REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-939/2021-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marija&Vladimir Burić u Osijeku, protiv tuženika VODOVOD GRADA VUKOVARA d.o.o., OIB 95863787953, Vukovar, Jana Bate 4, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Čuljak-Duvnjak, odvjetnica u Osijeku, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5211/2018-2 od 14. svibnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj P-312/17-20 od 30. ožujka 2018., u sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5211/2018-2 od 14. svibnja 2020. i Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj P-312/17-20 od 30. ožujka 2018. i predmet se vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici 1.403.774,94 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 24. svibnja 2017. do isplate (točka 1. izreke) i nadoknaditi joj troškove parničnog postupka od 113.450,00 kn s pripadajućim kamatama koje teku od 30. ožujka 2018. do isplate (točka 2. izreke).

2. Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu toč. 1. izreke i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnične troškove od 78.975,00 kn (toč. I. izreke). Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačena je odluka o troškovima postupka te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnih troškova od 34.475,00 kn (toč. II. izreke), a toč. III. izreke je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova odgovora na žalbu.

3. Protiv te presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 4020/2020-2 od 17. ožujka 2021. podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:

„Je li valjan menadžerski ugovor koji je sklopio predsjednik Skupštine društva s članom uprave i kojim se ugovara primanje članu uprave s osnova naknade štete zbog jednostranog raskida odnosno otkaza toga ugovora, a da prethodno o tome primanju ne odlučuje Skupština društva (članovi društva) u smislu odredbe članka 247. ZTD-a u svezi s odredom članka 432. istog zakona?“

4. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda, kao i presuda suda prvog stupnja ukinu, te da se predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovorom na reviziju tužiteljica osporava navode iz revizije i predlaže da se revizija odbije.

6. Revizija je osnovana.

7. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom naknade uslijed jednostranog raskida ugovora o pravima i obvezama članice uprave – direktorice.

9. Prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi da su parnične stranke Ugovorom o pravima o obvezama članice uprave – direktorice (dalje: Ugovor) uredile prava koja tužiteljici pripadaju temeljem dužnosti članice uprave i direktorice, da je tužiteljica opozvana sa dužnosti članice uprave, da je Ugovor jednostrano raskinut od strane tuženika, kao i da tuženik nije tužiteljici isplatio naknadu ugovorenu čl. 12. Ugovora koji glasi:

„Ugovor o pravima i obvezama članice uprave-direktorice raskida se jednostrano od strane društva prije isteka roka na koji je sklopljen ukoliko odlukom nadležnog tijela društva članica uprave - direktorica bude opozvana s dužnosti članice uprave-direktorice na način i pod uvjetima propisanim zakonom. Ovaj ugovor ugovorne strane mogu raskinuti sporazumno i jednostranom izjavom o raskidu ugovora.

U slučaju jednostranog raskida ovog ugovora od strane društva, društvo se obvezuje članici uprave-direktorici po osnovi naknade štete isplatiti iznos od šest bruto godišnjih primitaka iz čl. 4.2. ovog ugovora, i to u roku od 15 dana od dana jednostranog raskida.

Raskidom ugovora o pravima i obvezama članice uprave – direktorice članici uprave direktorici ne prestaje radni odnos u društvu.“

10. Prema sadržaju postavljenog pravnog pitanja sporna je ocjena suda drugog stupnja prema kojoj Ugovor valjan, odnosno da na valjanost Ugovora nije od utjecaja okolnost da je sklopljen od strane predsjednika Skupštine društva sa članom uprave društva, te da je predmet Ugovora iznos naknade štete u slučaju jednostranog raskida Ugovora, a da prethodno o tom pitanju nije odlučivala Skupština društva.

11. Imajući u vidu sadržaj postavljenog pravnog pitanja prilikom odgovora polazi se od čl. 247. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, 136/24 - dalje: ZTD) koji glasi:

Pri određivanju ukupnih primitaka pojedinoga člana uprave (plaće, sudjelovanja u dobiti, nadoknadi izdataka, plaćanju premija osiguranja, provizija i svih ostalih davanja) nadzorni odbor mora brinuti o tome da ukupni iznosi primanja budu u primjerenome odnosu posla koji obavlja član uprave i stanja društva.

Ako se nakon što se članovima uprave odrede primanja tako znatno pogoršaju prilike društva da bi dalje isplaćivanje primanja iz stavka 1. ovoga članka za društvo značilo tešku nepravdu, nadzorni odbor, a u slučaju iz članka 245. stavka 3. ovoga Zakona na zahtjev toga odbora sud, ovlašten je da ih primjereno smanji. Smanjenje primanja nema utjecaja na ostale dijelove ugovora člana uprave s društvom. Član uprave ima pravo na raskid ugovora s krajem narednog tromjesečja s time da je otkazni rok za to šest tjedana.

Glavna skupština može na zahtjev dioničara iz članka 278. stavka 1. ovoga Zakona donijeti odluku o smanjenju najvišeg iznosa primitaka iz članka 247.a stavka 1. točke 1. ovoga Zakona.

