REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-614/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Rućević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PČ, iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Zeljko, odvjetnik u Puli- Pola, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, iz Zagreba, Grada Vukovara 282, kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, s pisarnicom u Puli-Pola, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž- 8/2020-2 od 23. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo poslovni broj P-1330/2019 od 11. listopada 2019., u sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tuženika se prihvaća i preinačuje se presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-8/2020-2 od 23. srpnja 2020. u dijelu toč. II. izreke kojom je odbijena žalba tuženika i potvrđena je presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, poslovni broj P-1330/2019 od 11. listopada 2019. u odnosu na tijek zateznih kamata na iznos od 1.827,00 € od 8. studenoga 2006. pa do zaključno sa 5. studenog 2009., te se u tom dijelu u odnosu na tijek zateznih kamata na iznos od 1.827,00 € tužbeni zahtjev odbija.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka povodom revizije od 248,86 € (dvije stotine četrdeset osam eura i osamdeset šest centi) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je presuđeno:
„I Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:
"Dužan je tuženik naknaditi tužitelju iznos od 1.180,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-e na dan isplate, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 09. siječnja 2006., pa do 31. prosinca 2007., po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaćala na devizne štedne uloge po viđenju, a od 01. kolovoza 2007., do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
Dužan je tuženik naknaditi tužitelju iznos od 40.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja, pa do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana."
II Utvrđuje se postojanje tužiteljeve tražbine prema tuženiku u iznosu od 1.827,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-e na dan isplate, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 08. studenog 2006., pa do 31. prosinca 2007., po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaćala na devizne štedne uloge po viđenju, a od 01. siječnja 2008., pa do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
III Prebijaju se tužiteljeva tražbina iz točke II i prethodno pravomoćno utvrđena tuženikova tražbina prema tužitelju u iznosu od 2.778,80 kn.
IV Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi iznos od 1.452,79 eur u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 08. studenog 2006. pa do 31. prosinca 2007., po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaćala na devizne štedne uloge po viđenju, a od 01. siječnja 2008., pa do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, te zatezne kamate na iznos od 374,21 eur u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate tekuće od 08. studenog 2006. do 08. prosinca 2011., i to od 08. studenog 2006. pa do 21. prosinca 2007. po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaćala na devizne štedne uloge po viđenju, a od 01. siječnja 2008. do 08. prosinca 2011. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
V Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Dužan je tuženik naknaditi tužitelju iznos od 374,21 eur u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 09. prosinca 2011. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana."
VI Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 8.242,55 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.".
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 3705/2020-2 od 4. siječnja 2022. podnosi tuženik pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:
„Da li je zakašnjenje dužnika bitna pretpostavka za nastanak obveze plaćanja zateznih kamata i za početak tijeka zateznih kamata, te kada dužnik dolazi u zakašnjenje, da li danom pozivanja na platež od strane vjerovnika, u konkretnom slučaju podnošenjem tužbe ili pak trenutkom kada je vjerovnik/oštećenik platio račun, neovisno o tome kada je pozvao dužnika/tuženika na isplatu naknade štete“
3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijane nižestupanjske presude preinače na način da se odbije zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na iznos od 1.827,00 € prije 6. studenog 2011. uz naknadu parničnih troškova.
4. Revizija je osnovana.
5. Povodom revizije spornim proizlazi pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u pogledu dospijeća zahtjeva za naknadom materijalne štete u okolnostima kada prije podnošenja tužbe tuženik nije bio pozvan na plaćanje naknade štete.
6. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom materijalne i nematerijalne štete (zakonska terminologija prema Zakonu o obveznim odnosima – „Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, dalje: ZOO/91, koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja – 30. srpnja 2005.).
8. Prema pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova obveza naknade materijalne štete dospijeva prema čl. 186. ZOO/91 trenutkom njenog nastanka, u konkretnom slučaju plaćanja računa – 8. studenog 2006.
9. Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja tuženik se poziva na pravna shvaćanja revizijskog suda iznijeta u odlukama Rev-1734/2019-2 od 21. svibnja 2019.
10. O ovom pravnom pitanju revizijski sud se izjasnio u odlukama broj Rev-550/14 od 18. studenog 2015. i Rev 1734/19-2 od 21. svibnja 2019. pri čemu je navedeno shvaćanje da je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13) kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno da u okolnostima kada prethodno nije podnesen odštetni zahtjev tužiteljima na dosuđenu imovinsku štetu pripada zatezna kamata tekuća od dana podnošenja tužbe.
11. Stoga odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
U pogledu zahtjeva za naknadom štete za koji prethodno nije podnesen odštetni zahtjev dužniku obveza naknade štete dospijeva trenutkom podnošenja tužbe kada je dužnik pozvan na plaćanje nastale štete i od tada ima pravo na zatezne kamate na zatraženi iznos naknade štete.
12. U konkretnom slučaju, nižestupanjski sudovi su dosudili tužitelju naknadu štete sa zateznim kamatama tekućim od dana nastanka štete, pri čemu su se sadržajno pozvali na čl. 186. ZOO/91.
13. Prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova ne proizlazi da je tužitelj prije podnošenja tužbe sudu tuženiku podnio odštetni zahtjev.
14. Stoga tužitelju na dosuđenu materijalnu štetu pripadaju zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe, a što je u konkretnom slučaju 6. studenog 2009. (datum predaje tužbe preporučeno poštom sudu).
15. Slijedom navedenog valjalo je u pobijanom dijelu odluke nižestupanjskih sudova u dijelu tijeka zatezne kamate na dosuđenu materijalnu štetu tužitelju za razdoblje od nastanka štete do 6. studenog 2009. prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti presude sudova koje su prethodile reviziji i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja temelju čl. 395. st. 1. ZPP te odlučiti kao u izreci (točka I. izreke presude).
16. Tuženiku je dosuđena naknada troškova povodom revizije u zatraženom iznosu od 1.875,00 kn / 248,86 € (trošak sastava prema Tbr. 10. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uvećano za PDV od 25% temeljem Tbr. 42.), dok s obzirom da su nižestupanjske odluke preinačene samo u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate (sporedne tražbine) odluke nižestupanjskih sudova u pogledu troškova postupka nisu preinačavane. Stoga je temeljem čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno kao pod II. izreke.
Zagreb, 3. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
