REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-825/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Ivi i Maji Smrké, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika Sileo Resorts d.o.o., Zagreb, Kranjčevićeva 44, OIB 42460248495, zastupanog po punomoćniku Igoru Svilaru, odvjetniku u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3437/2021-2 od 18. siječnja 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1172/2020-12 od 27. listopada 2021., na sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3437/2021- 2 od 18. siječnja 2022. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:
„I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu od 11. studenog 2019. sklopljenog između tužitelja i tuženika, koja Odluka je donesena 16. ožujka 2020. radi nezadovoljavanja radnika na probnom radu, nedopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu za vraćanjem na radno mjesto šefa kuhinje na kojem je radio prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu.
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu za naknadom plaće za razdoblje od 18. ožujka 2020. pa do vraćanja na posao u mjesečnom bruto iznosu od 22.805,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
IV. Svaka stranka snosi svoje troškove.“.
2. Drugostupanjskom je presudom suđeno:
„I Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu ,poslovni broj Pr- 1172/2020-12 od 27. listopada 2021. u dijelu pod točkom I i IV izreke te sudi:
“Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :
„Utvrđuje se da je Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 11. studenog 2019. sklopljenog između tužitelja i tuženika ,koja Odluka je donesena 16. ožujka 2020. radi nezadovoljavanja radnika na probnom radu ,nedopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn u roku od 15 dana.“
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn u roku od 15 dana.“.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju, navodeći da istu podnosi zbog apsolutno bitnih odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6. Na temelju odredbe čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti tuženikove Odluke o otkazu tužiteljevog govora o radu, donesene 16. ožujka 2020., radi nezadovoljavanja radnika na probnom radu, pri čemu je tužitelj između ostaloga tvrdio da je bio šikaniran od strane tuženika, na način da mu nije omogućeno ispunjavanje očekivanja iz sklopljenog ugovora o radu, kao i da je tuženik, ujedno, zloupotrijebio svoje pravo na otkazivanje ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu.
8. U nižestupanjskom je postupku utvrđeno:
- da je tužitelj bio sous-chef u restoranu u Londonu s tri Michelinove zvjezdice te je pozvan od strane rukovodstva restorana San Canziana (restoran u sklopu tuženikovog hotela) da preuzme poziciju šefa kuhinje, a tamo je počeo raditi 11. studenoga 2019., kada je sklopio s tuženikom ugovor o radu na radnom mjestu šef kuhinje, na neodređeno vrijeme, uz uvjet probnog rada od 6 mjeseci,
- da je tužitelj u okviru navedenog radnog mjesta naročito trebao obavljati poslove osmišljavanja menija, treninga osoblja, organizacije rada unutar kuhinje, nabave i ostale poslove sukladno sistematizaciji društva, na način kojim ne ugrožava svoj život ili zdravlje kao i zdravlje drugih radnika,
- da je tužitelj radio u restoranu do 5. siječnja 2022. kada su svi zaposleni upućeni na godišnji odmor, uključujući i njega i formalno je bio na godišnjem odmoru do 15. ožujka 2020., za koje vrijeme se hotel renovirao,
- da ga je, za vrijeme dok je bio na godišnjem odmoru, direktor i vlasnik hotela zvao dva, tri puta tjedno i s njim se nalazio kako bi radili na kuhinji i ekonomiji kuhinje te je izrazio zadovoljstvo tužiteljevim sposobnostima i poslanim excell tablicama,
- da je tužitelj 25. veljače 2020. iz Splita došao u Buje, kako bi vidio kako napreduju radovi i pokušao organizirati kuhinju i tada je saznao da će mu ŽI, kao menadžer hrane i pića, biti nadređen kada se restoran otvori, a do tog trenutka je sve što je vezano za hranu išlo preko tužitelja koji je nastojao nadgledati razrede jela te brinuti o HACCP, a posebice jelovnicima pratiti željenu politiku i smjer rada poslodavca,
- da se početkom ožujka 2020. našao sa HI i ŽI koji su mu rekli da će ga morati otpustiti, jer će hotel najvjerojatnije biti zatvoren zbog pandemije te je tužitelju ponuđen sporazumni raskid ugovora o radu, s ponudom od 10.000,00 kn za otkup njegovih receptura, na što on nije pristao,
- da je hotel od 5. siječnja pa do 15. ožujka 2020. bio zatvoren, da bi nakon tri dana poslije otvorenja hotel ponovno bio zatvoren zbog „lock down-a“,
- da tuženik nije dokazao da tužitelj ne bi poštivao određene vremenske okvire, normativne stavke za izdavanje računa te da bi zaboravio na pripremu hrane za goste iz Amerike.
