REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2749/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Branki Štajduhar, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2407/2023-4 od 13. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6142/19- 38 od 28. travnja 2023., u sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2407/2023-4 od 13. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6142/19-38 od 28. travnja 2023. postavljajući devet pravnih pitanja koja smatra važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi.
2. Nadalje, tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije još navodi da mu je prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To iz razloga jer je na sva pitanja odgovoreno u odlukama revizijskog suda, s time da pravno shvaćanje iz pobijane odluke ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudama poslovni broj Revt 249/2014 od 9. travnja 2015., Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019., Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev 1172/2018 od 19. ožujka 2019., Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. i dr., a nije riječ o pitanjima glede kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu (tako i ovaj sud u Revd 5/2024-2 od 11. siječnja 2024.).
5. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, prijedlog tuženika je valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP i riješiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
6. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. Naime, razlozi koje tuženik veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. S tim u vezi, revizijski sud načelno ocjenjuje da u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkcije revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na koje se ukazuje.
7. Dodatno valja istaći da odredbe čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava i ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim ukoliko je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, o čemu nije riječ u konkretnom slučaju jer su presude nižestupanjskih sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnim niti očito nerazumnim.
8. U opisanim okolnostima kada, dakle, tuženik nije dokazao da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, njegov je prijedlog i u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP i riješiti kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
