REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-29/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika: 1. Županijske uprave za ceste Zagrebačke županije - Pravna osoba za upravljanje županijskim cestama, Zagreb, Remetinečka cesta 3, OIB 16361613293, kojeg zastupa punomoćnik Eduard Geber, odvjetnik u Zagrebu i 2. Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Savska cesta 32, OIB 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Tomo Ljubić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec i Partneri d.o.o., Osijek, radi isplate, odlučujući o reviziji prvotuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5027/2019-3 od 26. listopada 2020., kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2818/2012- 41 od 14. lipnja 2019., na sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija prvotuženika te se djelomično preinačuje presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5027/2019-3 od 26. listopada 2020. u toč. II. i III. izreke, a u dijelu koji se odnosi na prvotuženika, na način da se u tom dijelu prihvaća žalba prvotuženika te se preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2818/2012-41 od 14. lipnja 2019. u toč. I., III. i V. izreke tako da glasi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim je zatraženo prvotuženiku naložiti da isplati tužitelju iznos od 48.013,85 kn sa zateznim kamatama od 15. travnja 2013. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi prvotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.161,32 Eur/8.750,00 kn, u roku od 8 dana.

3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka prema prvotuženiku.

4. Nalaže se tužitelju naknaditi prvotuženiku troškove žalbe u iznosu od 317,54 Eur/ 2.392,50 kn, u roku 8 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi prvotuženiku troškove prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u iznosu od ukupno 497,71 Eur, u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev prvotuženika za isplatu daljnjeg iznosa od 220,32 Eur na ime troškova revizije.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo prvotuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.372,53 Eur/48.013,85 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 15. travnja 2013. do isplate (toč. I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže drugotuženiku solidarno s prvotuženikom isplatiti tužitelju iznos od 6.372,53 Eur/48.013,85 kn s pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu kojim se nalaže prvotuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 3.564,65 Eur/26.857,87 kn od 2. siječnja 2012. do 14. travnja 2013., na iznos od 799,99 Eur/6.027,59 kn od 1. listopada 2010. do 14. travnja 2013. i na iznos od 2.007,88 Eur/15.128,39 kn od 27. srpnja 2009. do 14. travnja 2013 (toč. II. izreke), naloženo je prvotuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.307,32 Eur/9.850,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi drugotuženiku parnične troškove u iznosu od 497,71 Eur/3.750,00 kn (toč. IV. izreke), odbijen je zahtjev pvotuženika za naknadom parničnih troškova kao neosnovan (toč. V. izreke) i odbijen je zahtjev drugotuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 61,72 Eur/465,00 kn kao neosnovan (toč. VII. izreke).

2. Drugostupanjskom je presudom suđeno:

„I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2818/2012-41 od 14. lipnja 2019., u točki II. njezine izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev prema drugotuženiku Hrvatski telekom d.d. za solidarnu isplatu s prvotuženikom Županijska uprava za ceste zagrebačke županije – pravna osoba za upravljanje županijskim cestama u iznosu od 48.013,85 kn sa zateznim kamatama te u točki IV. njezine izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2818/2012-41 od 14. lipnja 2019. u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja prema prvotuženiku za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 26.857,87 kn od 2. siječnja 2012. do 14. travnja 2013., na iznos od 6.027,59 kn od 1. listopada 2010. do 14. travnja 2013. i na iznos od 15.128,39 kn od 27. srpnja 2009. do 14. travnja 2013. i sudi:

Nalaže se prvotuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju zatezne kamate tekuće na iznos od 26.857,87 kn od 2. siječnja 2012. do 14. travnja 2013. po stopi od 12% godišnje, na iznos od 6.027,59 kn od 1. listopada 2010. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. do 14. travnja 2013. po stopi od 12% godišnje i na iznos od 15.128,39 kn od 27. srpnja 2009. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. do 14. travnja 2013. po stopi od 12% godišnje.

III. Odbija se prvotuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2818/2012-41 od 14. lipnja 2019., u točki I. njezine izreke u dijelu kojim se nalaže prvotuženiku isplatiti tužitelju iznos od 48.013,85 kn sa zateznim kamatama od 15. travnja 2013. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te u točkama III. i V. njezine izreke.“.