9. Na temelju navedenih utvrđenja, a imajući u vidu da iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi samo da tužitelj nije zadovoljio očekivanja poslodavca u okviru radnog mjesta na koje je zaposlen te njihov radni odnos više nije moguće nastaviti, prvostupanjski je sud odbio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka koje tužitelj bio predlagao, smatrajući da je i bez saslušanja svjedoka tužitelja osnovan njegov tužbeni zahtjev, ocjenjujući da je predmetni otkaz posljedica šikane njega od strane tuženika kao poslodavca i da je, zapravo, pravi razlog otkazivanja tužiteljevog Ugovora o radu mogao biti prestanak potrebe za njegovim radom zbog korone, a ne njegovo nezadovoljavanje na probnom radu, u smislu čl. 53. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14,127/17i 98/19 - dalje: ZR). Pritom je prvostupanjski sud bio saslušao samo svjedoke koje je tuženik bio predložio i nije im povjerovao te je saslušao i tužitelja, kojemu je povjerovao u cijelosti.
10. Preinačujući prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim, ocjenjujući da je tuženik kao poslodavac mogao prosuditi zadovoljava li tužitelj očekivanja poslodavca na probnom radu, jer da ocjenu uspješnosti rada radnika poslodavac može dati i prije isteka vremenskog razdoblja probnog rada ako utvrdi da radnik ne ostvaruje očekivane rezultate, a tužitelj je do odlaska na godišnji odmor proveo određeno vrijeme na radu. Nastavno, drugostupanjski sud obrazlaže da se to prosuđivanje ne svodi samo na prosuđivanje kulinarskih sposobnosti tužitelja, već i na prosuđivanje ostalih radnih obveza tuženika na radnom mjestu, pri čemu nije niti potrebno da tuženik kao poslodavac konkretizira zašto tužitelj nije udovoljio tim očekivanjima. Također, drugostupanjski sud smatra pogrešnom ocjenu prvostupanjskog suda da je predmetni otkaz posljedica šikane tuženika, jer tužitelj, na kome je teret dokaza, to nije dokazao, a sama okolnost da je nastupio lock down, izazvan pandemijom virusa Covid 19, nije dovoljan razlog za zaključak da je to bio razlog otkaza.
11. Takvo shvaćanje drugostupanjskoga suda ne može se za sada prihvatiti kao pravilno.
12. Prije svega valja reći da se otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu može pobijati ne samo zbog neispunjavanja formalnih pretpostavki za otkaz ugovora o radu (pisani oblik, obrazloženje, pravovremenost) već i zbog toga što je otkaz posljedica diskriminacije odnosno šikane.
13.1. Prema odredbi st. 1. čl. 219. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode svog protivnika.
13.2. Prema odredbi st. 2. čl. 220. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
13.3. Prema odredbi čl. 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
14. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP postoji ako sud kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dao mogućnost da raspravlja pred sudom.
15. S pravom tvrdi tužitelj da drugostupanjski sud nije postupio zakonito kada je na temelju izvedenih dokaza pred sudom prvog stupnja preinačio presudu i odbio tužbeni zahtjev, s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje o šikanoznom postupanju prema njemu, a bez da je izveo ijedan po tužitelju predloženi dokaz (saslušanjem svjedoka) na navedene okolnosti.
16. Naime, prvostupanjski sud je odlučio da neće izvoditi dokaze na okolnosti šikane, budući da je prihvatio tužbeni zahtjev, smatrajući da za to ima dovoljno uporišta u već izvedenim dokazima. Time što je drugostupanjski sud pri donošenju svoje odluke uzeo u obzir samo iskaze saslušanih svjedoka u prvostupanjskom postupku predloženih po tuženiku, povjerovavši im, a bez da je prihvatio izvesti ijedan dokaz koji je tužitelj bio predložio, pri tom zaključivši da tužitelj svoje tvrdnje o postojanju šikane prilikom otkazivanja nije dokazao, tužitelju je nezakonito oduzeta mogućnost raspravljanja pred sudom, tim više jer sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na temelju usmene, neposredne i javne rasprave (čl. 4. ZPP).
17. Postupajući na navedeni način drugostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, jer je onemogućio tužitelja u raspravljanju pred sudom, čime je ostvaren revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP.
18. Zbog navedenog je, na temelju odredbe iz čl. 394. st. 2. ZPP, valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i riješiti kao u toč. I. izreke.
19. U ponovljenom postupku, drugostupanjski će sud otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.
20. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP). Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 3. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