12. Nadalje, prema čl. 432. ZTD na primanja članova uprave na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 247. ovoga Zakona. Ako društvo nema nadzorni odbor, njegove ovlasti imaju članovi društva.

13. U okolnostima kada društvo s ograničenom odgovornošću nema nadzorni odbor (kao što je u konkretnom slučaju kod tuženika) članovi društva svoja prava ostvaruju donošenjem odluka na Skupštini društva (čl. 440. st. 1. ZTD), dok su odluke o kojima odlučuje Skupština društva primjerice navedene čl. 441. ZTD.

14. Sud drugog stupnja u pobijanoj presudi polazi od pravnog shvaćanja da okolnost što Skupština društva nije prethodno razmatrala odredbe Ugovora ne dovodi do ništetnosti tog Ugovora temeljem čl. 432. u svezi sa čl. 247. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15 - dalje: ZTD) ocjenjujući da se ove odredbe odnose na primanja člana uprave za vrijeme trajanja mandata, a ne na njegova prava nakon prestanka mandata.

15. Imajući u vidu prethodno citirane odredbe kao i pravnu ocjenu nižestupanjskih sudova u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, spornim proizlazi je li iznos naknade štete koji je tužiteljica kao (jedina) članica uprave i direktorica, te ujedno i jedina osoba koja je bila ovlaštena zastupati društvo ugovorila za sebe u slučaju jednostranog raskida ugovora uslijed opoziva sa mjesta članice uprave i direktorice, a koji ugovor je u ime društva (tuženika) potpisao predsjednik skupštine primanje koje je vezano uz funkciju (direktorice i članice uprave) koju je obavljala tužiteljica, a posljedično je li stoga taj ugovor u pogledu ugovorenog iznosa naknade štete pravno valjan jer u ime društva odluku nije donijela skupština društva, već je ugovor potpisan od strane predsjednika skupštine bez prethodne odluke skupštine društva.

16. Prilikom tumačenja prethodno citiranih odredbi ZTD valja imati u vidu da je odluku o opozivu tužiteljice sa dužnosti člana uprave društva donijela Skupština društva, pa je stoga logično i da odluku o iznosu koji bi tužiteljici u slučaju opoziva sa te funkcije pripala (u okolnostima kada se taj iznos utvrđuje prethodnim sporazumom – kao u ovom konkretnom slučaju) donosi Skupština koja za to ima ovlasti kako prema čl. 247 ZTD, tako i prema čl. 441. ZTD.

17. S obzirom da je naknada štete u slučaju jednostranog raskida ugovora i opoziva sa mjesta članice uprave i direktorice društva vezana uz okolnost obavljanja te funkcije unaprijed određeni iznos naknade štete u okolnostima opoziva sa te funkcije ima se tumačiti kao „ostala davanja“, u smislu čl. 247. st. 1. ZTD. Upravo temeljem ove odredbe nadzorni odbor je dužan brinuti (voditi računa) o tome da ukupni iznosi primanja (pod što ulazi i unaprijed određen iznos naknade štete u slučaju opoziva sa funkcije članice uprave i direktorice) budu u primjerenome odnosu posla koji obavlja član uprave i stanju društva, a kada društvo nema nadzorni odbor u njegovo ime odluku donosi Skupština (čl. 440. ZTD).

Budući da je čl. 445. ZTD propisan način donošenja odluka Skupštine te su predviđene i pretpostavke pod kojima je odredbama društvenog ugovora dopušteno i odstupanje od načina odlučivanja propisanog ZTD, proizlazi da bi okolnost što je ugovor kojim je unaprijed ugovoren iznos naknade štete koji bi tužiteljici pripadao u slučaju jednostranog raskida ugovora uslijed opoziva potpisao predsjednik skupštine bez prethodne odluke skupštine i bez naknadnog odobrenja skupštine društva mogla biti od utjecaja na valjanost tog ugovora, odnosno na ocjenu je li taj ugovor (ukoliko nije naknadno odobren od strane Skupštine) uopće nastao i stvara li pravne učinke. Time je ujedno odgovoreno na postavljeno revizijsko pitanje.

18. Kako nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu pravilno ocijenili pravnu prirodu Ugovora a time i propustili ocijeniti je li u ime tuženika volju za sklapanje Ugovora izrazila osoba koja je za to ovlaštena (odnosno je li za sklapanje tog Ugovora postojala odluka Skupštine) za sada je upitno je li Ugovor uopće nastao, a samim time je li osnovan zahtjev tužiteljice za isplatom zatraženog iznosa naknade štete temeljem tog Ugovora.

19. Stoga je temeljem čl. 395. st. 2. ZPP pobijana presuda ukinuta i predmet je vraćen istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

20. U ponovljenom postupku sud će u skladu sa pravnim shvaćanjem u odnosu na postavljeno pravno pitanje utvrditi odlučne činjenice za donošenje odluke u pogledu zahtjeva u ovom postupku.

21. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.

Zagreb, 3. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević