REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1168/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PŠ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje OIB 3892295847 iz Zagreba, Martićeva 73, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1521/2021-3 od 15. studenoga 2023., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj Pn- 266/2019-81 od 25. veljače 2021., na sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tuženiku revizija protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1521/2021-3 od 15. studenoga 2023. zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Od kada je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva – od trenutka kada je isti zahtjev postavljen, ili od trenutka kada je šteta dospjela?“

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1521/2021-3 od 15. studenoga 2023.

Obrazloženje

1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-1521/2021-3 od 15. studenoga 2023.

1.1. Postavlja pitanja koja glase:

1) Od kada je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva – od trenutka kada je isti zahtjev postavljen, ili od trenutka kada je šteta dospjela?

2) Može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego li je uopće i postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva, odnosno povišeni dio tužbenog zahtjeva?

3) U slučajevima kada visina glavnice koju duguje tuženik u obveznopravnom odnosu naknade štete, ovisi o kriterijima/mjerilima kojima se utvrđuje visina neimovinske štete, pa se ti kriteriji za vrijeme trajanja sudskog postupka promijene na način da se povećaju za 50%, može li tuženik pasti u zakašnjenje u odnosu na dio tako povećanog iznosa štete, i prije nego što mu je mogla biti poznata nova visina mjerila?

4) U slučaju preinake tužbe povećanjem zahtjeva, u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva, ocjenjuje li se pitanje zastare samostalno?

5) Je li za pitanje zastare na preinačeni dio zahtjeva, bitan dan preinake tužbe?

Kao razlog važnosti navodi različita pravna shvaćanja ovoga suda i drugostupanjskih sudova.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Postupajući po odredbi čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 389.b st. 3. ZPP-a ovaj je sud ocijenio slijedeće. Pravna pitanja svode na pitanje tijeka zateznih kamata i zastare u slučajevima preinake tužbe, pa se suštinski, premda ih je pet, svode na dva. U odnosu na pitanje tijeka zateznih kamata ispunjene su pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. 1. ZPP-a zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem postoje različita pravna shvaćanja izražena u odlukama ovoga suda i drugostupanjskih sudova (tako Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021. i dr.) Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389. b st. 3. ZPP riješiti kao u točki I. izreke. U odnosu na ostala pitanja uzima se da je u odnosu na njih prijedlog povučen (čl. 389. b st. 3. ZPP-a). Pri tome valja naznačiti da je u odnosu na pitanje preinake tužbe i zastare odluka u skladu s pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike hrvatske broj Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024. prema kojem u slučaju kad je preinake tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

4. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na rješenje valja naznačiti da u vezi dopustivosti preinake nije postavljeno jasno i određeno pravno pitanje na koje bi trebalo odgovoriti. Stoga je prijedlog u odnosu na rješenje valjalo odbaciti na temelju čl. 389. a st. 2. i 4. ZPP-a.

Zagreb, 3. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević