Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-296/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te dr. sc. Leona Kovačića i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog NG zbog kaznenih djela iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.- ispravak, 101/17.,118/18.,126/19., 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog NG podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 29. rujna 2022., broj K-34/2019-97, u sjednici održanoj 3. srpnja 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice, optuženog NG i branitelja optuženika, odvjetnika Borisa Hlatkog,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog NG kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Vukovaru, optuženi NG proglašen je krivim za počinjenje kaznenih djela protiv gospodarstva i to zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. te kaznenog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11. činjenično i pravno opisanih u izreci presude, te mu je za kazneno djelo pod točkom 1. presude temeljem članka 246. stavak 2. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo pod točkom 2. temeljem članka 248. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11., u vezi s člankom 44. stavak 1. i 2. i člankom 47. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, a na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11. mu je izrečena djelomično uvjetna osuda tako da će se kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti u trajanju od šest mjeseci, a preostali dio kazne od deset mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provedeno na izdržavanju kazne neće biti uračunato u vrijeme provjeravanja.

1.2. Na temelju članka 560. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08.) utvrđeno je da novčani iznos od 52.813,08 kuna / 7.009,50 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženi NG ostvario kaznenim djelom iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. te da novčani iznos od 52.813,08 kuna / 7.009,50 eura postaje imovina Republike Hrvatske, a optuženom NG naloženo je da novčani iznos od 52.813,08 kuna / 7.009,50 eura uplati u Državni proračun Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točaka 1., 6. i 7. ZKP/08. optuženik je dužan platiti na ime troškova knjigovodstvenog vještačenja iznos od 3.465,34 kuna / 459,93 eura, na ime troškova psihijatrijskog vještačenja iznos od 3.000,00 kuna / 398,17 eura, na ime troškova svjedoka iznos od 71,10 kuna / 9,44 eura, na ime troškova branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika Borislava Miodragović iznos od 13.368,75 kuna / 1.774,34 eura i paušalni iznos od 2.000,00 kuna / 265,45 eura i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 4. ZKP/08. odluku o troškovima branitelja po službenoj dužnosti, odvjetnika Borisa Hlatkog donijet će predsjednik vijeća posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači te optuženiku utvrdi stroža kazna za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11. te izrekne stroža jedinstvena kazna zatvora.

2.1. Žalbu je podnio optuženik po branitelju Borisu Hlatkom, odvjetniku u Vukovaru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede kaznenog zakona, kao i odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda ukine, a predmet vrati na ponovno odlučivanje ili podredno da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od kaznenopravne odgovornosti.

2.2. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optuženika s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

2.3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je i optuženik s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

2.4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

3. Žalbe nisu osnovane.

4. Žalba optuženika podnesena je zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer da je obrazloženje presude nejasno te se ne može ispitati, zatim da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno te da je počinjena i povreda kaznenog zakona budući da postoje okolnosti koje isključuju krivnju optuženika sukladno članku 469. stavak 2. ZKP/08. Žalba je podnesena i u odnosu na kaznenopravnu sankciju izrečenu optuženiku.

5. Iako se žalitelj, u odnosu kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. KZ/11., žali zbog apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer je obrazloženje pobijane presude nejasno zbog čega se presuda ne može ispitati, iz obrazloženja ove žalbene osnove proizlazi da se radi o žalbi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Pri tome, drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne, razumljive i neproturječne razloge, na kojima se zasniva izreka presude.

6. Također, iz sadržaja žalbe proizlazi da je žalba podnesena jer je na raspravi povrijeđeno pravo obrane time što je sud odbio sve dokazne prijedloge obrane čime sadržajno upire na bitnu povredu iz članka 468. stavak 3. ZKP/08., a da je time i činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

7. U žalbi se tako ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odbio dokazne prijedloge obrane za ispitivanjem svjedokinje BG na okolnosti sklapanja kupoprodajnog ugovora od 3. studenog 2009. te korištenja predmetne nekretnine, zatim LG također na okolnosti korištenja predmetne nekretnine, ali i knjigovođe KG, na okolnosti do kada je vodila knjige društva te stečajne upraviteljice MG, na okolnosti okončanja stečajnog postupka kao i CG koji je bio u zakupu poslovnih prostorija I. T. Iteks Ilok d.o.o. (u daljnjem tekstu: društvo) U žalbi se smatra da je pogrešno odbijen i dokazni prijedlog za dopunu financijskog vještačenja na okolnosti tržišne vrijednosti nekretnine vještakinje Sanje Opaček. Smatra se da je takvim postupanjem prvostupanjskog suda narušeno pravo optuženika na obranu.

8. Suprotno žalbenim navodima drugostupanjski sud smatra da nije povrijeđeno pravo obrane time što je raspravni sud odbio većinu predloženih dokaza. Naime, prvostupanjski sud nije odbio sve dokazne prijedloge obrane jer je na ročištu od 26. svibnja 2022. ispitan svjedok EG. Što se tiče ostalih dokaza koji se navode u žalbi treba napomenuti da su neki od tih dokaza izvedeni u ranijem tijeku postupka pa je u tom dijelu raspravni sud zapravo odbio ponovno ispitivanje tih svjedoka. Tako su na raspravi od 26. rujna 2022. pročitani iskazi svjedoka MG, KG te nalaz i mišljenje vještakinje Sanja Opaček, koji su već ranije ispitani na raspravi pred drugim vijećem, ali u prisutnosti kako optuženika tako i u prisutnosti njegovog ranijeg branitelja, čime su ispunjeni zahtjevi načela kontradiktornosti kaznenog postupka te je obrani dana mogućnost ispitivanja iskaza tih svjedoka. Što se tiče svjedoka CG te LG koji ranije nisu ispitani, prvostupanjski sud je pravilno odbio ispitati svjedoke na okolnosti zakupa predmetne nekretnine kao poslovnog prostora jer su ti razlozi za ovaj postupak doista nevažni, kao što su nevažna i eventualna saznanja BG o sklapanju i razvrgnuću kupoprodajnog ugovora, a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu, a te zaključke prihvaća i ovaj sud. Obzirom na vrijednost nekretnine naznačene u ugovoru sklopljenom po optuženiku kao prodavatelju i istovremeno po optuženiku kao odgovornoj osobi društva koje je ujedno bilo u svojstvu kupca, doista nije postojala potreba za provođenjem vještačenja financijske vrijednosti nekretnine. Naime, sud nije obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože, već ih je ovlašten odbiti pod uvjetima iz članka 421. stavak 1. ZKP/08. kako je to učinio prvostupanjski sud, obrazloživši u pobijanoj presudi njihovo odbijanje koje obrazloženje prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka.

9. Optuženik se žali zbog povrede kaznenog zakona jer postoje okolnosti koje isključuju krivnju navodeći da je prvostupanjski sud u cijelosti ignorirao iskaz svjedoka PG s rasprave od 26. svibnja 2022. koji je naveo da je razlog za kupnju nekretnine bio razvijanje novog "brenda", a kao razlog raskidanja ugovora navodi da je trgovačko društvo zapalo u financijske teškoće jer su im otkazani poslovi pa da zato I. T. Iteks Ilok d.o.o. nije mogao platiti ostatak kupoprodajne cijene. Naveo je i da I. T. Iteks Ilok d.o.o. od optuženika nije potraživala povrat uplaćenog iznosa od 52.813.,08 kn/7.009,50 eura jer je nekoliko godina bila u posjedu predmetne nekretnine. Žalbom se nadalje analizira da je optuženik sporazum o raskidu kupoprodajnog ugovora potpisao temeljem ranije donesene odluke koju je donijela uprava društva, a s kojom se suglasio i nadzorni odbor društva i da je zapravo optuženik postupao kao dobar gospodarstvenik jer su se time umanjile obveze društva. Žalba zaključuje da ništa ne upućuje da bi optuženik neosnovano zadržao spomenuti novčani iznos, već da se radi o građanskopravnom odnosu pri čemu uplaćeni iznos predstavlja kaparu čime obrazlaže tzv. posrednu povredu kaznenog zakona jer optuženik u bitnom tvrdi da je sud na temelju ovog činjeničnog stanja koje po stavu žalbe proizlazi iz provedenih dokaza, a ne onog koje je utvrdio prvostupanjski sud, trebao donijeti drugačiju odluku.

10. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno zaključio o postojanju kaznenopravne odgovornosti optuženika za počinjenje kaznenog djela zlouporabe odgovornosti u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11. te je neosnovana žalbena tvrdnja obrane o postojanju okolnosti koje isključuju krivnju. Optuženik je kao odgovorna osoba I. T. Iteks Ilok d.o.o. bio dužan brinuti o imovinskim interesima pravne osobe koju je zastupao te je u tim okvirima trebao postupati u skladu s načelom urednog i savjesnog gospodarstvenika što znači da je sukladno članku 252. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93., 34/99., 121/99. – vjerodostojno tumačenje, 52/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11. – pročišćeni tekst, 111/12., dalje: ZTD) bio ovlašten donositi samo one poduzetničke odluke za koje je mogao na temelju primjerenih informacija pretpostaviti da su za dobrobit društva. Nasuprot tome, u vrijeme potpisivanja sporazuma o raskidu kupoprodajnog ugovora od 29. veljače 2012. žiro-računi I. T. Iteks Ilok d.o.o. bili su već u blokadi pa povrat nekretnine koja predstavlja imovinu društva i to bez naknade svakako ne može biti financijski opravdana. Optuženik je umjesto toga, kao odgovorna osoba koja treba brinuti o imovinskim interesima pravne osobe koju zastupa, morao pronaći druge načine otuđenja sporne nekretnine (npr. prodajom) čime bi se namirio ostatak kupoprodajne cijene, a preostali iznos bi ostao imovina društvu. Sklapanje ovakvog ugovora u kojem optuženik vraća samom sebi kao fizičkoj osobi imovinu društva, pri čemu u cijelosti zadržava uplaćeni mu iznos od strane društva, svakako nije u skladu s načelom urednog i savjesnog gospodarstvenika već predstavlja osobni interes optuženika.

11. Što se tiče kapare, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da se kapara u kupoprodajnom ugovornu nigdje ne spominje pa se prema tome iznos od uplaćenih 52.813.,08 kn/7.009,50 eura u odnosu na kupoprodajnu cijenu od 304.000,00 kn/40.347,73 eura ne može smatrati kaparom. Također, ako je optuženik kao fizička osoba smatrao da mu društvo duguje određeni iznos po osnovi najamnine trebao je to od društva potraživati nekim od dostupnih pravnih načina kojima ne bi oštetio imovinu društva, pri čemu se ističe da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da optuženik nije dostavio ugovor o zakupu nekretnine kojim bi potkrijepio tu svoju tvrdnju.

12. Konačno, ovaj sud zaključuje da donošenje nezakonite odluke o raskidu kupoprodajnog ugovora od strane upravnog odbora i njezino potvrđivanje od strane nadzornog odbora, ne čini tu odluku zakonitom, niti poništava kaznenopravnu odgovornost optuženika kao odgovorne osobe. Naime, članovi upravnog odbora trgovačkog društva s ograničenom odgovornošću su, jednako kao i članovi nadzornog odbora, garanti koji su dužni štititi imovinu društva, a ne postupati protivno interesima društva. U tom smislu netočan je i navod žalbe da prvostupanjski sud u cijelosti ignorira sadržaj iskaza svjedoka EG jer je u točki 18. obrazloženja naveden zaključak prvostupanjskog suda da je odluka nadzornog odbora društva očito bila samo formalne prirode, a iskaz tog svjedoka ocijenjen je u točki 21. obrazloženja. Odgovornost optuženika kao odgovorne osobe svakako nije isključena niti time što ovo trgovačko društvo, za vrijeme provođenja stečajnog postupka protiv optuženika kao fizičke osobe, nije pokrenulo spor radi zaštite interesa društva, kako optuženik sugerira u žalbi.

13. U žalbi optuženika se, u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na točku 2. presude (kazneno djelo povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11.), navodi da je sud trebao pribaviti podatak o tome kada je optuženik otišao u mirovinu te da je sud na tu okolnost propustio ispitati svjedoka SG koji se je, za razliku od optuženika, nalazio u posjedu dokumentacije i poslovnih prostora koje je djelomično unajmio od I. T. Iteks Ilok d.o.o.

14. Valja istaknuti da ovaj sud i u tom pogledu u potpunosti prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda, koja su u skladu s člankom 239. stavak 3. ZTD-a, da je optuženik, prema vlastitim navodima, otišao u mirovinu s 1. travnja 2022., kao i da upravo iz iskaza svjedokinje, stečajne upraviteljice MG proizlazi da je optuženik i nakon odlaska u mirovinu morao i dalje zastupati društvo jer je to njegova zakonska obveza sve dok je upisan u trgovački registar kao zastupnik pravne osobe te da nije morao biti zaposlen u društvu da bi ga zastupao. Prema tome, niti blokada društva ne isključuje obvezu optuženika, kao odgovorne osobe, da vodi poslovne knjige, a koje optuženik, prema iskazu stečajne upraviteljice MG, nije vodio i to u razdoblju od 1. travnja pa do 12. rujna 2012. kada je i pokrenut stečajni postupak. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog obrane za ispitivanjem svjedoka CG na okolnosti posjeda poslovne dokumentacije i poslovnih prostora društva.

15. S obzirom na sve navedeno, drugostupanjski sud smatra da činjenično stanje nije ostalo pogrešno niti nepotpuno utvrđeno.

16. U žalbi državnog odvjetnika, u odnosu na kaznu utvrđenu optuženiku za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., navodi se da je kazna preblaga te da se u obrazloženju pobijane presude navodi da je optuženik u istom predmetu osuđen za kazneno djelo pogodovanja vjerovniku iz članka 281. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97. te mu je izrečena uvjetna osuda. Navodi se i da je optuženik ranije osuđen za kazneno djelo povrede prava na rad i drugih prava iz rada po članku 114. KZ/97. te da je za to djelo "nažalost" nastupila rehabilitacija, ali i da je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru u više navrata donijelo rješenje o odbačaju kaznene prijave protiv optuženika po načelu svrhovitosti, a vezano za isplate plaća radnicima.

17. Ovaj sud ističe da su razlozi žalbe na koje se poziva državni odvjetnik u potpunosti neprihvatljivi. U odnosu na kazneno djelo iz članka 281. KZ/97. ne može se prihvatiti tvrdnja da se radi o ranijoj osuđivanosti jer je za to djelo podignuta ista optužnica kao i za predmetna kaznena djela time da je za kazneno djelo iz članka 281. KZ/97. postupak okončan ranije, presudom VSRH, broj I Kž 130/2018-4. od 24. listopada 2019. Nastupanje rehabilitacije za kazneno djelo iz članka 114. KZ/97. nije nastupilo "nažalost" kako se to navodi u žalbi državnog odvjetništva, već se radi o jednom od osnovnih prava osuđenih osoba, kako je to navedeno u članku 18. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji, ("Narodne Novine" 143/12., 105/15., 32/17. i 53/22.) pa se ta okolnost svakako ne može smatrati otegotnom, kao niti ranija rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru o odbačaju kaznene prijave protiv optuženika po načelu svrhovitosti.

18. Nadalje, državni odvjetnik i optuženik, suprotstavljenim navodima, žale se i u pogledu visine jedinstvene kazne, pri čemu državni odvjetnik smatra da se neće ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije.

19. Nasuprot tome, optuženik smatra da je izrečena kazna prestroga reproducirajući utvrđene olakotne okolnosti po prvostupanjskom sudu i dosadašnju neosuđivanost optuženika, njegovu visoku životnu dob od 76 godina i izrazito loše zdravstveno stanje što bi sve trebalo opravdati ublažavanje kazne u skladu s odredbom članka 48. stavak 2. KZ/11.

20. Međutim, ovaj sud smatra da je, s obzirom na sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, sud prvog stupnja pravilno utvrdio pojedinačne kazne te potom primjenom odredbi o stjecaju iz članka 51. stavak 2. KZ/11. izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, a zatim ispravno primjenom članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11. i djelomičnu uvjetnu osudu prema kojoj se ima izvršiti kazna zatvora od šest mjeseci, a preostali dio kazne od deset mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo pri čemu će se, po mišljenju ovog suda, ostvariti generalna i specijalna prevencija. Ova kazna ostvarit će svoju svrhu propisanu člankom 41. KZ/11. koja u sebi sadrži društvenu osudu zbog počinjenja kaznenog djela (retributivna svrha), jačanje povjerenja građana u pravni poredak, utjecaj na počinitelja da ne čini kaznena djela (specijalna prevencija), utjecaj na sve druge da ne čine kaznena djela (generalna prevencija), jačanje svijesti počinitelja i svih građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, te o pravednosti kažnjavanja i omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo.

21. S obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sukladno članku 478. ZKP/08. sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, ovaj sud ispitujući prvostupanjsku presudu je utvrdio da je oduzeta imovinska korist na temelju članka. 560. ZKP/08. zakonita i osnovana te da je prvostupanjski sud iznio razloge (točka 47. i 48.) koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

22. S obzirom na prethodno navedeno, nije osnovana žalba državnog odvjetnika, a niti žalba optuženika zbog odluke o kazni.

23. Kako ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08. nisu utvrđene bitne postupovne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je na štetu optuženog povrijeđen kazneni zakon, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 3. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Juriša