REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1014/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3476/2020-2 od 11. prosinca 2020., kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3576/2010-48 od 6. ožujka 2020., na sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3476/2020-2 od 11. prosinca 2020. te se predmet vraća na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u toč. I. izreke, naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.540,87 Eur/11.609,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama, dok je toč. II. izreke tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnoga postupka u iznosu od 398,17 Eur/3.000,00 kn.

2. Drugostupanjskom je presudom suđeno:

„I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3576/2010 od 6. ožujka 2020. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

Tuženik je dužan tužitelju platiti iznos od 11.609,70 kn (jedanaesttisućašestodevet kuna i sedamdeset lipa) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. nadalje po stopi 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve do isplate, i to:

- na iznos od 1.700,16 kn računajući od 12. ožujka 2007. do isplate,

- na iznos od 488,92 kn računajući od 12. ožujka 2007. do isplate,

- na iznos od 98,98 kn računajući od 12. ožujka 2007. do isplate,

- na iznos od 66,01 kn računajući od 12. ožujka 2007. do isplate,

- na iznos od 38,18 kn računajući od 12. ožujka 2007. do isplate,

- na iznos od 30,51 kn računajući od 17. svibnja 2007. do isplate,

- na iznos od 38,18 kn računajući od 4. travnja 2007. do isplate,

- na iznos od 38,18 kn računajući od 24. svibnja 2007. do isplate,

- na iznos od 34,97 kn računajući od 4. svibnja 2007. do isplate,

- na iznos od 27,45 kn računajući od 31. srpnja 2007. do isplate,

- na iznos od 53,30 kn računajući od 24. svibnja 2007. do isplate,

- na iznos od 149,63 kn računajući od 31. prosinca 2007. do isplate

- na iznos od 3.142,27 kn računajući od 31. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 68,88 kn računajući od 26. lipnja 2007. do isplate,

- na iznos od 30,51 kn računajući od 26. lipnja 2007. do isplate,

- na iznos od 158,47 kn računajući od 24. travnja 2007. do isplate,

- na iznos od 26,45 kn računajući od 26. lipnja 2007. do isplate,

- na iznos od 111,74 kn računajući od 24. travnja 2007. do isplate,

- na iznos od 70,30 kn računajući od 7. svibnja 2007. do isplate

- na iznos od 218,61 kn računajući od 22. kolovoza 2007. do isplate,

- na iznos od 16,00 kn računajući od 22. kolovoza 2007. do isplate,

- na iznos od 66,21 kn računajući od 7. svibnja 2007. do isplate

- na iznos od 70,27 kn računajući od 26. lipnja 2007. do isplate,

- na iznos od 131,15 kn računajući od 26. lipnja 2007. do isplate,

- na iznos od 66,01 kn računajući od 26. lipnja 2007. do isplate,

- na iznos od 3.761,86 kn računajući od 10. srpnja 2007. do isplate,

- na iznos od 33,11 kn računajući od 7. kolovoza 2007. do isplate,

- na iznos od 33,11 kn računajući od 24. kolovoza 2007. do isplate,

- na iznos od 352,96 kn računajući od 24. kolovoza 2007. do isplate,

- na iznos od 33,11 kn računajući od 7. rujna 2007. do isplate,

- na iznos od 30,51 kn računajući od 24. listopada 2007. do isplate

- na iznos od 309,98 kn računajući od 20. studenog 2007. do isplate,

- na iznos od 26,45 kn računajući od 20. studenog 2007. do isplate,

- na iznos od 87,27 kn računajući od 7. studenog 2007. do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od osam dana plati tuženiku trošak parničnoga postupka u iznosu od 5.625,00 kn (pettisućašestodvadesetpet kuna).“

3. Protiv drugostupanjske presude, reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda broj Revd 1719/2021-2 od 21. travnja 2021. zbog pravnog pitanja: "Jesu li potvrde o plaćanju koje Hrvatski zavod za zdravstveno izdaje u propisanom obliku u obavljanju javnog ovlaštenja koje mu je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu javne isprave sukladno čl. 230. Zakona o parničnom postupku (NN 117/03, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19)?", podnio je tužitelj s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti drugostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu zatraženog troška parničnog postupka, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) ovaj sud je pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu 1.540,87 Eur/11.609,70 kn na ime troškova liječenja koje je tužitelj platio zdravstvenim ustanovama za svog osiguranika ozlijeđenog u prometnoj nezgodi koja se dogodila 15. veljače 2007., a koju je skrivio osiguranik tuženika.

8. Prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim u cijelosti, obrazlažući da se u konkretnom slučaju radi o regresnom potraživanju s naslova isplate koju je tužitelj izvršio trećoj osobi (svome osiguraniku), a na čiji povrat tužitelj ima pravo od osiguravatelja kod kojega je štetnik bio osiguran i koji je kriv za nezgodu (čl. 119. i 124. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, "Narodne novine", broj: 94/01, 88/02, 149/02, 117/03, 30/04, 90/05 i 85/06; dalje: ZOZO) uslijed čega predmetno potraživanje nije u zastari, u skladu s čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO) prema kojemu, potraživanja zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Vezano za visinu tražbine, prvostupanjski sud istu smatra dokazanom, obrazlažući da potvrda tužitelja o plaćenim računima zdravstvenim ustanovama predstavlja dokaz o nastaloj financijskoj promjeni u bilanci tužitelja, sve u skladu s čl. 5. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine", broj: 109/07, 54/13 i 121/14).

9. Preinačujući prvostupanjsku presudu, drugostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja primjenom pravila o teretu dokazivanja, u bitnom uz obrazloženje da tužiteljeve isprave – preslike informatičkog ispisa s datumom plaćanja faktura, kao dokaz plaćanja troškova liječenja, nisu javne isprave (u skladu s pravnim shvaćanjem ovog suda izraženom u odluci poslovni broj Rev 977/16 od 19. studenoga 2019.) te da tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije predložio provođenje financijskog vještačenja radi dokazivanja činjenice da je podmirio troškove liječenja svog osiguranika pa time visina tražbine tužitelja nije dokazana.

10. Glede postavljenog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija ovaj sud je u rješenju poslovni broj Rev 977/2016 od 9. studenoga 2019. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi:

"Račun o kojemu je ovdje riječ, kao jednostrani akt poslovnog subjekta, odnosno kao knjigovodstvena isprava koju poslovni subjekt izdaje isključivo zbog svog odnosa sa drugim subjektom i (time) isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži zaračunava drugom subjektu isporučena dobra i obavljene usluge ("bez obzira na to kako se ta isprava naziva u poslovnom prometu") - na kojoj je sam izdavatelj naznačio (potvrdio) da mu je po njoj izvršeno plaćanje, nema u odnosu na sadržaj te takve potvrde plaćenog značaj javne isprave iz smisla odredaba čl. 230. ZPP-a određena isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojemu je donesena u odnosu na specifičnosti poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo (dakle tijela: koje je upravo zbog te nadležnosti osnovano ili postoji) i o kojima ono vodi službenu (a ne internu: za svoje knjigovodstvene potrebe) evidenciju (konkretno: "u dijelu u kojemu je u propisanom obliku izdana po državnom tijelu u granicama njegove nadležnosti te u dijelu u kojemu ju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu") ili u dijelu u kojemu joj određeni posebni propis daje takav značaj (konkretno: u dijelu koji je "posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačen s javnim ispravama") - a takav se značaj ne može dati dijelu izdanog računa tužitelja o troškovima liječenja njegovog osiguranika u samo njegovoj naznaci (potvrdi) da je plaćen.".

11. Drugim riječima, račun tužitelja s potvrdom o plaćanju računa nema dokaznu snagu javne isprave u smislu čl. 230. ZPP, pa se time i odgovara na procesnopravno pitanje koje je postavljeno u reviziji i zbog kojeg je revizija dopuštena, ali je dokaz kao i svaki drugi.

12.1. No, prema ocjeni ovog suda, sud drugog stupnja ipak zauzima krut i formalistički stav glede ocjene vjerodostojnosti isprave kojom tužitelj dokazuje svoje potraživanje. Naime, iz odredbe čl. 97. ZOZO slijedi da poslove provedbe prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja utvrđena ovim Zakonom obavlja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.

