REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-265/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 3413/2019-2 od 7. siječnja 2022., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 2350/18-40 od 1. ožujka 2019., u sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 3413/2019-2 od 7. siječnja 2022. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.286,26 kn. sa zateznim kamatama i to: - od 13. veljače 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, - od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
2. Rješenjem ovog suda broj Broj: Revd - 2840/2022-2 od 6. rujna 2022. tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:
„Je li za utvrđenje stvarne štete u postupcima u kojima Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina povodom prometne nezgode – a koje su isplaćene u vrijeme kada je na snazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu – mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) ili Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO/98)'“
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je zbog prethodno naznačenog pravnog pitanja podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno revizijskim navodima, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Tužitelj je odgovorio na reviziju uz prijedlog da se odbije kao neosnovana.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.286,26 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, kojeg tužitelj potražuje kao razmjerni iznos invalidske mirovine koju je tužitelj prethodno isplatio svojem osiguraniku PB, za razdoblje od 1. ožujka 2010. do 31. siječnja 2012., u vezi s ozljedom na radu iz prometne nezgode koja se dogodila 27. studenog 1998., a koju je prouzrokovao tuženikov osiguranik UB.
8. Nižestupanjska presuda temelji se na utvrđenju o postojanju uzročno-posljedične veze između ozljede na radu tužiteljevog osiguranika iz predmetne prometne nezgode (27. studenog 1998.) i njegovog umirovljenja, čime je prihvaćen zahtjev tužitelja primjenom odredbi čl. 160., čl. 161. i čl. 163. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/14, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11 i 76/12 – dalje: ZOMO).
9. Tuženik, u odnosu na pitanje koje je rješenjem ovog suda broj: Revd - 2840/2022- 2 od 6. rujna 2022. dopušteno, reviziju temelji na razlozima da su u konkretnom slučaju mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP) kao posebnog zakona koji regulira odgovornost za štete u pretpostavkama osiguranja od autoodgovornosti.
10. S obzirom na razloge kojima tuženik u odnosu na pitanje koje je rješenjem ovog suda dopušteno temelji reviziju, treba reći da shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljeno pitanje odstupa od shvaćanja ovog suda koje je izraženo u odlukama broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev – 12/2022-2 od 15. siječnja 2022. i dalje.
11. Naime, prema shvaćanju ovog suda, u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine. U tom smislu s obzirom na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena treba odgovoriti da je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanaka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.
12. Odredbom čl. 27. ZOOP-a je propisano: “1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskoga ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“
13. Shodno navedenom, prema shvaćanju ovog suda (Rev – 12/2022-2 od 15. siječnja 2022), u smislu odredbe čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.
14. Zbog pogrešnog pravnog pristupa pobijanom odlukom nisu utvrđene relevantne činjenice za primjenu citirane odredbe čl. 27. ZOOP-a (visina štete nije utvrđena u skladu s odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a), pa je stoga temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
15. U nastavku postupka nižestupanjski sud će utvrditi i razlozima svoje odluke cijeniti relevantne činjenice za primjenu odredbe čl. 27. ZOOP-a, te potom donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku.
16. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 3. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća
Željko Pajalić