3. Protiv drugostupanjske presude, reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda broj Revd 1427/2021-2 od 7. rujna 2021. zbog pravnog pitanja: „Je li Županijska uprava za ceste Zagrebačke županije dužna održavati županijske i lokalne ceste na području Grada Zagreba u smislu odredbe čl. 58. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08), a posljedično tome odgovara li za nastalu štetu koja nastane zbog propusta u njihovom održavanju?“, podnio je prvotuženik s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti drugostupanjsku presudu podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju prvotuženika odbiti kao neosnovanu. Traži troškove na ime odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud je pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 6.372,53 Eur/48.013,85 kn na ime osigurnine isplaćene njegovom osiguraniku na temelju ugovora o automobilskom kasko osiguranju, za štetu koju je njegov osiguranik pretrpio 7. travnja 2009. u prometnoj nezgodi, koja se dogodila kada je autobus Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o. (vlasništvo S-Leasing d.o.o), vozeći se Vrapčanskom cestom kod kućnog broja 189., propao kroz metalni poklopac i zdenac telekomunikacijske mreže koji se nalazi na cesti, prilikom čega je došlo do oštećenja podvozja autobusa.

8. Imajući u vidu nespornu činjenicu da je tužitelj na ime osigurnine isplatio svom osiguraniku S-Leasing d.o.o., 27. srpnja 2009. iznos od 2.007,88 Eur/15.128,39 kn, 1. listopada 2010. iznos od 799,99 Eur/6.027,59 kn i 2. siječnja 2012. iznos od 3.564,65 Eur/26.857,87 kn, prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio u odnosu na prvotuženika obrazlažući da, po Odluci o razvrstavanju javnih cesta u državne, županijske i lokalne („Narodne novine“, broj 122/08 i 13/09 - dalje: Odluka) Vrapčanska cesta na kojoj je i došlo do štetnog događaja predstavlja županijsku cestu kojom, uskladu s odredbom čl. 58. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“, broj 180/04, 82/06, 138/06, 146/08 i 152/00 - dalje: ZJC) upravlja prvotuženik.

U odnosu na drugotuženika prvostupanjski je sud prihvatio njegov prigovor promašene pasivne legitimacije i odbio tužbeni zahtjev u odnosu na njega.

9.1. Potvrđujući djelomično prvostupanjsku presudu u odnosu na dio koji se tiče prvotuženika, drugostupanjski sud dodaje da je, imajući u vidu odredbu II. Odluke odnosno tablice županijskih cesta (pod oznakom broja županijske ceste 1016) i odredbu čl. 58. ZJC, prvotuženik u sporno vrijeme bio nadležan pa time i odgovoran za održavanje toga dijela Vrapčanske ceste. Pritom otklanja žalbene navode prvotuženika da je za održavanje tog dijela ceste u vrijeme događaja bio nadležan Zagrebački holding d.o.o., smatrajući da je prvotuženik formalno bio odgovoran za održavanje sporne ceste sve do 2012. godine kada je Odlukom o razvrstavanju javnih cesta („Narodne novine“, broj 44/12) navedena cesta prekategorizirana u nerazvrstanu cestu, a na što upućuje i dopis Hrvatskih cesta od 23. svibnja 2012., dok odluku o razvrstavanju javnih cesta pa time posredno i nadležnost za održavanje pojedine javne ceste, donosi nadležni ministar, a ne Zagrebački holding d.o.o.

9.2. Drugostupanjski je sud, ujedno preinačio odluku o dijelu zateznih kamatama, kako je opisano u toč. II. izreke drugostupanjske presude, jer da, za razliku od shvaćanja prvostupanjskoga suda, tužitelj ima pravo na zatezne kamate od trenutka nastanka štete po odredbi čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) koja šteta mu je nastala isplatom osigurnine svom osiguraniku pa od tada ima pravo na zatezne kamate.

10. Izneseno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti.

11.1. Prema čl. 18. st. 1. al. 2. ZJC poslovi održavanja javnih cesta u smislu ovoga Zakona jesu, između ostaloga i redovito i izvanredno održavanje javnih cesta.