12.2. Nadalje tom odredbom propisano je da je Zavod javna ustanova na koju se primjenjuju propisi o ustanovama, ako ovim Zakonom nije drukčije utvrđeno te Zavod ima svojstvo pravne osobe s pravima, obvezama te odgovornošću utvrđenom ovim Zakonom i Statutom.

12.3. St. 4. istog čl. propisano je da rješavanju o pravima i obvezama osiguranih osoba iz obveznoga zdravstvenog osiguranja Zavod ima javne ovlasti.

13. Prema odredbi čl. 98. ZOZO u provedbi prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja Zavod obavlja osobito sljedeće poslove:

1. provodi politiku razvoja i unapređivanja zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja,

2. obavlja poslove u vezi s ostvarivanjem prava osiguranih osoba, brine se o zakonitom ostvarivanju tih prava te im pruža stručnu pomoć u ostvarivanju prava i zaštiti njihovih interesa,

3. planira novčana sredstva obveznoga zdravstvenog osiguranja te plaća usluge ugovornim subjektima Zavoda na temelju ispostavljenih računa i povijesti bolesti, otpusnih pisama, odnosno druge odgovarajuće dokumentacije,

4. predlaže ministru nadležnom za zdravlje opseg prava na zdravstvenu zaštitu iz članaka 19., 20., 22. i 23. ovoga Zakona,

5. daje prijedlog ministru nadležnom za zdravlje za izradu plana i programa mjera zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja te plana i programa mjera specifične zdravstvene zaštite,

6. daje mišljenje osnivaču zdravstvene ustanove o opravdanosti osnivanja zdravstvene ustanove u mreži javne zdravstvene službe te daje mišljenje zdravstvenom radniku o opravdanosti osnivanja privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe,

7. obavlja poslove ugovaranja s provoditeljima zdravstvene zaštite,

8. utvrđuje cijenu zdravstvene zaštite u ukupnom iznosu za punu vrijednost pojedine zdravstvene usluge iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravlje,

9. osigurava provedbu propisa Europske unije i međunarodnih ugovora u dijelu koji se odnosi na obvezno zdravstveno osiguranje,

10. obavlja nadzor nad ispunjavanjem ugovornih obveza ugovornih subjekata Zavoda sukladno ovome Zakonu, propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, općim aktima Zavoda i sklopljenom ugovoru,

11. provodi istraživanja, statističke obrade i izrađuje izvješća u vezi ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja,

12. uređuje ostala pitanja vezana uz ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

14. Imajući u vidu položaj, ovlasti i odgovornosti tužitelja u provedbi prava osiguranika u poslovima obveznog zdravstvenog osiguranja svih osoba koje u Republici Hrvatskoj imaju pravo na obvezno zdravstveno osiguranje, drugostupanjski je sud u ovom postupku propustio ocijeniti i dati razloge zbog čega, kraj takvog položaja tužitelja u sustavu javnog zdravstva, njegove isprave (koje izdaje tužitelj) nemaju onaj stupanj vjerodostojnosti koji može izvan svake razumne sumnje dovesti do zaključka da su utuženi izdaci za liječenje zaista i plaćeni zdravstvenim ustanovama također iz sustava javnog zdravstva, pri čemu se tuženiku ne može oduzeti pravo dokazivati suprotno (tako i ovaj sud u Rev-111/2022 od 19. travnja 2022.).

15. Osim toga ovdje valja naglasiti da je, u skladu s čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), račun vjerodostojna isprava s istom snagom kao i javna isprava pa i zbog tog razloga pravno shvaćanje drugostupanjskoga suda - da isprava (račun) koji je izdao tužitelj nema nikakvu dokaznu snagu nije pravilan, uzimajući u obzir i razloge iznesene u točki 13. ovog obrazloženja (tako i ovaj sud u Rev 111/2022 od 19. travnja 2022. i Rev 1244/2022 od 21. prosinca 2022.).

16. Slijedom navedenog, uslijed nedostatnih utvrđenja u pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelja, nema uvjeta za preinaku pobijane presude pa je, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, riješeno kao u izreci.

17. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

18. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao dosuđene iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i u skladu s pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz toga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

Zagreb, 3. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina