izreci.

27. Budući da je tužitelj izgubio u cijelosti ovu parnicu dužan je tuženici naknaditi sav prouzročen parnični trošak, koji je po ocjeni suda bio nužan za pravilno vođenje ove parnice, a koji se odnosi na zastupanje putem punomoćnika – odvjetnika, sukladno odredbi čl. 154.st.1.Zakona o parničnom postupku.

28. Tuženikov trošak sastoji se od pisanog odgovora na tužbu te zastupanja na 11 ročišta na kojima se raspravljalo o meritumu spora (od 28.02.2012., 19.4.2012., 4.11.2019., 3.12.2019., 9.12.2019., 20.1.2020., 25.11.2021. , 9.9.2022., 25.11.2022., 25.5.2023. , 6.6.2024.), kao i za sastav najviše 4 obrazložena podneska (od 28.11.2011., 2.12.2019., 5.2.2020. i 24.2.2020.), sve od po 6.525,98 eur, sve uključujući i PDV od 25% na ukupni trošak zastupanja u iznosu od 104.415,68 eur, a s obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora od 346.693,00 eur / 2.612.158,41 kn, primjenom odredaba Odvjetničke tarife.

29. Međutim, kod donošenja odluke o trošku postupka, odnosno naknade samo nužnog troška, sud nije mogao priznati tuženici zatraženi trošak sastava obrazloženih podnesaka za više od 4 takva podneska (sukladno Tbr.8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – NN br. 142/12, 118/14, 130/14, 107/15, 37/22 i 126/22), jer u prvostupanjskom postupku, prema navedenoj Tarifi, odvjetniku pripada naknada za obrazložene podneske, ali ne više od sveukupno 4 takva podneska.

30. Također, sud nije mogao tuženici dosuditi trošak dolaska na ročište za objavu presude, jer taj trošak nije nužan za pravilno vođenje ove parnice, a osim toga, pun. tuženice nije konkretno odredila visinu tog troška, a sud dosuđuje trošak samo na konkretan zahtjev parnične stranke, a slično vrijedi i za trošak sudskih pristojbi za koji je u troškovniku pun. tuženice navedeno da se radi o sudskoj pristojbi po određenju suda, dakle, bez konkretnog iznosa, s tim da uvidom u spis nije utvrđeno da bi tuženik tijekom postupka uplatio bilo koji iznos pristojbe na odgovor na tužbu, a niti je taj iznos službeno naplaćen, s obzirom da je za prisilnu naplatu nastupila već apsolutna zastara.

31. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Valpovu 3. srpnja 2024.

S U D A C

ZDRAVKO MAMIĆ v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženici putem punomoćnika.