11.2. Prema čl. 58. st. 3. ZJC županijska uprava za ceste u okviru svoje djelatnosti organizira, odnosno obavlja poslove: projektiranja te ishođenja lokacijske dozvole, građevinske dozvole i uporabne dozvole za županijske i lokalne ceste; građenja županijskih i lokalnih cesta iz članka 14. ovoga Zakona; održavanja županijskih i lokalnih cesta iz članka 18. ovoga Zakona i ostale poslove upravljanja županijskim i lokalnim cestama iz članka 22. ovoga Zakona.

11.3. Prema čl. 61. st. 1. ZJC upravno tijelo Grada Zagreba, na temelju odluke Gradske skupštine, za županijske i lokalne ceste na području Grada Zagreba obavlja poslove građenja i rekonstrukcije iz članka 14. ovoga Zakona, održavanja iz članka 18. ovoga Zakona te ostale poslove upravljanja iz članka 22. ovoga Zakona. Prema st. 2. istog čl. aktom o ustrojavanju Upravnog tijela Grada Zagreba mora se osigurati takav ustroj koji će omogućiti obavljanje poslova vezanih za građenje, rekonstrukciju i održavanje županijskih i lokalnih cesta na području Grada Zagreba koji su ovim Zakonom propisani za javne ceste.

12. Stoga, iz navedene odredbe čl. 61. st. 1. ZJC, jasno proizlazi odgovor na postavljeno pitanje, a to je da Županijska uprava za ceste Zagrebačke županije ne obavlja poslove održavanja županijske ceste na području Grada Zagreba iz čl. 18. ZJC, pa tako niti održavanja i saniranja metalnog poklopca i zdenca („šahta“) na kolniku takve ceste.

13. Iz navedenih je razloga osnovan prvotuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, kojega je on bio isticao još u odgovoru na tužbu.

14. Stoga je reviziju prvotuženika valjalo prihvatiti i preinačiti pobijanju presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva i u odnosu na njega te, na osnovi odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, presuditi kao u toč. I.1. izreke.

15.1. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 163. ZPP.

15.2. Prvotuženiku su parnični troškovi odmjereni prema vrijednosti predmeta spora od 6.372,53 Eur/48.013,85 kn, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), i to: za sastav odgovora na tužbu (100 bodova po Tbr. 8./1. Tarife), za sastav podneska od 6. travnja 2014. (100 bodova po Tbr. 8./1. Tarife), za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu od 12. ožujka 2014., 12. svibnja 2015., 27. ožujka 2018., 5. lipnja 2018. i 20. svibnja 2019. (za svako po 100 bodova po Tbr. 9./1. Tarife), uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife) što po vrijednosti boda (Tbr. 50. Tarife) ukupno iznosi 1.161,32 Eur/8.750,00 kn za prvostupanjski postupak. Stoga je odlučeno kao u toč. I.2. izreke.

15.3. Prvotuženiku su priznati troškovi sastava žalbe (125 bodova po Tbr. 10./1. Tarife) i troškovi pristojbe na žalbu od 110,16 Eur/830,00 kn, što u ukupno iznosi 317,54 Eur/ €/ 2.392,50 kn za žalbeni postupak, sastava prijedloga za dopuštenje revizije te revizije (za svako po 225 bodova po Tbr. 10./6. Tarife) uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife), sve prema vrijednosti boda (Tbr. 50. Tarife), odnosno ukupno za zastupanje u revizijskom postupku iznos od 497,71 Eur/3.750,00 kn, koliko je prvotuženiku dosuđeno, jer je on u cijelosti uspio u parnici. Stoga je odlučeno kao u toč. I.4., i II. izreke.

15.4. Prvotuženiku nisu priznati troškovi na ime sudske pristojbe na presudu ovoga revizijskoga suda u zatraženom iznosu od 220,32 Eur/1.660,00 kn, jer u spisu nema dokaza da je isti plaćen (plaćeni iznos od 110,18 Eur/830,14 kn odnosi se na pristojbu za drugostupanjsku presudu). Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke.

16. Tužitelju nisu priznati traženi troškovi niti za prvostupanjski postupak u odnosu na prvotuženika, niti za žalbu, a niti za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju, jer isti nije uspio u sporu (čl. 154. st. 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u toč. I.3. izreke.

17. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao dosuđene iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

Zagreb, 3. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina